U Republici Šumskoj uvijek se moglo zaraditi pišući. Epski mentalitet, voli uz gusle! Najbolje je biti svjedokom vremena, pa svaku kritiku začiniti anegdotom "Kad je Šuma bila mala" potvrđujući učešće u gradnji istorije. Prema stilu kojim žele da te ubijede u "istinu, cijelu istinu i ništa drugo osim istinu" mogli bismo ih podijeliti u nekoliko skupina:

Nabildani šta god da čuje, obasuće vas u kontraudaru svim mentalnim bolestima, povezaće vjekove i likove, poraze će pretvoriti u pobjede i izvući će zaključak da je problem zamućen u bjelosvjetskoj kuhinji iz koje su uz opijum poslani i psi rata. Njemu je Republika Šumska viševjekovna svetinja. Kritiku nabildanom moraš reći u šaljivom tonu, malo izviti kukovima da pomisli da si dio njegovog dekora. Dočekaće 200 godina: zdrava voda, zdrava hrana, a privrede ni za lijeka. Uglavnom vole kamere u koje izvikuju anateme i prokletstva. Fokal point je, neosporno, Rajko Vasić, ovogodišnji kandidat za Ninovu nagradu. Ruku pod ruku s njim idu sve male i velike vođe malih i velikih "demokratskih" partija čiji se program zasniva na lideru koji jačajući pušta najvjernije saradnike- u svoju guzicu.

Egzorcisti su zgađeni seljaklukom prvih komšija, rado bi sve vratili na vrijeme prije rata, vape za Evropskom unijom i koketiraju sa dijasporom. Zalažu se za denacifikaciju i računaju koliko bi poslije nje bili dobri na bankovnoj kartici. Ako ih prokužite reci će da ste "vrlo maliciozni u želji da njihovu borbu protiv rigidnih stavova proglasite blasfemijom." Ovakve nalazite na čelu različitih organizacija za ravnopravnost ili "pomoć marginaliziranim", furaju se na skromnost, pa im u 'Nabildanom' je Republika Šumska viševjekovna svetinja. Kritiku mu  moraš reći u šaljivom tonu, malo izviti kukovima da pomisli da si dio njegovog dekora zakupljenim prostorima  miriši na mem i zagorjelu prženicu. Vrlo su tihi, neupadljivi i njihovo vrijeme tek dolazi. Da bi to bila i vaša budućnost trebate imati korijene široko usađene u Gospodskoj ulici Ljepotice na Vrbasu. Valjda zbog one šumnjanske sklonosti okultnom!? Ili je egzorcizam ipak nešto drugo?

Treća je rekreativac- kreativnog tipa. Fasciniraju je riječi koje izvrće, prevrće, pa zašiva u nove kovanice. Pošto ne može da oblikuje bez šnajederske lutke, svoju strast veže uz konkretnu osobu koju onda demontira tako da mu dijelove "možeš naći ispod svake balege". Njen dom je internet, taj svemir dostupan svim šaljivdžijama i nosiocima različitih dijagnoza. Tamo se bavi pedagoškim i pomalo političkim radom. Ovog ogorčenog šaljivdžiju u liku Svetlane Cenić KPJ bi, vjerovatno stavila "na bijeli hljeb", ali Nabildani kažu "ne!" Ni pare, ni univerzitet, ni državna služba, ništa! Kolumne u nedjeljnom magazinu koje je drže da ne potone u anonimnost Nabildanim su besplatan "izduvni ventil nezadovoljstva naroda." Magazin stiže subotom iz Sarajeva. Pa, uz jutarnju kafiću!

Naj su mi draži oni intelektualci vizionarskog tipa. Da li je ikad bilo gore? "Da, uvijek je bilo gore. Ovdje je uvijek bilo grozno. Danas je još groznije jer nema prirodnog odliva pameti prema Zagrebu ili Beogradu, a za dalje ti treba viza. Svi se komešamo tu povezani samo sviješću o pripadnosti istoj naciji. Druge odrednice nas razdvajaju. "Lažu! Boli ih briga! Kao kad bi darker Brana Crnčević evoluirao u apatičnog malograđanina Branu Crnčevića kome su odstranili nacionalizam. Najčešće su na čelu Vladinih NVO ili Privatnih Šumskih: univerziteta, fakulteta, koledža, akademija smiješnih naziva i još smješnijih vlasnika. Iako im je demokratija ostavila da izaberu literaturu iz koje će učiti, oni vole da priupitaju za dozvolu prije nego što počnu!

Transfer-intelektualci dokaz su da sve ima svoju cijenu. Intellectual exchange liči na prve stidljive poslijeratne entitetske prelaske muzičara i pozorišta. Petnaest godina Iako im je demokratija ostavila da izaberu literaturu iz koje će učiti, intelektualci vizionarskog tipa vole da priupitaju za dozvolu prije nego što počnu! nakon potpisivanja DMS-a! Na taj način, tri vlasnika svih novina u Ljepotici na Vrbasu "plasiraju drugačije razmišljanje za Sarajevo i ambasade" istovremeno ostajući vjerni vladajućoj političkoj partiji. Gotovo mahalski šarmantno! Svitu predvode bračni par Sanja i Jugoslav Vlaisavljević i Muhamed Filipović, stari Banjalučanin. Od kad su shvatili da se sintagma "dio potrošačkog društva" može primijeniti i na njihovu robu, treba im "topli muški zagrljaj". Boris Dežulović je pilot-projekat sa nejasnim posljedicama!

Kolumnista- bezveznjaković je krojački proizvod za jednokratnu upotrebu matične redakcije, slika se i potpišu ga. "Njegova" kolumna je podupirač plasiranja laži i opsjena o protivničkom političkom timu ili unutrašnjem finansijskom neprijatelju. A Šumnjaci kad lažu nikad ne umotavaju laž u istinu! Oni slažu sve, pa "prikače zvono" da zacrne izabranog sa "tajne liste odstranjenih"!

Stav većine kolumnista formira se na izvoru finansiranja, čineći ih više glasnogovornicima gazdinog novčanika nego intelektualcima. Riječi se puštaju u vjetar i najbolje je kad se njima ništa i ne govori! Jer nedefinisan je uvijek dobar preletač iz radikala u liberale. I obrnuto! Krojenje riječi do rečenica zanat je kojim se brendira, reklamira i prodaje krojačevo ime i prezime. A dobar šnajder jednako dobro prišije i kokardu na šajkači i petokraku na titovki! Važno je biti uporan u oglašavanju i sveobuhvatan po širini tema! I svakodnevno prisutan!

Osnovi postulat Šumske je: "Nije važno ŠTA se kaže, već KO ti to kaže!" Tako su "brendirani" postali i vlasnici naših mozgova. Oni misle umjesto nas! Ono sto je u ratu bila medijska mašinerija evoluiralo je u pobočnike politike koja vaspitava čitaoce da vjeruju da je i ljudski razum krojački proizvod na gornjoj rafi u hipermarketu. Samo se malo protegneš, pa u korpu! "No Logo- No Chance"

/ "Sam' da nema tog interneta, majku mu!" /