Ivana Butigan i Maja Čalić, Festival "Čovjek na Zemlji": U cijelom se svijetu mijenjaju trendovi turizma od masovnog ka individualnom, od potrošačkog ka odgovornom i održivom. Biciklistički turizam jedan je od njih i po nama bi strateška investicija bila povezati cijelu zemlju biciklističkim stazama, a ne golf terenima.

Nakon svih burnih događanja u Dubrovniku, od referenduma u vezi Srđa, događanja u vezi hidroelektrane Omble, lokalnih izbora, udruga 'Čovjek na Zemlji' ovaj nam tjedan daje razlog da pišemo o tom gradu na drugačiji način. Dok su tamošnji građani posljednih godina bili prisiljeni boriti se protiv razvojnog modela kakav ne žele a koji se uglavnom temelji na maksimalnoj eksploataciji prostora i ostalih resursa, festivalom koji počinje u četvrtak Dubovčani i Dubrovkinje okupljeni u toj udruzi pokazat će kako oni vide svoj grad, kakav Dubrovnik žele.

Od četvrtka do nedjelje u grad zagušen kruzerima, lošim prometnim rješenjima, suvenirima proizvedenim u Kini i komercijalizacijom svega dostupnog, festival dovodi biciklističku kritičnu masu, radionice bioraznolikosti na Srđu, predavanja o putovanjima i predstavljanja lokalnih obrta pred izumiranjem. Kakva je tajna veza između ovih tema za H-Alter otkrivaju Maja Čalić i Ivana Butigan iz udruge 'Čovjek na Zemlji' koja organizira istoimeni festival od 30. svibnja do 2. lipnja u Dubrovniku i Čilipima.

Dubrovnik je zagušen lošim prometnim rješenjima pa nije neobično da festival počinje prvom dubrovačkom biciklističkom kritičnom masom. Zašto su biciklisti takva rijetkost u Dubrovniku? U cijelom gradu ne postoji ni jedna biciklistička staza, očekujete li od nove vlasti promjene?


covjek.na.zemlji.jpg covjek.na.zemlji.jpg

Dubrovnik je do sada percipiran kao grad neprimjeren za bicikliste a rijetki entuzijasti bili su potpuno neshvaćeni. Istina je da je Grad prepun uzbrdica i nizbrdica i zbog toga nezgodan za vožnju, međutim u posljednjih nekoliko godina sve se više građana odlučuje za ovaj oblik prijevoza. Cilj ove kritične mase je doći do informacija koliko uopće ljudi vozi i voli bicikle u ovom gradu. Najprije se moramo upoznati, povezati i zajedno sagledati probleme a tek onda možemo tražiti od nove vlasti poboljšanje uvjeta za bicikliste. Možda je najveći problem trenutno što u Dubrovniku ne postoji kultura biciklizma pa je važno, za početak, raditi na povećanju tolerancije prema biciklistima i navikavati ljude na njihovo ravnopravno sudjelovanje u prometu. To je važno i zbog porasta biciklističkog turizma u posljednjih nekoliko godina, a kako sada stvari stoje, turisti u ovom gradu diktiraju sve.

Osim biciklima, festival se bavi i putovanjima. S obzirom da je Dubrovnik isključivo orijentiran na turizam, u čemu vidite razliku između putovanja i turizma? Je li riječ o suprotstavljenim pogledima na "put", onog koji promovira festival i onog koji promovira dubrovačka gradska vlast?

Naravno da se radi o suprostavljenim pogledima na put jer putnik i turist nije isto. Putnik istražuje osobitosti područja kroz koja prolazi a kulturu nekog mjesta ugrađuje u svoj krvotok. Turist ne doživljava gotovo ništa, slike mu prolaze kao i kuferi na aerodromskoj traci i većinom ne zna ni gdje je bio. Putnik se bogati mjestom koje je posjetio a turist bogati gradski proračun. Dubrovnik je nažalost nekad bio živi grad a sada je postao ništa drugo nego destinacija na masovnim kruzerskim putovanjima. Umoran od gužvi masovnog turizma, takozvanog elitizma, slavne prošlosti koja nema pokrića u sadašnjosti, od mahnitog ljeta i sumorne zime, Grad se izgubio i u njemu nije lako živjeti.

U cijelom se svijetu mijenjaju trendovi turizma od masovnog ka individualnom, od potrošačkog ka odgovornom i održivom. Biciklistički turizam jedan je od njih i po nama bi strateška investicija bila povezati cijelu zemlju biciklističkim stazama, a ne golf terenima.

Dio festivala posvećen je bioraznolikosti. Kakva je veza između biljaka, bicikala i putovanja?

Mi njegujemo različitosti. Biološka, kulturna, prehrambena kao i svaka druga raznolikost važna je za identitet ali i opstanak nekog područja. Globalizacija teži tome da sve izgleda isto a kad je sve isto onda je i dosadno i bezvrijedno. Vezu između bicikala, putovanja i biljaka lako je naći. Nema ničeg ljepšeg nego sjesti na bicikl i otputovati do livade pune cvijeća.

Ivana Butigan i Maja Čalić, Foto: Đuro Capor Ivana Butigan i Maja Čalić, Foto: Đuro Capor

Program obuhvaća i edukativnu šetnju po Srđu. Često se u medijima u svrhu opravdavanja megalomanske gradnje na Srđu ponavlja teza kako je riječ o bezvrijednom kamenjaru, šikari punoj zmija i slično. Jasne su namjere iza toga, međutim takvi stavovi nisu vezani samo za Srđ već razotkrivaju potpuno nerazumijevanje intrinzične vrijednosti prirode. Može li se to promijeniti edukacijom djece? Zašto vam je Srđ važan?

Živimo u vremenu kada se čovjek postavio iznad prirode, bez poštovanja prema naslijeđu i bez promišljanja o tome što ostavlja iza sebe. Kada se popnete na "taj bezvrijedni kamenjar" ostajete zabazeknuti od obzora koji se otvara pred vama.  Orjen, Snježnica, Cavtat, Lokrum, pa preko Grada, Elafiti i Pelješac. To je prizor koji nikoga ne ostavlja ravnodušnim. Iza tog kamenjara spuštate se u slavnu Dubravu gdje su hektari i hektari šume. Nijemima nas ostavlja i uloga Srđa u ratnim vremenima. Ne možemo prihvatiti da se taj čisti, netaknut prostor tako suludo žrtvuje za najgori oblik kapitalizma i još se k tome to naziva razvojem ili strateškom investicijam. Svjesni i odgovorni građani su oni koji mogu promijeniti pristup cijele zajednice prema ovakvim problemima. Zato je upravo edukacija generacija koje dolaze iza nas temelj zdrave zajednice sutra. Mi bi svakako gore radije vidjeli Sveučilišni kampus, urbani vrt ili samoodrživo postrojenje nekog socijalnog poduzetnika. Bilo što što ostaje građanima. Ako ništa, Srđ bi trebao biti oaza mira za Dubrovčane, mjesto gdje mogu pobjeći od napornog grada. Žalosno je što većina ljudi više voli miris smrdljivog novca nego smilja i bosilja.

Osim očuvanja bioraznolikosti, festival se bavi i lokalnim obrtima, bačvarstvom. Kakav je odnos dubrovačke vlasti prema lokalnim obrtima? Koje je njihovo mjesto u suvremenom svijetu? Osim bačvarstva, koji su  to obrti u Dubrovniku na rubu izumiranja i kako bi oni mogli pridonijeti lokalnoj zajednici danas?

Zamišljamo Dubrovnik kao primjerice Prag koji živi od tradicijskih obrta.

Odnos dubrovačke vlasti prema lokalnim obrtima jasno se vidi prema strukturi suvenirnica na Stradunu. Umjesto da na tom prostoru, koji je možda najprepoznatljivija slika i uspomena na Hrvatsku sve vrvi od lokalnih umjetnika, obrtnika, dizajnera, proizvoda obiteljskih gospodarstava, vinara i maslinara, turist će sa sobom odnijeti samo kreacije kineskog kiča. Isto vam se piše i ako želite nešto izvorno i kvalitetno pojesti. To je stvarno prežalosno s obzirom na činjenicu da Dubrovnik ima jednu od najbogatijih i najljepših kulturnih i prehrambenih tradicija za koje danas brinu tek rijetki. Tradicijski obrti su u Dubrovniku potpuno nestali ili su na rubu izdisaja. Zamišljamo Dubrovnik kao primjerice Prag koji živi od tradicijskih obrta.

Festival je zamišljen kao druženje, informiranje i edukacija građana o važnosti zaštite prirode i okoliša te pružanje alata za održivi razvoj, piše na vašoj web stranici. Kada bi građani bili educirani i "oboružani alatima za održivi razvoj" kako bi se život u Dubrovniku razlikovao od sadašnjeg?

covjek-na-zemlji2.jpg covjek-na-zemlji2.jpg

Festival je nastao upravo zbog našeg shvaćanja da potrošački način života, u koji smo svi tako naivno uletjeli, jednostavno nije održiv. Ovakvim tempom iscrpit ćemo sve kapacitete okoliša, a kad ih jednom iscrpite neminovan je krah zajednice koja će se teško oporaviti. Zato nam je i važno raditi na osvještavanju i edukaciji o održivim načinima života. Bivajući dijelom svijesni toga, ali također, bez mogućnosti i znanja da se odmah okrenemo održivosti, počeli smo motivirati sami sebe kroz približavanje tim temama. Prve suradnje ostvarili smo sa ZMAG-om,  i za njih često znamo reć da su "krivi" jer smo započeli sve ovo. Oni su nam bili jedan od najvećih motivatora. Kasnije smo nastavili sami i mreža naših prijatelja, suradnika se iz godine u godinu povećava. U velikome svijetu, ovo je možda mali festival, ali on svjedoči o postojanju grupe ljudi koja promišlja o načinu života u Dubrovniku danas i sutra.

Kad kažemo Dubrovnik sutra, mislimo na cijelu ovu regiju: Konavle, Župu, Pelješac, Primorje, otoke. U ruralnim krajevima vidimo razvoj permakulture, biodinamike, malih obiteljskih gospodarstava, a u turizmu razvoj malih obrta, slow food-a, avanturizma, biciklizma  te kulturnog turizma kroz cijelu godinu.

Vidite li i vaš festival kao dio "buđenja Dubrovnika"?

Svjesni smo da dajemo neki svoj doprinos ovoj posebnoj energiji koja se osjeća u Dubrovniku u zadnje vrijeme. Mnogi ljudi su već budni ali im treba pomoći da se umiju i protegnu. Sretni smo što su se u Dubrovniku pojavile inicijative i organizacije koje nastoje zaštititi i očuvati mjesta od prirodne, povijesne, umjetničke i društvene vrijednosti jer se jedino tako može sačuvati duh i opstanak ovog grada.

Ključne riječi: Dubrovnik, održivo društvo
<
Vezane vijesti