Ekonomičnost golf projekta na Srđu iz vizure dubrovačkog gradonačelnika: Uvredljivo za ljudsku inteligenciju, bahato, svjetlosnim godinama daleko od javnog interesa i bilo kakve ekonomije.

Prezentacija koju je dubrovački gradonačelnik Andro Vlahušić održao u subotu u kinu prigodnog imena Sloboda na temu ekonomskih aspekata golf projekata na Srđu, u sklopu javne tribine u organizaciji Zelene akcije i inicijative Srđ je naš, ne samo da s ekonomijom nije imala nikakve veze, nego je uvredljiva, i to ne samo po osnovu inteligencije onih za koje je ta prezentacija pripremljena, građana Dubrovnika koji su došli na tribinu. Na tragu Milanovića, Vlahušiće izjave uvredljive su i za negolferske turiste koji dolaze u taj grad, ostale građane Hrvatske, ekonomske i turističke stručnjake, a vjerojatno i još pokoju kategoriju.

Marina Škrabalo iz GONG-a spomenula je primjer Siska, koji je svoj pročišćivač vode, vrijedan 32,7 milijuna eura, uspio većim dijelom isfinancirati bespovratnim fondovima EU i upitala je li Grad Dubrovnik pokušao na taj način financirati pročišćivač

Jedini argument koji je u cijelih deset slajdova Vlahušić iznio o kojem ima smisla razgovarati odnosi se na to kako će se iz komunalne naknade koju će platiti investitor financirati neki dijelovi infrastrukture. I sam priznaje da jedan dio infrastrukture koji će Grad graditi ne bi ni bi bio potreban ako gore nema golfersko-nekretninskog projekta, međutim, neki infrastrukturni projekti koji su spomenuti, kao što je pročišćivač vode, bez dvojbe jesu neophodni građanima. U Dubrovniku i ovih dana voda opet nije za piće. Marina Škrabalo iz GONG-a spomenula je primjer Siska, koji je svoj pročišćivač vode, vrijedan 32,7 milijuna eura, uspio većim dijelom isfinancirati bespovratnim fondovima EU i upitala je li Grad Dubrovnik pokušao na taj način financirati pročišćivač. Vlahušić odgovara tezom kako je za Dubrovnik desetak milijuna eura potrebnih za dubrovački pročiščivać - presitan novac da bi se za njega trudili pisati EU projekte.

"Što će nam to? To Dubrovnik može kad god hoće", kaže gradonačelnik. Pa zašto onda građani piju zamućenu vodu? Tezu da je upravo zbog financiranja nekoliko sličnih infrastrukturnih zahvata potreban golf, Vlahušić je sam pokopao. A ako građani piju prljavu vodu u gradu kojem nije problem platiti pročišćivač, onda gradska vlast tog grada zaslužuje hitnu smjenu.

dubrovnik_16.3.018.jpg

I zašto je osamdeset milijuna kuna za pročišćivač sitnica za Grad Dubrovnik, a devedeset milijuna kuna koje, prema Vlahušiću, golferski projekt ostavlja Gradu iz komunalnog doprinosa navodna velika ekonomska korist tom istom gradu? (160 milijuna kuna uplatit će golferi doprinos, Vlahušić računa da će 70 otpasti na infrastrukturu, razlika je dakle 90 milijuna. Trafostanicu nije uračunao.)

U drugom slajdu kao ekonomsku korist projekta navodi "dodatni intelektualni kapital kroz posebne goste koji dolaze i ostaju u Dubrovniku". Vlahušić je to i ponovio, kako su "ti ljudi drugačiji". Golferi su, dakle, veći intelektualni kapacitet od drugih turista. Nije li to uvredljivo za ostale posjetioce tog grada? Na temelju kojih izvora uvrštava tu informaciju u prezentaciju, nije naveo. Kao argument za golf često su se navodila istraživanja kako golferi troše više novca od drugih turista. Međutim, za veću intelektualnost ljudi koji nose palice, prvi put čujemo. Ili Vlahušić izjednačuje debljinu novčanika s intelektualnim kapacitetom? Kasnije navodi kako je "obrazovanje trošak, a ne zarada za državu" pa nije jasno kako u slučaju golfera intelektualni kapacitet spada u ekonomski plus, a u slučaju građana vodi državu u ekonomski minus.

vlahusic_3c0.jpg

Jedan od sljedećih slajdova pokazuje koliko ljudi u starom gradu iznajmljuje svoje kuće turistima. Ovaj slajd je Vlahušić naslovio: "Tko je napravio apartmanizaciju?". Insinuirana poruka je da su Dubrovnik apartmanizirali Dubrovčani, pa se nemaju pravo buniti ako će to učiniti i neki investitor. Netko tko misli dobiti koji glas na izborima ovakvu besmislenu hipotezu ne bi nikad javno izjavio pred nekoliko stotina birača i to još slikovno da ju ne može demantirati kasnije kako to premijer čini sa svojim učestalim ispadima kojima uspješno eliminira jednu po jednu skupinu iz svog biračkog tijela. Ljutiti građani povikivali su Vlahušiću kako je njegova odgovornost kao gradonačelnika da se zapita zašto je ljudima nemoguće živjeti u starom gradu. U deset godina održana su samo dva skupa građana stare jezgre. U jezgri više ne postoje nikakvi servisi za građane kao što su trgovine namirnicama, a preko ljetnih mjeseci normalan život se ne može odvijati zbog tisuća turista s kruzera koje upravo gradska vlast nameće Dubrovčanima.

dubrovnik_16.3.027.jpg

Ovu je tezu pojačao novim slajdom s fotografijom iz zraka grada prijatelja Dubrovnika, Montereya, iz koje je vidljivo da u tom gradu nema ni krpice zelene površine. Vlahušić kaže kako je nedavno bio u tom kalifornijskom gradu i kako su se i tamo neki bunili da se gradi na zelenom, a sada je sve izgrađeno i ostala je samo jedna neizgrađena plaža.

Monterey je očit primjer loše prakse, ali u Vlahušićevoj logici to je argument za apartmanizaciju i Dubrovnika. 

Monterey je očit primjer loše prakse, ali u Vlahušićevoj logici to je argument za apartmanizaciju i Dubrovnika. A u toj divnoj šumi apartmana građani Dubrovnika ipak će se moći rekreirati, jer je Vlahušić kao još jednu korist za Dubrovčane naveo i razvijanje novog oblika rekreacije. Kako će Dubrovčani na plaćama konobarica i spremačica u golf resortu plaćati taj novi oblik rekreacije, nije izračunao.

Međutim, tu nije kraj ekonomskog poučka Andre Vlahušića. "Nitko se nije bunio kada se gradilo Babin kuk. Hoćemo li poštovati princip za sve isti, ili makar slični princip, ili dvostruka mjerila?", pita Vlahušić. Osim što se Babin kuk gradio prije četrdeset godina, a drugi projekt na Nuncijati koji je spominjao nije prošao prostrono-pravnu proceduru, Vlahušićeva logika je, dakle, da ako se jednom nešto sagradilo, da to postavlja presedan da se svugdje smije sve graditi štogod ikome padne na pamet. Prema dubrovačkom gradonačelniku čini se cijela jadranska obala treba izgledati kao Monterey iz zraka, kao velika konurbacija apartamana s pokojom neizgrađenom plažom.

dubrovnik_16.3.026.jpg

Kao dodatni "argument" Vlahušić još, otkada smo prvi put imali priliku uživo slušati ovog političara 2010. godine, provlači prebrojavanje tko je iz Dubrovnika, a tko nije. Onaj tko nije iz Dubrovnika, nema što pričati o politici dubrovačkog gradonačelnika, projektima koji se planiraju, ugrožavanju svjetske baštine i slično. S time da tu ubraja i, primjerice, Konavle. I u toj je nebuloznoj teoriji naravno proturječan, jer govor o istome dopušta investitorima koji također nisu Dubrovčani.

Čini se da je gradonačelnik koji je izbore dobio na obećanju o referendumu upravo za golfersko-nekretninski projekt na Srđu, izgubio svaku iluziju da će izbore ponovo dobiti; da gaji imalo nade u opstanak na političkoj sceni, ne bi ovakvu farsu nazivao ekonomijom, vrijeđajući građane grada kojemu je gradonačelnik, turiste, ali i sve ostale građane ove zemlje.

Kao projekti koji bi navodno trebali izvesti ovu zemlju iz krize guraju se projekti koji pripadaju razdoblju između šezdesetih do osamdesetih godina prošlog stoljeća. 

Kako je na dubrovačkim javnim raspravama omiljeni dodatak citiranje književnosti i filozofije, izdvojit ćemo jedan jučerašnji citat. Dr. Ivo Kunst s Instituta za turizam koji je citirao Alicu u zemlji čudesa: Ako ne znaš kamo ideš, svaki put ti je dobar.

Problem, međutim, koji ima Alica ne dijeli samo Dubrovnik, već cijela ova zemlja. Kao projekti koji bi navodno trebali izvesti ovu zemlju iz krize guraju se projekti koji idejno pripadaju razdoblju između šezdesetih do osamdesetih godina prošlog stoljeća. Sjetimo se samo termoelektrane na ugljen, hidroelektrana koje su projektirane u sedamdesetim godinama ili svih tih golfizacija koje su kao koncept potrošene u Španjolskoj i u nekim drugim mediteranskim zemljama još prije nekoliko desetljeća.

Svi ti projekti za koje ne sumnjamo da će se naći na listi strateških projekata koje Vlada pokušava progurati kroz Zakon o strateškim investicijama bazirani su na neodrživoj eksploataciji resursa, prostora, vode, zraka, klime.

dubrovnik_16.3.032_3aa.jpg

U kontekstu krize uvjeravaju nas kako nemamo ništa drugo, pa moramo jednokratno "monetizirati" stvari koje su nam preostale. O ovome se može raspravljati, jesmo li kao društvo spremni radi kratkoročne dobrobiti odreći se resursne baze. Ja recimo nisam, možda drugi građani jesu, međutim mi uopće ne raspravljamo čak ni o ovoj opciji. Vidljivo je to iz prezentacije Andre Vlahušića. Kako gospodarstvo vodi njegova stranka, a retorika je slična, nije čudno da se isto može primijeniti na većinu ostalih projekata kojima nas dnevne novine redovito zapisuju u superlativu. Tako Vlahušić priznaje da ne zna koliko će ljudi zapravo biti zaposleno u tom golf resortu. On tek procjenjuje da bi to moglo biti oko petsto, ali ekonomski opravdavati jedan toliko kontroverzan projekt na temelju vlastite laičke procjene je krajnje neozbiljno i neodgovorno. Grad Dubrovnik svoju cost benefit analizu - nije napravio.

Ni za jedan megalomanski projekt koji je intenzivno prisutan u medijskom prostoru i ministarskim retorikama javnosti nije predočena relevantna ekonomska analiza

O čemu mi razgovaramo? Mi to ne znamo. Ni za jedan megalomanski projekt koji je intenzivno prisutan u medijskom prostoru i ministarskim retorikama, javnosti nije predočena relevantna ekonomska analiza. HEP tako ekonomsku analizu ni za jedan svoj projekt nikada nije prikazao javnosti iako postoje opravdane sumnje da će dugove za Plomin C otplaćivati  vjerojatno generacije građana ove zemlje, isto kao što će plaćati penale za emisije CO2, čak i ako zanemarimo zdravstvene štete. Gradili bi ugljenare i sumnjive hidroelektrane, ali građani nemaju pravo znaju postoji li makar kratkoročna dobit iz ovih dugoročno, nitko ne može osporiti, štetnih projekata.

Ne mora se uopće imati ekonomsko obrazovanje da bi se ovakva politika komentirala, jer naš premijer, ministri i gradonačelnici do pitanja ekonomije nikad nisu stigli. Ako se brojke skrivaju, možemo jedino zaključiti da nisu povoljne po građane. Ako se svejedno nameće gradnja, znači da su brojke povoljne po neke brojčano vrlo ograničene društvene skupine ili pojedince. Upravo takve predstavljaju svi ti hrvatski vlahušići.

Ključne riječi: Srđ, Andro Vlahušić
<
Vezane vijesti