Čini se da je Banac odgovorio prije svega zbog toga što je HHO u komentaru spomenut kao organizacija koja je branila pravo Thompsonu da nastupi na koncertu u Umagu, piše Zdenko Duka

Argument Ive Banca da hrvatske vlasti nemaju nikakve namjere kriminalizirati znakovlje iz komunističkog razdoblja, pa onda naravno neće niti znakovlje iz endehaovskog razdoblja nije valjan jer gotovo nigdje u svijetu nije kriminalizirano komunističko znakovlje U sezoni kiselih krastavaca i dalje se kao ključni problemi u zemlji nameću povijesne političke podjele vezane uz Drugi svjetski rat, partizane i ustaše. Već tjednima spekulira se o tome je li pametna odluka Zorana Milanovića da ide na Bleiburg, a osobito koliko bi to bilo pametno i prihvatljivo za Slavka i Ivu Goldsteina. A prošlog petka poznata hrvatska književnica Slavenka Drakulić koja veći dio godine živi u inozemstvu napisala je u londonskom Guardianu komentar o znacima oživljavanja ustaške ideologije pod naslovom Sjene nad suncem. Ivo Banac, predsjednik Hrvatskog helsinškog odbora, odmah je napisao odgovor Guardianu u kojem piše da nije točno da Hrvati žive u sredini u kojoj se promiču fašističke vrijednosti. Čini se da je Banac odgovorio prije svega zbog toga što je HHO u komentaru spomenut kao organizacija koja je branila pravo Marku Perkoviću Thompsonu da nastupi na koncertu u Umagu. Jer, inače smo sigurni da je Banac gotovo zadnji koji bi želio osporavati bilo koji od slučajeva koje je Slavenka Drakulić spomenula u svom komentaru londonskom listu. Slučajevi u Hrvatskoj koje je ona navela najvećim su dijelom činjenično istiniti a sporan može biti Drakulićkin zaključak o tome da ratni zločini, terorizam i fašizam mogu biti zakonom i zabranjeni, ali u praksi se toleriraju i čak njeguju. Treba li EU takvu Hrvatsku – zemlju koja pokazuje svijetu samo svoje lijepo lice, ali zadržava skrivenim dvojbene vrijednosti?, pita na kraju teksta Slavenka Drakulić. Neke naznake ne znače i fašizam Neke naznake fašizma u Hrvatskoj ne znače i fašizam i ne znače da se u Hrvatskoj vodi profašistička politika. U upozoravajućem komentaru ta je rečenica općenito izrečena pa se ne može iščitati kao denuncijacija koja bi imala za cilj spriječiti približavanje i ulazak Hrvatske u EU. Kada bi Slavenka Drakulić to tako mislila, onda bi Banac bio posve u pravu kada kaže da se pojave koje Slavenka Drakulić navodi ne mogu izliječiti time da se spriječi ulazak Hrvatske u EU. Nasreću, nismo više u ratnom i poslijeratnom razdoblju prošlog desetljeća kada je zaista predsjednik Ustavnog suda tvrdio da se braneći domovinu ne može počiniti ratni zločin i kada je bilo više javnog ustašovanja nego što ga ima danas. To je bilo vrijeme kada je Slavenka Drakulić, s još nekoliko svojih kolegica, bila prokazana kao jedna od vještica. Kritičari Franje Tuđmana i njegove vlasti bili su stigmatizirani kao nacionalni izdajnici. Nerijetko, i u nekoliko medija, za izdaju je bio prozivan i Ivo Banac zato što je s još nekoliko intelektualaca tražio da Tuđman da ostavku. Glavna je razlika između Slavenke Drakulić i Ive Banca u usporedbi fašizma s komunizmom jer Banac komunističke simbole očito želi izjednačiti s fašističkim, odnosno ustaškim simbolima u kriminalističkom tretmanu pred zakonom. Zločin nema ideologije Argument Ive Banca da hrvatske vlasti nemaju nikakve namjere kriminalizirati znakovlje iz komunističkog razdoblja pa onda naravno neće niti znakovlje iz endehaovskog razdoblja naprosto nam se ne čini valjan jer gotovo nigdje u svijetu nije kriminalizirano i zabranjeno komunističko znakovlje. Nema nikakvog razloga da ono bude kriminalizirano u Hrvatskoj. Oni koji govore o selektivnoj primjeni Kaznenog zakona pozivaju se na dokument Vijeća Europe koje je svojedobno osudilo komunističke zločine ali generalna osuda zločina u praksi ne znači i zabranu ideologije i njegovih obilježja. Drugo su ratni zločini između kojih se ne bi smjele činiti razlike, zločin nema ideologije, svaki je jednako je krvav i ne zastrajeva. Istraživati i suditi trebalo je i komunističke zločine, sada izgleda da je za to prekasno. Mnoge negativne komentare izazvala je ostra¹æena izjava vojnog vikara Juraja Jezerinca da je komunizam bio i gori od fašizma jer je pobuna protiv Boga. To bi značilo da i sam Bog tolerira neke zločine (zna se i čije) a neke ne. Čini nam se da je hrvatski zakon dosta jasan i da se prema tom zakonu dobro zna što se može kažnjavati a što ne. Mislimo da je dobro da zakon postoji ali da ga ne valja primjenjivati u svakoj (dakle i bezazlenoj i nenasilnoj) prilici jer su osobne slobode vrednije od pedantnog i striktnog kažnjavanja. Ali je važno da političari otvoreno o tome govore i jasno kažu kakva je bila i kakva bi bila ustaška država. Tada, i bez represije ne bi bilo sjena nad suncem.