Šverc u ime države, 2.dio

13.10.2011. Saša Leković Novosti E_ropa/regija Komentiraj Print

Zagorec je sretan jer je s obzirom na sve još dobro prošao, a ostali ratni profiteri neometano uživaju u ukradenom novcu.

Sredinom lipnja u Ljubljani javnosti je predstavljena "Rasprodaja", knjiga slovenskih novinara Mateja Šurca i Blaža Zgage, prva iz trilogije "U ime države". Preostale dvije knjige trilogije koja se bavi trgovinom oružjem tijekom embarga UN-a u vrijeme ratova na području bivše SFRJ, ljubljanska izdavačka kuća "Sanje" trebala bi objaviti do kraja 2011. U "Rasprodaji" se značajan dio sadržaja odnosi na trgovinu između Slovenije i Hrvatske, a novinarsko je istraživanje pokazalo da su u poslovima "u ime države" mnogi zadovoljili svoje privatne interese, među kojima su i osobe koje su još značajne političke figure. U radu na knjizi slovenskim je autorima pomagalo i nekoliko novinara iz drugih zemalja, među njima i hrvatski slobodni novinar Saša Leković, čije je istraživanje financirala Udruga istraživačkih novinara Danske kroz projekt SCOOP. Feljton je objavljen uz dopuštenje autora knjige.

Šef slovenskih vojnih obavještajaca Andrej Lovšin imao je dopuštenje vrha države da 1991. prodaje oružje hrvatskim kupcima, ali nije postojao transparentni cjenik. Tako je Lovšin Paraginom HOS-u svaki "kalašnjikov" naplatio 1.200 njemačkih maraka. Velenjski Orbis hrvatske je kupce "derao" još više.

Kad su slovenski kriminalisti direktora Orbisa Ivana Draušbahera osumnjičili da je za sebe zadržao dio gotovine koju su hrvatski kupci davali za oružje i da je uništio dokumentaciju o tim transakcijama, posredstvom Interpola zatražili su pomoć u istrazi od hrvatske policije. Zamolili su hrvatske kolege da im pošalju što više dokumenata o Orbisovim poslovima u Hrvatskoj i kupcima oružja. Tom su zahtjevu priložili podatke o šest poduzeća i sedam općinskih kriznih štabova u Hrvatskoj za koje su imali dokaze da su kupovali oružje od Orbisa. Od hrvatske policije slovenski su kriminalisti, međutim, dobili vrlo malo podataka i svi su se odnosili na vrlo male količine oružja - nekoliko desetaka pušaka ili nekoliko desetaka tisuća komada streljiva.

Astronomske cijene

No, novinarsko je istraživanje pokazalo da su Orbisovi poslovi s hrvatskim kupcima bili daleko opsežniji. Primjerice, 30. kolovoza 1991. zagrebačka Industrogradnja na Orbisov je račun uplatila tri milijuna jugoslavenskih dinara. Oružje je isporučeno u tri pošiljke do kraja listopada, a račun je ispostavljen u njemačkim markama. U jednoj od pošiljaka bio je mitraljez MGV-176, deklariran kao slovenski proizvod po austrijskoj licenci. Cijena je bila astronomska: 3.500 DEM. Laserke ciljnike u prvoj pošiljci od 11. rujna Orbis je Industrogradnji zaračunao 2.200 DEM po komadu, a samo 14 dana kasnije - čak 5.200 DEM! U posljednjoj pošiljci, 24. listopada, Orbis je Industrogradnji zaračunao "kalašnjikove" po 1.300 DEM, a komad streljiva 7,62 mm, koji je tada koštao između pola marke i marku, Industrogradnja je platila marku i pol.

Iako su slovenski i hrvatski kriminalisti dogovorili da će razmijeniti svu raspoloživu dokumentaciju o trgovini oružjem s početka devedesetih kako bi temeljito istražili što se sve događalo i tko je sve zarađivao na tom poslu, do danas se to nije dogodilo. Mitja Klavora, koji je bio prvi pomoćnik direktora kriminalističke službe u policiji samostalne Slovenije, a kasnije, do 1994., i prvi čovjek slovenskih kriminalista, autorima knjige izjavio je kako mu je tadašnji šef hrvatske kriminalističke policije Marijan Benko rekao da je razmjenu policijskih podataka zabranio osobno prvi hrvatski predsjednik Franjo Tuđman. To je vjerojatno istina, ali Tuđmana već odavno nema, a istraga o trgovini oružja između Slovenije i Hrvatske u Hrvatskoj se nije pomakla ni za pedalj.

Prve pošiljke oružja iz Slovenije za Hrvatsku krenule su mjesecima prije svibnja 1991. godine i događaja u Pakracu te potom na Plitvicama, koji su najavili krvavi rat. Još 10. rujna 1990. iz skladišta u Kočevskoj Reki prema nedalekoj hrvatskoj granici krenula su tri kamiona puna oružja i streljiva. Na ceradi jednoga od njih bio je uočljiv natpis - Čazmatrans. Politički protivnici Janeza Janše nisu mu to nikad zaboravili, optuživši ga da je Hrvatskoj prodavao oružje neophodno Sloveniji koja se spremala za otcjepljenje. I ne samo što je oružje prodavao Hrvatskoj, nego nitko ne zna gdje je završio dio novca kojim su ga hrvatski kupci preskupo plaćali.

Dogovori o suradnji Slovenije i Hrvatske na putu k nezavisnosti započeli su već prije prvih višestranačkih izbora 1990. godine. U travnju te godine u slovenskom gradiću Otočcu sastale su se delegacije Slovenske demokratične zveze (SDZ) i HDZ-a. JNA je 17. svibnja te godine praktično razoružala hrvatsku Teritorijalnu odbranu preuzevši kontrolu nad skladištima u kojima je bilo naoružanje za otprilike 200.000 rezervista. Promjenom brava na skladištima TO, JNA je razoružala i većinu od oko 70.000 slovenskih "teritorijalaca".

Tko je bio na sastancima

Samo devet dana kasnije, u Otočcu su se ponovno sastali predstavnici SDZ-a i HDZ-a, ali ovaj puta kao predstavnici slovenske i hrvatske vlasti, jer su te stranke na izborima osvojile vlast i dobile većinu ministarskih mjesta. Tog 26. svibnja 1990. dogovorena je suradnja Slovenije i Hrvatske, uključujući razmjenu sigurnosno-obavještajnih podatka i svu ostalu pomoć na putu k punoj samostalnosti. Pošiljka oružja koja je iz skladišta u Kočevskoj Reki krenula nekoliko mjeseci kasnije put Hrvatske dio je operacionalizacije tog dogovora. Načelni dogovor o međusobnom pomaganju potkrijepljen je nizom sastanaka na kojima se govorilo o vrlo konkretnim potezima koji su uključivali i oružje. Najčešće su na tim sastancima sudjelovali ministri odbrane i unutarnjih poslova: sa slovenske strane Janez Janša i Igor Bavčar, a s hrvatske general Martin Špegelj i Josip Boljkovac.

Na sastanku 23. kolovoza 1990. njih četvorica su, u ime svojih državnih vlasti, dogovorili zajedničku aktivnost Slovenije i Hrvatske u slučaju agresije JNA na Sloveniju. Zauzvrat, Slovenija se obavezala pomoći Hrvatskoj oružjem i vojnom opremom. Krajem 1990. godine planirano je čak i formiranje konfederacije Slovenije i Hrvatske, a 20. siječnja 1991. Janša, Bavčar, Špegelj i Boljkovac potpisali su sporazum o vojnom savezništvu Slovenije i Hrvatske. Samo 13 dana kasnije, 12. veljače 1991., u Otočcu su se sastali predsjednici Kučan i Tuđman. No, kad je u Sloveniji počeo "desetodnevni rat", Tuđman je odlučio da se Hrvatska ne miješa (autorima knjige i autoru ovog teksta to je potvrdilo nekoliko neovisnih izvora). Smijenio je Špegelja, protiveći se njegovoj ideji o zauzimanju vojarni JNA i skladišta oružja. Kad je buknuo rat u Hrvatskoj, Slovenci su slali tovare oružja u Hrvatsku, ali po paprenim cijenama. Dio novca koji je iz Hrvatske donesen doslovno u koferima završio je na privatnim računima.

Već je tada i u Hrvatskoj bilo posrednika koji su se "ugradili" preprodajući skupo plaćeno oružje po još većoj cijeni očajnim braniteljima na prvim linijama bojišta. To je bio uvod u kasnije do detalja razrađene crnotržišne aktivnosti "sposobnih" Hrvata, koje su kulminirale kroz famozno vojno poduzeće RH Alan. Za razliku od "slovenske epizode" koja do sada nije dobila nikakav pravosudni epilog, bivši šef RH Alana, najodlikovaniji hrvatski general Vladimir Zagorec, koji ni dana nije proveo na bojištu, osuđen je na sedam godina zatvora zbog krađe dijamanata, koje je navodno poznati trgovac oružjem ostavio u zalog kao osiguranje da će nabaviti određenu količinu oružja neophodnog Hrvatskoj. Problem je samo u tome što je Zagorec osuđen bez ijednog dokaza ne samo da je dijamante ukrao, nego i da su uopće postojali. Tako je, naoko, za kriminal vezan uz trgovinu oružjem netko ipak odgovarao, nitko u Hrvatskoj više ništa o toj temi ne pita, Zagorec je sretan jer je s obzirom na sve još dobro prošao, a ostali ratni profiteri (oni koji nisu umrli), neometano uživaju u novcu ukradenom od onih koji su branili i odbranili Hrvatsku.

U prvoj većoj pošiljci oružja koja je u Sloveniju stigla iz inozemstva bile su automatske puške SAR-80 singapurske proizvodnje. Zanimljivo je da je taj transport išao preko Hrvatske. Avion s puškama SAR-80 doletio je iz Tanzanije u zagrebačku zračnu luku Pleso. Tada je JNA još uvijek bila na vojnom dijelu zračne luke u Velikoj Gorici, koji je od civilnog dijela udaljen manje od kilometra. Vojnici JNA su shvatili što se događa tek kad je pola transporta već bilo u Lučkom, a druga polovica u Rakitju, u bazama specijalne policije Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske.

Smrt Josipa Jovića

Hrvatski policijski specijalci koristili su najveći dio kontingenta pušaka SAR-80 koji je ostao u Hrvatskoj, ali prema više hrvatskih izvora, otprilike pola pošiljke proslijeđeno je u Sloveniju, no nema točnih podataka o ukupnom broju singapurskih pušaka dopremljenih iz Tanzanije. Bivši agent SZUP-a hrvatskog MUP-a Željko Kekić Pauk pamti tu epizodu u kojoj su, kako kaže, "Slovenci ispali kurve", jer specijalcima iz Lučkog koji su im dopremili pun kamion oružja nisu dali prazan kamion da se vrate u Zagreb, nego su morali čekati kamion iz baze u Lučkom da dođe po njih.

Puške SAR-80 bile su loše kvalitete. Uz to, nisu bile prilagođene temperaturama u našem podneblju pa su, natopljene konzervansom i u dodiru s velikom hladnoćom koja je te godine potrajala čak do svibnja, pravile probleme. Hrvatski policajci koristili su ih u okršaju sa srpskim pobunjenicima na Plitvicama u svibnju 1991. Prema svjedočenju više izvora, među kojima su i policajci koji su dužili SAR-80, "puška nije pucala svaki put kad si stisnuo okidač". Moguće je da je baš ta loša kvaliteta singapurske puške razlog smrti Josipa Jovića. Ovaj hrvatski policajac koji je poginuo u plitvičkom okršaju s pobunjenicima proglašen je "prvom hrvatskom žrtvom velikosrpske agresije", no sve do danas službena verzija događaja prikriva pravu istinu: Jovića nisu ubili srpski pobunjenici, već je poginuo od "prijateljske vatre". Naime, javnosti zatajeni balistički nalaz nedvojbeno dokazuje da je Jovića usmrtio metak iz oružja kakvo su tada u Hrvatskoj imali samo hrvatski policajci - iz automatske puške SAR-80.

Kasnije su Slovenci nabavljali SAR-80 i direktno, preko Luke Koper, u aranžmanu Sandija Grubeliča, vlasnika tvrtke Trend koji se "proslavio" prodajom automobila na lizing, od kojih mnoge nikad nije isporučio kupcima, te je s oko 30 milijuna tadašnjih njemačkih maraka od prevarenih kupaca pobjegao u Švicarsku. U Trendu je radio brat Janeza Janše Rajko Janša. Nakon kraha Grubeličeva poduzeća, on je našao posao u vojno-obavještajnoj službi slovenskog Ministarstva odbrane, najvećeg prodavatelja oružja Hrvatskoj, na čijem je čelu bio njegov brat.

Zadrani tužili Orbis

Ljuti zbog visokih cijena koje su morali plaćati za oružje i vojnu opremu kupljenu u Sloveniji, hrvatski kupci ponekad su prosvjedovali, ali posao nisu prekidali jer im je oružje trebalo. Početkom studenoga 1991. čak su se sastali predsjednici dviju Vlada, Lojze Peterle i Franjo Gregurić, kako bi pokušali zagladiti nesporazume u vezi kupoprodaje oružja. Premijeri su uspjeli dogovoriti da se dio oružja umjesto gotovinom ili uplatama na račun švicarske kompanije Cranex kompenzira naftom, ali problem previsokih cijena nikad nije riješen do kraja, a neki hrvatski kupci čak nisu dobili oružje koje su naručili i platili. Najbolji primjer je "zadarski slučaj".

U rujnu 1991. godine, nakon što načelnik 9. kninskog korpusa JNA Ratko Mladić nije uspio u svom bahatom naumu da popije "kafu na trgu u Šibeniku", navalio je svom snagom na Zadar. Zadarska vlast je 12. rujna 1991. na račun u jednoj inozemnoj banci uplatila milijun i 812.000 dolara za oružje neophodno za obranu grada, a iz velenjskog Orbisa obećali su da će plaćeno oružje stići desetak dana nakon uplate. No, Orbis je zaračunao Zadranima oružje po mnogostruko višim cijenama od ugovorenih (npr. lanser strijela 2M prema ugovoru trebao je koštati 6.000 američkih dolara po komadu, a Orbis je na kraju tražio 26.250 dolara).

Ali to nije bilo sve. Kako ni godinu dana nakon što je isporuka oružja trebala biti završena Orbis nije u Zadar isporučio sve plaćeno oružje, sekretar za obranu Općine Zadar Ante Ivković pisao je 14. rujna 1992. slovenskom ministru odbrane Janezu Janši tražeći povrat 642.346 američkih dolara s pripadajućim kamatama. Unatoč obećanju, od povrata novca na kraju nije bilo ništa, pa je tadašnji predsjednik Izvršnog vijeća Skupštine općine Zadar Šime Prtenjača poslao ogorčeno pismo direktoru OrbisaDraušbaheru. Tražio je povrat novca za neisporučeno oružje i najavio prekid suradnje zadarskih vlasti s Orbisom. Zadrani su na kraju tužili Orbis, ali su nakon četiri godine natezanja po sudovima ostali bez novca jer je Orbis otišao u stečaj.

Savjetnik Milana Kučana, dr. Rotar dolazio je u Hrvatsku ne bi li nagovorio još neke prevarene kupce oružja da svjedoče protiv Janše, ali ta akcija nije polučila uspjeh. "Nisam htio sudjelovati u unutarslovenskim političkim prepucavanjima", rekao je autoru ovog teksta jedan od onih koje je dr. Rotar bezuspješno pokušavao uvjeriti da terete Janšu.

^{Istraživanje financirala Udruga istraživačkih novinara Danske kroz projekt SCOOP}

Tagovi: trgovina oružjem

POSLJEDNJE VIJESTI IZ RUBRIKE

20.05.

Dodaj komentar 26 komentara

Balad13.10.2011. 17:11#1

Rat je započeo zbog težnje nacionalnih buržoazija da budu jedini gospodari u onome što su smatrali svojim atarom. Pojednostavljeno rečeno - zbog zgrtanja bogatsva, a ne radi bilo kakve nacionalne ugroženosti, ugroženosti jezika i sličnih priča za malu djecu. Dovoljno je pogledati kako su se uhljebili članovi hrvatskih Vlada - počevši od onih ratnih naovamo - te to usporediti sa popljačkanom zemljom, svakodnevnim štrajkovima radnika koji ne primaju plaću, brojem nezaposlenih na burzi rada, likvidiranim poduzećima i onima pred likvidacijom,... - pa da to pametnima bude jasno. Idiotima inače ništa nije jasno, pa ni ne treba očekivati suvislu reakciju od njih.

Već u vrijem dok su naivni, idealisti i idioti ginuli na fronti za nabijeđenu i nadresiranu stvar, buduća oligarhija polako ali sigurno punila je svoje bankovne račune, kupovala poduzeća za po "1 kunu", kupovala poduzeća bez prebijene pare u džepu tako što su bankama "jamčili" imovinom koju kupuju, i td, itd,...

Poznata je suradnja Hrvatske (čitaj - hrvatskih budućih oligarha) - u preprodaji nafte Srbima sa kojima se istovremeno ratovalo, rajićevski metodi "promjene jugoslavenskih dinara u konvertibilne marke, drogeraške afere pojedinih hrvatski generala,... Tako se bogatilo i na švercu najunosnijom robom - oružjem.

Istina se ne da sakriti, ona polako - puzajući - izlazi na vidjelo. No, kako mase pod dugotrajnim djelovanjem droge iliti virusa zvanog nacionalizam, još nisu došle svijesti - za ovu generaciju je prekasno.

Ja gladnim radnicima cijele bivše države ironično (čak i cinično) poručujem - ako ste gladni, prestanite kukumavčiti i plaziti po ulicama prijeteći štrajkovima do ispunjenja svojih zahtjeva (na "sveto nigdarjevo"), već lijepo žderite ono što ste htjeli, i što ste si izborili. Svoje vlastite, etnički čiste države!

Pametniji među njima možda i dođu do zaključka kako države ne osiguravaju ljudsku sreću i zadovoljstvo. Posebno kad njima vladaju lopovske klike, eufemistički zvane - poduzetnicima.

Da su poduzetni, priznajmo im to - ZAISTA JESU!
....13.10.2011. 17:41#2

Balade, svaka ti je na mistu !
Majka13.10.2011. 22:38#3

Zaziremo od vulgarnosti? Čemu? Život u ovakvoj državi je sušta vulgarnost!!
Mene niti ne smeta što ste odstranili moj komentar koji je vrvio vulgarnostima.
Znate li zašto me ne smeta?
Jer mi u ovakvom, nazovi društvu, nije stalo ni do čega. Ovakvo društvena zajednica me ni na što ne obavezuje, jer to nije društvo, to je negacija društva.

Ali ja ne pozivam na rušenje takvog društva. O ne, to bi bila bezbolna eutanazija. Ovakvo anti-društvo zaslužije da se valja u vlastitim govnima barem još jedno stoljeće.
Majka13.10.2011. 23:25#4

Ispravak...

Meni niti ne smeta umjesto "mene niti ne smeta",
kao i "..zašto mi ne smeta.." umjesto "..zasto me ne smeta.."

Ako sam nepismen, tada vam ne mogu reci, da ste ovce, zar ne?
@Balad14.10.2011. 02:35#5

"Ja gladnim radnicima cijele bivše države ironično (čak i cinično) poručujem - ako ste gladni, prestanite kukumavčiti i plaziti po ulicama prijeteći štrajkovima do ispunjenja svojih zahtjeva (na "sveto nigdarjevo"), već lijepo žderite ono što ste htjeli, i što ste si izborili. Svoje vlastite, etnički čiste države!"

Poruka apsolutno na mjestu!
kreker14.10.2011. 11:53#6

u tekstu je sve jednostavno objašnjeno. Imali dvije opcije:
a) nabaviti oružje pošto-poto i braniti se kako god znamo
b) pustiti da nas "oslobodi" ratko mladić. sad znamo kako je srebreničane "oslobodio".

Što bi vi izabrali?
Knez Ovoga Svijeta14.10.2011. 12:18#7

"U rujnu 1991. godine, nakon što načelnik 9. kninskog korpusa JNA Ratko Mladić nije uspio u svom bahatom naumu da popije "kafu na trgu u Šibeniku", navalio je svom snagom na Zadar."(iz teksta)

"U Zadru ima 30 000 hiljada ustaša i sve ih treba pobiti!" (Ratko Mladić za vrijeme najžešćih napada na Zadar)

Pitanje Vijeću sigurnosti UN-a: Zašto ste nam stavili embargo na uvoz oružja?

Pitanje haškom sudu: Zašto niste osudili Momčila Perišića načelnika artiljerijske škole u Zadru za bestijalno razaranje Zadra iako postoje apsolutno svi dokazi za to, a isto vrijedi i za Mladića?
Knez Ovoga Svijeta14.10.2011. 12:21#8

Balade a za koga su ginuli partizani? Za jugoslavenski identitet i kulturu?

Nabijem te stoko licemjerna. Još govoriš o etnički čistoj državi. Ajde ne seri.

A tko je 1991. očistio 700 000 Hrvata i pripadnika nacionalnih manjina?!

Tad si bio sretan jer je krajina bila na vrhuncu, Jel tako?
Knez Ovoga Svijeta14.10.2011. 12:56#9

Evo haški sude tu su vam svi dokazi:

http://www.youtube.com/watch?v=MW2DxMmq5sI
gunslinger14.10.2011. 15:42#10

Balad:

Ja gladnim radnicima cijele bivše države ironično (čak i cinično) poručujem - ako ste gladni, prestanite kukumavčiti i plaziti po ulicama prijeteći štrajkovima do ispunjenja svojih zahtjeva (na "sveto nigdarjevo"), već lijepo žderite ono što ste htjeli, i što ste si izborili. Svoje vlastite, etnički čiste države!

Kako bi tek bili gladni u SFRJ. Sjeverna Koreja bila bi za istu grbavi k....

Pametniji među njima možda i dođu do zaključka kako države ne osiguravaju ljudsku sreću i zadovoljstvo. Posebno kad njima vladaju lopovske klike, eufemistički zvane - poduzetnicima.

Država predstavlja okvir koji treba izgraditi i ispuniti. A to je moguće ako imaš vlastitu državu u kojoj te ne jašu hegemoni tipa četnici. Jer i lopovske klike postupno se smjenjuju i moguće ih je legitimno smjeniti samo na propisani način (izbori).

Umjesto poruge, treba izaći na izbore. Jer izlaskom na izbore ostvaruje se mogućnost (pozitivne) promjene.

Inače, rat je počeo jer je Beogradska bulumenta lopova koji su se zvali SIV, Savezna skupština, Generalštab JNA, četnici, beli orlovi itd. odlučila okupirati teritorij RH kako bi njihova nacionalna buržoazija preuzela imovinu, a pripadnici navedenih sindikata silovatelja, pljačkaša i ubojica ono što otmu na bojištu.

Da nas bradomiri nisu napali i da se ex SFRJ rastala civilizirano (kao Čehoslovačka), Hrvatska bi imala 20% veći stočni fond (za cca. 150.000 životinja), 20% više industrijskih pogona koji ne bi bili potpuno razoreni (radi se o cca 500 industrijskih pogona raznih veličina i namjena).... I najvjerojatnije ne bi imala likove koji u ovom trenutku borave u Remetincu.
Knez Ovoga Svijeta14.10.2011. 16:05#11

@gunslinger

Bravo.Odmjeren i točan kao i uvijek
Pipi duga carapa14.10.2011. 17:51#12

Stice se dojam po kolicini podataka da autor ima neki kontakt s obavjestajnom zajednicom.Obzirom na temu ,radi se ,dakle, o vojnoj obavjestajnoj zajednici tj. SIS-u ili kako se vec modernije zove...
Balad14.10.2011. 19:51#13

@kreker, KOS, gunsika i hrpa idiota koj će se prepoznati

U tekstu se govori o švercu (oružjem i drugom robom) koji su pojedinci - uglavnom na visokim pozicijama - koristili u svrhu vlastitog bogaćenja, a za nikakve "hrvatske interese". Daklem sva vaša nacionalistička navlačenja na "bile su dvije opcije..." i slično (a zaista su bile samo dvije opcije: BITI POŠTEN ili BITI GAD!) jednostavno su dokaz vaše intelektualne nesposobnosti da shvatite pročitano.

Što pak se tiče gladi u Jugoslaviji, kako bi u ono vrijeme još potencijalni spermići i jajašca uopće o tome nešto znali? Evo, upravo jučer je jedan čovjek na TV dnevniku jasno rekao:

"U onoj državi ja sam živio bolje!"

Jer, on zna - za razliku od "potencijalnih gameta", ima dovoljno iskustva s životom u obje države, i minimum pameti (stigla mu konačno iz guze u glavu) da zaključi.

Gore spomenutoj hrpi idiota je "pamet" - bez bilo kakvog izlaznog kriterija - uhvaćena u zatvorenu kružnu petlju u području dupeta. Voli se "ringišpilirati" u blizini nadahnjujućeg joj smrada.
kreker15.10.2011. 12:23#14

@Balad
Interesantna ti je retorika, baciš tezu bez ikakvih argumenata pa "ko se ne slaže taj je umno ograničen".

Nastavit ću isključivo argumentiranu raspravu, nemam namjeru podržavati nečije samozadovoljavanje na vlastiti ego....
Balad15.10.2011. 13:12#15

@kreker

nisi ti "umno ograničen" nego totalni idiot. O čemu se u članku govori nego o:

"švercu (oružjem i drugom robom) koji su pojedinci - uglavnom na visokim pozicijama - koristili u svrhu vlastitog bogaćenja, a za nikakve "hrvatske interese".

Slobodno ti nastaviš raspravu sam sa sobom, o onome što te zanima - drugim riječima - da namećeš teme o "hrvatskim interesima", baš kao da je kriminal bio "hrvatski interes".
15.10.2011.15.10.2011. 13:33#16

http://komentar-dana.net/2011/10/15-o/
luki9416.10.2011. 02:02#17

Balad ima pravo- tekst je o tome kako su pojedinci zarađivali na švercu oružja 90/91 dok su ljudi ginuli, a ne o tome dal je trebalo ići u rat ili ne! to je jasno svima koji znaju člitati, što se čovjeka napali tako prizemno? naravno da je trebalo obranit domovinu i izvojevat pobjedu- dilema je samo bila (kako kaže Balad) biti čovjek ili biti gad.
kreker16.10.2011. 19:35#18

ma reagirao sam na pamfletić pod prvim komentarom
a gdje16.10.2011. 20:21#19

je bio balad dok je bio rat? ženi pod suknjom
hahah16.10.2011. 20:27#20

"Stice se dojam po kolicini podataka da autor ima neki kontakt s obavjestajnom zajednicom."

SDB
@a gdje16.10.2011. 23:38#21

A tko je bio pod suknjom tvoje zene kad je bio rat?

Pitanje je podjednako vezano uz temu clanka kao i ono tvoje.
@a gdje16.10.2011. 23:38#22

A tko je bio pod suknjom tvoje zene kad je bio rat?

Pitanje je podjednako vezano uz temu clanka kao i ono tvoje.
gunslinger17.10.2011. 08:34#23

Balad:

U tekstu se govori o švercu (oružjem i drugom robom) koji su pojedinci - uglavnom na visokim pozicijama - koristili u svrhu vlastitog bogaćenja, a za nikakve "hrvatske interese". Daklem sva vaša nacionalistička navlačenja na "bile su dvije opcije..." i slično (a zaista su bile samo dvije opcije: BITI POŠTEN ili BITI GAD!) jednostavno su dokaz vaše intelektualne nesposobnosti da shvatite pročitano.

Balade, stari lažljivče. Zaboravio si naglasiti da je tzv. JNA pokupila svo oružje bivše TO. Jedini način da se dočepamo oružja i ritnemo kopitom u dupe tzv. JNA i ostale gedžofašiste bio je da se oružje (obzirom na nepravedno nametnutu zabranu uvoza oružja) nabavi u švercu. Prestani se praviti glupljim nego što jesi.

Inače, smatram da bi bio red da i ljepotani koji su zaradili basnoslovne iznose putem pravne države nastave ljetovati u Remetincu, Lepoglavi i sličnim biserima. To dugujemo našim suborcima, koji su imali petlje 1991. otići u rat u tenisicama i trapericama.

Što pak se tiče gladi u Jugoslaviji, kako bi u ono vrijeme još potencijalni spermići i jajašca uopće o tome nešto znali? Evo, upravo jučer je jedan čovjek na TV dnevniku jasno rekao:

"U onoj državi ja sam živio bolje!"

Još jedna glupost. Dobro se (relativno) živjelo u 70-tim godinama prošlog stoljeća. A onda je Joža Bravar odapeo, a Reagan odlučio naplatiti kredite. Pa je došlla Milka Planinc i Branko Mikulić i inflacija u vrijednosti od gotovo 100% dnevno, nestašice goriva, kave, deterdženata, rasla je nezaposlenost, odnosno zapošljavali su se samo politički podobni, a pojačala se reprecija i puzeća okupacija dovlačenjem "čuvara drumova" iz redova pripadnika tzv. JNA.

Ta se ista JNA raspadala po šavovima već osamdesetih godina prošlog stoljeća, ali je svejedno uspjela uništavati stanovništvo ogromnim, nezajažljivom apetitima za razvoj nadzvučnog mlaznog lovca, koji nije bilo moguće provesti (nedostatni razvojni kapaciteti kombinirani sa bolesnim apetitima).... Ima toga još.

Možda je netko živio bolje. Ja znam da nisam. U to sam se vrijeme kao student morao boriti ne samo da nastavim studij, već da zajedno sa roditeljima ne umrem od gladi.
balade suknjaru17.10.2011. 08:41#24

znaci ubo sam pogodio sam guzicaru skrivao si se doma glumio "lojalnog srbina" i cekao svojih 5 minuta jel tako :-)
ovo17.10.2011. 08:42#25

"tzv. JNA pokupila svo oružje bivše TO. Jedini način da se dočepamo oružja i ritnemo kopitom u dupe tzv. JNA i ostale gedžofašiste bio je da se oružje (obzirom na nepravedno nametnutu zabranu uvoza oružja) nabavi u švercu."

treba reci kretenu koji je napisao ove tekstove... no okej, nema koristi - on to radi "po zadatku" sdb-a
plavi17.10.2011. 10:53#26

uvijek postoje (u bilo kojoj životnoj situaciji) barem dvije opcije: biti poštenim (imati karakter) ili biti gadom (nemati karakter, biti oportunist).
jednostavna je činjenica da se građani RH nisu naoružavali za ikakvo vođenje rata, sve dok ratno stanje nije postalo faktom; kad kažem - građani (i građanke) time mislim na stanovništvo Hrvatske koje se izjasnilo referendumom-plebiscitom, kojim se reklo NE miloševićevskoj politici i reklo DA samostalnosti RH.
nametnuti rat-agresija (planirana i pripremana od prve polovine '80-tih, a operacionalizirana tijekom druge polovine '80-tih) nije bio rezultat "dogovora" tzv. nacionalističkih elita, kako se godinama (i na Halteru) želi prikazati (što kolumnama što tzv.komentarima), već "plod" nedvosmislenog "programa" jugo-unitarista i velikosrba, koji su od druge polovine '80-tih pokušali iskoristiti sve poluge moći i "vlasti" koje su imali na raspolaganju (i političke i gospodarske i financijske i diplomatske..itd.) da "očuvaju" Jugoslaviju onakvom kakva bi njima odgovarala; imali su i back-up varijantu (ukoliko im ne pođe za rukom maximalistički cilj): povući novu granicu (jugoslavije ili velike srbije) na crti Virovitica-Karlovac-Karlobag.
U obrani od agresije i okupacije sudjelovali su mnogi građani RH koji nisu po nacionalnosti Hrvati - to što se njima do sada nije odala zaslužena počast i priznanje je golem propust - koji se mora popraviti.
Gro naoružanja kojeg su koristili branitelji osvojen je od JNA - svi oni koji su imali priliku ući u osvojene kasarne i skladišta tzv.JNA (tijekom '91.) vidjeli su kolika je količina oružja bila na raspolaganju toj tzv.JNA.
Što se tiče kupovanja, šverca, mešetarenje oružjem: pa svi znamo da je svega toga bilo, kao i to da su mnogi "mešetari" omastili brk. No i to je bila posljedica izvanrednih okolnosti nametnutih agresijom.

Raznorazni komentatori ovdje pišu o tome kako su branitelji - bijući na bojišnici - izvozani od strane "mešetara"; no i kod takvih komentatora sve više prevladava stav da je časna obrana RH od agresije i okupacije neosporna (konačno da se konsenzus oko toga dogodio). Dakle, biti branitelj bilo je pošteno.
Branitelji su imali podršku cijelog društva (da ne kažem svih stanovnika RH - jer takvu podršku nisu imali) i da nije bilo te podrške, obrana od agresije ne bi uspjela. Smije li se reći da su oni građani i građanke RH koji nisu bili branitelji i braniteljice, ili oni koji braniteljima nisu davali podršku - gadovi? Ne smije.
Gadovi su bili samo oni koji su ratno stanje (obranu od agresije) is-koristili za osobni probitak i mešetarenje u svim oblicima - bilo to otimanje stanova ili imovine, bilo kakav kriminal uopće.

Dodaj komentar

Molimo, prijavite se ili registrirajte kako biste komentirali. Hvala.

H-Alter

Toni Vidan 17.05.2013.

Rasprodaja ugleda zelenih stranaka

Što nas čeka

Trg Burze

Deutsche welle

Šverc u ime države, 2.dio

Vezane vijesti

Konačno dobra vijest?

Šverc u ime države, 3.dio

Šverc u ime države, 1.dio

Naoružani svijet

Hrvatska puška za efikasno ubijanje

Dodaj komentar 26 komentara

Dodaj komentar

POSLJEDNJE VIJESTI IZ RUBRIKE

Madridska kvartovska priča + FOTOGALERIJA

Crnogorski "Marš protiv mafije"

Occupy Barbie Dreamhouse

Studentsko proljeće 2. + FOTOGALERIJA

Banke gube sudske sporove u Srbiji

Rafinerija gomila dugove

Dobrodošli u korporativni svijet