Foto: PixabayFoto: PixabayHrvati i protuslovlja naziv je zbirke mikroeseja o odnosu Hrvata i nekih riječi s kojima žive. Donosimo prvi esej na temu privatno/društveno.

Kao što se čovjek na dnevnoj bazi razvija iz gusjenice u leptira i leptira u gusjenicu koja opet postaje leptir, probijajući se kroz kukuljice i omote vlastitih preživjelosti, tako se i država, narod i svaka grupa ljudi razvija prebacujući se iz stare u novu razvojnu fazu. 

Socijalistički je pokret pomaknuo južne Slavene iz pasivne ovisnosti o zastarjelom imperijalizmu u tehnološki osvježen nadnacionalni kompromis s preporođenim međuljudskim odnosima. Time ih je gurnuo u ideološka protuslovlja i prebacio ih preko mnogih želja i mogućnosti, ali svaki skok ima svoju visinu i domet.

U silaznoj putanji revolucionarne balistike, formativne su političke snage posustale, te su cijele osamdesete bile samo niz promašenih reformi. Socijalizmom se južni Slaven oslobodio od krupnog kapitala, a kad se socijalizam ukiselio jer mu nitko nije mijenjao ideološku vodu, južni Slaven se poželio osloboditi od ideologije kapitalizmom, koji je isto ideologija, ali čija dogma nije verbalna već materijalna.

U zamoru kolektivne organizacije oživljavaju individualni interesi. Porivno nadjača naučeno, zato što naučeno postane prežvakano, jalovo i mrtvo.

Mi patimo od krize međuljudskih odnosa, ali mene nešto muči kao Hrvata, nešto kao Europljanina, nešto kao muškarca, a nešto kao čovjeka.

Moji problemi uglavnom proizlaze iz loše komunikacije.

privatno_javno_pixabay_copy85156.jpg

Privatno/društveno

Dva pojma u protuslovlju od davnina, jer politička svijest, to je društvena svijest, a početak socijalne svijesti u čovjeku se podudara s odvajanjem moga Ja od tvoga Ja, odvajanjem Mojeg i Tvojeg.

Narod je dobio državu napravljenu za narod i kad više nitko nije znao što bi s njom, država se raspala na dijelove jer ju onakvu više nitko nije razumio.

Imamo državu i država je Moja, ali da je država Tvoja, e to je prvi logički problem hrvatske mlade političke svijesti. Naša nije Tvoja. Naša, to je zaobilaženje vlasničke podjele. O Našem netko treba brinuti, pa je taj apstraktni Mi, skup različitih Ja od kojih netko brine više, a netko manje. Cijeli niz kvalitativnih razlika rastače Nas dok se Naše ne raspadne na Moje i Tvoje.

Mi imamo Hrvatsku u različitim količinama i kvalitetama vlasništva, različitim količinama i kvalitetama odgo­vornosti.

Kada su rani ljudi išli u lov, raspodjela lovine morala je odgovarati njihovim odnosima jer bi se inače tukli oko mesa.

Svaka strelica koju sam napravio ja je moja, ako imam svoj luk. Ako nemam luk, onda radim strelice za nekog tko ima luk, ili ih radim za svakog i nikog tj. zajednicu. Kada radim sebi igračku od drveta, ona će ona biti moja, a ako za izradu koristim kameni nož koji sam posudio, moram posebno paziti na taj nož jer nije moj i šteta na nožu može značiti moje slomljene kosti, što znači da različito doživljavam svoj nož i tvoj nož. Ta razlika u odnosu prema stvarima rađa razliku u odnosu prema vlasništvu. Međuljudski odnosi se reflektiraju u odnosu prema stvarima.

Društveno je ničije ako društvo nema svijest o društvenom vlasništvu, a o društvenom vlasništvu ne može imati svijest društvo koje jedva ima svijest o vlasništvu (kao takvom).


Svakog dana u sklopu H-Alterovog pojmovnika donosimo jedan mikroesej iz zbirke Borisa Kuglera pod nazivom Hrvati i protuslovlja. 
Ključne riječi: javna dobra, pojmovi
<
Vezane vijesti