Foto: Andrej Milić<br>Foto: Andrej Milić
Ivana Lekšić, radijska novinarka i urednica iz Bjelovara koja je u veljači 2013. godine na H-Alteru progovorila o lažiranju emisija financiranim javnim sredstvima kojima upravlja Vijeće za elektroničke medije, komentira negativan nalaz Državnog odvjetništva: "Nisu provjeravani ključni navodi iz moga iskaza medijima i Agenciji za elektroničke medije! Štoviše, ne da nisu provjeravani, nego su neki navodi DORH-a potpuno pogrešni."

"Nije utvrđeno da bi odgovorne osobe trgovačkih društava u okviru kojih djeluju radijske postaje počinile kaznena djela za koja se progoni po službenoj dužnosti slijedom čega je rad na predmetu dovršen." Tako nam je poslije najmanje pet upita 3. studenog konačno odgovoreno iz bjelovarskog Općinskog državnog odvjetništva na pitanje koji je status istraživanja nekoliko privatnih radija zbog optužbi za lažiranje emisija koje sufinanciraju porezni obveznici. Lažiranja, sugerira odgovor, nije bilo, jer ništa sporno nije pronađeno tijekom istrage. Isti dan Općinsko državno odvjetništvo je obavijest o nepostojanju osnove za pokretanje kaznenog postupka poslao i nadležnoj Agenciji za elektroničke medije, koja je prije više od godinu i pol zatražila istragu.

Slučaj je, podsjetimo, buknuo početkom 2013. godine, kad je radijska voditeljica, novinarka i zviždačica Ivana Lekšić u intervjuu za H-Alter otvoreno progovorila o lažiranju radijskih emisija na radijima na kojima je bila zaposlena. Riječ je o emisijama koje se sufinanciraju iz Fonda za poticanje pluralizma novcima iz HRT pristojbe, u iznosu od oko 30 milijuna kuna godišnje. U tom intervjuu Ivana Lekšić priznala je da je sama sudjelovala u izradi fiktivnih emisija, te da su takve prakse normalna pojava i na nekim drugim radijskim postajama. Državno odvjetništvo, međutim, nije utvrdilo takve navode.

Kako komentirate objavu DORH-a iz koje proizlazi da tvrdnje koje ste iznosili faktički nisu istinite?

Šokirana sam zbog više stvari. Prva je u kontekstu činjenice da sam sama priznala sudjelovanje u lažiranju. Mislite li da bih, da to nije istina, Sad su kolege vidjeli da od mene rade luđakinju i lažljivicu, što su shvatili kao jasan signal da nastave šutjeti jer je sve uzaludno otvoreno govorila o tome i pritom prokazivala samu sebe?! Drugi šok je nastao kad sam vidjela sadržaj toga dopisa: nisu provjeravani ključni navodi iz moga iskaza medijima i Agenciji za elektroničke medije! Štoviše, ne da nisu provjeravani, nego su neki navodi potpuno pogrešni.

Na što točno mislite?

Iz dopisa je jasno da od četiri spomenuta radija na sastanku pred Vijećem, jedan od njih uopće nije na DORH-ovom popisu, a od tri koja jesu, na koncu je istraga provedena samo na Radiju Terezija i to u godini za koju sam rekla da uopće nisam bila tamo.

DORH spominje Gradski radio Čakovec, Bjelovarsko-bilogorski radio i Radio Terezija. Koji je četvrti?

Informativni centar Čazma.

Je li i na njemu bilo lažiranja?

Da, bilo je korekcije programa i emisija za Vijeće, no neusporedivo s Gradskim radijom Čakovec. Na GRČ-u, mogu slobodno reći, sam diplomirala sve loše što se može vidjeti u jednom elektroničkom mediju. Kao što sam rekla i u Vijeću, na dvije radijske postaje sudjelovala sam u većem ili manjem namještanju programa, dok za dvije na kojima sam bila prije i do kraja 2010. godine, informacije imam iz komunikacije s Rekla sam policijskom inspektoru da sam i osobno sudjelovala u lažiranju emisija na poticaj odgovornih osoba na nekima od postaja. No, on se samo nasmiješio, ponavljajući da ne zna što radim kod njega kolegama na poslu.

Iz DORH-a su na koncu javili kako je Radio Terezija čist, odnosno nije bilo razloga za pokretanje kaznenog postupka.

Ali, jasno sam u iskazu AEM-u rekla da sam tamo radila do prosinca 2010. i da na ovom radiju nisam sudjelovala u lažiranju emisija, već da sam iz komunikacije s kolegama s toga radija čula da se takve stvari rade. U DORH-u, međutim, potpuno pogrešno ulaze u priču, s pretpostavkom da sam osobno lažirala emisije. Onda idu još dalje pa spominju da su istraživali upravo emisije snimljene u 2011. godini i da u tom razdoblju tamo nisam ni radila, premda, dakle, nešto takvo nikad nisam ni tvrdila. Cjelokupna njihova istraga bazirala se na nečemu sasvim sporednom i krivom, dok prave optužbe nisu provjeravali.

U izjavi za portal Forum.tm prije par dana ste rekli da vas uopće nisu kontaktirali iz DORH-a.

Da. Jedino me je četiri mjeseca nakon razgovora za H-Alter kontaktirao policijski inspektor. Razgovarali smo dosta kratko, a on je bio iskreno začuđen zašto je ovaj predmet na njegovom stolu. Rekla sam mu da sam i osobno sudjelovala u lažiranju emisija na poticaj odgovornih osoba na nekima od postaja. No, on se samo nasmiješio, ponavljajući da ne zna što radim kod njega.

Još za vrijeme intervjua od prije skoro dvije godine, rekli ste da posjedujete i snimljene emisije koje dokazuju lažiranje. Je li vas itko pitao za njih?

Cjelokupna istraga bazirala se na nečemu sasvim sporednom i krivom, dok prave optužbe nisu provjeravali Nitko nikada, pa ni onaj inspektor. Rekla sam mu da imam dokaze, ali me ni on nije tražio dostavu. Štoviše, već tada sam u Agenciji za elektroničke medije rekla koje su točno emisije naknadno lažirane i koji se točno program godinu dana vrtio u terminima predviđenim za njihovo emitiranje. Naime, za vrijeme pravdanja financija, VEM je uredno prihvatio te emisije. No, te radijske postaje nisu uopće bile predmet prave istrage.

Dakle, kad ste pričali javno o tome, mislili ste prvenstveno na događaje u Gradskom radiju Čakovec i Bjelovarsko-bilogorskom radiju, kojeg DORH tek ovlaš spominje?

 GRČ je bio okidač i motiv da progovorim. Zbog odbijanja namještanja programa na GRČ-u nam se i prijetilo na razne načine. U sve je bio upleten, naravno, i BBR, jer je vlasnik i jednog i drugog bila ista osoba. Emisije GRČ-a koje smo montirali za Vijeće, radili smo u prostorijama BBR-a.

Nakladnik Gradskog radija Čakovec bio je 2011. i 2012. pokojni Ivan Butković, a prema vašim iskazima upravo se ovom radiju dešavalo lažiranje 2011. godine.

Da.

Privremeni upravitelj Gradskog radija Čakovec i BBR-a Robert Veseljak, koji je na te pozicije došao poslije Butkovićeve smrti, u Na GRČ-u sam diplomirala sve loše što se može vidjeti u jednom elektroničkom mediju. Kao što sam rekla i u Vijeću, na dvije radijske postaje sudjelovala sam u većem ili manjem namještanju programa, dok za dvije na kojima sam bila prije i do kraja 2010. godine, informacije imam iz komunikacije s  kolegama na posluviše je navrata odbacio sve optužbe o lažiranju emisija. Zadnji put na nedavnim Danima elektroničkih medija, pred članovima Vijeća za elektroničke medije i Hrvatske udruge radija i novina, na čijem je čelu bio i pokojni Butković.

Veseljak je odmah nakon prvog intervjua rekao da pod punom materijalnom i kaznenom odgovornošću tvrdi da nije postojalo lažiranje. Međutim, upravo zbog činjenice da smo odbili lažirati emisije u 2012. za Gradski radio Čakovec, nakladnik Netgate je morao vratiti novac jer nije mogao pravdati ta sredstva. Tu novac nije vraćen zbog lažiranja, već, ironično, zato jer smo odbili lažirati. Što se tiče mojeg iskaza za 2011, državno odvjetništvo ga uopće nije ni provjeravalo, već je samo napisao da je Butković preminuo 2012. godine. No, i kad se to stavi po strani, državno odvjetništvo je jasno napisalo da nisu našli osnove za pokretanje kaznenog postupka i na radijima gdje je bio odgovorna osoba. I ništa više.

Nakon onog policijskog inspektora nitko vas više nije kontaktirao iz niti jedne državne institucije?

Tako je. Baš nitko.

Gledajući iz današnje perspektive, žalite li što ste početkom 2013. godine uopće izlazili s ovakvim informacijama u javnost?

Osjećam se kao žrtva. Kolege s radija, odnosno oni rijetki koji se ne boje da će ostati bez posla jer pričaju sa mnom, govore mi da tek sad postaju svjesni kako sam počinila najveću glupost u životu i da sam si zalupila vrata svih medija u Hrvatskoj. Sad su vidjeli da od mene rade luđakinju i lažljivicu, što su shvatili kao jasan signal da nastave šutjeti jer je sve uzaludno. Da su u Agenciji za elektroničke medije tada imali bolji nadzor i pravilo da se snimke moraju čuvati više od 90 dana, ili da nisu pravdanje temeljili na traženju tek nekoliko emisija, od stotinu epizoda koliko ih se proizvede, do svega toga ne bi ni došlo. U roku od nekoliko sati mogli su provjeriti govorim li istinu ili ne. Ovako se pokazalo Od četiri radija spomenuta na sastanku pred Vijećem, jedan od njih uopće nije na DORH-ovom popisu, a od tri koja jesu, na koncu je istraga provedena samo na Radiju Terezija i to u godini za koju sam rekla da uopće nisam bila tamo da institucije rade svoj posao, ali za određene pojedince.

Mislite, dakle, da DORH štiti ljude koje ste otvoreno prozvali?

Ne znam rade li to s namjerom, ali s obzirom na način na koji su odradili ovaj slučaj, nemam drugačijeg objašnjenja. Na kraju krajeva, ako se lažiranje nije desilo i ako se takve stvari ne rade, onda je pitanje zašto je nakon mene više osoba s drugih radija poslalo pritužbe o lažiranju emisija? Osim onih koji su pritužbe slali direktno na adresu Agencije za elektroničke medije, sredinom 2013. godine javno su istupili iz radija Soundset Požega, koja je bila sestrinska tvrtka s Radijom Terezija. Oni su u svom priopćenju priznali lažiranje emisija na tom radiju. No, ja sada ispadam luđakinja koja laže, premda su se takve stvari prijavljivale iz cijele Hrvatske.

Kako vam je izgledala karijera nakon što ste pokrenuli ovaj slučaj?

Upravo završavam fakultet novinarstva. No, prema svemu sudeći, neće mi biti od neke koristi, s obzirom na to da me posao, nakon svega ovoga, sigurno ne čeka.

Ivana Lekšić: "Osjećam se kao žrtva. Kolege s radija, odnosno oni rijetki koji se ne 
boje da će ostati bez posla jer pričaju sa mnom, govore mi da tek sad 
postaju svjesni kako sam počinila najveću glupost u životu i da sam si 
zalupila vrata svih medija u Hrvatskoj." (Foto: Andrej Milić)<br> Ivana Lekšić: "Osjećam se kao žrtva. Kolege s radija, odnosno oni rijetki koji se ne boje da će ostati bez posla jer pričaju sa mnom, govore mi da tek sad postaju svjesni kako sam počinila najveću glupost u životu i da sam si zalupila vrata svih medija u Hrvatskoj." (Foto: Andrej Milić)

DORH objavljuje laži

DORH je citirao odgovornu osobu iz Radija Terezije, koja kaže kako ste tamo dobili otkaz zbog grubog kršenja radnih obaveza, poslovnih pravila i etike, jer ste namještali nagradne igre članovima obitelji.

S Terezije sam otišla u prosincu 2010.g. sporazumnim raskidom ugovora, zbog premještaja na drugo radno mjesto, na kojemu sam i počela raditi za tri tjedna. O nikakvom izvanrednom otkazu nije riječ. Za tu tvrdnju imam i pisani dokaz. Žalosno je da je DORH to objavio u službenom dopisu. Da su me nazvali i pitali, sada ne bi iznosili ovakve nevjerojatne laži bez ikakvog dokaza.

Što je s optužbama za namještanje?

Niti toga nije bilo. U rujnu 2010. Godine tjedan dana trajala je nagradna u kojoj se svaki dan dijelilo desetak nagrada u vrijednosti pedesetak O nikakvom izvanrednom otkazu nije riječ. Za tu tvrdnju imam i pisani dokaz. Žalosno je da je DORH to objavio u službenom dopisu. Da su me nazvali i pitali, sada ne bi iznosili ovakve nevjerojatne laži kuna svakom slušatelju koji prvi nazove nakon voditeljevog znaka u eteru. Naravno da se u tih pedeset puta može dogoditi da vas nazove i član obitelji, koji su uostalom i najvjerniji slušatelji svakog radijskog voditelja. U mojem slučaju nazvala je moja mala nećakinja od četiri godine, kojoj tetka jednostavno nije imala srca poklopiti slušalicu i zamjeniti ju drugim slušateljem. Na kraju krajeva, ipak je bila prva na telefonu, što je bio i jedini uvijet za osvajanje nagrade, i nisam smatrala da radim išta loše dajući joj priliku da kao tetkin najvjerniji slušatelj osvoji nagradu. Tada sam dobila opomenu da takvu stvar više ne smijem napraviti. I to ne samo ja, već gotovo svi kolege na radiju, jer se ispostavilo da i oni dopuštaju da im se u eter jave članovi bliže i daljnje obitelji, jer su i oni slušatelji radija na kojem radimo. Naravno da danas pojedinci, ne imajući argumente kojima bi opravdali svoje nečasne rabote, moraju izvući moj ''veliki'' grijeh i pokušati me diskreditirati kao osobu da bi probali umanjiti svoju krivnju.


 

eu_copy40546.png

Ova publikacija izrađena je uz pomoć Europske unije. Sadržaj ove publikacije isključiva je odgovornost Udruge za nezavisnu medijsku kulturu i ni na koji se način ne može smatrati da održava gledišta Europske unije. Stranica projekta: Safety net for European journalists.

<
Vezane vijesti