Risteard Ó Domhnaill, autor dokumentarnog filma "Cijev" koji je bio prikazan na ZagrebDoxu, u intervjuu za H-Alter: "Veza između multinacionalne kompanije Shell i naših političara, od kojih su mnogi korumpirani, je jako bliska. Ta bliskost je dovela do toga da se mnogi zakoni promijene u korist naftne kompanije."

U sjajnom programu Stanje stvari ZagrebDoxa ove je godine prikazan i film Cijev irskog autora Ristearda Ó Domhnailla. On je nekoliko godina svojom kamerom bilježio borbu sela Rossport u okrugu Mayo protiv visokotlačnog plinovoda koji je petrokemijski gigant Shell krenuo graditi duž njihovih polja i ribnjaka te tako ugrozio njihove živote i uzrokovao stvarne okolišne i sigurnosne probleme.

Iako selo Rossport broji svega 2000 ljudi njihova je priča iznad svega globalna, a dok autor priča o žabokrečini zloupotrebe javnog interesa i korumpiranih političara koje dovodi do kršenja građanskih prava i degradacije okoliša, nisam sigurna priča li on o Irskoj, zemlji koja je dio Europske unije, ili Hrvatskoj.

"Ovaj je slučaj prvi put u povijesti Irske da je proglašen javni interes za projekt koji nije Vladin, te moć izvlaštenja prepisana privatnoj kompaniji u interesu profita, Shellu. Veza te multinacionalne kompanije i naših političara, od kojih su mnogi korumpirani, je jako bliska i ta je bliskost dovela do toga da se mnogi zakoni promijene u korist naftne kompanije", ispričao nam je O Domhnaill.

Devet kilometara od obale u unutrašnjosti usred sela sagrađena je prvo Shellova rafinerija. Iako se takva postrojenja obično grade na obali ili na samom moru, Shell je zahvaljujući posebnom odnosu s političarima, dobio državnu zemlju u unutrašnjosti, a zatim i dozvole da provede cijev za visokotlačni sirovi plin baš kroz selo Rossport.

"Ljudi nisu nikad bili protiv plina već protiv načina na koji je se ovaj projekt provodi. Ima mnogo drugih opcija za gradnju, udaljeno od sela, ali Shell i Vlada su u potpunosti ignorirali mišljenje stanovnika. Ljudi su bili zabrinuti zbog rafinerije, mogućih curenja i eksplozija, rezervoara pitke vode koji je vrlo blizu rafineriji, i to što se plinovod gradi na tresetištu, pa je velika opasnost od nestabilnosti zemlje, zatim brine ih manjak transparentnosti u Shellovim i Vladinim postupcima i nepostojanje kontrole. Ribari su zabrinuti za rakove i losose, ako toksini ili kemikalije dođu u more to može zatvoriti malu lokalnu industriju koja izvozi rakove u Njemačku i Francusku", objašnjava autor.

Područje oko sela Rossport uključuje nekoliko jedinstvenih staništa zaštićenih u okviru europske mreže Natura 2000. Zaštićeni su tako migracijski putovi lososa, tresetište, pješčane dine, a zaštićen je i sam zaljev zbog kitova i dupina.

"Koncentracija zaštićenih područja je takva da je Shell pokušao naći zaštićenije i vrjednije područje na obali Irske, teško bi u tome uspio", komentira Ó Domhnaill.

the_pipe_f2.jpg

Stanovnicima Rossporta nakon desetogodišnje borbe preostala je tek nada u tužbe na europskim sudovima.

"Irska je najgori prekršitelj europskih okolišnih zakona. Naziva se i Dirty man of Europe. Sustavno ignoriramo direktive. Stanovnici Rossporta polažu nade u EU međutim, vrlo je teško nametnuti nešto nekoj zemlji. Također, Europi je važna i energetska sigurnost pa je u tom smislu i ovaj domaći izvor plina važan," kaže.

Shell ne vidi vrijednost u tresetištu jer ono nema financijsku vrijednost, vide to kao neki deponij. Tresetišta iz zraka izgledaju kao nešto smeđe i većini ljudi teško je vidjeti vrijednost u tom otvorenom prostoru i činjenici da je nedirnuto, međutim lokalni ljudi znaju cijeniti njegovu vrijednost. Taj je sukob između njihovog sustava vrijednosti i onog irske Vlade i Shella nepremostiv.

"Irska je najgori prekršitelj europskih okolišnih zakona. Naziva se i Dirty man of Europe.  Sustavno ignoriramo direktive"

Riječ je o dijelu Irske koji je ekonomski zakinut, jer osim poljoprivrede i ribarstva nema drugih poslovnih mogućnosti te je i dio lokalaca bio privučen obećanjima o zapošljavanju. "Svi su htjeli zaposlenje, ali nisu mogli ugroziti zdravlje i dobrobit svojih obitelji zbog toga. Bili su spremni prihvatiti plin, ali pod drugačijim standardima jer se u razvijenim zemljama neprocesuirani plin ne dovodi u unutrašnjost", opisuje autor Cijevi.

Irska Vlada prema dogovoru sa Shellom neće ostvariti značajan profit iz ovoga projekta, a institucija zadužena za odobrenje projekta, irski Odbor za planiranje prvo je odbio planiranu rutu kao štetnu i ocijenio projekt neprihvatljivim, ali nakon sastanaka sa Shellovim direktorima naglo su se predomislili.

Ó Domhnaillova životna priča je zanimljiva jer je stekao obrzaovanje i iz prirodnih i iz humanističkih znanosti. Dilomirao je teorijsku fiziku, te potom i galski jezik i povijest, da bi zatim završio tečaj za snimatelja i zaposlio se na lokalnoj televiziji. Živio je na ujakovoj farmi u blizini samog sela Rossport, te se 2005. godine kada su lokalni ljudi već godinu dana blokirali gradilište našao s kamerom na mjestu događaja kada je Vlada poslala 200 policajaca na građane. Tako je autor snimio i nama poznate scene, policajci su vukli mirne prosvjednike preko ceste i tukli palicama.

domhnaill_2.jpg

Petero prosvjednika završilo je čak i na izdržavanju zatvorskih kazni zbog kršenja sudske zabrane da dalje prosvjeduju protiv Shellovih radova te su proveli 94 dana u zatvoru.

"Smatram da se, bez obzira na korupciju i slomljeni sistem, taj isti sistem treba koristiti. Uz metode prosvjeda i građanskog neposluha treba koristiti sudove i institucije, jer će vlade uvijek imati dovoljno policije koju mogu poslati da skrši građanski neposluh. Tako je bilo u ovom slučaju, zato treba biti pametan i poznavati sistem kao što je učinila stanovnica Rossporta Monica te su tužbe koje je ona podnijela raznim sudovima zadnja obrana koja je preostala.

U Irskoj sada imamo veliku i ekonomsku i političku krizu. Stranka koja je vladala do nedavno Fianna Fáil (Republikanska stranka) stavila je privatne interese iznad javnih, interese banaka i investitora ispred građana s rušilačkim efektima. Zato će se moj slijedeći dokumentarac baviti kontekstom u kojem je ovakav projekt moguć, korupcijom u Irskoj i vezom političara i naftnih kompanija koje su dovele do toga da darujemo naše prirodne resurse. Naši su izvori plina mogli osigurati Irskoj budućnost kao što su to Norveškoj osigurali njeni prirodni resursi, međutim to je sve gotovo darovano. Na dan izbora ministar je potpisivao dozvole za iskorištavanje plina, mislio je da nitko neće primijetiti. Irci su apatetični, prihvaćaju kaznu, nisu skloni buniti se kao Grci. S novom vladom nesigurna je naša politička budućnost, država je u velikom dugu, industrija nekretnina kolapsirala je, a i banke su gotovo kolapsirale", zaključuje Ó Domhnaill.

Darovanje državne zemlje, proglašavanje privatnih interesa javnim, izvlaštenja u korist privatnih investitora, ekološki upitni projekti u vrijednim područjima mreže Natura 2000, predavanje od strane države vrijednih zajedničkih resursa privatnicima za slabu ili nikakvu naknadu, ignoriranje vlastitih građana i slanje policijske sile na njih, mainstream mediji koji svako preispitivanje nekom velikom projektu nazivaju huliganstvom... Ne zvuči li vam sve ovo nekako poznato? Ne zvuči li vam kao da autor Cijevi priča o Hrvatskoj, a ne Irskoj? Ne zvuči li vam priča o plinovodu jednako kao hrvatska priča o golf terenima i ne samo njima? 

Ispričavši Risteardu Ó Domhnaillu priču o 89 golf terena, ovaj talentirani i angažirani redatelj odmahujući glavom u nevjerici, komentirao je tek: "Bio bi to sjajan dokumentarac."

Ključne riječi: ZagrebDox, Shell, O' Domhnaill

Pošaljite komentar

Komentari

  • #1 hajde 07.03.2011. 19:15
    kameru u ruke... hrvatski mladi dokumentaristi imaju priliku pobrati mnoštvo nagrada u eko kategorijama; hrvatsko tlo je plodno, pogoduje korupciji i interesim krupnog kapitala...