H-alterov reporter se javlja sa skupova Sarah Palin i Baracka Obame u swing državi Missouriju: Možda se pojavi nova energetska uzrečica - konzervativci svih zemalja, ujedinite se za čisti ugljen! Obećanja prelaze granice dobrog ukusa: Republikanci će smanjiti sve poreze kojima su opterećeni američki građani, čuvati američke poslove u zemlji, a na čelo države sjest će čovjek koji je cijeli svoj život posvetio američkom narodu.

Napetosti rastu što se približava dan predsjedničkih izbora u SAD-u. H-alterov novinar u posjeti je državi Missouri koja je od tipične swing države postala magnet za postizanje barem simbolične pobjede. Iz dana u dan Barack Obama i Joe Biden, te John McCain i Sarah Palin spominju Floridu, Ohio, Virginiju, Pennsilvaniju, kao i Missouri kao države u kojima moraju pobjediti. Bez debrecinki Na skupu u Cape Girardeau na republikanskom jugoistoku Missourija Sarah Palin okupila je pet do deset tisuća ljudi u pola deset ujutro. Obama je u sveučilišnom gradu Columbiji održao skup na otvorenom u pola deset navečer, Kasnije je Obama došao i u Springfield, republikanski grad na jugozapadu Missourija, Biden je bio u Jefferson Cityju, a spominje se i dolazak McCaina netom prije izbora. Razlika u tim skupovima je odmah vidljiva. Nisu to naši izbori s debrecinkama i lošim kuhanim vinom, nema više ni šešira i konfeta, ali Sarah Palin dolaze slušati stariji i obitelji (u Cape Girardeau nije bilo niti jednog crnca ili Azijata u publici), dok je Obamina publika mlada, većinom studentska i multikulturalna.

auto_mccain.jpg

Pridobivanje protivničke strane više nikome ne pada na pamet. Kandidati obilaze vjerne republikance ili demokrate i tjeraju ih da se u utorak, 4. studenog, dignu iz kreveta i naslonjača, odu na biralište i glasaju za predsjednika, ali i za Kongres u nekim država kao što je Missouri, pošto se trećina sastava bikameralnog Kongresa mijenja svake dvije godine. Missouri je prava Amerika, bez previše glamura i poznatih krajolika, s malim gradićima, ne baš najboljim autocestama, malim zajednicama, tipičnim zalogajnicama uz cestu i ogromnim količinama nezdrave hrane. U dolini Mississipija mnogi su Pro-Life orijentirani i zahtijevaju pravo nošenja te upotrebe oružja. Zanimljivo je, ipak, da nezavisne interesne grupe poput NRA (nacionalna organizacija za nošenje oružja) nisu imale toliko učinka niti vidljivosti kao na prošlim predsjedničkim izborima.

country_first.jpg

Trenutačno se vode borbe oko oružja, pobačaja, a poteže se i problem gay brakova što je bilo učinkovito sredstvo za prošlu Bushovu pobjedu, kaže nam Stacey Woelfel sa Škole za novinarstvo na Sveučilištu Columbia u Missouriju, jednog od najboljih novinarskih fakulteta na svijetu. Woelfel kaže da religija i dalje ima važnu ulogu u naoko sekularnoj državi. Na jugu žive mnogi katolici kod kojih je McCainova Pro-Life kampanja vrlo učinkovita. U mjestima kao što je Columbia postoje mnoge manjinske i protestantske crkve, a to se očituje u demokratskom raspoloženju na kampusu, priča Woelfel dok nam pokazuje prestižno državno sveučilište s tisuću studenata novinarstva. Woelfel u Missouriju očekuje i do 65 posto izlaska na birališta, što ruši rekorde. Joe Plumber Ja sam Joe, vodoinstalater iz Missourija, i znam da će McCain pobijediti. Obama nema šanse, uvjeren je mladić kojeg smo sreli na skupu Sarah Palin, jedan od rijetkih koji nije došao zajedno sa svojom obitelji. Ispred velike dvorane u Cape Girardeau prodaju se stranački rekviziti za 15 dolara, a ispred našeg fotoaparata pojavljuje se i do pasa goli mladić, obojen u stranačku crvenu boju koji na leđima nosi natpis: Obama, the baby killer. Lipstick-girl, Palin Power i Sarah Barakooda tek su neki nazivi kojima se od milja krsti potencijalna potpredsjednica. Joe vodoinstalater (Joe Plumber) notorni je lik sumnjive prošlosti koji je postao ikona republikanskih skupova. Iako nije uvijek siguran kad se treba pojaviti na sceni, a kada sipati pivicu u pozadini, Joe će nakon malo izmotavanja uvijek reći da treba glasati za McCaina. Poruke kandidata doista su vrlo jednostavne i zvuče kao riječi kandidata za školskog potpredsjednika. Obojica očaravaju publiku, a njihovi poklonici su spremni satima disciplinirano čekati u redu kako bi poslušali te još više sudjelovali u nečemu što se već sada proziva kao povijesni događaj.

palin_fan.jpg
palin_fan_obama.jpg

Erupcija oduševljenja na skupu Sare Palin je zaglušujuća: Drill here, drill now!, viče Sarah Barakuda s govornice upozoravajući kako su ona i McCain buntovnici (maverick) koji će srušiti korupciju u Washingtonu i spriječiti da Amerika mora ovisiti o bliskoistočnoj nafti kad se može koristiti američki ugljen. Bušiti ovdje i sada, uz upotrebu čistog ugljena i alternativne energije, osim što doprinosi bogatstvu guvernerice Aljaske čiji je muž naftaš, također vrlo podsjeća na energetsku politiku HDZ-a. Možda se pojavljuje nova energetska uzrečica: Konzervativci svih zemalja, ujedinite se za čisti ugljen? Obećanja prelaze granice dobrog ukusa: Republikanci će smanjiti sve poreze kojima su opterećeni američki građani, čuvati američke poslove u zemlji, a na čelo tih Sjedinjenih Američkih Država sjest će čovjek koji je cijeli svoj život posvetio tom narodu. Ispod ogromnog plakata na kojem stoji natpis Country First Sarah Palin obećaje narodu, koji je već u deliriju od skakanja i vrištanja, da imaju kandidata za predsjednika kojeg neće biti strah izgovoriti riječ Pobjeda, jer Amerika nije problem u svijetu, već rješenje. Igra riječi je naročito zanimljiva, jer McCain često kontrira Obami, a Sarah Palin je ovom prilikom ponovila tu igru. Tako Republikanci ne žele distribuciju bogatstva, već stvaranje više bogatstva. Obamina je želja za distribucijom bogatstva u društvu postala omiljena meta, a isključivost se u ovoj zemlji (još uvijek) postiže jednostavnom diskreditacijom: To mi smrdi na socijalizam. Sklonost šalama Problem promatrača sa strane jest u tome što ni Obama ne daje mnogo više detalja. Dapače, neki su slogani u potpunosti isti, a ni Obama nije imun na pokoju šalu: Pronašli su dokaz da sam u vrtiću dijelio igračke kao i da sam davao sendvič s kikiriki-maslacem u osnovnoj školi. Zato su me prozvali redistributerom, grmi Obama na trećem skupu tog dana. Prvi ne-bijeli kandidat za predsjednika SAD-a obećava promjenu statusa quo u Washingtonu, jer biranje McCaina je stalno gledanje u ogledalo, ponavljanje dobro poznate Busheve priče. Obama tvrdi da je Amerika 20 tisuća dolara siromašnija po stanovniku nakon što je Bush došao na vlast te da on sam ima plan koji je više sličan Clintonovom. I zaista, na nekoliko skupova u posljednje dane kampanje počeo se pojavljivati bivši predsjednik Bill Clinton što je postavilo pitanja neće li dobri stari Bill ponovno imati nekog utjecaja u Bijeloj kući, ukoliko Obama pobijedi.

obama_columbus.jpg

Došao je kraj ideološkim razlikama. Ne trebamo raspravljati trebamo li manju ili veću vladu, trebamo bolju vladu, nastavlja Obama jednakom žestinom i reda obećanja i vizije o zdravstvu, školovanju i završetku rata u Iraku. Pri kraju podsjeća mahom mlade ljude da su svi hrabri, svi patrioti, te da mogu mijenjati svijet. Američki izbori prije svega su veliki show, zabava koja ima mnogo toga na kocki, koliko unutar toliko i izvan zemlje. Obama donosi dašak novog zraka, novih nada, ali ostaje pitanje koliko je on izvan establishmenta ili koliko je McCain doista maverick. Svijet se u cik prvog utorka, nakon prvog ponedjeljka, budi s nadom u bolje rukovodstvo najmoćnije zemlje svijeta. Međutim, iza sveg optimizma možda se skriva premalo kritičkog pogleda. Niti jednom niti drugom kandidatu neće biti lako na tom kormilu, a njihovo posustajanje pred washingtonskom administracijom i moguće nesnalaženje zloslutno ukazuju na jednu pomisao: Amerika ostaje na istim principima.