Foto: Yanis Kolesidis, Epa/Hina<br>Foto: Yanis Kolesidis, Epa/Hina
U Grčkoj su izbjeglička djeca ostavljena da spavaju na ulicama, gladna, bolesna, a ljudi su zatvoreni u centre koji najviše podsjećaju na logore. U Srbiji izbjeglice štrajkaju glađu i tjeraju ih iz parkova. U Hrvatskoj većina izbjegličke djece nije uspjela upisati školu ove jeseni, a medicinska pomoć pruža im se uglavnom samo u hitnim slučajevima. Svejedno, zbrinjavanja i integracije izbjeglica nigdje nema u predizbornoj kampanji hrvatskih političkih stranaka.

Ovih dana obznanjeno je kako će Mađarska na granicu sa Srbijom slati "lovce na migrante", njih tri tisuće. Bit će raspoređeni na granici, gdje će "pomagati" vojsci i policiji i činiti sve što treba da se izbjeglice i migranti ne domognu mađarskog tla. Ta najava prigodno je tajmirana, dio je velike i agresivne kampanje premijera Viktora Orbana, uoči referenduma koji će se održati 2. listopada, na kojem će se odlučivati o (ne)prihvaćanju kvota za razmještanje migranata unutar EU.

U međuvremeni, čelnici EU-a šalju jasnu poruku kako politika koju vode prema izbjeglicama više nikako nije politika otvorenih vrata. Nove izbjeglice ne žele primati, a mnoge zemlje pripremaju se vratiti izbjeglice u zemlje kroz koje su prošli i/ili iz kojih su prvotno došli. Pritom pozivaju u Viktor Koska: "Neodgovornost političkih elita, poput Viktora Orbana i radikalne desnice Zapada, usmjerila je diskurs javnosti prema dehumanizaciji izbjegličke tematike, a teroristički napadi su znatno otežali argumentiranu raspravu"pomoć ostatak svijeta - Donald Tusk je na sastanku G20 pozvao i Kinu da priskoči u pomoć Europi, dok se mnogo manje pričalo o pomaganju zemljama iz kojih izbjeglice uglavnom dolaze. Dok Europa vijeća, izbjeglice i migranti i dalje dolaze na njene obale.

Samo početkom rujna spasilačke službe su na sigurno dovele više od dvije tisuće migranata koji su se riskirali živote u brodovima na Sredozemnom moru, gdje i dalje raste broj dolazaka iz afričkih zemalja. Migranata koji prelaze Egejsko more manje je nego onih koji pokušavaju pregaziti Sredozemno, ali Hrvatsku više brinu upravo ti migranti – zbog potencijalnog prolaska tzv. Balkanskom rutom. Grčko-makedonsku granicu trenutno "čuvaju" i hrvatski policajci, kako bi se kontrolirao tijek situacije.

Nidžara Ahmetašević, volonterka oranizacije Are You Syrious? (AYS) nedavno je duže vrijeme volontirala s izbjeglicama u Grčkoj. "Situacija u Grčkoj je jako loša, a plašim se da bi mogla biti uskoro i u Srbiji i svuda na takozvanoj Balkanskoj ruti. Strašno je vidjeti koliko su postojeće međunarodne organizacije ustvari nesposobne odgovoriti na ono što se dešava", govori nam Ahmetašević. Objašnjava nam kako sve više ljudi dolazi u Grčku, a otoci u Grčkoj su prenapučeni, na njima više jednostavno nema mjesta.

"Na stotine ljudi dolazi gotovo svaki dan. Oni koji su već u Grčkoj, oni koji to sebi mogu priuštiti i imaju snage da nastave dalje, planiraju to uraditi uskoro. Svi se plaše zime. Nitko ne želi dočekati zimu pod vedrim nebom u šatorima i napuštenim fabričkim halama. Grčke vlasti obećavaju da će izgraditi objekte u kojima će uslovi biti bolji, ali tek u decembru. Od toga koristi neće imati nitko. A što je najgore, ne vidim nikakvu naznaku kraja ratova i bijede iz koje ljudi bježe. Teško mogu zamisliti kraj ovog egzodusa", priča Ahmetašević.

Grčka... (Foto: Yanis Kolesidis, Epa/Hina)<br>
Grčka... (Foto: Yanis Kolesidis, Epa/Hina)

Tea Vidović iz Centra za mirovne studije (CMS) ističe  kako je i u UNHCR-ovim statistikama o dolasku izbjeglica u pojedine zemlje primjetno povećanje broja izbjeglica koje su stigle na grčke otoke zadnjih nekoliko tjedana. UNHCR je osim toga upozorio kako je Turska nakon puča povukla svoje djelatnike (časnike za vezu) iz Grčke, što tumače kao potez povlačenja iz dogovora. Upravo o dogovoru EU s Turskom ovise sudbine brojnih migranata. Turska očekuje da Europska unija uskoro ukine vize za Turke i Turkinje i omogući im slobodan ulazak na  područje EU, no još uvijek nije sigurno hoće li se to dogoditi.

"Smatram da je dogovor EU-Turska trenutno labilan i da je moguće da se situacija izmjeni, no pitanje je kako će to utjecati na živote izbjeglica i koje će se alternative izmisliti. Europa sigurno neće dopustiti da se dogodi isto što se dogodilo prošle godine i da postoji prolaz", govori nam Vidović. O poetncijalnim scenarijima razgovarali smo i s Viktorom Koskom, istraživačem Centra za istraživanje etničnosti, državljanstva i migracija (CEDIM).

"Kao što je okidač za preusmjeravanje tzv. Balkanske rute preko Hrvatske bilo zatvaranje mađarske granice, tako i sada jako puno ovisi o politikama Turske, a ove pak ovise o mogućnosti Erdogana da ucjenjivanjem tzv. migrantskom krizom postavlja zahtjeve EU. No naravno, obzirom na okolnosti, teško je očekivati da je izbjeglička kriza iza nas. Nije pitanje da li će se ona pokrenuti, već je prije svega pitanje kada će se pokrenuti", objašnjava Koska.

Srbija... (Foto: Koča Sulejmanović, Epa/Hina)<br>
Srbija... (Foto: Koča Sulejmanović, Epa/Hina)

"Sve dok se na javnoj agendi, na razini EU, integracija i ravnopravna distribucija izbjeglica uz obvezu sudjelovanja svih država članica ne stavi kao glavna točka dnevnog reda, pitanje izbjeglica će se nalaziti kao konstantni bauk; bilo kao ucjenjivački potencijal Turske, ili kao raspirivač diskursa straha i legitimacija atmosfere netrepeljivosti u rukama radikalne desnice, a kako sve ćešće vidimo, i drugih opcija na političkom spektru od desnog centra, ali što je posebno razočaravajuće, i pojedinih opcija koje su nominalno na lijevom centru", dodaje Koska.

Vidović upozorava kako je bilo kakva priprema za dolazak izbjeglica koja uključuje izgradnju ograda i poziva "lovcima" na migrante iznimno ksenofobna i rasistička, počiva na strahu, neznanju i stavljanju problema pod tepih. Posebno ističe potrebu promišljanja o načinu na koji nam termini  poput "ograda", "zidovi", "lovci", "žica", "valovi", "vojska", "najezda" lagano prelaze preko usana i postaju dio svakodnevice, obrazac pomoću kojega izražavamo, objašnjavamo i razumijemo. "Mislim da su i mediji iznimno neodgovorni u ovim situacijama i da kreiraju paniku među ljudima koja nije potrebna. Postoje i ljudi koji su bili spremni pomoći i koji će to ponovno učiniti. Ali ipak više od toga mora učiniti i učinit će Vlada svake države", govori.

Upravo smo zato razgovarali i o konkretnim institucionalnim pripremama za dolazak izbjeglica u Hrvatsku ove jeseni. "To je pitanje koje smo prije nekoliko tjedana postavili nadležnim institucijama, ali iz obrnutog razloga - jer smo informirani od strane kolega iz drugih zemalja EU da se planira vratiti vreći broj izbjeglica u Hrvatsku. Odgovor na pitanje da li je Hrvatska spremna primiti veće brojeve izbjeglica i priprema li se na to, nismo dobili. No, kada se kamp u Slavonskom Brodu zatvarao bilo je rečeno kako se on može ponovno aktivirati ukoliko za time bude bilo potrebe", objašnjava Vidović.

Italija... (Foto: Talijanski Crveni križ, Epa/Hina)<br>
Italija... (Foto: Talijanski Crveni križ, Epa/Hina)

Vjeruje kako će se veći dolazak izbjeglica u Hrvatsku vjerojatno dogoditi, ali ne na isti način kao što je to bilo prošle godine. "Ovoga puta će izbjeglice ostati u Hrvatskoj, a institucije RH će morati otvoriti nova prihvatilišta za tražitelje azila u koja će smjestiti sve ljude koji budu tražili azil tj. druge tipove centra za sve one koji ne budu tražili azil. Potrebno je prisjetiti se kako je Hrvatska od 2004. godine do danas odobrila svega 180-ak međunarodnih zaštita, a da ju je zatražilo oko 6000 ljudi - što je vrlo malen broj ukoliko ga usporedite s drugim zemljama EU. Hrvatska će morati ojačati i proširiti svoje kapacitete u području pružanja međunarodne zaštite - od smještaja, preko donositelja odluka u postupku do kreiranja sustava integracije", napominje Vidović.

Zanimljivo je kako se, za razliku od prošle godine, u ovoj predizbornoj kampanji gotovo uopće nije razgovaralo o zbrinjavanju izbjeglica i integraciji – tema je to koja je u ovoj kampanji bila van političkog radara. "Neodgovornost političkih elita, poput Viktora Orbana i radikalne desnice Zapada, usmjerili su diskurs javnosti prema dehumanizaciji izbjegličke tematike, a teroristički napadi su znatno otežali argumentiranu raspravu o njoj. Dojmovi bazirani na strastima, strahu, pa i na ksenofobiji i rasizmu, s malo utemeljenja u integracijskim i migracijskim studijama, zahvaljujući kontinuiranom djelovanju desnice, učinili su svaku raspravu o humanom pristupu izbjeglicama teško prihvatljivom javnosti", govori nam Koska.

Dodaje kako s obzirom na moguće zatvaranje Njemačke prema izbjeglicama, ljevica u Hrvatskoj vjerojatno ne želi imati ovu temu na dnevnom redu. Naime, ako bi išla sa zagovaranjem zatvaranja granice, sasvim sigurno bi izgubila veliki dio birača, na tisuće njih koji su aktivno volonterski sudjelovali u pomaganju izbjeglicama prošle godine.

Njemačka... (Foto: Bernd Schoelzchen, Epa/Hina)<br>
Njemačka... (Foto: Bernd Schoelzchen, Epa/Hina)

"S druge strane, ako bi zagovarala nastavak humanitarnog pristupa krizi, riskirala bi gubitak dijela birača koji su u međuvremenu prihvatili nametanje javnog diskursa koji izbjeglice više ne vidi kao izbjeglice već kao ekonomske migrante. Nažalost, u situaciji kada za dugoročno održivu strategiju integracija niti jedna opcija nema velikih stručnih kapaciteta u svojem kadru, vjerojatno su stranke procijenile da im je isplativije čekati razvoj situacije i eventualnim predizbornim nastupima ne otežati provođenje ad hoc integracijske politike nakon izbora", ističe Koska.

Koliko god političari izbjegavali o tome razgovarati, izbjeglice su unatoč zatvorenim granicama uspjele dolaziti u zemlje EU, i neće ih se moći tek tako zaustaviti (iako će biti svakakvih pokušaja  - nedavno je obznanjeno da je grčka Obalna straža pucala na brod s migrantima, a valja se podsjetiti i na izvještaj Transnacionalnog instituta o cvjetanju biznisa zaštite granice). "Prema pisanjima Guardiana, od ožujka do danas je uz pomoć krijumčara oko 290 000 izbjeglica ušlo u EU. To je pokazatelj da se migracije ne mogu zaustaviti, no političke odluke ih mogu učiniti nesigurnima, opasnima i smrtonosnima", zaključuje Vidović.

Sve se, što se političke volje tiče, na kraju svodi na opširnu mrežu kalkulacija, u kojima priče ljudi koji dolaze, njihova dobrobit i njihovi životi  -  uopće nisu uvršteni u jednadžbu. Vratimo se naposljetku na priču Nidžare Ahmetašević iz Grčke. "Ponestaje donacija tako da su sve češći pozivi za osnovno, kao što je voda. To bi trebao neko drugi da obezbijedi, ali često je na volonterima koji se snalaze i rade najbolje što mogu. Djeca su ostavljena da spavaju na ulicama, gladna, bolesna, a ljudi zatvoreni u centre koje nazivaju izbjegličkim, a ustvari najviše podsjećaju na logore", priča Ahmetašević.

Situacija nije takva samo u Grčkoj. U Srbiji izbjeglice štrajkaju glađu i tjera ih se iz parkova, u Hrvatskoj većina izbjegličke djece nije uspjela upisati školu ove jeseni, a medicinska pomoć pruža im se uglavnom samo u hitnim slučajevima. To je ono što izostaje iz jednadžbe, dok se zavaravamo da svi životi jednako vrijede. Svi životi ne vrijede jednako. Neki životi se ni ne računaju.

Ključne riječi: izbjeglice
<
Vezane vijesti