H-Alter
Neupitno je da su u "Oluji" počinjeni zločini
Smatram da je neupitno da je tijekom te operacije počinjen određeni broj zločina i nadam se da će ljudi u Hrvatskoj to imati na umu.
Četvrti, i najvjerojatnije posljednji glavni tužitelj Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju Serge Brammertz belgijski je pravnik s dugogodišnjom karijerom na području međunarodnog kaznenog prava. Nekadašnji državni odvjetnik u Belgiji, zamjenik glavnog tužitelja Međunarodnog kaznenog suda i glavni član nezavisne komisije Ujedinjenih naroda koja je istraživala ubojstvo bivšeg libanonskog premijera Rafika Haririja, na dužnost glavnog haaškog tužitelja stupio je 2008. godine. Njegovu mandat obilježila su uhićenja posljednjih bjegunaca - Radovana Karadžića, Ratka Mladića i Gorana Hadžića, a unatoč skorom zatvaranju Suda, koji je do sada optužio ukupno 161 osobu za počinjenje zločina u ratovima na području bivše Jugoslavije, sve je manji broj građana matičnih država koji misle da su optuženi zaista krivi za počinjene zločine. U očekivanju drugostupanjske presude bivšim hrvatskim generalima Anti Gotovini i Mladenu Markaču, te privođenja kraju dugogodišnjeg suđenja Vojislavu Šešelju, glavni tužitelj Brammertz u razgovoru za "H-Alter" govori o prigovorima žrtava, reakcijama bivše Vlade na presudu generalima, izvještavanju hrvatskih medija o ratnim zločinima te o utjecaju rada Suda na kreaciju post ratne atmosferu u državama bivše Jugoslavije.
Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju u funkciji je gotovo 19 godina. Što biste istaknuli kao najveće uspjehe u njegovom dosadašnjem radu?
Smatram da je Sud bio uspješan u procesuiranju onih koji snose najveću odgovornost za najteže zločine počinjene tijekom ratova u bivšoj Jugoslaviji. To je također i njegova primarna funkcija. Haaški sud je također uspio dokumentirati mnoge počinjene zločine. Tužiteljstvo je, u kontaktu s lokalnim pravosudnim organima, imalo pozitivan utjecaj na rad pravosudnih tijela u regiji. Ova intenzivna suradnja s domaćim pravosuđima pridoprinijela je uspješnom procesuiranju predmeta ratnih zločina na lokalnoj razni.
Slučaj Medački džep, za kojeg je pravomoćno osuđen general Mirko Norac, jedan je od slučajeva kojeg je Sud prepustio hrvatskom pravosuđu. Jeste li zadovoljni s radom hrvatskih organa na tom predmetu?
Shvaćam da je pojedinoj žrtvi teško razumjeti zašto dokazi za zločine zbog kojih su on ili ona patili neće biti predočeniPredmet Ademi-Norac jedini je predmet koji je prebačen u Hrvatsku sukladno Pravilu 11bis. Suđenje su pratili predstavnici OESS-a. Ne komentiramo ishode predmeta koji su se vodili na nacionalnoj razini. Kazneni progoni niže i srednje rangiranih počinitelja ratnih zločina i dalje su ozbiljan izazov za Hrvatsku i druge zemlje u regiji. Moj ured će i dalje davati podršku lokalnim tužiteljstvima za uspješno procesuiranje tih predmeta.
Vijeće sigurnosti Ujedinjenih naroda u prosincu prošle godine usvojilo je Rezoluciju 1966 u kojoj se konstatira da bi "Međunarodni sud za bivšu Jugoslaviju trebao poduzeti sve neophodne korake kako bi okončao sva suđenja do 31. prosinca 2014. godine". No, u međuvremenu su uhićeni Ratko Mladić i Goran Hadžić. Znači li to da će rad Haašog tribunala biti produljen i što će se dogoditi s preostalim slučajevima?
Mladiću i Hadžiću, koji su uhićeni prošle godine, sudit će se pred Međunarodnim sudom. Njihova će suđenja započeti ove godine. Ogranak rezidualnog mehanizma Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju započet će s radom u srpnju 2013. godine i nastavit će obavljati ograničeni broj osnovnih odvojenih funkcija. To znači da će se sva suđenja nastaviti i nema sumnje da će biti završena na Međunarodnom sudu, ako je ikako moguće, prije kraja 2014. godine. Međutim, ako se i oduže, siguran sam da će Vijeće sigurnosti omogućiti kraće produljenje rada Suda.
Na samom početku mandata isticali ste kako je uhićenje Ratka Mladića visoko na listi vaših prioriteta. Kako komentirate negodovanja žrtava što mu se ipak neće suditi za sve zločine za koje ga se sumnjiči?
Zadnje četiri godine moj tim i ja uložili smo velike napore da se uhite preostali bjegunci. Kada sam došao na Međunarodni sud u siječnju 2008. godine, vidio sam da su skoro svi moji sugovornici na Sudu i u međunarodnoj zajednici vrlo pesimistični u vezi s mogućim uhićenjem Mladića, Karadžića i Hadžića. Međutim, žrtve, a pogotovo žrtve iz Bosne i Hercegovine s kojima sam se redovito sastajao, nikada nisu odustale Bivša Vlada je nažalost propustila priliku da pozitivno doprinese pomirenju i izgradnji mira u regijii nisu gubile nadu da će jednoga dana optuženici biti uhićeni. Uhićenje tih bjegunaca je stoga od ogromnog značaja za žrtve najtežih zločina za koje su ti bjegunci odgovorni.
Uslijed toga, Međunarodni sud za bivšu Jugoslaviju jedini je međunarodni sud bez bjegunaca. Naravno, realnost je takva da smo u predmetima Karadžić i Mladić morali zamoliti suce da smanje opseg optužnica kako bismo ubrzali suđenja. Stoga se trudimo uspostaviti balans između, s jedne strane, ozbiljnosti, opsega i vremenskog konteksta počinjenih zločina, a s druge strane, cilj nam je imati suđenje kojim se može upravljati. To nastojim objasniti žrtvama, ali shvaćam da je pojedinoj žrtvi teško razumjeti zašto dokazi za zločine zbog kojih su on ili ona patili neće biti predočeni.
Kako komentirate reakcije bivše hrvatske Vlade na prvostupanjsku odluku u slučaju generala Ante Gotovine i Mladena Markača?
Kada sam vidio reakcije, javno sam obznanio da je Vlada nažalost propustila priliku da pozitivno doprinese pomirenju i izgradnji mira u regiji. Nažalost, mnogi su krivo okarakterizirali i krivo interpretirali presudu i propustili su objasniti što odluka Suda točno znači. Svoje sam nezadovoljstvo nekim javnim reakcijama na presudu izravno obznanio bivšoj premijerki i drugim članovima Vlade tijekom mog službenog posjeta prošle godine u svibnju.
Kako komentirate izvještavanje hrvatskih medija u slučaju Gotovina?
Mediji igraju ključnu ulogu budući da Sud nije uvijek u mogućnosti objasniti lokalnim zajednicama sve elemente presude. Zadovoljni smo što hrvatski mediji pokazuju interes za naš posao. Ne želim ocjenjivati medije u globalu, ali moj je dojam da su hrvatski novinari tijekom suđenja Gotovini više prostora davali njegovoj obrani, a manje elementima iz optužnice. Vjerujem da je to jedan od razloga zašto je dobar dio hrvatske javnosti bio iznenađen prvostupanjskom presudom.
Kakvu su ulogu u tim procesima odigrale nevladine organizacije?
Nevladine organizacije igraju važnu ulogu u davanju podrške radu Međunarodnog suda i doprinosu pravdi, pomirenju i izgradnji kapaciteta u regiji. Štoviše, smatram da lokalne nevladine organizacije mogu također uvelike doprinijeti tako što mogu objasniti elemente optužnica i presuda Suda. Te organizacije imaju važnu ulogu u procesu objašnjavanja što Sud radi.
No javnost ih često označava kao svojevrsne izdajnike naroda zbog suradnje s navodno političkim sudom.
Moj je dojam da su hrvatski novinari tijekom suđenja Gotovini više prostora davali njegovoj obrani, a manje elementima iz optužnice. Vjerujem da je to jedan od razloga zašto je dobar dio hrvatske javnosti bio iznenađen prvostupanjskom presudomŽalosno je što postoje takve percepcije i to što se vrlo malo prostora daje onima koji pokušavaju objasniti rad Međunarodnog suda. Kada se nekom, primjerice nekome iz hrvatske Vlade, ne sviđa, ili jednostavno ne želi prihvatiti odluke Suda, najlakše je reći da Haaški sud donosi politički motivirane odluke. Puno je lakše neku odluku okarakterizirati kao političku nego li objektivno sagledati činjenice o tom predmetu. Trebalo bi uzeti vremena i proučiti detaljno presudu koju su napisali suci, a koja je detaljna i dobro promišljena.
Obljetnica operacije Oluja je u Hrvatskoj još uvijek veliki državni praznik. Ako Sud potvrdi presudu Anti Gotovini, smatrate li da bi se ta obljetnice i dalje trebala obilježavati na državnom nivou?
Po ovom pitanju se ne želim izjašnjavati. Na odgovornima na državnoj razini je da odluče bi li se taj dan i dalje trebao obilježavati na državnoj razini. Jedino se iskreno nadam da će svi dijelovi društva napokon sagledati što se stvarno dogodilo u operaciji Oluja. Smatram da je neupitno da je tijekom te operacije počinjen određeni broj zločina i nadam se da će ljudi u Hrvatskoj to imati na umu.
Na koji način je rad Haaškog tribunala utjecao na poslijeratnu atmosferu na područjima bivše Jugoslavije?
U samim počecima rada Haaškog suda situacija je bila složena jer su neki osumnjičenici još uvijek bili na političkim funkcijama ili su bili na visokim položajima u vlasti. Od tada se situacija promijenila. Radom Međunarodnog suda i podrškom međunarodne zajednice pojedinci odgovorni za teške zločine smijenjeni su s Kada se nekom, primjerice nekome iz hrvatske Vlade, ne sviđa, ili jednostavno ne želi prihvatiti odluke Suda, najlakše je reći da Haaški sud donosi politički motivirane odlukeutjecajnih položaja. Sud je stoga doprinio jačanju vladavine prava i demokratskoj tranziciji u zemljama bivše Jugoslavije. Povrh toga, svojim sudskim postupcima i presudama, Međunarodni sud je detaljno dokumentirao zločine koji su se dogodili u regiji. To je važno kako bi buduće generacije razumjele što se dogodilo. Događaji u regiji također su neupitno utjecali na rad Suda, jer da su bjegunci uhićeni ranije, Haaški sud bi već bio zatvoren. Nivo suradnje je u samom početku bio vrlo upitan, a sada, kada smo na samom kraju, je relativno dobar.
No rad Suda je također utjecao i na svojevrsno obnavljanje napetosti među narodima bivše Jugoslavije.
Ne slažem se. Upravo suprotno. U tom bih kontekstu želio naglasiti važnu ulogu političara. Davanjem podrške međunarodnom i lokalnom pravosuđu oni mogu uvelike doprinijeti pomirenju i promociji vladavine prava.
prethodnoSljedeće
Vezane vijesti
Nismo radili ništa nenaravno
Suočidba s povijesnom zbiljnošću: Dr Franjo Tuđman, prvi predsjednik samostalne Hrvatske i vrhovni zapovjednik njezinih oružanih snaga, na…
Objavljeno: 09.12.2012.
Osloboditelji mogu biti i zločinci
Nemanja Stjepanović, novinar agencije SENSE: "Ukoliko dio presude generalima Gotovini i Markaču o artiljerijskom napadu na Knin, Benkovac,…
Objavljeno: 14.11.2012.
Ostavinska rasprava Haaškog suda
"Misija Haaškog suda nije svođenje događaja na brojeve i zakone. Moramo doći od točke gdje je bilo normalno otići do susjeda, ubiti ga,…
Objavljeno: 09.11.2012.
Maksimalno ubrzati suđenje Mladiću
Glavni haaški tužitelj Serge Brammertz izjavio je da će tužiteljstvo učiniti sve da se suđenje Ratku Mladiću maksimalno ubrza
Objavljeno: 01.11.2011.
Mladić u petak pred sudskim vijećem
Glavni haški tužitelj Serge Brammertz rekao je da je mogućnost da se za Srebrenicu zajedno sudi Mladiću i Karadžiću mala
Objavljeno: 01.06.2011.
© H-Alter - Udruga za nezavisnu medijsku kulturu
Dodaj komentar 23 komentara
sve dogovoreno g. serđo ... mi ćemo sagledati i imati na umu ... a vi pronađite neki novi slučaj
Npr. već to po RH ja kapital koji i sada i dugo će, bez ironije, djelovati na Evropu i šire.
Glavni krivci su Mile Martić, Mile Mrkšić,. Ante Gotovina i Mladen Markač.
Kadijević Adžić, Rašeta ... JNA, hrvatski vrh, međunarodni vrh koji je ključno krojio uključujući u jesen 1991. vrh SFRJ još uvijek bitan kao embargo oružje i kontrola rata, vrh EU i glavih zemalja, USA i Rusija, vrh Srbije ... oni ne smao da nisu optuženi tu pa ni za razno u Srbiji i daleje nego npr. Boro Mikelić koji je u svemut ome vrh pa i na čelu Vlade SAO Krajine i uvrhu ekipa u Srbiji koje javno najavljuju ubijanje tamošnjih čelnih Stambolića pa Đinđića itd. i nakon zarađenih poprilično milijardi dobija jake poticaje, stanarska obeštenja i moralna je vertikala kao i uvijek, sa namještenom višom građevinskom glavni stručnjak mesne vodeće mesne idnustrije ...
To sve ne samo da sada djeluje nego su sfrj snage svih vrsta, bez ironije, najbolje apsolvirale šta je suvremena Evropa, međunarodna zajednica i šta je stvarno sve naj. Naj je ona stvar koju i ispodproječni sfrj čovjek tu i po svijetu jako dobro poznaje kao na svaki naj taj tren dodaj bar malo više a lako je i puno više u 2-3 rječi i piči, igraj, proigravaj ... tako da te ne mogu stići ni naj naj indsutrije i pojave, tim više što izvrnutost, poprilična farsa i sve skupa jako idu na ruku, tako da se praktičk puca na prazan gol, jer beskrajne dominacije i snage i da hoće bilo šta nemju iznora nego totalno podržavati takvu farsičnu igru obzirom da su bez izuzetka predvodnici toga i jako dugim napredovanjem do grla i više od grla u tome.
Brammertz: »Oluja« je bila legitimna akcija oslobađanja okupiranog područja
"Riječ je o hrvatskom teritoriju koji je nekoliko godina bio okupiran od lokalnih Srba potpomognutih Srbijom i Jugoslavenskom armijom", poručio je glavni haaški tužitelj dajući tako, za razliku od suca Alphonsea Oriea koji se time nije bavio u presudi, povijesni kontekst koji je prethodio toj hrvatskoj operaciji
http://www.vjesnik.hr/Article.aspx?ID=D88AFC3D-E1AC-4FA5-9871-72EBDFF027F1
Pitanje Brammertzu i Opačićki: što ćemo sad? Jel' "Oluja" bila legitimna, ili zločin kojeg ne treba obilježavati?
I dalje, kome se tamo sudi, pojedincima za "individualizaciju krivnje", ili Hrvatskoj što se protiv pro-srpske volje Velike Britanije usudila osloboditi svoja okupirana područja?
Guknite, golubovi.
A to da su toboze bili poklani "u obrambi", i to nekako umanjuje il opravdava zlocine, je cista izmisljotina, pogotovo jer svi su bili poklani nakon zavrsetka bitki, neki tjednima i mjesecima kasnije. Sem toga svi znaju da je Tudjman slao vojsku u agresiju nad BiH, za sto se sad sudi na Hagu Hercegovcima i Hrvatima za agresiju, udruzeni zlocinacki pothvat, s Tudjmanom na celu, ubijanje i etnicko ciscenje Bosnjaka. Prema tome ako je netko klao hrvatske civile i starce u BiH to ne znaci da su ti zlocini umanjeni, zato jer su bili poklani "u obrambi"
Za tvrdnju daje "nakon Oluje bilo poklano preko 600 staraca i starica" nema nikakvih dokaza. Radi se o čistoj srpskoj četničkoj izmišljotini. U presudi Gotovini govori se o dokazima za svega 44 (slovima: četrdeset četiri) ubijene osobe, od kojih su desetak nesporno bili vojnici "krajine", dakle nema govora ni da se radilo o nekim "starcima i staricama".
Usporedba s Ovčarom je osobito uvrjedljiva, pokvarena i podla, jer je Vukovar bio čisti organizirani genocid nad Hrvatima i drugim ne-Srbima, dok su žrtve Oluje i nakon nje bile ili kolateralne, ili djelo samovolje pojedinaca.
A što se tiče ovog licemjernog zahtjeva za "prisjećanja civilnih žrtava", pitam vas, prisjećaju li se se zapadni saveznici da Dan pobjede nad fašizmom civilnih žrtava Hiroshime, Nagasakija, Dresdena itd? Kako bi rekao vaš pokojni vožd Slobo, malo morgen.
Zasto nitko nije postavio pitanje gospodinu Brammertz-u, jeli upoznat i ako je sto misli o okruglom stolu strucnjaka za vojno operativno pravo na temu presude u slucaju Gotovina i Markac. Ukratko oni jednostavno traze njihovo pustanje na slobodu.
Nakon toga tenkovi JNA izlaze na ulice Prištine i kreće.
Naišli smo na napušteno selo, prepoznavali smo stvari iz detinjstva, dočekao nas je samo jedan starac koji nije uspeo da utekne, pa smo došli do jedne crkve, razvaljene. Tu smo se pomokrili, pa smo došli do jedne škole koju smo zapalili da se ogrejemo. Ugledali smo zelenu livadu, tu smo se zaustavili da predahnemo, klali smo se malo među sobom, ćaskali, prebirali po sećanju. A onda smo krenuli dalje za zvezdom koja nas je vodila. Imali smo zadatak da nas po zlu zapamte narodi koje posetimo, pa smo krenuli dalje. Hteli smo se snabdeti vodom pijaćom ali bunari su bili zagađeni, puni ljudi uginulih i njihovih vernih životinja. Onda smo krenuli dalje, ispred leleka koji je išao za nama. Tako smo došli do jednog izvora. Tu smo se umili, naišao je vlasnik izvora i nazvao nas poganim psima. Odmah se videlo da je naš čovek. Poveli smo ga s nama, da ga proverimo. Našli smo dete sa jagnjetom u naručju, zubima ih je oboje zaklao. Stekao je naše puno poverenje. Iza nas nerazuman lelek nedostojnih, ispred nas ciljevi uzvišeni, iznad zver koja nas vodi putevima gospodnjim. Ugledali smo ženu bremenitu koja drsko ličaše na Bogorodicu. Iščupali smo dete da ga mi vaspitavamo i negujemo a nedostojnu bacismo štakorima. I dugo smo, još dugo putovali. Nepredviđeno zađosmo u neka brda. U brdima naiđosmo na bistru vodu. Ugledasmo u bistroj vodi naša lica i iznenada briznusmo u plač.
/ U svojim memoarima o ratu i partizanima u Jugoslaviji Ratno vrijeme, Milovan Đilas je pisao o zovu smrti koji osjećaju učesnici borbe. On je stajao iznad tijela svog druga, zapovjednika Save Kovačevića i otkrio:
“…umiranje se nije činilo odvratnim ili nepravednim. Bio je to najnevjerovatniji, najuzvišeniji dio moga života. Smrt se nije činila stranom ili neželjenom. To što sam se suzdržao od toga da se slijepo zaletim u kavgu i smrt bilo je možda zbog mog osjećaja obaveze prema jedinici ili zbog podsjećanja nekog od drugova koje se odnosilo na dati zadatak. U mom sjećanju, puno puta sam se vratio u te trenutke, osjećajući jednaku intimnost sa smrću i želju za njima dok sam bio u zatvoru, pogotovo u doba mog prvog tamničenja.“
Potomak rata pomeo je Erosa. 'To' je izbrisalo profinjenost i blagost. 'To' kroz kolektivnu moć briše svu individualnost, strast, mogućnost izbora, glas pojedinca upućen masi. /
A u isto vrijeme na bliskom istoku ameri provode u iraku i afganistanu politiku spaljene zemlje, baš kao nekad hitler, s maksimom "ko nije s nama taj je protiv nas"; samo u zadnjih par dana procurila je brojka od oko 100000 slkužbeno evidentiranih civilnih žrtava samo u iraku, iako je nesl. procjena preko milion ljudi.
i sve to bez da bi iko u haagu išta čak i usudio se komentirati, a kamoli početi istraživati...
zločin je zločin i sam je po sebi odbojan i strašan.
naravno, još je strašniji ako je njegovo procesuiranje ne samo procesuiranje zločina nego ima jasnu politilčku nakanu i svrhu. onaj amerikanac koji je ubijao u afganistanu nije isto kao neki imoćan iz 4. gardijske. njegov je zločin neusporedivo manji, nemože se procesuirati u haagu i nitko nas nije ništa pitao. a mi smo sudionici udruženog zločinačkog pokreta koji traje oduvjek. da ja ću slaviti ulazak hrvatskih snaga u knin, koliko i rusi slave ulazak crvene armije u berlin, koliko god silovanja i ubojstava nesporno sovjetska vojska ostavila za sobom.
najvažnije.
nisu civilne žrtve, pa i one srpske (a zapravo su i to hrvatske žrtve jer su to naši sugrađani), jednom žrtve. nego dvaput. jednom od strane neobuzdanog zločinca u našoj odori aq drugi put su žrtve međunarodne zajednice koja prostituira njihovu žrtvu radi politike, zapravo novca.
Dodaj komentar
Molimo, prijavite se ili registrirajte kako biste komentirali. Hvala.