I do sada su predsjednici postojećih šest stranaka s epitetom "zeleni" koalirali na načine koji su nespojivi sa zelenim načelima (a i političkom pameću), ali ovi nam lokalni izbori donose pravu eksploziju najbizarnijih "koalicija".
Pozivajući se na izvore iz predsjedničke administracije, rusko izdanje časopisa Newsweek piše kako Kremlj ispituje mogućnost da nakon isteka tekućeg moratorija (donesen 1996., a istječe početkom 2010. godine) vrati smrtnu kaznu u ruski pravni sustav. Njezino "zamrzavanje" bio je jedan od glavnih uvjeta primanja Rusije u Vijeće Europe. No ne dogodi li se konkretna promjena zakona, dogodine bi opet trebala stupiti na snagu.
U Rusiji je, prema nekim ispitivanjima, golema podrška javnosti za povratak stoljetne prakse ubijanja najtežih zločinaca, koje se do 1996. godine provodilo pucanjem iz pištolja u zatiljak.
Veća potpora nego Putinu
Ako je vjerovati istraživanjima fonda "Javno mnijenje", popularnost je smrtne kazne u Rusiji "veća i od Putinove", oko 80 posto ispitanika ne protivi se njezinu vraćanju, izričitih je protivnika samo pet posto, a više od polovice ispitanih smatra da sadašnji moratorij nije bio dobar potez.
Ako je vrate, smrtna bi kazna mogla dobiti zakonske izmjene.
Navodno bi se primjenjivala na dvije skupine osuđenika: teroriste koji od sredine 90-ih ugrožavaju stanovništvo sjevernoga Kavkaza i ostatka Rusije te na one koji su počinili zločine nad maloljetnicima.
Loš odjek na Zapadu
Usprkos podršci javnosti, Kremlj je svjestan da bi vraćanje metode koju su u Europi napustili svi osim Bjelorusije loše odjeknulo na Zapadu, gdje kritičari jedva čekaju poteze koji podsjećaju na obnovu sovjetske diktature.
Predsjednik Dmitrij Medvedev navodno je nesklon povratku stare prakse, ali kao njezin snažan zagovornik javlja se utjecajni vojnoobavještajni klan. Protivnici smrtne kazne podsjećaju da ni u zapadnoeuropskim zemljama njezino ukidanje nije dobro primljeno te da se problemu ne smije pristupati s populističkim predumišljajima.
Do kraja godine bi trebala biti usvojena nova pravila kojima bi praktično nestala bankovna tajna pred službenicima poreznih ureda - i to diljem Europske unije
Nekoliko stotina mladih nekoliko noći zaredom pali automobile i napada policiju u siromašnim useljeničkim predgrađima Stockholma, u najgorim neredima u Švedskoj zadnjih godina
Faruk Šehić: Što više razmišljam o novim načinima komunikacije, poput Facebooka, shvaćam kako nas neće ubiti prejaka riječ, nego trivijalnost.
U 84. godini života umro je don Andrea Gallo, talijanski svećenik koji je optuživan za niz "zlodjela" kao što su promicanje komunizma i promoviranje antifašističkih vrijednosti
Tridesetak aktivista i susjeda okupilo se jutros u madridskoj četvrti Usera kako bi spriječili deložaciju četveročlane obitelji
Dok traju rekonstrukcije, mjenjaju se koalicije i rade političke kalkulacije, vlast koja bi trebala da radi posao za koji je izabrana, praktično ga preskače ili otaljava
Španjolski su sindikati u nedjelju organizirali prosvjednu povorku od trga Neptuno do Puerte del Sol u Madridu, u sklopu borbe protiv privatizacije španjolskog zdravstvenog sektora
Dodaj komentar 10 komentara
koliko je ljudi time obuhvaćeno ?
što se o tom problemu misli na "ISTOKU" koji je mnogoljudniji nego zapad.
taj "ZAPAD" zapravo treba dobro, DOBRO prodrmati s razobličiti tu hipokriziju koja je dosegla kozmičke razmjere. zašto sve moramo mjeriti mjerilima zapada koji je največim dijelom "krivac" za gotovo sva ZLA koja nas sustižu.
Nemogućnost ispravka sudske pogreške nakon izvršenja kazne.
Ponavljanje pravomoćno okončanog postupka isticanjem činjenica koje se nisu mogli i nisu korišteni u redovnom postupku, nerijetko su doveli do oslobađajućih presuda.
A takvih pogrešaka ima.
Nema strašnije, nevinog pogubiti.
Može li se sudska pogreška ikad stvarno ispraviti? Što ti vrijedi ako ti nakon desetljeće ili dva provedena u zatvoru kažu: "Ups, sori, naša greška, stari."? Može li se imati normalan život nakon nečega takvog? Hm, možda u rijetkim slučajevima.
Ne kažem da to nije argument protiv smrtne kazne, ali ima i jačih argumenata, posebno taj da je ona jednostavno nepraktična.
Više je razloga. Prvi i osnovni - život je jedna od najvećih vrijednosti, pa tako i život kriminalca. Kazna mora postojati, ali razlog za kaznu nije što bi život i dobrobit kriminalca izgubio vrijednost njegovim činom, nego to što je kažnjavanje nužno da bi se preventirali budući zločini, tog pojedinca i drugih ljudi.
Drugi razlog protiv smrtne kazne je da su posljedice greške ili zloupotrebe smrtne kazne - strašne.
Treći razlog je da je glavni ili čak jedini motiv za smrtnu kaznu u nasladi koju ljudi doživljavaju kad nanose nekom patnju, bol, zlo, nasilje - a taj osjećaj nisam voljan uvažiti. Štoviše, držim da ga treba suzbijati.
"Nećemo ga hraniti" nije dovoljno, jer bi dotični zatvoreni sigurno bio voljan zaraditi za svoju prehranu na isti način kao i oni koji su slobodni.
Iz iskustva znam da nije pametno ulaziti u rasprave o ovome, ali ne mogu odoljeti.
Potpuno se slažem da "nećemo ga hraniti" nije nikakav argument, i također da ne treba podilaziti primitivnim osjećajima i strastima. Međutim, milijun puta u životu sam čuo tu frazu o pretpostavljenoj vrijednosti ljudskog života. Ta "vrijednost" nije ništa drugo nego projekcija našeg straha od vlastite smrti. Ideja da samim činom rođenja dobivamo neku vrijednost je apsurdna. Može li mi netko precizno i koncizno objasniti koja i kakva je to vrijednost?
Ako govorimo konkretno o zločincima, oni ne samo da nemaju vrijednost već su disruptivni element u društvu, dakle možemo ih usporediti s korovom ili štetočinama. Činjenica da su u pitanju ljudi čini štetu koju prouzrokuju samo većom, ne manjom.
Dodaj komentar
Molimo, prijavite se ili registrirajte kako biste komentirali. Hvala.