H-Alter
 Zbog dugogodišnjeg lošeg vođenja, zloupotreba i služenja državi kao financijska samoposluga, HEP je doveden u stanje potpune investicijske impotentnosti. Kako bismo do 2020. god. trebali izgraditi 4000 MW novih izvora, privatizacija će nam se dogoditi posrednim putem. Udio stranog kapitala bit će veći, jer mi novaca nemamo.

U Hrvatskoj smo pri kraju pripremnog procesa za početak restrukturiranja energetskog sektora. Krajnji rok za dovršetak reorganizacije koja će započeti uskoro je ožujak 2013. godine. Važno je naglasiti da se sve prilagođava i odvija u skladu s zakonodavnim paketom energetskih propisa EU, na čiju je primjenu i implementaciju u zadanom roku Hrvatska pristala u tijeku predpristupnih pregovora s EU u okviru pregovaračkog poglavlja 15 - energetika.

Zbog informiranosti, treba naglasiti da je prvi značajniji paket europskih energetskih propisa donesen 1996. godine i da je poslije doživio još dvije promjene: 2004. godine i posljednji put 2009. godine. Cilj donošenja propisa iz područja energetike je potpuno otvaranje i liberalizacija tržišta električne energije i plina na prostoru kojeg čine zemlje-članice EU.

Hrvatska je u predpristupnim pregovorima privremeno zatvorila poglavlje 15 - energetika, između ostalog, prihvaćanjem jasnog roka za početak i dovršetak reforme

hep-2.jpg hep-2.jpg

U tu svrhu Vlada RH je preko Ministarstva gospodarstva, rada i poduzetništva (MINGORP) naručila studiju usklađivanja hrvatskog energetskog sektora i energetskog zakonodavstva s energetskim propisima EU, koju je napravio Institut EKONERG krajem listopada 2010. godine. Po završetku studije MINGORP je naručio i njenu recenziju od strane Instituta Hrvoje Požar, koja je obznanjena u studenom 2010. godine. Pored toga, tijekom prosinca 2010. god. i siječnja 2011. u suradnji s hrvatskim odborom Međunarodnog vijeća za velike električne sustave (HRO CIGRE), organizirane su tri javne rasprave pod nazivom: ''Treći energetski paket - što je javni interes republike Hrvatske?''

Poslije provedene rasprave u kojoj je udio uzeo veći broj sudionika, a aktivni su   bili i ljudi iz HEP-a, po načelu prevladavajućeg mišljenja došlo se do zaključka da se od ponuđena tri modela odabere organizacijski ustroj operatora prijenosa po ITO modelu (tako je organiziran francuski EDF).

Vezano uz to, MINGORP je od konzorcija Institut EKONERG, Institut Hrvoje Požar i odvjetničkog ureda Tilošanec naručio izradu prijedloga prilagođenja hrvatskih energetskih zakona III paketu EU prema modelu ITO. Taj uradak predstavljat će bazu na kojoj će nastati konačan prijedlog zakona kojeg će Vlada RH uputiti u Sabor ovih dana.

Bit ITO modela sastoji se u tome da ne dolazi do vlasničkog izdvajanja operatora prijenosa iz HEP grupacije, nego imovina ostaje u HEP-ovom vlasništvu ali operator sustava u svom djelovanju mora biti potpuno neovisan u svim poslovnim odlukama. Međutim, takav model u provedbi zahtijeva izuzetne kontrolne mehanizme i monitoring izvana u cilju sprječavanja neprirodnog poslovnog odnosa s ostalim društvima HEP grupe kako bi se potpuno onemogućilo bilo kakvo pogodovanje. Uloga

hep-3.jpg hep-3.jpg

U slučaju ove varijante, svi protivnici privatizacije HEP-a vidjeli su lakši način da se ona i dogodi, pa su između TSO i ITO modela radije birali ITO misleći da je privatizaciju teže provesti ako cijela imovina ostane na okupu.

Međutim, nikakav model organizacije operatora prijenosa ne može spriječiti privatizaciju dijelova HEP-a ili čak i samog operatora, ako se ne donese strateško opredjeljenje na političkoj razini da se to ne smije napraviti.

Kada spominjemo privatizaciju HEP-a, u svakom slučaju moramo spomenuti nekoliko hipoteka koje mogu biti zapreka istinskom opredjeljenju da se ona i ne dogodi. HEP će vrlo teško, zbog svoje loše organiziranosti, kadrovske devastiranosti uzrokovane političkim upletanjem, tereta afera u zadnje vrijeme i slično, uspjeti provesti uspješnu organizaciju po ITO modelu.

Organizacija operatora prijenosa po TSO modelu, što znači vlasničko izdvajanje, a da se prethodno ne donese zakonska zabrana prodaje ostalih dijelova HEP-a (prvenstveno Proizvodnje i Opskrbe), širom otvara vrata privatizaciji HEP-a. HEP je zbog dugogodišnjeg lošeg vođenja, zloupotreba i služenja državi kao financijska samoposluga doveden u stanje potpune investicijske impotentnosti. Zbog nužnosti investiranja u nove proizvodne jedinice (u protivnom ćemo biti potpuno ovisni o uvozu električne energije) i investicijske nesposobnosti bit ćemo prisiljeni ulaziti u aranžmane s bankama ili stranim partnerima po sistemu joint venture (kao Plomin II s njemačkim RWE-om). Na taj način stranci će nam ulaziti u vlasničku strukturu, a kako bismo po Strategiji energetskog razvoja do 2020. god. trebali izgraditi 4000 MW novih izvora, privatizacija će nam se dogoditi posrednim putem, zato što je teško vjerovati da ćemo mi u investicijama biti partner u omjeru 50/50. Udio stranog kapitala će biti veći jer mi novaca nemamo.

Treće, Hrvatska je kao država u ogromnim financijskim problemima i može se dogoditi da zbog elementarnog funkcioniranja i preživljavanja odluči prodati HEP i ostalo vrijedno iz državnog portfelja. Tim činom mi bismo izgubili i posljednju polugu koja jednu državu čini suverenom zato što bismo energetiku prepustili u ruke stranaca, a ranije smo to napravili s monetarnim institucijama i drugim važnim resursima koji su spadali u nacionalni ponos (INA, Pliva).

Ono što je sigurno je činjenica da u našem okruženju postoje jako zainteresirani igrači, kojima novac nije upitan, za kupnju naših hidroelektrana i koncesija HEP-Opskrbe. U tom smislu, ova i sve buduće vlasti trebale bi biti svjesne pogubnosti,

hep-4.jpg hep-4.jpg

Kako neke ''neovisne'' procjene kažu da cjelokupna imovina HEP-a vrijedi 30 milijardi kuna i da od toga jedna trećina otpada na HEP-Proizvodnju postavlja se retoričko pitanje bi li to možda netko ''mudar'' prodao HE Zakučac za iznos kojeg ona ostvari svojom proizvodnjom u jednoj godini.

Stoga je nužno, na razini strateškog opredjeljenja, donijeti odluku o čvrstom zadržavanju na okupu unutar HEP grupacije, u nacionalnom vlasništvu, Proizvodnje, Opskrbe i dakako Distribucije. Takva grupacija, dobro kadrovski i stručno posložena, s uvođenjem reda u poslovanje i bez aspiracija države da prisvaja dio stvorene akumulaciju kapitala i težnji da cijenu električne energije drži pod embargom zbog socijalnih razloga, može u dogledno vrijeme postati potpuno konsolidirana i spremna ravnopravno s velikim energetskim kompanijama partnerski ulaziti u investicijske projekte. Time će doći u poziciju stvaranja nove vrijednosti, stalnog rasta vrijednosti temeljnog kapitala i doprinosa državnom proračunu. To je ujedno i jedina garancija razvoja i prosperiteta domaće elektroindustrije i ostalih pratećih sektora koje razvija konjunktura rasta nacionalne elektroprivrede. 

U protivnom, treba se upitati tko je to toliko bahat i bezobziran prema dobru svog naroda kada mu takve misli o rasprodaji nacionalnog blaga uopće padaju na pamet. Zato pod svaku cijenu, bilo zakonski bilo sindikalnim radikalnim akcijama treba spriječiti sve moguće inicijative u tom smislu, jer je više nego sigurno da poslije tragične prodaje H-telekoma, INE, Plive i dr. ovome narodu nisu potrebna nova osvjedočenja kako bi zaključio da političke garniture na vlasti svo ovo vrijeme nisu radile u njegovom interesu.


Autor ovoga priloga, dipl. ing.el. Matko Utrobičić, dopredsjednik sindikata TEHNOS u HEP-u.  U periodu 2006. -2009. bio je predsjednik toga sindikata. (op. ur.)

<
Vezane vijesti