H-Alter
Stier i Plenković, Foto: HINAStier i Plenković, Foto: HINAIma li izgleda da će se moderna demokršćanska Europa desnog centra naseliti u HDZ?

Ako je vjerovati nedavno uskrslom u Predsjedništvu HDZ-a blagoglagoljivom tzv. ličkom Putinu, Darku Milinoviću, najbrojnija politička stranka nasušno je potrebita alter ega Zorana Milanovića. Kaže da samo takav može na izvanrednim parlamentarnim izborima 4. ili 11. rujna zaustaviti SDP-ovu proširenu koaliciju Hrvatska raste i Milanovića da se vrate na vlast. "Ako u politici treba biti fakin, Milanović je fakin, ako se treba tuči za SDP, Milanović se tuče…", plaši lički ginekolog stranačku čeljad, ošamućenu odlaskom Tomislava Karamarka u politički naftalin i isprepadanu najvjerojatnijim gubitkom vlasti zbog neoprostivog krimena - profućkane Hrvatskoj 2016. godine. "I nama u HDZ-u treba takav fakin i borac koji će nam osigurati pobjedu na izborima i zadržati nas na vlasti."

Je li Milinović sebe prepoznao u ulozi fakina i fajtera? Nedvojbeno da, dok ga u stranci nisu uvjerili da mu je uputnije držati jezik za zubima i ostaviti na ledu liderske ambicije bez pokrića. Još jučer je podmetao protukandidacijsku nogu HDZ-ovom europarlamentarcu Andreju Plenkoviću, jedinom koji se zasad javno ponudio zamijeniti Karamarka i već pobrao zavidnu potporu stranačkih struktura, pa čak i Milanovićeve nesmotrene komplimente. "Novi predsjednik treba biti onaj tko je dvadesetak godina krvavio gaće u HDZ-u, a ne netko (Plenković, op. a.) s još friškom članskom iskaznicom", komično se žestio lički ginekolog, a samo sat-dva poslije već bučno vrti CD naslova "neću se kandidirati".

Je li Milinović sebe prepoznao u ulozi fakina i fajtera? Nedvojbeno da, dok ga u stranci nisu uvjerili da mu je uputnije držati jezik za zubima i ostaviti na ledu liderske ambicije bez pokrića.

Ispada, poginuo bi "za prijatelja Andreja". Kao što je ginuo za Franju Tuđmana, pa se 2001. nasred Gospića vezao lanciman i ginuo za ratnog zločinca Mirka Norca, potom za Ivu Sanadera, pa za Jadranku Kosor, pa od prije koji tjedan i za Karamarka kad je već bio u slobodnom padu prema političkom naftalinu. S potencijalne liste HDZ-ovih "fakina i fajtera", Milanovićevih alter ega, promućurno su se povukli i ministri Oleg Butković i Tomislav Tolušić te europarlamentarka Ivana Maletić. Kontroverzni Zoro osvetnik proustaške desnice, HDZ-ov ministar kulture Zlatko Hasanbegović još zagonetno šuti. Ne izjašnjava se. Kalkulantski šuti i ministar vanjskih i europskih poslova Miro Kovač.

Konspirativno još mudruje i zamjenik predsjednika HDZ-a Milijan Brkić nadimkom Vaso. I on je milinovićevski liderskih krvnih zrnaca bez pokrića, samo opasniji u pragmi politikantske akrobatike. Najzaslužniji za Karamarkov uspon i pad, ali i za traumu HDZ-ovog otklizavanja prema ekstremnoj desnici. Po nekim insajderskim spoznajama, Brkić se već dogovorio s Plenkovićem o "zajedničkoj budućnosti" u novom stranačkom vodstvu. Gdje si je još zarana osigurao mjesto i hercegovački mu zemljak, politički tajnik Tomislav Čuljak.

Svi koji su mislili da poznaju Brkića u dušu, zanijemili su od nevjerice i popadali na tur kad su čuli što i kako taj lik upravo zbori na skupu europučana u Splitu: "Prestanimo se baviti uljepšavanjem prošlosti, iz prošlosti učimo, okrenimo se sadašnjosti i budućnosti. Radimo na način da ne rušimo, nego da stvaramo i gradimo međusobno povjerenje. Idemo našim programom, radom. Inventivnošću nametnuti se kao izbor, ali ne na način da napadamo druge političke stranke". To je, pri zdravoj pameti i punoj svijesti, mogao izreći samo Mahatma Gandhi, a za Brkića je teško pretpostaviti da svjetskoj o legendi nenasilja i mirotvorstva može naizust izgovoriti pet smislenih rečenica. Ako nema Plenkovićev šalabahter.

Plenković sam ne može mnogo učiniti, foto: HINA
Plenković sam ne može mnogo učiniti, foto: HINA

Plenković, koliko se dalo pojmiti iz njegovih uzgrednih očitovanja, kani prepraviti ideološki iščašen i ostrašćen HDZ rigidne karamarkovštine u modernu, europsku demokršćansku stranku desnog centra. Osigurati mu svjetonazorsku i političku vjerodostojnost na osnovi realnog programa za opće dobro svih građana RH, a metoda borbe na političkoj sceni, kaže, bit će uvažavanje oponenata, argumenti, okupljanje i dijalog. Sve suprotno od blamažom pokopane karamarkovštine. Toj su propaloj politici, zapravo osvetoljubivom politikantstvu plemenskog tipa pod kodnim nazivom "domoljublje", nosivi stupovi bili upravo Milijan Brkić nadimkom Vaso s klijentelističko-uhljebničkom stranačkom bazom i HDZ-ovim "braniteljima" (stožeraši, šatoraši), političko-svjetonazorski agresivan proustaško-liliputanski dio stranačkog, intelektualnog i medijskog spektra te militantni tzv. katolibani tzv. Crkve u Hrvata.

Rezultat: smak demokracije, ljudskih prava i sloboda, eutanazija socijalne države i totalni društveni i moralni raspad RH u nabujaloj mržnji, netrpeljivosti, sukobima i građanskim podjelama. Vrhunac je nefunkcioniranje državne vlasti neprirodne HDZ&"domoljubi"&Mostove koalicije, blamaža i prorajtana cijela 2016. godina. To su ključni razlozi zbog kojih HDZ kakav je bio pod Karamarkom i kakvog su birači izborno već otpisali - a Plenković je izbliza svjedočio stranačkoj nesreći - više ne smije dobiti drugu priliku. Ma kako se preslagivao, što je vruća želja/nada cijele buljumente (ultra)desničarskih rigida svake vrsti: maknut ćemo Karamarka i Božu Petrova s mostovcima kao remetilački faktor i "domoljubna" vlast ostaje do kraja mandata. Zajedno s utopljeničkim mlinskim kamenjem: ministrom kulture Zlatkom Hasanbegovićem, HSP AS "domoljubima" Ivanom Tepešom i Perom Ćorićem, violinistom Ladislavom Ilčićem…?

Ako se Plenković odmah po preuzimanju HDZ-a, a o tome gotovo više nema dvojbe, ne zahvali takvima na "domoljubnim" uslugama, pa i po cijenu da ZNA SE stranka ostane u oporbi nakon rujanskih izbora, ništa od Europe u HDZ-u. Ni kruha od reciklirane desnice za državnim kormilom, ma koliko si ona demokratski tepala. Već koncem zime ili na proljeće, građanima će ta udružena reformska jalovost, neznanje i politička impotencija prirediti sličan epilog tragikomičnog igrokaza s krajnje nakaradnom podjelom uloga. Tim više, jer će ostati zgromljena činjenicom da RH mora u 2017. godini vratiti stranim vjerovnicima navodno oko 20 milijardi eura, samo na ime kamata. A neće imati ni pola te svote, ako građani ne objese zube o klin. Ako želi i stabilnu vlast u RH, ne samo u stranci, Plenković mora računati na "suradnju za opće dobro" i s oponentima na lijevom centru.

Imaju li Andrej Plenković i europarlamentarac Davor Ivo Stier s istomišljenicima srednjeg i mlađeg naraštaja, urbano-intelektualnom družbom europskih vidika, realnih izgleda napokon naseliti modernu demokršćansku Europu desnog centra u HDZ? Ne baš previše, ali vrijedi pokušati.

Sam ne može mnogo učiniti, pogotovo ako zadrži oko sebe proustaške patuljke i višekratno reciklirane hadezeovce s dna kace, koji će mu neprirodnim zahtjevima i samodopadnim soliranjem praviti probleme. Kao što su pravili u prvih pola ove godine, pa su neugodne pljuske padale iz Bruxellesa, iz UN-a i SAD-a, diplomata nekolicine europskih država, Efraima Zuroffa, svjetskih nobelovaca… Sudeći po aktivnostima oko HDZ-a i SDP-a, ali i po prvim počecima predizborne kampanje, ovog puta birače neće osvajati "fakini i fajteri" milanovićevskog alter ega, kako to vidi Darko Milinović, nego inteligentno zapakiran politički populizam tzv. urbanog tipa. Plenković se unaprijed, na neviđeno već predbilježio na tv-sučeljavanje s Milanovićem o svim ključnim pitanjima "stanja nacije" i što treba činiti ubuduće.

Jedan drugom su, za razliku od Karamarka, dorasli i intelektualno i na svaki drugi način, osim što su osobine ratobornosti, fakinstva i fajterstva u Milanovića bitne sastavnice karaktera. Dođe li do njihovog javnog sraza jedan na jedan, vođa HDZ-a na vođu SDP-a, javnost će jamačno nazočiti napetijoj utakmici od one s "vatrenima" protiv Portugala na Euru 2016.

HDZ ima do 6. srpnja otvoren rok za prijave predsjedničkih kandidata, a izbor bi se obavio do 17. srpnja. Hoći li se s po 5000 potpisa potpore prijaviti u utrku i Milijan Brkić nadimkom Vaso, Zlatko Hasanbegović, Miro Kovač ili još netko - ili pak nitko od njih - bit će to u svakom slučaju lakmus proklamirane demokracije u HDZ-u: jedan član - jedan glas. Narušene nedavno za Karamarkovog reizbora: jedan član - jedan glas - jedan kandidat. Realno, Hasanbegović i Kovač nemaju izgleda pobijediti Plenkovića, ali mogu odglumiti ulogu zeca - pristanu li ispasti toliko naivni - pa će i unutarstranačka demokracija biti formalno zadovoljena. Na čemu navodno baš Plenković jako inzistira.

Imaju li Andrej Plenković i europarlamentarac Davor Ivo Stier s istomišljenicima srednjeg i mlađeg naraštaja, urbano-intelektualnom družbom europskih vidika, realnih izgleda napokon naseliti modernu demokršćansku Europu desnog centra u HDZ? Ne baš previše, ali vrijedi pokušati. Napokon, jednom netko mora. Nema veze koji će europski fakin - Milanović ili Plenković - u rujnu trljati ruke. Hrvatskoj treba politički fakin zdrave pameti i dijaloga umjesto lustracijskog "domoljuba" što danonoćno ideološki zapjenjen jurca javnim prostorom i vitla ratnom sjekirom.

Ključne riječi: HDZ, Andrej Plenković
<
Vezane vijesti