Foto: Čuvamo naš park<br>Foto: Čuvamo naš park
Suzana Dobrić Žaja i Igor Kramarić, članovi incijative Čuvamo naš park: Predstavnici Crkve u više navrata pozivali su se na to da je zemljište u zagrebačkom kvartu Savica, gdje se planira izgraditi crkva, u njihovu vlasništvu. To nije točno, vlasnik cijele katastarske čestice je Grad Zagreb, dakle, radi se o javnom parku u javnom, gradskom, vlasništvu. Puno je primjera kako gradska uprava ne poštuje zakonske odredbe na ovoj, za stanovnike Savice, iznimno vrijednoj lokaciji.

Građanska inicijativa Čuvamo naš park već nekoliko godina nastoji obraniti planski izgrađen i uređen središnji javni park u zagrebačkom kvartu Savica od izgradnje crkve i pratećeg poslovno-stambenog sadržaja koju su Kaptol i zagrebačka gradska uprava, unatoč postojećim alternativama, nakanili graditi upravo na prostoru parka.

Slučaj Savica upravo je ušao u novu fazu budući da je izdavanje lokacijske dozvole jedan od pravnih koraka kojim aktualna gradska uprava Milana Bandića, protivno svim javnim interesima, dio zemljišta javnog parka prenosi na Crkvu. Izgradnji ičega u parku na Savici javno su se usprotivila i strukovna društva poput Društva arhitekata Zagreba i Hrvatskog društva krajobraznih arhitekata, no bez odjeka kod Bandićeve administracije.  

Pritom, Savica nije jedini slučaj u gradu da se Crkva gura u javne parkove, a Grad to, podilazeći Kaptolu, servisira na vlastitu štetu. Možda najpoznatiji zagrebački slučaj dogodio se u Travnom, a sada uz Savicu, slična situacija uzurpacije i direktne štete po javni prostor Zagreba izgledna i za Kajzericu i Vrbane III.  U svim tim slučajevima postoje alternative koje bi omogućile ostvarivanje oba interesa: onaj javni koji brani javna dobra tj. postojeće i buduće parkove, i onaj privatni koji želi crkve, no svaka mogućnost dijaloga se od strane Grada sustavno ignorira.  

O Inicijativi, argumentima u korist parka i protiv izgradnje ičega - pa tako i crkve s vjerskim poslovno-stambenim kompleksom - na prostoru javnog parka na Savici, govore članovi inicijative Čuvamo naš park Suzana Dobrić Žaja i Igor Kramarić.

Nepravomoćnim izdavanjem lokacijske dozvole Crkva je korak bliže upisivanju kao vlasnik dijela parka na Savici koji je sada u javnom vlasništvu i desetljećima služi kao glavni javni park u središtu urbanistički oblikovanog naselja. U kojoj je fazi slučaj?

savica_3.jpg

Suzana Dobrić Žaja: Unatoč nizu nepravilnosti, lokacijska dozvola je izdana, ali mi smo iskoristili svoje zakonsko pravo i žalili se Ministarstvu graditeljstva i prostornog uređenja. Dozvola neće biti pravomoćna sve dok Ministarstvo ne riješi naše žalbe.

Što se tiče podrške našoj inicijativi, okupljamo sve više i više zainteresiranih susjeda i stanovnika Savice, uputili smo mnoge u njihova prava, a nekima smo pomogli u pisanju žalbe, odnosno stručnih primjedbi na projekt. U tome su sudjelovali pravnici, sudski vještaci, krajobrazni arhitekti i arhitekti. Uz njih su i strukovna udruženja kao što su Društvo arhitekata Zagreba i Hrvatsko društvo krajobraznih arhitekata koji su također stali na stranu javnog interesa koji brani inicijativa "Čuvamo naš park".

Osim toga, recentna novinarska istraživanja ukazala su na pozadinske interese oko brojnih čestica koje su sada zelene, a raznim makinacijama se mogu zamjenjivati i privatizirati. Gradnja crkve na zemljištu čiji je vlasnik Grad Zagreb otvara brojna pitanja i smatram da bi u ovom slučaju trebalo provesti ozbiljnu i temeljitu istragu.

Unatoč činjenici da je daleko najbogatiji zemljoposjednik u Hrvatskoj i sama po sebi izuzetno bogata, Crkva želi graditi na zemljištu koje nije njihovo, već gradsko.

Suzana Dobrić Žaja: U svojim istupima predstavnici Crkve u više navrata pozivali su se na to da je zemljište u njihovom vlasništvu. To nije točno. Vlasnik cijele katastarske čestice je Grad Zagreb, dakle, radi se o javnom parku u javnom, gradskom, vlasništvu. Taj park pripada svim građanima Zagreba i tako bi trebalo ostati.

savica_4.jpg

No, Grad je 2007. godine sklopio nagodbu s nekoliko zagrebačkih župa u kojoj se dio parka ustupa Crkvi, ali uz određene uvjete koji još uvijek nisu ispunjeni. Ti uvjeti nisu samo stvar formalnosti, već uključuju pravomoćnu lokacijsku dozvolu i parcelaciju provedenu u Katastru. Također se u Nagodbi od Crkve traži da odustane od jednog zahtjeva za povratom oduzete imovine. U postupku ishođenja lokacijske dozvole Grad kao vlasnik zemljišta dao je svoju suglasnost na gradnju u kojoj se izričito navodi da to nije osnova za stjecanje vlasništva. Dakle, još je dug put do trenutka kada će se Crkva moći upisati kao vlasnik ovog zemljišta i ne razumijemo zašto je Crkvi toliko stalo baš do ove lokacije.

Da li gradska uprava u ovom slučaju poštuje sve zakonske odredbe? Što predstoji u administrativnoj borbi?

Igor Kramarić: Puno je primjera kako gradska uprava ne poštuje zakonske odredbe na ovoj, za stanovnike Savice, iznimno vrijednoj lokaciji, no ovdje ću navesti samo nekoliko. Već sama nagodba između Grada i zagrebačkih župa kojom se 4448 m2 parka ustupa Crkvi nije u skladu sa zakonom jer je odluku o tome donio gradonačelnik. Budući da vrijednost parcele nesumnjivo premašuje milijun kuna, Ugovor o nagodbi morao bi biti potvrđen od strane Gradske skupštine. Takav dokument, ako i postoji, nismo pronašli.

Zakonske odredbe također propisuju konzultiranje tijela lokalne uprave, Mjesnog odbora i Vijeća mjesne četvrti, koja su u potpunosti zaobiđena.

Nadalje, prekršene su i neke odredbe GUP-a jer planirana gradnja značajno premašuje ukupan dozvoljeni GBP određen programom natječaja. Osim toga, Urbanim pravilom 2.11 (čl. 78 Odluke o donošenju GUP-a Grada Zagreba) propisana je izrada krajobrazne studije, što nije učinjeno, a prema tumačenju kojeg je u pisanom obliku dao Gradski zavod za prostorno planiranje, prilikom gradnje obavezno je pridržavati se i propozicija koje daje GUP i programa natječaja.

Sva ta kršenja zakona i procedura temelj su za žalbe, zajedno sa velikom listom propusta učinjenih u samom projektu koji su arhitektonske, pravne i urbanističke naravi. Svi ovi propusti samo su posljedica nedopustivog i nasilnog umetanja objekta na prostor javnog parka. Na prostoru javnog parka ne bi se trebalo graditi ništa.

Je li se vaša inicijativa obraćala lokalnom Mjesnom odboru i Vijeću četvrti i kakav je njihov stav?  

Igor Kramarić: U zadnje tri godine razgovarali smo barem pet puta sa svakim od ovih tijela. Dobivali smo verbalnu podršku, nije bilo nikakvih problema sa komunikacijom, međutim nije se nikako moglo otići dalje od toga jer ih je Grad u potpunosti isključio. Grad, naime, kontaktira Mjesni odbor, koji je tu prvi građanima na dohvat ruke, isključivo za bazične komunalne detalje: ulični popravci, promjena prometnih znakova, kontejneri za smeće i slično, dok za ovaj planirani kapitalni zahvat doslovno nikada nije pitao čak niti za mišljenje.

savica_5.jpg

Već smo 2013. shvatili da to Grad radi planski, jer je se na taj način štiti od izražavanja mišljenja građana koji su direktno zastupljeni u Mjesnom odboru i Vijeću četvrti. To je klasični modus operandi u situaciji kada imate javnost protiv sebe: jednostavno pokušate sve napraviti sakriveni od te javnosti, u tišini. Pri tome ćete, bez problema, isključiti i svoja vlastita gradska tijela – jer izgleda da su ona samo smetnja u provedbi volje pojedin(a)ca na čelu Grada.

Koji su glavni argumenti u prilog očuvanja cjelovitosti javnog parka? Što kvart sve gubi ukoliko se park radikalno smanji izgradnjom crkve i pratećih stambeno-poslovnih sadržaja?

Igor Kramarić:  Postotak betona u parku porastao bi pet puta - s 5 na 24 posto. Površina parka ionako je jedva dostatna za naselje od 8500 stanovnika, a nema nikakvih planova da se u naselju naprave novi parkovi. 

U ovoj devastaciji zelene površine nažalost najveći gubitak bio bi za djecu. Većina djece korisnika parka je u dobi od 2 do 14 godina, i vjerujem da svatko razumije potrebu te djece za kvalitetnim zelenim površinama kada izađu iz tijesnih stanova. Većina djece starije od 3-4 godine park koristi u igri s loptom, trčanju, grudanju, pa čak i sanjkanju na istočnoj strani. Park je trenutno dobrim dijelom livadskog tipa, idealan za nogomet, graničare i baseball u kojem djeca posebno uživaju. Ja sam sa svojim sedmogodišnjim sinom i njegovim društvom proveo nebrojne sate u nogometu u tome parku tijekom njihovog vrtićkog, a sada i školskog uzrasta.

Naravno, i odrasli stanovnici izgubili bi svoju oazu prirode i mira u naselju koje je prepuno asfalta i betona. Taj dio je jako lijepo izrazilo Hrvatsko društvo krajobraznih arhitekata u svojoj podršci inicijativi Čuvamo naš park:

Opasnosti ovakve betonizacije su, osim estetske, smanjenje zelenih površina koje uzrokuju ozbiljne ekološke mikrolokacijske poremećaje kao što su pregrijavanje i povećanje razine ugljikdioksida. Betonizacija također negativno utječe na psihološke i socijalne potrebe čovjeka, a nikako ne smije biti zanemarena ni činjenica da negativno utječe i na cjelokupno zdravlje građana budući da nestaju zelene površine za rekreaciju i oslobađanje od svakodnevnog stresa.

Važnost parka za sam kvart i njegov identitet, u svojoj podrški našoj inicijativi odlično je izrazilo i Društvo arhitekata Zagreba:

U tom kontekstu razvoja javnog prostora na Savici smatramo kako planiranje izgradnje crkve na lokaciji glavnog parka, kao jednog od nositelja kvartovskog identiteta i socijalnog kapitala, predstavlja korak unazad. Time smatramo da je zona Z4 definirana GUP-om s pripadajućim urbanim pravilima neprikladna i kako bi se zonom Z1 bolje usmjerio razvoj spomenutog prostora.

Grad Zagreb je 2013. godine, unatoč prosvjedima, proveo urbanističko-arhitektonski natječaj za crkvu na lokaciji dobrog dijela javnog parka. Budući da prva nagrada nije dodijeljena, sada se najavljuje gradnja trećenagrađenog rješenja, a osim same crkve, posred parka gradili bi se i stanovi za kler tzv. župni dvor, ljetna terasa, parkiralište i prilazna cesta.  Sam projekt koji se sada želi graditi kritiziran je i od strane žirija. O kakvoj se točno prostornoj uzurpaciji i devastaciji javnog parka radi, odnosno uz činjenicu da se gradi posred parka, koje su još zamjerke na konkretni projekt?

Suzana Dobrić Žaja: Ocjenjivački sud je za trećenagrađeni rad arhitekata Aleksandra Bašića, Vedrana Pedišića i Ericka Velasco Farrere između ostalog ustvrdio da su "dispozicija i volumen građevine, orijentacija i organizacija pristupa dominirajući u odnosu na sadržaje i funkciju parka u cjelini", te da je "visina zvonika od 40 m prenaglašena i predominantna u postojećem urbanom okruženju". U razradi projekta ništa od navedenog nije korigirano, naprotiv, visina zvonika je povećana na 45,3 metra, a s križem će iznositi više od 50 metara.

savica_2.jpg

Projekt krajobraznog uređenja uopće ne uvažava ni postojeće oblikovanje parka ni duh prostora, a novi elementi u parku loše su koncipirani. Primjerice, novo dječje igralište uopće nije zaštićeno od sunca u vrijeme kada se najviše koristi. Položaj i veličina crkve su takvi da se park zapravo stavlja u funkciju crkve i tretira kao njezin produžetak i vanjski prostor.

Zanimljivo je da se kao glavni projektant projekta za lokacijsku dozvolu pojavljuje Oskar Fleischer koji je tri godine ranije sudjelovao u provedbi natječaja kao član izborne komisije. To upućuje na mogući sukob interesa.

Možete li otprilike približiti o kakvoj veličini vjersko-stambeno-poslovnog objekta se radi?

Igor Kramarić:  Same dimenzije crkvenog kompleksa u metrima govore vrlo malo. Tek uspoređujući tlocrt planirane crkve u parku s nekim poznatim zagrebačkim građevinama moguće je dobiti punu sliku proporcija. Hotel Esplanade, koji smo naveli kao primjer, tlocrtno je vrlo blizak primjer veličine. No, projektna dokumentacija ne uključuje nikakvu vizualizaciju koja bi "plastično" prikazala omjere dimenzija prvo u odnosu na susjedne zgrade, a zatim i na neke druge građanima poznate objekte.

Proporcije planiranog objekta daleko nadvisuju vjerske potrebe. Radi se o kompleksu koji ga otprilike 3 puta premašuje. Osim samog crkvenog prostora sa 420 sjedećih mjesta, projektom se predviđa i dodatna velika dvorana, prostor za Caritas, privatni stanovi za župnika, privatni stan za župnog vikara, mala dvorana, velika blagovaonica za 30 ljudi, pa čak i ljetna terasa.

Planirana ljetna terasa je samo jedan detalj, ali na neki način baš ona zorno dočarava svu neumjerenost i intruzivnost objekta u parku. Dok će djeca, penzioneri i svi ostali trenutni korisnici parka u velikoj mjeri izgubiti svoj drvored i livadice za nogomet – isti taj prostor bi trebao dobiti ekskluzivnu namjenu za pojedince koji će u objektu u parku ekskluzivno boraviti, spavati i lješkariti na ljetnoj terasi, s koje će se pogled pružati na "obične stanovnike" koji će, sada na smanjenom prostoru zadovoljavati svoje potrebe za zelenilom i mirom.

Prije više od deset godina u jednoj od brojnih promjena GUP-a prostor parka (uz još nekoliko sličnih u Zagrebu) preklasificiran je u iznimku urbanog pravila. Možete li to pojasniti? Na koji način se tako manipulira javnim dobrima?

Suzana Dobrić Žaja: Prema GUP-u prostor parka na Savici nalazi se u zoni Z4, što je oznaka za javne zelene površine, tzv. tematske zone niskog intenziteta izgrađenosti namijenjene u prvom redu za parkove i trgove. K tome, park na Savici je u režimu urbanog pravila 2.11 gdje se dozvoljava gradnja manjih objekata u funkciji korištenja parka kao što su paviljoni, sjenice ili manje ugostiteljske građevine. Na 20 000 m2 uređene parkovne površine dozvoljeno je sagraditi objekt od oko 500 m2, ali uz uvjet da se prethodno izradi krajobrazna studija kojom se prema konkretnim lokalnim uvjetima definira maksimalna dopuštena izgradnja.

savica_7.jpg

Međutim, prije desetak godina u jednoj od izmjena u GUP je uvedena iznimka urbanog pravila, stavka kojom se u zonama Z4 na Krugama, Trnjanskoj Savici, Racinjaku (istočni dio Bundeka) te zoni južno od Autobusnog kolodvora, iako se nalaze u režimu urbanog pravila 2.11, dozvoljava gradnja građevina za kulturu, znanost, rekreaciju i vjerske građevine. Upravo taj trenutak bio je prvi korak, početak nečega što bi u konačnici, ako se realizira, rezultiralo devastacijom zelene površine. Prema nejasnim ili nepostojećim kriterijima, osim ako kriterij nisu sumnjivi dogovori oko trgovine zemljištem, netko je odlučio da se u zoni gdje je gradnja iznimka, a ne pravilo, od sada može graditi i ta je odluka umetnuta u GUP. Takve naoko sitne izmjene lako prođu nezapaženo, kao što je ovdje bio slučaj.

Inicijativa upozorava i na manjkavost GUP-a. Projekt kakav je sad čak ostavlja još prostora za neku eventualnu buduću gradnju. Možete li to obrazložiti?

Suzana Dobrić Žaja: Kada gradite obiteljsku kuću, vrlo detaljno vam je propisano koliko ona smije biti visoka, udaljenost od granice parcele, koliko na parceli mora biti prirodnog zelenila itd. Ovdje, na javnom prostoru ogromnog značaja, toga uopće nema. To je apsurd i svakako nije u funkciji zaštite prostora, što je temeljna zadaća GUP-a.

Jedini uvjet koji je naveden u iznimci urbanog pravila i na kojeg se poziva projekt jest da maksimalna površina buduće građevine, dakle zbroj površina svih etaža, smije biti do 20% ukupne površine zone. U stvarnosti, to je ogromna izgrađenost u zoni koja bi se prema intencijama GUP-a trebala čuvati i štititi. U slučaju Savice, čak ni ovako velika crkva ne bi "potrošila" dozvoljenu izgrađenost i vrlo lako bi se moglo dogoditi da se gradnja nastavi.

Smatram da se ovdje radi o - slučajnoj ili namjernoj - manjkavosti GUP-a koja se može i mora ispraviti jer gradnja ovakvog intenziteta u zelenoj zoni je praktično ukidanje zelene zone kao takve.

Iz svega proizlazi da je, s jedne strane, logika gradske uprave bila pronaći rješenje na način da se gradi na prvoj parceli iz koje se ne može izvući profit. S druge strane, portal Lupiga nedavno je donio članak u kojem se ukazuje na do tada za javnost nevidljivu pozadinu priče o zamjeni zemljišta. Takva praksa u Zagrebu je i inače predmetom brojnih kontroverzi. Kako tumačite činjenicu da se Grad odriče dobrog dijela vlastitog javnog parka da bi vlasništvo prenio na predstavništvo strane države, naime Vatikana, odnosno da sam sebi nanosi štetu poništavanjem dobrog dijela parka?

Igor Kramarić: Čelnicima Grada je ovaj naš park nešto što im ne može donijeti profit, dakle financijski im je beskoristan. Park je zaštićen GUP-om od prodaje u svrhu građenja stambenih ili poslovnih objekata i kao takvog su ga osudili na drugu vrstu trgovine. Nemojmo zaboraviti da su ti isti čelnici istovremeno i političari, a gradonačelnik Bandić i s nacionalnim ambicijama. U želji da se dodvore Crkvi, a pritom računajući da će pridobiti vjernike glasače, misle riješiti dva problema jednim udarcem. To je, na Savici, potpuni promašaj. Naravno da ako netko planira razarati, otimati građanima ono što im pripada, ono što već 30 godina koriste - to ljudi prepoznaju, bili oni vjernici ili ne. Svi znaju da postoje druga, neiskorištena, zemljišta koja odgovaraju i položajem i dimenzijama. Ljudi se zbog toga osjećaju izigrano i kad bi se takva apsurdna ideja i implementirala, političari koji u tome sudjeluju će od toga samo imati štete i to puno šire od Savice.

savica_6.jpg

Inicijativa se ne protivi izgradnji crkve općenito, već se protivi izgradnji crkve (ili ičega) u parku. Koje su alternativne lokacije u kvartu gdje bi se crkva mogla graditi?

Suzana Dobrić Žaja: Društvo arhitekata Zagreba bilo je prisutno na prostoru Trnjanske Savice u posljednjih nekoliko godina kroz projekte Akupunktura grada 2013. i Zagreb za mene 2016. godine. Na temelju njihovih stručnih i interesno neovisnih analiza, na prostoru Savice postoji nekoliko bliskih lokacija na kojima je moguće realizirati projekt crkve i župnog dvora na korist svih zainteresiranih strana. Crkva je građevina koja ima određene prostorne zahtjeve i potrebno je provesti detaljnu analizu kako bi se pronašla odgovarajuća lokacija. Postoji npr. slobodan neuređen prostor u blizini tržnice gdje će se uređivati i glavni kvartovski trg za što je nedavno proveden natječaj i odabrano odgovarajuće rješenje. Upravo prostor oko tržnice je ono što stanovnici Savice doživljavaju kao prirodni centar naselja. Mjesta za izgradnju ima i u zapadnom dijelu kvarta. Sada prazna ogromna površina južno od ulice Prisavlje, gdje se danas privremeno nalaze gradski vrtovi, GUP-om je predviđena za proširenje postojećeg sportskog centra i nove rekreacijske sadržaje na čemu također treba inzistirati kao javnom interesu. Voljeli bi da se Grad i oko toga angažirao kao što se angažirao oko crkve.  

Iako je Grad taj koji je nedvojbeno odgovoran i dužan braniti javni interes, jasno je da iza svega stoji Crkva koja inzistira na gradnji u javnim parkovima koji zauzimaju središnje lokacije u kvartovima, a takav je slučaj i na Savici. Kako gledate na odgovornost Crkve?

Igor Kramarić: Poštujemo potrebu vjernika za crkvom dok bi Crkva trebala poštovati dosegnuti civilizacijski standard, a to je postojeći javni park. Crkva ima velik utjecaj u svim aspektima života i odlučivanja, ali i ogromnu odgovornost koja iz toga proizlazi. Crkva je ovdje investitor, i ona je ta koja će se morati suočiti s mogućom dugoročnom štetom. Ne samo za stanovnike Savice nego iza svoj vlastiti "image". Ne možete slati ljude s motornim pilama da ruše građanima stabla u čijoj ljepoti i hladu uživaju već 30 godina, potpuno nepotrebno zauzeti pola parka, a drugi dan propovijedati visoka načela. Svi ljudi će razumjeti potrebu za vjerskim objektom na adekvatnoj lokaciji. Ono što sigurno nitko neće razumjeti je stambeno-poslovna namjena u kvartovskom parku koja se predviđa sadašnjim projektom. To nije tražio Grad – to traži investitor, dakle Crkva.

Kako tumačite da građani, naime, inicijativa za park, poštuju sve demokratske procedure, a da Grad na dopise i peticije nikad ne šalje nikakve odgovore već jednostavno servira rješenja koja su protivna javnom interesu tj. interesu samog Zagreba?

Suzana Dobrić Žaja: Nažalost, već se puno puta do sada pokazalo da su odluke Grada na čelu s gradonačelnikom Milanom Bandićem vođene pojedinačnim ili privatnim interesima, a ne interesima građana. Osobito žalosno je da se kod odlučivanja potpuno zanemaruje i stav struke i stav građana.

Iako je gradnja crkve u parku na prvi pogled lokalna priča jednog zagrebačkog kvarta, čini se da se upravo na ovom primjeru jasno vide i neki dublji, opći problemi s kojima se mora suočiti cijelo društvo. Bahatost i samovolja, kako Crkve tako i gradskih struktura, došli su do točke kada se više ne mogu tolerirati.

Osobno želim vjerovati da živimo u pravnoj državi, državi demokratskih standarda i da će se ova situacija riješiti na način da su zadovoljne sve strane, te da će se za gradnju crkve pronaći pogodnija lokacija od uređenog parka. Park treba ostati cjelovit i zajedničko javno dobro svih stanovnika Savice i Zagreba.

Koji su idući koraci inicijative Čuvamo naš park?

Igor Kramarić: Prvi korak je predaja žalbi Ministarstvu, što je upravo u tijeku. Visoko smo motivirani i dalje nastavljamo sa svim formalno-pravnim i demokratskim "alatima" da se spriječi potpuno nepotrebno uništavanje našeg jedinog zelenila. Kad kažem "motivirani" ne mislim samo na ljude iz inicijative, mislim na puno širi krug stanovnika na Savici, susjeda koje svaki dan srećemo i koji su ogorčeni time što se planira. Ljudi se jednostavno pitaju: "Zbog čega nam to rade?" i traže načina da se što više aktivno uključe. Vremena su se promijenila i ljudi više ne prihvaćaju da ih se laže i da se novcem koji uplaćuju u gradsku blagajnu ovako loše gospodari. I zato ćemo, čim počne školska godina i svi se vrate s godišnjih odmora, organizirati cjelodnevno druženje u kvartu.

Nastavljamo i s prikupljanjem podrške stručnih službi, društava, eksperata, te javnih osoba. Naravno ostajemo i u blizini medija koji su pokazali veliki interes za ovaj problem.

Mi na nikakvu gradnju u parku, u kojem god obliku ona bila, ne pristajemo. Ali, kad to još ide ovako neuviđavno, prekomjerno i provodi se paušalnim odlukama pojedinca to je sigurno motiv više da ustrajemo do zadnjega.

Ključne riječi: Grad Zagreb, Park na Savici
<
Vezane vijesti