Postaje sve očitije da se model geocentričnog energetskog sustava ubrzano urušava, ali snažni lobiji energetskih geocentrika, u zemljama poput Hrvatske, i dalje žele u javnosti otkloniti bilo kakvu pomisao da je središte buduće održive energetike upravo Sunce.

Sigurno ste svi čuli barem za poneku od dogmi u koje su ljudi bezrezervno vjerovali tijekom određenog razdoblja svoje prošlosti. Jedna od takvih dogmi bio je geocentrični model svemira kojeg je osmislio astronom i matematičar Ptolomej oko 150-te godine nove ere. Osnova tog modela bile su pretpostavke da je Zemlja nepomična i smještena u centar svemira te da zvijezde, planeti i Sunce kruže oko nje po putanjama koje predstavljaju pravilne kružnice. Taj model svemira temeljio se na dotadašnjim opažanjima i razmišljanjima njegovih prethodnika, poput filozofa iz stare Grčke, koji su Zemlju smještali u centar svemira iako je već u to vrijeme bilo drugačijih razmišljanja o izgledu svemira i kretanjima nebeskih tijela.

Uočene pojave poput približavanja i udaljavanja drugih planeta od Zemlje, koje se nisu uklapale u pretpostavljenu kružnu putanju rješavale su se ucrtavanjem dodatnih kružnih putanja planetima na njihove glavne kružne putanje. U stoljećima koja slijede ljudi su sve više promatrali kretanje Sunca, zvijezda i planeta te stvarali sve kompliciranije teorije i modele njihovoga kretanja kako bi teoriju uskladili s uočenim pojavama. Iako ti modeli nisu davali zadovoljavajuće rezultate, nikako nisu htjeli odustati od svoje glavne pogrešne pretpostavke da se Zemlja nalazi u centru svemira.

geocentricni_sustav.jpg

Tek Nikola Kopernik (1473.-1543.) poljski liječnik, matematičar i astronom, radeći godinama svoje studije počinje shvaćati da svemir izgleda drugačije od onoga kakvim ga prikazuju tadašnji modeli, ali sustav treba postaviti tako da se u njegovom središtu nalazi Sunce oko kojeg kruže planeti. Njegov tekst koji je obrađivao tu temu završen je 1530. godine, ali zbog neodobravanja takve teorije od strane Katoličke crkve objavljen je tek nakon njegove smrti. Kopernikovu teoriju, kasnije podržavaju Giordano Bruno (1548.-1600.) te u svojim radovima Galileo Galilei (1564.-1642.). Johannes Kepler (1571.-1630.) analizirajući podatke o kretanju nebeskih tijela koje je prikupio njegov mentor Tycho Brahe skicira putanju Zemlje oko Sunca kao elipsu te između 1609. i 1619. godine objavljuje svoje zakone o kretanju planeta. Uprkos tome što je Giordano Bruno zbog svojih uvjerenje završio na lomači kao heretik, a Papa 1616. godine zabranio kopernikanizam te je 1633. i Galileo Galilei pod prijetnjom inkvizicije bio prisiljen odreći se svojih uvjerenja, istina o tome da se Sunce nalazi u središtu našeg sustava više se nije mogla skrivati i pobijati silom ili kompliciranim tumačenjima.

Živimo u svijetu u kojem su novo stvorene dogme sve manje uzrokovane nedostatkom znanja ili informacija, a sve više postaju hotimični produkt ljudske pohlepe i onoga što pristojno nazivamo propaganda, marketing, odnosi s javnošću i slično

Kada nas nešto podsjeti na već davno prevladane dogme, osim podsmjeha, poneko bi se zapitao da li i danas također vjerujemo u dogme te nismo svjesni velikih pogrešaka u našem poimanju svijeta, civilizacije i funkcioniranja prirode koja nas okružuje. Nažalost, oni koji si postavljaju takva pitanja doista to rade s razlogom, jer živimo u svijetu u kojem su novo stvorene dogme sve manje uzrokovane nedostatkom znanja ili informacija, a sve više postaju hotimični produkt ljudske pohlepe i onoga što pristojno nazivamo propaganda, marketing, odnosi s javnošću ili slično.

Jedna od najraširenijih i vrlo opasnih dogmi današnjice vezana je uz sustav energetske opskrbe naše civilizacije. Ta dogma vrlo je slična prethodno opisanoj astronomskoj dogmi. Za svjetsku energetiku također možemo reći da je geocentrična, jer preko 80 posto svojih energetskih potreba trenutno namirujemo energentima koje vadimo iz Zemlje. Bušimo i prekopavamo Zemlju u potrazi za sve manjim zalihama ugljena, nafte, plina i urana. Snagu te dogme mogli smo uočiti, tijekom zadnje predsjedničke kampanje u SAD-u, preko "mudro" smišljenog slogana "Drill baby drill". Očigledni dokaz neodrživosti geocentrične energetike su ograničene zalihe neobnovljivih energenata, pa već uz sadašnju razinu potrošnje neki od njih neće biti dostupni kroz par desetljeća. Procjene trajanja dokazanih zaliha nafte su oko 40 godina, plina oko 60 godina, urana oko 70 godina i ugljena oko 120 godina. Naravno, ni to nije pravi pokazatelj koliko nam je vremena preostalo za održavanje ove dogme, jer vrhunac njihove proizvodnje, nakon kojeg slijedi njen neizbježni pad, može se očekivati puno prije isteka samih zaliha. Srećom, ta dogma se počinje raspadati te sve više stručnjaka i laika dolazi do saznanja da ukoliko u centar našeg energetskog sustava postavimo Sunce, tada sustav postaje puno jednostavniji i održiviji, jer geocentrični sustav nije održiv bez obzira na kompliciranost tumačenja kojima ga se uporno pokušava braniti.

Jedna od najraširenijih i vrlo opasnih dogmi današnjice vezana je uz sustav energetske opskrbe naše civilizacije. Ta dogma vrlo je slična prethodno opisanoj astronomskoj dogmi

Usprkos sve bržem urušavanju geocentrične energetske dogme o neobnovljivim energentima kao održivom energetskom sustavu naše civilizacije, oko nuklearne energije zasnovane na fisiji urana nastoji se plasiranjem velikog broja dezinformacija stvoriti nova dogma koja želi izbjeći sudbinu dogme ostala tri neobnovljiva energenta. Pokušaje nametanja fisijske nuklearne energije treba shvatiti kao daljnju radikalizaciju energetskog geocentrizma, jer njenim propovjednicima čak i fosilna goriva zbog načina nastanka u davnoj prošlosti ipak previše mirišu na Sunce. Cijeli sustav je prepun krugova kojima se nastoje zamagliti očigledni nedostaci takvog geocentričnog energetskog sustava, kao što su nekad njima bile ispunjene karte astronomskih putanja nebeskih tijela, jer se nije željelo priznati već očiglednu činjenicu da Zemlja kruži oko Sunca, a ne obrnuto. Iako su mogućnosti opskrbe uranom podvrgnute istim zakonitostima uz, da stvar bude zanimljivija, bitno manji ukupni iskoristivi korisni energetski potencijal, dogme o nuklearnoj energiji se i dalje forsiraju u javnosti.

Usprkos sve bržem urušavanju geocentrične energetske dogme o neobnovljivim energentima kao održivom energetskom sustavu naše civilizacije, oko nuklearne energije zasnovane na fisiji urana nastoji se plasiranjem velikog broja dezinformacija stvoriti nova dogma

Nuklearna energija propagandnim trikovima nuklearnog lobija želi metastazirati u novo Potemkinovo selo geocentrične energetike i ponovo istisnuti Sunce iz njenog prirodnog mjesta u energetskom sustavu. Srećom, ljudi poučeni iskustvima s primjenom nuklearne energije, koja ukazuju na već preko pedeset godina njenih ekonomskih, ekoloških i energetskih neuspjeha, očigledno više ne prihvaćaju olako stvaranje te novo upakirane stare dogme. Tako je, primjerice, u EU 2009. godine povećanje instalirane snage samo za proizvodnju električne energije iz obnovljivih izvora iza kojih kao pokretačka snaga, izravno ili neizravno stoji Sunce iznosila preko 15.400 MW, dok je istovremeno ukupna instalirana snaga za nuklearnu energiju smanjena za 954 MW. Za razdoblje od 2000. do 2009. u EU je smanjenje instalirane snage termoelektrana na ugljen iznosilo 12.204 MW, na naftu 12.920 MW, a nuklearnih elektrana 7.204 MW, dok su zbrojeni vjetar i solarna ostvarili porast od 78.529 MW (izvor: EWEA).

Što duže čekamo s odbacivanjem svojih pogrešnih vjerovanja i nada vezanih uz geocentrični energetski sustav, prelazak na obnovljive izvore energije i uspostavljanje održivog društva, koje predstavlja uvjet za naš opstanak na planetu, biti će teži

U tom razdoblju nuklearni geocentrici, protivno realitetu na terenu, proglašavaju "nuklearnu renesansu". Njihovi propagandni stručnjaci zaboravili su samo jedan sitan detalj. Renesansa je razdoblje u kojem je geocentrizam nepovratno osporen, a heliocentrizam potvrdio svoju vjerodostojnost.

Nažalost, i danas kada postaja sve očitije da se svjetski geocentrični energetski sustav ubrzano urušava u zemljama  poput Hrvatske, snažni lobiji energetskih geocentrika i dalje žele u javnosti otkloniti bilo kakvu pomisao da središte buduće održive energetike predstavlja upravo Sunce, koje osim za izravno dobivanje topline i električne energije predstavlja pokretačku snagu mnogih za upotrebu sve popularnijih obnovljivih izvora energije, kao što su vjetar, valovi, biomasa i slično.

Što duže čekamo s odbacivanjem svojih pogrešnih vjerovanja i nada vezanih uz geocentrični energetski sustav te odugovlačenjem i opstruiranjem prihvaćanja energetskog heliocentrizma, prelazak na obnovljive izvore energije i uspostavljanje održivog društva, koje predstavlja uvjet za naš opstanak na planetu, biti će teži.

Rješenja za probleme koji sve više tište našu civilizaciju postoje već danas, samo se trebamo osloboditi duboko ukorijenjenih dogmi te prihvatiti heliocentrični energetski sustav i nužne promjene u organizaciji društva koje će time uslijediti. I za kraj još samo jedna napomena. Nemojte se bojati današnjih inkvizitora. Iako su glasni i zasad okreću velik novac, pa izgledaju snažni, njihova moć se sve više svodi samo na tragikomične pokušaje diskreditacije onih koji razumiju da je energetski heliocentrizam brzo rastuća realnost.


Prerađen i dopunjen tekst koji je izvorno napisan za Festival prvih:
Poslovi sa suncem.

Ključne riječi: energetika
<
Vezane vijesti