Foto: Tibor Illyes, Epa/Hina<br>Foto: Tibor Illyes, Epa/Hina
Koga vuče za nos Kolinda Grabar-Kitarović kad hoda po svijetu i trača vlastitu zemlju?

Em Hrvatska nema Vladu i premijera koji znaju upravljati državom, em je izlazak RH iz recesije stjecaj okolnosti i zasluga EU-okruženja, em su izbjeglice zapravo ekonomski migranti koje SDP-ova vladajuća koalicija ne zna kontrolirati, pa time kritično ugrožava sigurnost zemlje, em vanjska politika nije koherentna, nego se svodi na lobiranje u korist kandidature Vesne Pusić za mjesto glavne tajnice UN-a, em… I tako redom. Sve ljepše od ljepšega. Kao da predsjednica države ne govori o svojoj, nego o neprijateljskoj zemlji. Ili, kao da govori iz egzila o svojoj zemlji, Kolinda Grabar-Kitarović ne ostavlja dojam "predsjednice svih građanki i građana RH" što je inauguracijski prisegnula da će bitikojoj je mrski okupator natovario kvislinšku vlast.

"Ne bih rekla da postoje dvije vanjske politike", kazala je Jutarnjem listu uoči puta u Kinu, kamo je povela i supruga Jakova i djecu, valjda vidjeti Kineski zid, "nego jedna nekoherentna hrvatska vanjska politika. Naša vanjska politika nije ambiciozna, zatvorila se u vlastito dvorište. Naša diplomatska služba jest u zadnjih godinu dana zapravo upregnuta u politiku promicanja osobnih interesa ili ideoloških uvjerenja. Izgubila je prepoznatljivost državne politike temeljene na vrijednostima zaštite vlastitih interesa i savezništava. (…) Okosnica hrvatske vanjske politike moraju biti EU i NATO te naša puno snažnija uloga.

Smeta mi kada čujem od ministara u hrvatskoj Vladi ili od naših veleposlanika da je Hrvatska mala zemlja i da nema nikakvog utjecaja i da ne može predlagati rješenja. To je potpuno netočno. (…) Ne volim ljude komentirati u javnosti, ali moram reći da je puno stranih diplomata izrazilo čuđenje kako ta gospođa koja se kandidira za glavnu tajnicu UN-a i ministrica je u hrvatskoj Vladi može kritizirati predsjednicu na način na koji to radi. Dakle, čisto stranački. (…) Naravno da ne moram najavljivati (premijeru, op. M.V.) svaki svoj korak. Oprostite, ali po hijerarhiji ide predsjednica države, pa predsjednik Sabora, pa tek onda premijer. On meni nikada ne najavljuje osobno svoje posjete niti se ikad konzultirao kada odlazi, primjerice, na Europsko vijeće zastupati stavove koji su u domeni mojih ustavnih ovlasti."

Foto: Ured predsjednice<br>
Foto: Ured predsjednice

To su, s odeđenim nijansama, ovisno o trenutku i mjestu objavljivanja, stajališta kojima Grabar-Kitarović zauzima prepoznatljiv vanjsko/unutarnjepolitički gard i u diplomatsko-političkim i u medijskim istupima. I u zemlji i u inozemstvu. Ona i HDZ šumom, a Vlada i premijer Zoran Milanović drumom. Hrvatska, pak, čuči u močvari. Neki strani diplomati tipa onih iz orbanovske Mađarske, Češke, Poljske, Slovačke… možda joj u četiri oka "izražavaju čuđenje" nečim što im nije po volji među potezima izvršne RH-vlasti. Čim se udalji, i takvi se hitro pridružuju "trima nonicama" Drage Gervaisa, pjesnika iz njezinog zavičaja.

Grabar-Kitarović je citiranim iz intervjua potvrdila da vodi svoju vanjsku politiku, ne dogovara se s premijerom ni on s njom, zastupa HDZ-ov otpor kandidaturi Vesne Pusić za glqavnu tajnicu UN-a i drži se i ustavno nadređenom izvršnoj vlasti. Pogotovo premijeru Milanoviću. A ovaj toliko tvrdoglav da joj preostaje samo tračati ga kod Viktora Orbana, Tomislava Nikolića ili srednjoeuropskih sestara i braće iz istog političko-svjetonazorskog tabora.

Vesna Pusić je u emisiji Novi dan na televiziji N1 Hrvatska izravno kazala da "predsjednica u svijetu ne zastupa hrvatske državne interese" što, među inim, sada osobito dolazi do izražaja u odnosu na izbjegličku krizu. Ona i politički joj otac, sada savjetnik Mate Granić, šef HDZ-a Tomislav Karamarko i sva rigidna desnica dušom su i tijelom za orbanovsko rješenje: vojskom i policijom zapriječiti hrvatsko-srbijansku granicu, ograditi se bodljikavom žicom i silom presjeći rijeku nesretnika. Vlada je energično protiv tog rješenja. (Ministar obrane Ante Kotromanović: "Izbjeglice nisu dosad ukrale ni jedno jedino jaje, a 220 000 ih je već prošlo Hrvatskom".) Vlada pribjegava humanom odnosu prema ljudima koji samo žele proći kroz RH - "u Njemačku". Nije ni civilizirano niti europski zatvarati se, zabranjivati slobodan prolaz ljudima, pretvarati državu u koncentracijski logor.

Foto: Ured predsjednice<br>
Foto: Ured predsjednice

"Ne", odgovorila je Pusić na pitanje je li bilo koordinacije s Vladom u povodu predsjedničina odlaska na sastanak Višegradske skupine. "Mi smo saznali da ona ide na taj sastanak, što je u redu. To je susjedstvo u kojem su velike zemlje kao što je Poljska (ali nijedna od četiriju ne želi primiti izbjeglice, op. M.V.). To je za nas zanimljivo. Problem je bio rasprava koja se vodila o slanju trupa na unutarnje granice EU od strane države s kojom ne graniči. Kasnije se ispostavilo da to baš nije tako. Hrvatska Vlada se uhvatila u koštac sa svojim poslom, a to je činjenica da je ovo najveća izbjeglička kriza od Drugog svjetskog rata i da se svi nose s tim kako mogu te da se Hrvatska postavila pristojno, ljudski i rješava probleme. Ministar, volonteri, vojska, policija sve drže pod kontrolom kao što mnoge države nisu u stanju držati pod kontrolom. Vidite izbjeglice koji šetaju okolo, ne znaju gdje će… Tu se ipak rješavaju problemi."

Predsjednica RH, ustavnom voljom, sukreira državnu vanjsku politiku, što će reći obvezna je koordinirati se s Vladom. Ali - kao što je potvrdila "razumijevanjem" vlastite (pre)važnosti u hijerarhiji institucija vlasti: ona, pa Sabor, pa ostala sitna buranija - Kolinda Grabar-Kitarović to čita na jedan jedini način - kreira vanjsku politiku RH. I ne samo vanjsku. Smatra se pozvanom kreirati i unutarnju, što je nedavno demonstrirala ljutitim desantom na Ministarstvo poljoprivrede. U povodu volovske opsade izvjesnog, a jako nezadovoljnog SDP-ovom vlašću, hrvatskog doseljenika iz BiH. Kojem ministar Tihomir Jakovina (SDP) navodno plaća 3,5 milijuna kuna poticaja za uzgoj stoke krupnog zuba. Svejedno je nezadovoljan, pa će, jelte, "žena iz naroda" očitati ministru bukvicu.

"Vlada vodi politiku kako je predviđeno", spustila je polemičku loptu Vesna Pusić. "To je u nekim stvarima, kad se radi o izbjeglicama, istina, ali Zašto Grabar-Kitarović ne imenuje krivce za nesreću biblijskih razmjera - zemlje svojih "prijatelja" iz SAD/NATO-a i EU-a, umjesto da vanjskopolitički radi u leru, solira bez vidljivog učinka, te kritizira Vladu kako se ne snalazi?Vlada provodi vanjsku politiku. Predsjednica ima nekakav drukčiji stav prema izbjeglicama i krizi, ali to nije neka vanjska politika. To je i vanjska i unutarnja. To je jedan praktični problem koji je u nadležnosti Vlade. (…) Predsjednica nema izvršne ovlasti. Savjetnici joj mogu savjetovati što da kaže, ali nema neku ulogu u smislu donošenja odluka." Tim je pogubnije za demokraciju, ali i njezinu vjerodostojnost.

Kod kuće, kad se slučajno zatekne između stalnih, neproduktivnih za zemlju putovanja po svijetu, morala bi biti predsjednicom svih građana/ki, a njoj to nije nakraj pameti. Ponaša se kao da joj je osobno Otac Domovine (sic) Franjo Tuđman oporučno ostavio sve svoje ovlasti. I još ih na samrti podebljao, znajući da iza "prvog hrvatskog predsjednika" dolazi samo "prva hrvatska predsjednica"..

Vesna Pusić i ministar unutarnjih poslova Ranko Ostojić poveli su početkom tjedna 35 članova diplomatskog zbora akreditiranih u RH u izbjeglički prihvatni centar Opatovac kako bi se na licu mjesta i iz prve ruke uvjerili što Vlada čini i kako se postupa s tisućama nesretnika, koji najvećim dijelom dolaze iz Sirije, Afganistana, Iraka… Vidi vraga, baš iz zemalja u kojima SAD/NATO i najbogatije zemlje EU-a - predsjedničine dijabolične "okosnice hrvatske vanjske politike" - već gotovo dva desetljeća prakticiraju "demokraciju, humanost, ljudska prava i slobode te zapadne vrijednosti slobodnog svijeta".

Preko nekoliko milijuna mrtvih i osakaćenih civila, da se ne spominju teške posljedice nedavnog SAD/NATO-ovog ratnog zločina napadom na bolnicu Liječnika bez granica u Kunduzu u Afganistanu, nove su milijunske mase nedužnih ljudi, žena i djece prisiljene na stampedo u neizvjesnost/bešćutnost sklerotičnog EU-a. "U Njemačku."

Grabar-Kitarović, HDZ i rigidni desničari smatraju da su većina ekonomski migranti, a ne izbjeglice pred smrću i glađu, te im treba onemogućiti dolazak u EU. Valja ih izolirati logorskom žicom u Turskoj, Grčkoj, Libanonu, Jordanu…, "gdje će imati hranu iz humanitarne pomoći, zdravstvenu skrb i škole za djecu". A EU će, da zakrpa vlastitu nečistu kolonijalnu savjest i opere krv od "savezničkih mirovnih misija" protiv "terorista i satrapa", cunuti koji milijunčić eura vladarima domicilnih zemalja šatorskih naselja, strogo izoliranih od ostatka svijeta žicom, zidovima, rampama, naoružanim stražarima…

Zašto Grabar-Kitarović ne imenuje krivce za nesreću biblijskih razmjera - zemlje svojih "prijatelja" iz SAD/NATO-a i EU-a, umjesto da vanjskopolitički radi u leru, solira bez vidljivog učinka, te kritizira Vladu kako se ne snalazi? Prvo je samodopadan politički mazohizam precijenjenog ega, a drugo nepoštenje i neistina. "Austrija i Hrvatska surađuju vrlo usko u rješavanju izbjegličke krize, a dvojica premijera, austrijski i hrvatski, čuju se svakodnevno", kazao je u Opatovcu austrijski veleposlanik u RH Andreas Wiedenhoff, impresioniran onim što je vidio. "Kad govorimo o izbjeglicama, često govorimo o brojevima i statistikama, a zaboravljamo da je riječ o ljudima, ženama, djeci i obiteljima koje su poput nas."

To zvuči ljudski iskreno i sasvim drukčije od trač-filipika za protuesdepeovsku i predizbornu uporabu Kolinde Grabar-Kitarović. Dapače, sasvim drukčije i od "čuđenja stranih diplomata". Laže li HDZ-ova "žena iz naroda"? Neka joj je na dušu. Zamjenica američke veleposlanice u RH Margaret Nardi, najodgovornije zemlje za najveća zla "u ime demokracije i zapadnih vrijednosti" na Srednjem i Bliskom istoku, Africi i na drugim Grabar-Kitarović, HDZ i rigidni desničari smatraju da su većina aktera izbjegličke krize ekonomski migranti, a ne izbjeglice pred smrću i glađu, te im treba onemogućiti dolazak u EUkriznim žarištima u svijetu, također ima puna usta hvale za ono što Hrvatska čini i kako se ponaša prema izbjegličkoj krizi. Kad već predsjednica RH nema lijepe riječi ne samo za izvršnu vlast svoje zemlje nego ni za istinu i pravdu, ima, eto, baš američka diplomacija.

"Pomoć koju pruža hrvatska Vlada je učinkovita i ovaj centar je dobar primjer toga", istaknula je Nardi u Opatovcu. "Želimo podupirati sve što radi hrvatska Vlada." Đakovačko-osječki nadbiskup Đuro Hranić, poznat po nesklonosti SDP-u, samo je dan poslije posjeta stranih diplomata kazao u srijedu novinarima u Opatovcu: "Ono što sam ovdje vidio potvrđuje ono što se tvrdilo od samog početka pristizanja izbjeglica u Hrvatsku, da oni ovdje mogu biti zadovoljni iskazanim tretmanom u kojem je puno ljudskosti. Mislim da treba odati puno priznanje hrvatskoj policiji, na čije postupanje nije bilo prigovora. Čini se da svatko sa svoje strane odrađuje svoj posao."

Predsjednica RH, Tomislav Karamarko, HDZ i rigidna desnica tvrde da sve to ne valja, sigurnosno destabilizira RH i čak joj je "uništilo turizam" (sic). Napadno se već i nezainteresiranima za predizborne à la HDZ filipike izabrane "žene iz naroda" - bez legitimiteta natpolovične većine izašlih na predsjedničke izbore - nameće jednostavno pitanje: je li Hrvatska dobila putujuću tračaru ili odgovornu predsjednicu, koja je dužna koordinirati svoje djelovanje s izvršnom vlašću i savjesno se zauzimati za realne državne interese, kod kuće i vani? Je li RH dobio preskupu/okorjelu globtrotericu na grbači poreznih obveznika umjesto državnice, koja zna vlastiti ego držati pod nadzorom, poštuje ustavne obveze u trodiobi državne vlasti, politički je nepristrana/neovisna i domaćinski štedljiva?

Kolinda Grabar-Kitarović ne ostavlja dojam "predsjednice svih građanki i građana RH" na koje ponašanje je inauguracijski prisegnula, ali ni zrele promotorice državnih interesa RH u svijetu. Takva kakva jest - gle vraga, bez ijedne kritičke riječi na račun "bezgrješnih" HDZ-a, Tomislava Karamarka te nedemokratskih i razjediniteljskih jaqvnih performansa u njihovoj režiji - Kolinda ćGrabar-Kitarović će, povijesnom ironijom i vlastitom nerazboritošću, ostati predsjednicom samo svakog trećeg birača što je glasao za nju. Vremenskom erozijom njezina mandata, i tih će biti sve manje. Nenaučena povući ručnu kad to svaki razuman čovjek čini, sve će se više otkrivati tko je zapravo i što je. Najveći dio javnosti ionako je ili ne.doživljavaju svojom predsjednicom ili je prema njoj indiferentan.

<
Vezane vijesti