Elysia Crampton, foto: boychildElysia Crampton, foto: boychildZagreb je prošli tjedan, u samo par dana razmaka, imao čast ugostiti neke od najuzbudljivijih izvođača suvremene eksperimentalne elektronske scene. Nakon zastrašujuće i jezive budućnosti kakvu nam je donio Autechre, nastup Elysie Crampton ne samo da nam je pokazao nešto optimističniju mogućnost nadolazećega, nego je donio i tu ključnu ideju. Budućnost, možemo, a i moramo, sami uzeti u svoje ruke!

Time se samo nastavio izuzetan niz nastupa kroz cijelu godinu (Tim Hecker, Blanck Mass, Aïsha Devi), a koji po najavama koncerata prema kraju godine i nema namjeru stati (uskoro gostuju Guy Andrews i Sun Araw).

Tako je ekipa iza Illectricityja za gažu otvaranja festivala, ponovno u Zagreb, ovaj put u Močvaru, dovela ikone britanske elektro scene, Autechre, a u Attack je pak, posredstvom Žive muzike, na valu opravdanog hypea koji je prati u posljednje vrijeme, došla mlada umjetnica Elysia Crampton. Oni su svojim atmosferičnim te po mnogo čemu neobuzdanim nastupima, ugrijali publiku, zaglušili joj uši, ali i natjerali na promišljanje.

Iako različitih glazbenih izričaja, veže ih moćan zvuk izgrađen na svoj sili glazbenih utjecaja, koji svojom, pa i kontradiktornom slojevitošću, zahtijeva predanost slušatelja/publike. Njihov misteriozni, gotovo produhovljeni koncept digitalne glazbe, provodi se u zvučne pejzaže koji djeluju poput halucinantnih vizija budućnosti.Istražujući vlastite indijanske korijene kroz vizuru trans identiteta, Crampton naglašava upravo angažirani moment svojih mahom instrumentalnih pjesama

Taj pristup pokazuje, kako Elysia kaže u jednom stihu, '"sheer pull of the future". Riječ je o atmosferičnoj futurističkoj glazbi na koju se teško može ostati imun, a koja slušatelja odmah odbija ili povlači i hipnotizira. Pulsirajuća, ambijentalna elektronika Autechrea nastaje pod utjecajima avangardne glazbe, industriala i noisea. Na nju se može gibati, ali oni koji su došli u Močvaru radi plesa, sigurno su ostali razočarani. Daleko se komunikativnijim pokazao nastup Elysie Crampton koja svoj elektronski izričaj gradi na kolažiranju te pod snažnijim utjecajem pop i klasične, klupske i hip hop glazbe.

Pulsirajuća elektronika Autechrea posjeduje promišljenu konstrukciju koja na površini djeluje apstraktno i divlje. Na nedavno izdanom petodijelnom (i četverosatnom) albumu, elseq 1-5, objavljenom, po običaju, za legendarnu etiketu Warp (Aphex Twin, Boards of Canada) svoj su mutirajući glazbeni pristup doveli do krajnosti, pa se, u pjesmama dugima i po dvadesetak minuta, iščašeni beatovi kao nikad prije hrvaju sa svojeglavim industrial ambijent podlogama.

Činjenica da su Autechre na turneji predstavljanja svojeg najmračnijeg i najambicioznijeg albuma, kojim praktički zaokružuju sve što su dosad radili, očekivanja od njihovog gostovanja nevjerojatno su se podigla. Set koji je, kao zagrijavanje za Autechre, odsvirao Russell Haswell, upravo je savršeno mogao dati do znanja što očekuje publiku tijekom te izuzetno kišne nedjeljne večeri. Njegov je beskompromisni set postepenog prijelaza iz ambijent i glitch elektronike u harsh noise kaotičnost trajao tek oko pola sata, a donio je bičevanje zvukovima praćeno stroboskopima, čemu se hrabro predalo oko pedesetak posjetitelja.

Autechre je pak svoj set odsvirao u potpunom mraku odlično popunjene Močvare. Poput nedavnog nastupa Tima Heckera, sviranje u mraku omogućuje potpunu uronjenost publike u stvoreni zvučni pejzaž, ali i na stranu potiskuje ideju o glazbeniku-stvaratelju-zvijezdi. Za svoj su live nastup odabrali zaista antiplesni set u kojemu je mračna ambijentalnost postavljena sasvim u prvi plan. Okruženi tek obrisima sjena, posjetitelji tijekom koncerta nisu imali izbora nego se prepustiti putovanju kroz nestalnu mrežu zvukova njihove distopijske snomorice.Nakon zastrašujuće i jezive budućnosti kakvu nam je donio Autechre, nastup Elysie Crampton  pokazao nam je nešto optimističniju mogućnost nadolazećega

Polagani hod buke i šumova otkrio je promišljenu postepenu progresiju, u kojoj se pomaljaju razlomljeni beatovi, zvučne krijesnice i snažne bas linije od kojih se tresao cijeli prostor Močvare. Intenzitet je jačao, a vrhunac je dosegnuo negdje po sredini nastupa kada se, na odobravanje iz publike, iznenada otkrivaju prvi snažniji techno ritmovi. No, nakon nekog vremena i oni su se počeli topiti u sve nepravilnijim udarcima dok na kraju nisu potisnuti apstraktnijim motivima, što je samo pokazalo na koji se način Autechre igra očekivanjima publike.

Na to se nadovezala i antiklimaktička druga polovica koncerta u kojoj, nažalost, nisu uspjeli zadržati intenzitet koji su izgradili tijekom moćne prve polovice. Očekivanja su možda zaista bila prevelika, no live nastup Autechrea zasigurno će, makar zbog beskompromisnosti, mnogima ostati u dugom sjećanju.

Glazba Elysie Crampton je podjednako složena i slobodna, ali daleko komunikativnija. Dva kratka, no odlična albuma, American Drift iz prošle i ovo ljeto objavljen Elysia Crampton Presents: Demon City, predstavljaju njezin dekonstruktivni pristup pop i plesnoj glazbi, prožet glazbenim utjecajima Srednje i Južne Amerike. Na tragu tribal techno šamanizma genijalne Aishe Devi, Elysia stvara uvrnutu elektronsku glazbu slojevite teksture, na mahove organski zahodljivu i melodičnu, ponekad ritmičnu i plesnu, a za tren opet agresivnu ili grotesknu.

Crampton svoj stil na Demon Cityju naziva severo, a album je nastao kao kolektivni rad s nekolicinom vrhunskih producenata alternativne elektronike, poput Rabita ili China Ameobija (iz radikalnog kolektiva NON), od kojih svaki u njezin koncept unosi neki svoj element.Očekivanja su možda zaista bila prevelika, no live nastup Autechrea zasigurno će, makar zbog beskompromisnosti, mnogima ostati u dugom sjećanju

Nastup u solidno popunjenom Attacku, predstavio je audio-vizualni projekt koji Crampton naziva Dissolution of the Sovereign: A Time Slide into the Future, a čija se priča bazira na povijesnoj epizodi ustanka autohtonog bolivijskog naroda Ajmara protiv španjolskih osvajača. Već se u prvom kontaku Elysie s publikom, u kojemu je preko glasovnog prevoditelja s mobitela prevela citat trans aktivistkinje Lohane Berkins o ljubavi kao motoru revolucije, pokazalo se da je njezin pristup publici neposredan, a sama glazba politički intonirana.

Istražujući vlastite indijanske korijene kroz vizuru trans identiteta, Crampton naglašava upravo angažirani moment svojih mahom instrumentalnih pjesama. Demon City i naziva ''epskom poemom'' posvećenoj heroini ustanka, Bartolini Sisi. Iako se mogu slušati i bez osvještavanja njihovog političkog naboja, pjesme pravi značaj dobivaju praćene vizualizacijama tijekom nastupa uživo.

Vizualizacije se nadovezuju na glazbu te se na taj način slaže mozaik koncepta. Impresionistički se smjenjuju razne fotografije, aluzivne animacije i grafike namjerno niske vrijednosti - fotografije Indijanaca i Indijanki, motivi zatvorskih rešetki i animirani zmajevi, slike prirode i svemira, sa završnim vizijama nekakvog budućeg nebeskog smiraja prožetog duhovnošću. Tijekom koncerta, Elysia koristi sintesajzer, na nekim mjestima i glas, dok su kroz cijeli nastup provedeni začudni sampleovi, poput lajtmotiva grotesknog smijeha ili pak rečenica čitanih dubokim muškim glasom karakterističnim za filmske trailere.Svojim audio-vizualnim nastupom Crampton gradi svojevrsni koncept latino futurizma, u kojemu se, u borbi za neko bolje i jednakije društvo, suptilno propituju društveno-povijesne, ekonomske, rodne i queer nejednakosti

Zanimljivo je kako preuzima i sebi prilagođava motive popularne kulture - jeftinu estetiku (kako naslovnica albuma, tako i vizualizacija na koncertima), elemente latino, filmske, klupske i pop glazbe, sampleove iz različitih medijskih proizvoda. S ozbzirom da je naglasak na latino kulturi, to u jednu ruku, odaje dojam preuzimanja i izokretanja jezika jeftinog televisa-presenta stila. Prilagođavanjem tih kodova medijske industrije u vlastitu priču o bijesu i otporu protiv dominacije, nasilja i eksploatacije, ona naglašava stranu isključenih i marginaliziranih u toj borbi.

Svojim audio-vizualnim nastupom Crampton gradi svojevrsni koncept latino futurizma, u kojemu se, u borbi za neko bolje i jednakije društvo, suptilno propituju društveno-povijesne, ekonomske, rodne i queer nejednakosti. Nastup je u konačnici završen nakon prekratkih 45 minuta, ali na krasan način, pjesmom Recent Horizon, u kojoj Elysia recitira stihove praćena delikatnom ambijentalnom podlogom. ''You are your own futurity'', kaže u jednom dijelu.

Nakon zastrašujuće i jezive budućnosti kakvu nam je donio Autechre, nastup Elysie Crampton ne samo da nam je pokazao nešto optimističniju mogućnost nadolazećega, nego je donio i tu ključnu ideju. Budućnost, možemo, a i moramo, sami uzeti u svoje ruke!

_______________________________________________________________________________________________________

Dragi čitatelji i čitateljice, H-Alter trenutno radi volonterski. Ako vam se sviđa ovo što čitate i želite podržati naš daljnji rad, možete nam pomoći svojom donacijom i/ili proširiti riječ među svojim prijateljima. Solidarno za slobodno novinarstvo i veliko hvala svima.
<
Vezane vijesti