diskriminacija_abrasmedia.info.jpgDjeca - bombe najdegeneričnija su posljedica politika mraka.

Nema se tu što reći, osim - sumrak zdravog razuma. Mediji su ovih dana globalno prenijeli potresni videomaterijal užasne scene: fundamentalistički otac se oprašta sa sedmogodišnjom kćerkom i njezinom tek nešto starijom sestrom prije no što će im eksplozivni prsluci raznijeti tijela u samoubilačkom napadu na "nevjernike". Djeca-bombe najdegeneričnija su posljedica politika mraka, stasalih na ideološkom, svjetonazorskom i (prazno)vjerskom izluđivanju neukih ljudi do stanja pomračenog uma, kada je moguće i ono što nitko normalan ne bi ni sanjao da jest. Isti ti oko nas, u zemlji s tragičnim iskustvom Domovinskog rata, koji se opravdano zgražaju nad sumrakom pameti "tamo Djeca-bombe najdegeneričnija su posljedica politika mraka, stasalih na ideološkom, svjetonazorskom i (prazno)vjerskom izluđivanju neukih ljudi do stanja pomračenog uma, kada je moguće i ono što nitko normalan ne bi ni sanjao da jestdaleko" na Huntingtonovoj labilnoj granici, gdje se navodno sukobljavaju civilizacije, stoički će otrpjeti dnevnu praksu politikantske "duhovne obnove" kojom se i u RH već i maloj djeci maloumno navlače podjednako eksplozivni prsluci međuetničke mržnje. U istoj zemlji, dijete djetetu dijete-bomba?  

Izvjesna učiteljica vukovarske Osnovne škole Nikole Andrića zabranila je učenicima programa na srpskom jeziku i pismu primiti prigodne božićno-novogodišnje paketiće s darovima Grada Splita. Užas kao i onaj kojim je predsjednica RH Kolinda Grabar-Kitarović dvadesetak dana ranije zgrozila čak i međunarodnu javnost. Posipala se pepelom pred tv-kamerama zato što je na Dan branitelja Dubrovnika podijelila vrtićkoj djeci u Gradu - uz vlastitu fotošopiranu fotografiju (sic) - srbijanske čokoladice Mony, proizvedene u poznatoj tvornici Pionir u Subotici. Poslije te "grozote", koju su joj spakirali vlastiti Ured i privatna hrvatska tvrtka iz Vukovara, javnost nije saznala je li ispunila obećanja: da će sankcionirati krivce - jer "ne može predsjednica države razmotavati svaku čokoladicu i provjeravati gdje je proizvedena" - te da će poslati djeci zamjenske čokolade, made in Croatia.Uplela se politika montiranja djece-bomba ne samo za neke buduće diverzije na zdrav razum nego i na aktualno stanje suživota Hrvata i Srba? Kome je, ako je, i zašto stalo navlačiti djeci eksplozivne prsluke netrpeljivosti i  međuetničke mržnje?

Možda je vukovarska učiteljica tek vratila lopticu predsjednici RH? Ili gradonačelniku Vukovara Ivanu Penavi (HDZ) i glasovitoj čekić-protućiriličkoj družini, koju je po autobusnom osvajanju lokalne vlasti nagradio najunosnijim mjestima u gradskoj upravi i tvrtkama pod njezinim patronatom? Pa sada rado demagogiziraju o suživotu, koji su na razne načine protusrpski kontaminirali, do razine da se i na manjinskoj strani montiraju fundamentalističke djeca-bombe. O Penavinom viđenju suživota u Vukovaru i protuviđenju s manjinske strane, recimo, dade se štošta iščitati iz banalnosti poput domjenka u povodu božićnih i novogodišnjih blagdana za sve zaposlene u gradskoj upravi. Na koji, vidi vraga, nije pozvan samo zamjenik gradonačelnika iz redova srpske manjine - Srđan Milaković.

Učiteljica iz Osnovne škole Nikole Andrića navodno je samo provela odluku voditelja smjene programa na srpskom jeziku i pismu, koji su se dogovorili da njihovi učenici nemaju što tražiti u prostorijama Udruge branitelja Sajmišta, gdje je organizirana podjela splitskih poklon-paketića. Uplela se politika montiranja djece-bomba ne samo za neke buduće diverzije na zdrav razum nego i na aktualno stanje suživota Hrvata i Srba? Kome je, ako je, i zašto stalo navlačiti djeci eksplozivne prsluke netrpeljivosti i  međuetničke mržnje? U Vukovaru je sve politika, pa i to u kojem kafiću tko pije kavu, gdje kupuje kruh i mlijeko, uče li mu djeca po hrvatskom ili srpskom programu...? Nije svejedno. Ako se na običan domjenak gradske uprave, tradiciji s bradom još iz Titovog doba, "zaboravi" pozvati baš Srbina, a on je i drugi čovjek Vukovara, to je zloslutna poruka o karakteru trenutne vukovarske vlasti i kvaliteti suživota. Ma što mislio i govorio Ivan Penava.

Iza Srđana Milakovića stoji, ako već ne sva trećina srpskih građana Vukovara, onda bar njegova politička opcija, a ti su ljudi politički "nadređeni" i učiteljici i voditeljima školskog programa na srpskom jeziku i pismu, pa... Ako su prethodne godine srpska djeca primila iste prigodne darove u svojoj školi, pa nije bilo problema, jest neobično da ih se sada vuklo u prostorije Udruge branitelja Sajmišta. Kome je to i zašto palo na pamet kad nije tajna da Hrvati i Srbi u Vukovaru različito promišljaju o prošlim ratnim zbivanjima u svom gradu, krivcima, žrtvama, suživotu...?

Ne vidi se ni na lokalnoj niti na državnoj razini kritična količina pameti za učinkovito stati za vrat širenju međunacionalne mržnje na valu krivotvorenja uzroka i posljedica Domovinskog rata, ali i revizije tzv. komunističke prošlostiI kakve veze s podjelom darova školarcima ima bilo koja braniteljska udruga, pa i ova sa Sajmišta, kada je 650 paketića svim vukovarskim osnovcima - kako su uvlakački izvijestili neki mediji - "kupio gradonačelnik Splita Ivo Baldasar"? (Idu lokalni izbori?) A Baldasar i nije bio branitelj. Neki njegovi sugrađani tvrde da je za Domovinskog rata pobjegao u Italiju, a on kaže da je tamo boravio - poslovno. Slično su neki viđeni "domoljubi", čak s vojnim činovima, baš za najžešćeg granatiranja Osijeka, poslovno boravili u Muenchenu, pa su ih oni iz podruma i s prvih crta bojišnice prepoznali kao istaknute pripadnike muenchenske bojne.  

Da se Udruga branitelja Sajmišta mašila za vlastiti džep, pa kupila djeci darove, još kako-tako, neka ih dijeli i u svojim prostorijama. Iako su za ovakve prigode primjerene škole, društveno-kulturne ustanove i slični prostori, gdje se uspješno dade pomiriti humanizam darivanja i neke univerzalne vrijednosti ljudskog duha o kojima se uči u školama. A Vukovar ima takvih mjesta. Nije se smjelo uvlačiti djecu u naelektrizirane međunacionalne odnose, što su ih prethodno zafitiljili dubrovački slučaj "srbijanska čokolada" i božićno-novogodišnji domjenak vukovarske gradske uprave.

Domovinski rat još dugo neće završiti u glavama nesposobnih otrgnuti se prošlosti i slijepih za budućnost dalju od vlastitog šovinističkog nosa, pa će se i suživot - do neke nove (?) "istrage vaše ili naše" (Nikola M. Stojanović) - svoditi na eksplozivnu matricu zapamti pa vrati, gdje su djeca-bombe "nacionalni, psihološko-propagandni i vojno-strateški interes". Ovisno o trenutnoj procjeni i međunarodnim okolnostima. U Vukovaru je osobito opasno i za Hrvate i za Srbe zlorabiti djecu za bildanje mržnje i osvetničke političke obračune. Ne vidi se ni na lokalnoj niti na državnoj razini kritična količina pameti za učinkovito stati za vrat širenju međunacionalne mržnje na valu krivotvorenja uzroka i posljedica Domovinskog rata, ali i revizije tzv. komunističke prošlosti. I mimikrijsko i javno bildanje mržnje već je otišlo predaleko.

Neizmjerna je to zasluga "domoljuba/patriota“ kretenoidnih dijagnoza, koji stjecajem loših okolnosti i dalje vode glavnu riječ u ideološko-vjerskim radionicama za izradu eksplozivnih prsluka mržnje/osvete "krvi i tla" sve novoj i novoj djeci-bombama. U Okučanima je početkom prošle godine pretučen Jovan Matijević, srpski mladić iz Pakraca, zbog "pogrešne" pjesme iz džuboksa u kafiću, a hrvatski je mladić Tomislav Šandor nekoliko dana prije izudaran metalnim šipkama na ulici u Vukovaru, jer nije bio navijač iz skupine "delija" ili "grobara". Građanima je puna kapa prisilnog života ispod razine ljudskog dostojanstva i zatočeništva u prepariranoj prošlosti, pa je to nezadovoljstvo u spoju s politikantskim nabrijavanjem "nacionalne osviještenosti" čini eksplozivnu smjesu kojom se prijeti samom opstanku RHGolobrada mladež koja u 98,9 posto polazi školski vjeronauk, upražnjava katoličke sakramente, odaje se praktičnim vjernicima i hrvatskim domoljubima isijava mržnju i zaziva krv. Skandira na stadionima "Ubij, ubij Srbina" i "Za dom spremni", kiti se ustaškim simbolima na Thompsonovim dernecima.

Osječka tv i Z1 neometano emitiraju agresivan propagandni, protukomunistički i otvoreno protusrpski ustašluk izvjesnih žurnalističkih samouka Velimira Bujanca (Bujica) i do neki dan Marka Juriča (Markov trg), koji je toliko pretjerao u sijanju protusrpske mržnje miniranju državnog imidža u međunarodnoj zajednici da mu je i nastrano tolerantna uređivačka politika otkazala suradnju. "Neka se strpi koji mjesec, pa ćemo vidjeti...", poručio je sa Z1 intimus mu Bujanec. Usred ustaškog stratišta Jasenovca, hosovci besramno pribijaju spomen-ploču sa zloglasnim sloganom "Za dom spremni", a premijer Andrej Plenković bi osnivao povjerenstvo "koje će donijeti stručni pravorijek" o revitalizaciji ustaške ostavštine umjesto da se, što kaže Vesna Pusić, demokratski/ljudski primjereno dohvati - "šrafcigera". I skine ustašluk nad kojim su se 1941.-1945. zgražali i sami njemački nacisti.

Vlast, ma kojih opcija bila u prošlih 26 godina, svo vrijeme godišta autistično svjedoči eskalaciji netrpeljivosti prema manjinama, osobito srpskoj i LGBTQ, samovlasnom protjerivanju građana (i cijelih skupina) iz vlastite domovine jer "ne vole Hrvatsku" ili su "peta kolona, komunisti, udbaši, četnici, Jugoslaveni...". Građanima je puna kapa prisilnog života ispod razine ljudskog dostojanstva i zatočeništva u prepariranoj prošlosti, pa je to nezadovoljstvo u spoju s politikantskim nabrijavanjem "nacionalne osviještenosti" čini eksplozivnu smjesu kojom se prijeti samom opstanku RH. Djeca-bombe, mladež svjesno manipulirane "nacionalne" svijesti danas je prijetnja/eksces, sutra - topovsko meso.

Ekstremno desničarenje je rodno mjesto terorizma protiv zdrave pameti i zločin je trovati djecu mržnjom protiv bilo koga, bilo gdje i bilo kadaTrenutna "europejska demokracija" u Banskim dvorima i na Pantovčaku neobjašnjivo nema petlje demontirati rastuće zlo ili pak svjesno drži figu u džepu. Ne dopušta nastavak Cjelovite kurikularne reforme školstva unatoč masovnom javnom prosvjedu građana u velikim gradovima, na mjesto ministra znanosti i obrazovanja instalirala je rigidnog desničara (Pavo Barišić) pod stigmom plagijatora, a za državnog tajnika baš glavnog kurikularnog disidenta (Matko Glunčić), koji se "proslavio" ovih dana biserom da su djeca s posebnim potrebama i nacionalne manjine krivi (sic) za loše rezultate hrvatskih đaka na međunarodnim PISA testovima.

A tko je kriv što čak i plagijatori i osumnjičenici za korupciju, bez pardona instalirani na najviše državne dužnosti (Hrvatski sabor, Ustavni sud...) figuriraju kao moralni i stručni uzori mladeži, a za lustraciju spremni HDZ-ovi jastrebovi (Stevo Culej, Zlatko Hasanbegović, Bruna Esih, Željko Glasnović...) kao "nacionalno osviješteni" autoriteti neke buduće Hrvatske za koju su i djeca-bombe pozvana dati važan prilog. Kao što je ideološka karamarkovština do prije godine dana dala znati dubokom sinergijskom brazdom vukovarskih stožeraša, 555 dana pučističke šatre na Savskoj 66 u Zagrebu te militantno-klerikalnom rekonkvistom tzv. Crkve u Hrvata.

Ekstremno desničarenje je rodno mjesto terorizma protiv zdrave pameti i zločin je trovati djecu mržnjom protiv bilo koga, bilo gdje i bilo kada. Kad im se jednom navuku ti eksplozivni prsluci, više nema natrag. Djeca-bombe raznose i sebe i one koji su ih gurnuli na put bez povratka. Račanovska crta "odlučnog možda" u plekovićevskom "razmotrit ćemo u nacionalnom interesu" ne budi nadu da je vlast uistinu svjesna, ali i  kadra pojmiti vlastitu odgovornost za stanje što tragično devastira/kontaminira ionako globalno nestabilnu društvenu i kulturnu zbilju.  

<
Vezane vijesti