Nakon što je sedmero bivših pripadnika Antiterorističke jedinice Lučko na suđenju za ratni zločin počinjen u Gruborima 1995. zaigralo na kartu amnezije, Željko Sačić, bivši ratni zapovjednik specijalne policije, rekao je da ima informacije tko ga je počinio.

Na Županijskom sudu u Zagrebu nastavljena je glavna rasprava u slučaju u kojem se sumnjiči Franju Drlju i Božu Krajinu, bivše pripadnike specijalne policije, da su 1995. godine počinili ratni zločin nad srpskim civilnim stanovništvom u kninskom selu Grubori. Nakon što je u ponedjeljak sedmero bivših pripadnika Antiterorističke jedinice Lučko, od kojih je većina na dan zločina bila u Gruborima, pred sudom zaigralo na kartu amnezije, odnosno, prema njihovim riječima, iz spomenute akcije ne sjećaju se ničega izuzev jake kiše i neprohodnog terena, Željko Sačić, bivši ratni zapovjednik specijalne policije koji je u odvojenom postupku osumnjičen jer nije poduzeo ništa kako bi spriječio taj zločin ni kaznio počinitelje, na jučerašnjem svjedočenju iznio je niz detalja vezanih uz slučaj.

Podsjetimo, 25. kolovoza 1995. u Gruborima pored Plavnog počinjen je ratni zločin ubijanjem civila i paljenjem većine stambenih i gospodarskih objekata. Tog dana skupina specijalaca osiguravala je teren kojim će uskoro proći Vlak slobode, kojim se do Kinina provezao Franjo Tuđman s kompletnim državnim vrhom. Većina stanovnika Plavnog i Grubora se zbog odlaska u tadašnju SR Jugoslaviju, ili zbog eventualnog ostanka u Hrvatskoj, tog jutra otišla prijaviti UNPROFOR-u u školsku zgradu u Plavnom. Uskoro su pripadnici UN-a, koji su vršili popis stanovništva, vidjeli dim i čuli pucnjeve iz smjera Grubora. Nakon što su došli u selo, pronašli su i snimili mrtva tijela srpskih civila koji su toga jutra ostali u svojim kućama.

Prema dokazima haaškog suda u predmetu Gotovina, Čermak, Markač, žrtve ovog zločina su Milica Grubor, Marija Grubor, Jovo Grubor, Miloš Grubor i Đuro Karanović. U optužnici koji se vodi pred Županijskim sudom u Zagrebu navodi se i šesta žrtva, Jovan Grubor pok. Damjana. Najstariji ubijeni, Miloš Grubor, u trenutku smrti imao je 80 godina. "Slike iz Grubora, zaseoka do kojeg se dolazi strmim, kamenim putem, bile su grozne. Šokatne slike koje me i danas prate. Bilo je ubijeno staro i nemoćno stanovništvo, osim jednog mlađeg koji je ležao potrbuške. U potkrovlju jedne kuće bio je starac, za kojeg su nam rekli da je bio nepokretan, i on je bio prostrijeljen. Prizor je bio grozan. U jednoj kući našli smo samo torzo izgorjele žene koja je isto bila nepokretna. Stara žena koja nije mogla pobjeći iz zapaljene kuće. Vidio sam i ubijenu stoku, kravu i psa. Što se tiče rana na mrtvom tijelu koje je žena dovukla u selo, zaključio sam da se radi o ubodnim ranama", opisao je tijekom suđenja pred domaćim pravosudnim tijelima svjedok Karolj Dondo, hrvatski časnik za vezu s UN-om i EU-om u Kninu u kolovozu 1995. u vrijeme operacije Oluja. Mladen Markač, tada zapovjednik specijalnih redarstvenih jedinica MUP-a, nakon akcije se navodno sukobio s danas glavnim osumnjičenikom za zločin, specijalcem Franjom Drljom, koji je, prema pojedinim iskazima svjedoka, bio jedan od voditelja akcije čišćenja. "Ja sam to napravio! Šta mi možeš!", odgovorio je, prema napisima iz Jutarnjeg lista, Drljo na Markačevo pitanje što se dogodilo tijekom akcije.

grubori.jpg grubori.jpg

Zbog straha da ne ugrozi pravo na obranu u postupku koji se vodi protiv njega, Sačić je jučer na samom početku svjedočenja iskazao želju da ne odgovara na pitanja suca Zdravka Majerovića. No, naposljetku je tijekom dvoipolsatnog  saslušanja, uz povišen ton glasa, rekao i više nego što je u početku htio. "Antiteroristička jedinica Lučko na taj je dan angažirana mimo generala Markača i mene, odnosno iz Ureda predsjednika RH stigla je zapovijed da ih se doveze na teren. Akcija nije imala veze s akcijom Oluja obruč na koju se odnosila moja zapovijed, usmjerena na 'neutralizaciju' zaostalih neprijateljskih skupina nakon Oluje. To je prijevara koju su mi napakirali iz krim-policije radi političkog progona", rekao je Sačić.  "Dvadeset i četiri sata nakon događaja otišao sam u Grubore s ciljem da utvrdim da li tamo zaista ima žrtava i nalazi li se to mjesto u zoni odgovornosti specijalne policije. Na kraju sela vidio sam mrtvog muškarca, za kojeg mi je zatečena starica rekla da je to Đuro Karanović, pripadnik srpske vojske. Upozorila me da je u kući koja je gorila i tijelo zapaljene starice. Tada sam shvatio da je izvješće koje je napisao Josip Čelić, zapovjednik akcije čišćenja doline Plavno, a u kojem je stajalo da se u Gruborima ništa nije dogodilo, zapravo lažan. Tek 2004. godine saznao sam da Čelić nije ni sudjelovao u akciji, odnosno napustio je svoju jedinicu nedugo nakon prve pucnjave", kazao je Sačić.

vlak_slobode3.jpg vlak_slobode3.jpg

Naime, nedugo nakon počinjena zločina u Gruborima specijalna izvjestiteljica za ljudska prava Ujedinjenih naroda Elizabeth Rehn o svemu je izvijestila Generalnu skupštinu UN-a, Vijeće sigurnosti i Međunarodnu konferenciju o bivšoj Jugoslaviji u Izvješću o stanju ljudskih prava na području bivše Jugoslavije, a od hrvatskih vlasti je zatražila pismeno očitovanje o počinjenom zločinu. Ministarstvo vanjskih poslova zahtjev je proslijedilo Ministarstvu unutarnjih poslova, koje je odgovorilo da je u Gruborima došlo do oružanog sukoba između specijalne policije MUP-a i pripadnika srpskih paravojnih postrojbi. No, temelju iskaza tadašnjih policijskih zapovjednika i specijalaca, Vijeće haaškog suda je zaključilo da je nakon ubojstva staraca u vrhu specijalne policije izmišljena priča o sukobu sa "srpskim teroristima". Do takvog zaključka se došlo, između ostalog,  na temelju navoda Josipa Čelića koji je potvrdio da je izvijestio nadređene kako tijekom akcije nije bilo nikakvih borbi, ali da je potom pozvan u Gračac gdje su mu Mladen Markač i njegov zamjenik Željko Sačić rekli da je u Gruborima bilo "oružanog sukoba" i da treba napisati novi izvještaj koji mu je potom Sačić izdiktirao. Umirovljeni hrvatski policajac Stjepan Buhin, svjedok optužbe, pred Tribunalom je posvjedočio da je Sačić nakon vijesti o zločinu stigao u Knin i rekao da će se "ubojstva u Gruborima tretirati kao posljedica Oluje". Prema Buhinovu svjedočenju, Sačić je tad nazvao pomoćnika ministra unutarnjih poslova Joška Morića, koji mu je poručio da se "ne miješa u posao kriminalističke policije, nego da se bavi svojim poslom". Nakon toga osnovna policija prekinula je zakonom predviđene radnje, u vjeri da će uviđaj napraviti kriminalistička policija, no ona ga nikad nije napravila.

sacic-2.jpg sacic-2.jpg

Željko Sačić: "Antiteroristička jedinica Lučko na taj je dan angažirana mimo generala Markača i mene, odnosno iz Ureda predsjednika RH stigla je zapovijed da ih se doveze na teren"

"'Čeliću, izvoli napisati zašto su ljudi mrtvi i zašto to nisi napisao u prvotnom izvješću', rekao sam mu. Čelić laže da sam mu ja izdiktirao drugo izvješće u kojem se spominje sukob s neprijateljskom vojskom. I nakon svega, mene se tereti da nisam pokrenuo nikakav stegovni postupak, a nadležni su bilo obaviješteni o svemu što se događalo", ljutito je tijekom svjedočenja rekao Sačić i dodao da sa sigurnošću ne može tvrditi da je u Gruborima došlo do razmjene vatre. Na pitanje suca ima li saznanja tko je ubio civile, Sačić je odgovorio da je čuo razne priče koje ne želi iznijeti zbog nedostatka dokaza. Također je ispričao da je zvao i zapovjednika jedinice Lučko, Josipa Turkalja, s kojim je 27. kolovoza otišao u Grubore, gdje su još uvijek bila tijela, iako je civilna policija tamo bila dva dana prije. Kazao je da se iz Turkaljeva izvješća Markaču vidjelo da su svi zapovjednici grupa napisali svoja izvješća, osim Drlje koji je tvrdio da on nije bio vođa grupe u Gruborima jer da ga nitko o tome nije obavijestio.

"Čelić laže da sam mu ja izdiktirao drugo izvješće u kojem se spominje sukob s neprijateljskom vojskom. I nakon svega, mene se tereti da nisam pokrenuo nikakav stegovni postupak, a nadležni su bilo obaviješteni o svemu što se događalo"

Podsjetimo, četrnaest godina nakon počinjenog zločina, u Hrvatskoj je podignuta kaznena prijava protiv pet bivših i aktivnih pripadnika specijalne policije MUP-a, među kojima je bio i Željko Sačić, koji je uskoro pušten na slobodu. Krajem 2010. godine zagrebačko Županijsko državno odvjetništvo podiže i optužnicu protiv Franje Drlje, Bože Krajine i Igora Benete, da bi im nakon samo nekoliko dana Izvanraspravno vijeće Županijskog suda u Zagrebu ukinulo pritvor. Nakon svega, Vrhovni sud je donio odluku da se optuženici vrate u pritvor. Franjo Drljo i Igor Beneta bili su u bijegu, a odmah je pritvoren Božo Krajina. U međuvremenu se Drljo sam prijavio, a uskoro se saznalo da je Beneta tijekom bijega navodno izvršio samoubojstvo vješanjem u šumi kod kninskog sela Otrić. "Brojne kontradikcije upućuju na to da bi se slučaj trebao detaljnije ispitati radi ozbiljne sumnje da je Beneta ubijen. Postoje ozbiljni razlozi da se sumnja u događaje kako ih prikazuje izvještaj MUP-a", istaknuo je Zoran Pusić iz Građanskog odbora za ljudska prava nakon što je prošlog proljeća novinarka Slavica Lukić napisala seriju tekstova koji upućuju na moguće ubojstvo bivšeg pripadnika ATJ Lučko. Naime, kako stoji u tekstovima, Emilija Beneta, supruga pokojnog osumnjičenog za ratni zločin u Gruborima, u trenutku nestanka supruga primila je telefonski poziv od izvjesnog Zdenka Ivankovića koji je tvrdio da joj je suprug na sigurnom zajedno s Drljom. Prilikom predaje Frane Drlje, ista osoba odbila je Emiliji Beneti ponuditi objašnjenje o sudbini njenog supruga pri tom negirajući da su ranije bili u telefonskoj komunikaciji. Zanimljivo je da posmrtni ostaci pronađeni kod Otrića punih pet mjeseci nisu identificirani, mada se mogla uspostaviti uzročno posljedična veza, jer je supruga Igora Benete ubrzo nakon nestanka prijavila da je posljednji put viđen upravo na toj lokaciji. Nakon svega, u nadzoru istrage koju je 20. ožujka 2012. naložio ministar unutarnjih poslova Ranko Ostojić, nije ispitan čovjek koji je krunski svjedok u tom slučaju, a koji je vozio Igora Benetu do mjesta gdje su se rastali i gdje je posljednji put viđen živ. "Istraga uzroka njegove smrti nije provedena na vrijeme, a ministar unutrašnjih poslova ishitreno je zaključio slučaj, pa je DORH kasnije naložio ekshumaciju radi dodatnih provjera", podsjetila je u razgovoru za H-Alter Vesna Teršelič iz Centra za suočavanje s prošlošću - Documenta. Kako doznajemo, DORH se do današnjeg dana nije oglasio o navedenom slučaju

Iako su tijekom suđenja svjedoci iznosili kontradiktorne iskaze, zagrebački Županijski sud je početkom srpnja prošle godine ukinuo pritvor Boži Krajini, a 29. kolovoza i Franji Drlji. Tužitelj se protivio Drljinu puštanju na slobodu, no sudsko vijeće zaključilo je da je "donekle poljuljana kvaliteta osnovane sumnje" te da nema neposrednih očevidaca da je počinio zločin. Unatoč svemu, epilog slučaja Grubori mogao bi biti presedan, i kao takav ostati zapamćen kao prvi okončani sudski postupak vođen na lokalnoj razini za zločine počinjene tijekom i nakon akcije Oluja, ali i podsjetnik kako hrvatsko pravosuđe još uvijek nije doraslo suđenju za ratne zločine. "Zakašnjelo suđenje za zločin u Gruborima je, prema mišljenju naših monitora, u procesnom smislu vođeno korektno, no zabrinjava što je predsjednik Sudskog vijeća u vrijeme izricanja presude Žalbenog vijeća Anti Gotovini i Mladenu Markaču, vidljivo ganut, prekinuo raspravu na pola sata. Monitori su više puta upozoravali da su tehnički uvjeti za održavanje neadekvatni jer je dvorana za suđenja premala", upozorila je Teršelič. Zbog neadekvatnih uvjeta, dio zainteresirane javnosti tijekom svjedočenja Željka Sačića ostao je na hodniku. Naime, budući da je nastavak glavne rasprave izazvao veliko zanimanje, kako novinara, tako i predstavnika braniteljskih udruga, dio zainteresiranih morao je napustiti sudnicu. U ovom slučaju to su u većem broju bili novinari i pravnici civilnih udruga koji prate suđenje.

Ključne riječi: ratni zločini, Grubori
<
Vezane vijesti