Kada je sredinom svibnja ove godine Slobodna Dalmacija izvijestila o najavi gay aktivista da tijekom srpnja u Splitu organiziraju veliki queer party za sve LGBTQ osobe s prostora bivše Jugoslavije, nije prošlo niti nekoliko dana, a na Facebooku se pojavila grupa „Nećemo pedere u Splitu".

Iz dana u dan sporna grupa bilježila je sve veći porast članova od kojih je dobar dio bez ikakvog ustručavanja pod svojim pravim imenom i prezimenom javno iznosio prijetnje i širio govor mržnje. Policija je za postojanje grupe znala čitavo vrijeme, ali nije reagirala. Kao glavni argument u prilog nereagiranju policija je istakla da u nisu ispunjeni svi elementi krivičnog dijela prijetnje jer „ne postoji konkretna fizička osoba koja bi bila oštećena ovim kaznenim dijelom." Nedugo zatim, putem iste socijalne mreže skupina građana samoinicijativno je organizirala grupno slanje prijava ove grupe centralnoj Facebookovoj administraciji sa sjedištem u Santa Clari (SAD). No grupa je i dalje postojala mjesecima.

Za razliku od hrvatskog primjera, protiv Maria Sarkezia iz Zemuna koji je kreirao grupu pod nazivom „Razbijanje gej parade 23. avgusta", Gej strejt alijansa (GSA) iz Srbije uspjela je podnijeti krivičnu prijavu zbog povrede ravnopravnosti, sprečavanja javnog skupa, nasilničkog ponašanja i rasne i druge diskriminacije. Sarkezi je osumnjičen da je kao jedina osoba koje može kontrolirati sadržaj te grupe pomagao, omogućavao i dozvoljavao da se postave brojni pozivi na napad na Paradu ponosa 2009. u Beogradu, na napade i ubojstva LGBT osoba.

mrnja_2.jpg

Tragajući za odgovorom bespućima ovakvih mreža, slučajno sam naišla na grupu pod naslovom „Zar je biti u redu ovakva pederčina?!? Smijmo mu se zajedno!!!", a odmah u podnaslovu stoji: „Grupu je zatvorila regionalna građanska inicijativa uz pomoć centra za društvenu integraciju spolnih i rodnih manjina... svi članovi ove grupe koji će na bilo koji način kršiti zakon bit će evidentirani, prijavljeni organima vlasti, te će biti sankcionirani o čemu će voditi računa i Intergroup on Gay and Lesbian Rights Europskog parlamenta".

Ognjen, urednik portala za podršku obiteljima pripadnika spolnih i rodnih manjina Gay u obitelji, sudjelovao je, osim u slučaju zatvaranja ove grupe, još u stotinama sličnih slučajeva. Zajedno sa zainteresiranim pojedincima iz čitave regije, on provodi akcije posredstvom grupe "Za ukidanje grupa koje promovišu nasilje". Tako su zainteresirani pojedinci zajednički radili na zatvaranju grupa čiji su aktivni članovi zlorabili slobodu govora i kršili konkretne zakone država, bilo da je riječ o napadu na pojedinca, skupinu ljudi, pripadnike drugačije seksualne orijentacije ili pripadnike nacionalnih manjina. Te grupe su redovno objavljivale sadržaje slične sljedećima: "Klavirska žica treba da radi ako izađu na ulici (u svojoj sobi slobodno)", "Sa uživanjem bi ih klao!", "Djeco nije lako zaklati ima puno krvi, klavirska žica je bolja (provjereno radi dobro)", "Pederi očekujte da ću barem jednom od vas lubanju otvoriti hvala na vremenu i poz", itd.

mrnja_3.png

Ognjen se zbog spomenute grupe prvo obratio Ministarstvima unutrašnjih poslova Bosne i Hercegovine i Republike Srpske.

„Kako sam i predvidio, to nije bilo dovoljno jer su organi, a naročito izvršne vlasti, po pitanju problematike prava LGBTQ populacije i senzibilnosti blago rečeno letargični", kaže Ognjen.

I administracija Facebooka ostala je gotovo nijema dok god se Ognjen nije pozvao na Javno tužilaštvo Santa Clare i njihove zakone, gdje se nalazi Facebook centrala. Svaki prekršaj podliježe tamošnjem pravosuđu, no njihovi zakoni također više-manje osuđuju i govor mržnje i pozivanje na linč, prijetnje fizičkim nasiljem i oduzimanje slobode. Tek nakon prijave u Santa Clari uslijedio je odgovor MUP-a, ali i reakcija Facebooka. Za centralnu Facebook administraciju pri sankcioniranju osnivača i aktivnih članova ovakvih grupa problem predstavlja velik broj sadržaja na nerazumljivom joj jeziku. No kako Ognjen naglašava, ukoliko već nude svoje usluge ljudima diljem svijeta, trebali bi poduzeti i konkretnije mjere zaštite. U svojim svjetskim podružnicama Facebook administracija zapošljava administratore i moderatore, u čiju domenu posla spada i nadziranje govora mržnje, no po svemu sudeći oni u Hrvatskoj svoj posao, za kojeg su i pristojno plaćeni, obavljaju loše. Za početak je jako teško saznati tko su oni imenom i prezimenom i kako im se uopće obratiti. Pukim slučajem nalazim ih dvoje, šaljem im svoj upit i nakon par dana dočeka me iznenađenje - nakon prvotnog bahatog odgovora: „A šta ti uopće trebaš od nas?", njihovi profili odjednom su izbrisani. Uspijevam doći do njihovih novih profila, no ovaj put mi je onemogućena opcija slanja poruka ljudima koji mi nisu na listi prijatelja.

Osim grupe „Nećemo pedere u Splitu" postojala je još jedna, gotovo identičnog naziva i sadržaja. Kako su osnivači tih grupa bili maloljetni učenici dvaju splitskih škola, Ognjen je najprije kontaktirao ravnatelje škola.

Facebook administracija zapošljava administratore i moderatore u čiju domenu posla spada i nadziranje govora mržnje, no po svemu sudeći oni u Hrvatskoj svoj posao, za kojeg su i pristojno plaćeni, obavljaju loše; za početak je jako teško saznati tko su i kako im se uopće obratiti

„Želio sam ih obavijestiti o tome što učenici njihovih škola čine - krše zakone i kriminalno se ponašaju. Ravnatelje sam zamolio da pokušaju apelirati na učenike da ugase te grupe i da informiraju roditelje o ponašanju njihove djece. No iako jepismeni zahtjev poslan na njihove privatne adrese koje sam dobio iz tajništva ureda, nikad nisam dobio povratni odgovor", požalio se Ognjen.

S pravnog stajališta, reguliranje govora mržnje spada u područje primjene Kaznenog zakona prema kojem će se ''kaznom zatvora u trajanju od tri mjeseca do tri godine kazniti onaj tko s ciljem širenja rasne, vjerske, spolne, nacionalne, etničke mržnje ili mržnje po osnovi boje kože ili spolnog opredjeljenja, ili drugih osobina, ili u cilju omalovažavanja, javno iznese ili pronese zamisli o nadmoćnosti ili podčinjenosti jedne rase, etničke ili vjerske zajednice, spola, nacije ili zamisli o nadmoćnosti ili podčinjenosti po osnovi boje kože, spolnog opredjeljenja ili drugih osobina''. Ista kazna predviđena ja i za osobu koja s tim ciljem putem računalnog sustava raspačava ili na drugi način učini dostupnim javnosti materijale kojima se poriče, znatnije umanjuje, odobrava ili opravdava kazneno djelo genocida ili zločina protiv čovječnosti. Jakov Babić, pravni savjetnik u Hrvatskoj udruzi sindikata naglašava kako su kaznena djela, ovisno o interesu koji se kaznenim zakonom štiti, razvrstana na ona koja provodi država odnosno državno odvjetništvo, a kada država u određenom slučaju nema neki pretjerani interes onda ga provodi sam pojedinac. Babić ističe kako je za reguliranje ovog područja važan i Zakon o obveznim odnosima.

''Zakon o obveznim odnosima u sebi sadrži dio o povredi prava osobnosti koji je kao institut  reguliran u okviru naknade neimovinske štete. U to područje ulazi velik spektar prava- preko prava na integritet osobnosti pa do prava na spolnu opredijeljenost. Za reguliranje ovog područja važan je i Zakon o sprečavanju diskriminacije koji je donesen početkom ove godine, no u njemu još uvijek nema prakse. Sad smo u tom procjepu gdje se zbog procesa pridruživanja Europskoj uniji sve usklađuje na normativnoj bazi, dok tek trebamo vidjeti što će praksa donijeti'', kaže Babić.

Premda je govor mržnje zakonom zabranjen, socijalne mreže na internetu pokazale su se plodnim tlom za huškače koji šire mržnju. Nekad su to radili većinom anonimno, no uz pojavu novih blagodati interneta većina ih sada bez većeg problema atributira svoje ispade vlastitim imenom i prezimenom.

mrnja_1.jpg

 ''Smatram da na ovom području najvažniju ulogu imaju udruge civilnog društva kojima je novim zakonom o sprečavanju diskriminacije u pojedinim slučajevima dana velika uloga na način da oni budu nositelji grupnih tužbi'', ističe Babić.

Unatoč opsežnoj zakonskoj regulativi, sankcije na području reguliranja govora mržnje na internetu i dalje se ne provode. Još 2005. godine brojni mediji su se raspisali o nemoći (ili ne htjenju?!) hrvatskih institucija da reguliraju govor mržnje koji se širi posredstvom interneta, no niti danas, četiri godine nakon toga, situacija se nije nimalo promijenila.

I nakon osamnaest godina demokratizacije čini se da su jedino civilne inicijative te koje su spremne barem donekle preuzeti stvar u svoje ruke

''Interes za reguliranje ovog područja opada kako se ide prema dnu hijerarhijske strukture bilo kakvog tijela. To su poznate stvari- na razini ministarstva i onih sfera gdje visoka politika ima više upliva takvi se interesi proklamiraju i zalaže se za njihovo rješenje, a kada cijela ta priča dođe u ruke policijskog službenika, njih nije briga, oni tu nemaju interesa i mislim da opećnito zaziru od takvih stvari'', kaže Babić.

I nakon osamnaest godina demokratizacije čini se da su jedino civilne inicijative te koje su spremne barem donekle preuzeti stvar u svoje ruke. Temeljito ''čišćenje'' internetskog prostora očito će svoje bolje sutra pričekati sve do napretka pregovora država s ovdašnjih prostora s institucijama Europske Unije, a kako to obično biva, i u ovom slučaju vrijedi ona da je jako tužno što nas netko drugi mora prisiljavati na ono što je dobro za nas same.

Ključne riječi: facebook, govor mržnje
<
Vezane vijesti