Foto: L.R.<br>Foto: L.R.
CMS-ovo istraživanje pokazalo sve izraženije tendencije rasta nejednakosti u Hrvatskoj.

U zagrebačkom kinu Europa jučer su predstavljeni rezultati istraživanja o nejednakosti u Hrvatskoj koje je u sklopu projekta Geometar jednakosti proveo Centar za mirovne studije. Istraživanje o nejednakosti u Hrvatskoj provedeno je kroz osam dimenzija i predstavlja argumentacijsku bazu za javne kritike, a bit će dostupno svima putem web stranice.

Maja Pleić iz CMS-a predstavila je istraživanje na nacionalnoj razini, uzevši u obzir parametre obrazovanja, stambenog pitanja, zdravstva, nezaposlenosti itd.

Prema Ginijevu koeficijentu, u Hrvatskoj je nejednakost u porastu, a stopa siromaštva bi bez socijalnih politika bila puno veća.

Prema Ginijevu koeficijentu, u Hrvatskoj je nejednakost u porastu, a stopa siromaštva bi bez socijalnih politika bila puno veća. U istraživanju je ustanovljeno kako od siromaštva štiti obrazovanje koje nije dostupno svima, kako su sve više ugrožena jednočlana kućanstva, te osobe starije od 65 godina koje si teško mogu priuštiti adekvatnu prehranu. Problem predstavlja i preopterećenost troškovima stanovanja za osobe s obvezom otplate stambenih kredita, kao i za one koji plaćaju stanarinu. Iako nejednakost dohotka nije kao u nekim drugim i većim zemljama, 10 tvrtki ima 20 posto u ukupnoj ostvarenoj dobiti. Stopa nezaposlenosti posebno je visoka kod mladih, a udio mladih od 15-29 godina koji ništa ne radi (ne studira, nema zaposlenje) je posebno visok u ruralnim sredinama gdje čini čak četvrtinu.

Unatoč negodovanjima poslodavaca i zagovaratelja slobodnog tržišta, Hrvatska je po ulaganjima u socijalna davanja i zdravstvo ispod prosjeka EU. Tako zdravstvo čini malo više od 6 posto BDP-a, troškovi za zdravstvo u ukupnom državnom proračunu su ispod 14 posto, a ukupni troškovi za zdravstvo po stanovniku su najmanji u EU.

Druga prezentacija bila je o regionalnim nejednakostima u Hrvatskoj, a predstavila ju je Sandra Benčić iz CMS-a.

Na razini obrazovanja, u Hrvatskoj postoje oštre razlike. Najgoru obrazovnu strukturu imaju Virovitičko-podravska, Bjelovarsko-bilogorska i Koprivničko-križevačka županija, dok najbolje stoje Grad Zagreb, Primorsko-goranska i Dubrovačko-neretvanska županija. Županije s najgorom obrazovnom strukturom imaju i najgore pokazatelje u pogledu nezaposlenosti i stope rizika od siromaštva, a zaključak je da su ulaganja centralne države u obrazovanje nedostatna i ne smanjuju uočene razlike.

Županije s najgorom obrazovnom strukturom imaju i najgore pokazatelje u pogledu nezaposlenosti i stope rizika od siromaštva, a zaključak je da su ulaganja centralne države u obrazovanje nedostatna i ne smanjuju uočene razlike.

Županije s visokom stopom nezaposlenosti (Virovitičko-podravska, Vukovarsko-srijemska, Sisačko-moslavačka) su ujedno i one s niskim BDP-om. Iako visoki BDP po stanovniku ne znači i niže stope nejednakosti (primjer Zagreb), svakako utječe na nižu stopu rizika od siromaštva po dohodovnoj metodi. S druge strane, županije s niskom stopom nezaposlenosti (Varaždinska, Međimurska) ujedno imaju i najnižu neto plaću, što se može objasniti niskim plaćama u tekstilnoj industriji koja na sjeveru Hrvatske još živi.

Prema Ginijevu koeficijentu, županije s najvišom stopom nejednakosti su Karlovačka, Sisačko-moslavačka i Šibensko-kninska županija.

Broj dugotrajno blokiranih građana je prijetnja i na razini pojedinca i na razini čitave ekonomije, a najveći broj građana blokiran je zbog iznosa manjih od 10 000 kuna. Najviše se duguje bankama (preko polovine svote ukupnog duga), zatim središnjoj državi, osiguravajućim društvima, telekomunikacijskim tvrtkama. Najviše blokiranih ima u Koprivničko-križevačkoj, Sisačko-moslavačkoj i Virovitičko-podravskoj županiji, a najmanje u Ličko-senjskoj i Dubrovačko-neretvanskoj.

Nakon dvaju prezentacija uslijedila je panel rasprava s ciljem pronalaska mogućih rješenja i preporuka za smanjenje nejednakosti.

Paul Stubbs s Ekonomskog instituta rekao je da zemlji prijeti tempirana bomba radi niske mobilnosti (posebice u području obrazovanja koje je okoštalo) i jednakih šansi. Sve više ljudi nalazi se u riziku od siromaštva, što je ujedno i karakteristika ostalih tranzicijskih zemalja. Kao rješenje, naveo je oprost duga kojeg prakticira Nizozemska, a naglasio je kako su socijalni troškovi zapravo vrsta ulaganja.

Branko Ančić iz Instituta za društvena istraživanja smatra kako se državni proračun treba baviti redistribucijom bogatstva, te kako nam fali makro pristup na razini države.

Mjere investiranja u ljude putem obrazovanja, stambenih i socijalnih politika ujedno su i poticaj da ostanu, a važan je i model poljoprivrede kojim bi se poticalo kupovanje lokalnih proizvoda.

Marina Škrabalo istaknula je javno obrazovanje kao zaštitni mehanizam i stratešku inicijativu, a spomenula je i važnost reforme poreznog sustava koju je najavio premijer Andrej Plenković.

Reformu poreznog sustava predlagala je i Sandra Benčić koja smatra da trebamo uvesti porez na naslijeđe, povećati porez na duhanske proizvode, a porez na dobit se nikako ne smije smanjivati jer je ionako među nižima u EU.

Predlaže se i koncentracijski fond za županije u Slavoniji koje su kritične točke. Mjere investiranja u ljude putem obrazovanja, stambenih i socijalnih politika ujedno su i poticaj da ostanu, a važan je i model poljoprivrede kojim bi se poticalo kupovanje lokalnih proizvoda.

Kao i druga slična istraživanja, CMS-ovo istraživanje o nejednakosti uvijek može poslužiti kao znanstvena podloga u raspravi o trenutnom stanju u društvu i nalaženju alternativnog uređenja. Nejednakost u društvu ne može se promatrati izdvojena od kapitalističkog neoliberalnog društveno-političkog poretka i načina proizvodnje, te perifernog položaja Hrvatske unutar Europske unije. Gosti u raspravi taj problem nisu adresirali, a nisu se osvrnuli ni na domaće radno zakonodavstvo koje sve većom liberalizacijom uzrokuje i sve veću nejednakost, siromaštvo, blokade računa.

Umjesto na reformizmu i progresivnim poreznim mjerama koje se predlažu aktualnoj parlamentarnoj većini pri donošenju novog proračuna, treba raditi na mobilizaciji i osvještavanju većinskog radnog stanovništva, te stvaranju i jačanju radničke politike. Bez čvrste potpore među narodnim masama, svi apeli o progresivnim porezima ostaju puste želje budući da u Saboru ogromnu većinu čine zastupnici koji temelj društvenog razvoja vide upravo u poduzetništvu.

<
Vezane vijesti