ttip_friends_of_the_earth_europe_lode_saidane5_copy58117.jpgTTIP: Zašto bi SAD nudile Starom kontinentu sporazum od kojeg će, eto, Europa imati korist? Zašto im je stalo do - koristi drugih? Što je kvaka u tom samaritanskom paketu!? Bune li se bez veze građanske skupine po europskim zemljama, sve više u RH, ali i u SAD-u? Vidi vraga, ne žele živjeti bolje nego dosad, ne žele American Dream Immediately ili preporodni New Deal Now za 21. stoljeće!?

Gadno već sijeva i grmi tu iza prvog EU-brda, eho se čuje i po Bijednoj Našoj, ali hrvatska vlada malo za to mari. Predizborno već gleda preko zagrebačke šatre na Savskoj cesti 66 i ZNA SE središnjice na Trgu žrtava fašizma prema kraju godine. Razmišlja se, pojedinačno i skupno, kako će političke guzice koje prežive bratoubilačko-osvetnički lom u razvlaštenom SDP-u zauzeti što viši i čim udobniji stolac u oporbenoj nomenklaturi. Tko šiša tamo neke saborske zastupnike, Mirelu Holy (OraH) ili Dragutina Lesara (Hrvatski laburisti - Stranka rada) koji, kao, lažnim uzbunama glumataju dosadne muhe: "Ljudi, valja nam se katastrofalan tsunami, koji će gospodarski raznijeti RH u slobodnolutajuće atome!"

Inače, građanska se Europa, užasnuta tajnovitošću u kojoj lobisti kuhaju TTIP, već digla na noge zbog realne sumnje da Amerikanci podmeću Što ako građani jednog dana zaključe da se ipak podnošljivije živjelo u "ptičjem rezervatu", nego sada u TTIP-ovoj krletci s koje se oljuštila lažna pozlata!?Starom kontinentu kukavičje jaje nedužno-dosadna imena Transatlantski trgovinski i investicijski pakt (TTIP). Najmoćnije multinacionalne korporacije, uglavnom sa sjedištima u SAD-u i kapitalom u razvikanim američkim bankama, žele tim sporazumom ozakoniti pravila što će u 21. stoljeću do u tančine regulirati živote 800 milijuna ljudi na jedinstvenom tržištu SAD-a i EU-a. Je li to dobro ili loše za Uniju, za svaku od 28 njezinih članica i posebno za Hrvatsku, kojom već žestoko prosvjeduju civilne udruge, inicijative, mediji, intelektualci…? Što bi TTIP značio za europski Jugoistok, gdje se susjedi RH uvelike već pakiraju za priključenje Uniji? Tim iznimno važnim, reklo bi se i sudbonosnim pitanjem za budućnost zemlje i život građana, Holy i Lesar "dosađuju" neuspješnoj i nezainteresiranoj vladi premijera Zorana Milanovića.

A Vlada? Kao da mrtav prdi. Zaokupljena je jalovom demagogijom kako mandat privesti zadnjoj tisućinki sekunde zakonskog roka trajanja i prethodno ubiti ljetni raspust na najugodnijem mjestu jadranske hladovine. Ne uzbuđuje se ni zbog prijetećeg dizanja prosvjednog tlaka zbog TTIP-a gotovo već pod prozorima Banskih dvora. Što bi se onda živcirala zbog "zapjenjenih" dvoje saborskih zastupnika. Ionako će, svjesni su već u Vladi, popiti na predstojećim parlamentarnim izborima toliko batina razočaranih birača da SDP-u i koalicijskim partnerima (koji već traže nove, izglednije koalicije) ni puna potpora Laburista i ORaH-a ne bi pomogla. No, to je manje važno od činjenice da političari i njihove politike dolaze, odlaze i prolaze, a građani moraju i sutra živjeti. Nije svejedno hoće li ostati na spaljenoj ili kultiviranoj zemlji.

Foto: A.K.<br>
Foto: A.K.

Hrvatski su laburisti, uzimajući u obzir opći predizborni ršum, uputili u saborski postupak Interpelaciju o radu Vlade. Zatražili su obavijest o Vladinu stajalištu o TTIP-u te izradu stručne studije o utjecaju američko-europskog sporazuma na domaće gospodarstvo, socijalna i radna prava, okoliš, financije… Hrvatskom su saboru predložili da inzistira na tome da se TTIP, nakon što ga izdogovaraju izaslanstva SAD-a i EU-a, bezuvjetno ratificira u parlamentima zemalja članica Unije. Kao što se i moglo očekivati od nemarne Vlade, koja u budućnost ne gleda ni do kraja tjedna, kamoli srednjoročno ili dugoročnije, Lesaru je odgovoreno da takva odluka još nije donesena, pa se ne zna hoće li TTIP ići na ratifikaciju u parlamente ili će njegovo prihvaćanje u Europskom parlamentu biti i obveza za primjenu u svim zemljama članicama EU-a.

Holy i Lesar imaju pravo kad tvrde da SAD i EU već neko vrijeme pregovaraju o TTIP-u, ali njegov je sadržaj - tajna. Zašto? Tek se tu i tamo Pa što, ako toj trknutoj zemlji još trknutijih građana koji si uporno biraju vođe baš među najtrknutijim političarima dođe, uz Herr Hansa Zuschpeiskocha iz Berlina, krojiti dnevni/noćni raspored sati i Mr. John Hamandeggs iz Washingtona!? može čuti iz nekih lobističkih krugova obiju strana, pupčano povezanim s multinacionalnim korporativnim miljeom, da Ameri nude Uniji vrlo povoljan sporazum o zajedničkim pravilima trgovanja i ulaganja od kojega će EU imati koristi. Pitanje je, međutim, a na njega nitko od pobornika TTIP-a ne zna ili ne želi jasno odgovoriti: zašto bi SAD nudile Starom kontinentu sporazum od kojeg će, eto, Europa imati korist? Zašto im je stalo do - koristi drugih? Što je kvaka u tom samaritanskom paketu!? Bune li se bez veze građanske skupine po europskim zemljama, sve više u RH, ali i u SAD-u? Vidi vraga, ne žele živjeti bolje nego dosad, ne žele American Dream Immediately ili preporodni New Deal Now za 21. stoljeće!?

"Pregovori su proglašeni najvećom tajnom, a informacije koje se pojavljuju u javnosti najčešće prati riječ navodno", kazao je Lesar novinarima o TTIP-u. "Vlada nije Saboru i javnosti podastrla ni jednu informaciju o smjernicama koje je imala pravo dati pregovaračkom timu Europske komisije, a Sabor se, za razliku od drugih parlamenata u EU, pravi Englezom i nije pokazao interes i želju da se o tome raspravlja." Tko može unaprijed tvrditi, bez stručne studije utjecaja TTIP-a na hrvatsko gospodarstvo, socijalna i radna prava, ekologiju, zdravlje, prirodne resurse, životni standard i pravnu sigurnost građana i društvo u nizu važnih pojedinosti da će sporazum SAD-EU biti dobar za Hrvatsku!? Nitko.

Krajnje je neozbiljno od domaćih političara - danas ili sutra na vlasti - ponašati se kao japanski Mizaru, Kikazaru i Iwazaru. Najveća oporbena stranka, "novi HDZ" (novi? - sic) i njezin šef Tomislav Karamarko, bez kojega nema ni konzerve paštete, također ni trc niti mrc o TTIP-u. A žele na vlast! Ne sutra ili prekosutra, na redovnim izborima, nego već danas popodne! I prije, ako može. I bez izbora, ako može. A ne Bijedna se Naša "ne bi štela mešat" u stvari koje je se tiču. Postala je članicom EU-kluba, "obitelji kojoj oduvijek pripada", pa će dopustiti Bruxellesu neka odluči što jest, a što nije dobro za građane RHmože! Nikoga, osim građanskih udruga, civilnog društva i saborskih "redikula", očito, nije briga kako će ljudi i na čemu živjeti, u kakvoj zemlji i tko će im biti gazda, ako američko-europski sporazum prođe nekim tijelima i strukturama u kojima se neće pitati za hrvatski glas.

Očito nitko nije ništa naučio iz neznalačkih i uvelike štetnih, a nevjerojatno skupih za domaće porezne obveznike, pregovora o priključenju RH Uniji. Sada se lupaju u glavu ribari, uzgajivači stoke i peradi, poljodjelci, mali trgovci i ini poduzetnici, bankovni klijenti…, pa čak i medicinske sestre, nezaposleni i vlasnici rakijskih kotlova! "Unija je meni dala da svoj na svome postanem budala!" - preinačio naš razočarani EU-čovo onu, sada zabranjenu, o "ljubičici bijeloj i plavoj". Dok je bilo "ljubičica", mogao je ponijeti kući svu ribu s parangala, kusati kobasicu iz svoga dima, rajčicu iz vrta koja miriše do alpskih visova u susjestvu i svaki mjesec uredno primiti plaću na radnom mjestu s kojeg se ne ide na burzu niti se ovrhom leti iz stana... Ali, to je bio najcrnji mrak! "Srećom bezgraničnom", došli su ovi što sada nude i TTIP te nesebično - upalili svjetlo!

"Ovo je daleko više od trgovinskog sporazuma SAD-a i EU-a", kazala je Mirela Holy uredniku Dubravku Merliću u Pressingu televizije N1 o TTIP-u. "Nije točno da su pregovori potpuno transparentni. Pregovara se na razini lobista povezanih s multinacionalnim kompanijama. Može se steći dojam da se pregovara s pozicije interesa multinacionalnih kompanija. I prije je bilo pokušaja da se taj proces ubrza te se nije htjelo da ide u Europski parlament, što izaziva veliku sumnju. Ne radi se ovdje samo o trgovinskom sporazumu. Pregovara se o radničkim pravima, sigurnosti Nije nebitno hoće li neutaživa korporacijska glad za zgrtanjem profita na što širem tržištu naškoditi kvaliteti i uvjetima života svih ostalihhrane… Želim reći da nisam protiv tog sporazuma, ali mislim da on treba ići na podizanje postojećih standarda, a ne snižavanje. Mogli bi profitirati veliki proizvođači koji će lakše poslovati sa SAD-om. Smatram da svaka zdrava ekonomija počiva na malim i srednjim poduzećima za koje mislim da se neće moći othrvati robi koja će dolaziti iz SAD-a. Bojim se da neće biti dobro za Hrvatsku kao i za mnoge druge male zemlje."

Holy, ali i dobar dio građanskih protivnika TTIP-a u raznim zemljama, čak i u SAD-u, drže da će se u Europskom parlamentu ipak naći kritična masa pameti, isklijale iz masovnog protivljenja sporazumu SAD-EU, pa neće proći. Ako prođe, bit će to sadržajno pročišćena verzija. Ipak, ni takva ne bi smjela biti obvezujuća za sve, bez javne rasprave i ratifikacije u parlamentima zemlja članica EU-a. To je preozbiljna stvar da bi se tek tako, nekritički i lakomisleno pristajalo na tuđu volju i interese najmoćnijih multinacionalnih korporacija i zemalja.

Hrvatski eurozastupnik OraH-a Davor Škrlec navodno je pročitao najprijepornije (tajne) dijelove TTIP-a, koji se odnose na to kako nastaju pojedini proizvodi i kako se šalju na tržište, što je od životne važnosti za sve ljude na Zemlji. Nije nebitno hoće li neutaživa korporacijska glad za zgrtanjem profita na što širem tržištu naškoditi kvaliteti i uvjetima života svih ostalih. Većine žitelja kojima se u ime globalizacije, slobode tržišta i Očito nitko nije ništa naučio iz neznalačkih i uvelike štetnih, a nevjerojatno skupih za domaće porezne obveznike, pregovora o priključenju RH Unijisvetosti profita uskraćuje pravo odlučivati o samima sebi, unutar vlastitih posebnosti, različitosti i potreba. Osobito u pitanjima prehrane te zaštite prirodnog okoliša, zdravlja, socijalne i radne sigurnosti. Kvaka je i u navodnom pokušaju nametanja visokih odšteta, koje države imaju platiti korporacijama, ako požele raskinuti nepovoljne ugovore.

"Šalje se neodgovorna i neutemeljena poruka javnosti da će ovaj sporazum olakšati plasman roba i proboj hrvatskih malih i srednjih poduzetnika na američko tržište, no dokumenti koje sam pročitao to ne sugeriraju", kazao je Škrlec Novom listu. "Hrvatska već ima potpisan jedan takav sporazum sa SAD-om i iskustva nam nisu najbolja. Doista je neshvatljivo to da je taj dio sporazuma u nas potpuno marginaliziran. Sve razvijene zemlje EU-a, posebno Njemačka i Švedska, upravo u ovom segmentu vide najveći problem sporazuma. Tim zemljama je posve nedopustivo da kompanije mogu tražiti dosta velika obeštećenja, ako procijene da je država ugrozila njihov kapital promjenom pojedinih propisa ili zakona. Ovaj problem je naročito izražen u području zaštite okoliša. Primjerice, može se dogoditi takva situacija u kojoj će američka kompanija tužiti Hrvatsku zbog njezine odluke o tome da smanji dopuštenu razinu emisije štetnih plinova ili pak da porijeklo i sastav hrane bude transparentno deklarirano na proizvodu."

RH već ima vrlo neugodna iskustva iz "poslovnog" šurovanja s multinacionalnim korporacijama iza kojih, beziznimno, stoje vlade najmoćnijih ze Najveća oporbena stranka, "novi HDZ" (novi? - sic) i njezin šef Tomislav Karamarko, bez kojega nema ni konzerve paštete, također ni trc niti mrc o TTIP-u. A žele na vlast!malja, nerijetko i politički vrh EU-a koji se služi raznim alatima pritiska. Državna blagajna Bijedne Naše je drastično olakšana zbog raskida nepovoljnih ugovora s američkom korporacijom Enronom (2000. godine - 50 milijuna dolara), talijanskim Astaldijem (2008. godine - gotovo 65 milijuna eura)… Već se neko vrijeme tužbom i jezivim obeštećenjem prijete RH strane banke-kćeri, jer ih Vlada želi zakonski/sudski onemogućiti u daljnjem pljačkanju građana kreditnim reketom sa švicarskim francima (ali i eurima; valutna lauzula). Pamti se i ne tako davno javni skandal s prispjećem u Zadar broda nakrcanog tonama američke GM soje za domaću potrošnju, koja je trebala biti vraćena izvozniku, ali…

Nakon što je u roku odmah odradio američki tihi diplomatski škripac, novinari su naprasno zašutjeli, brod nije vraćen, a GM soji se zameo svaki trag. Uslast takvoj državnoj "samostalnosti i suverenosti"! GMO je, međutim, velika i milijarde eura teška američka interesna priča, duboko impregnirana u TTIP-u.

Njemačka je, među državama EU-a, najskeptičnija prema TTIP-u. Gospodarski je najmoćnija, pa i najopreznija kad Samaritanci made in USA, u pakiranju "za vaše dobro", nude darove Starom kontinentu. Osim na automobilsku industriju, Nijemci su osjetljivi i na svoju razvijenu i dugoročno profitabilnu proizvodnju postrojenja za iskorištavanje obnovljivih izvora energije. A baš su te industrije i američki ponajjači aduti, pa zaoštravanje konkurencije liberalizacijom tržišta s 800 milijuna potrošača, ako ništa drugo, sije nervozu. Ako veliki i jaki Nijemci unaprijed strepe i sumnjaju, kako RH može biti hladnokrvna prema TTIP-u? Joseph E. Stiglitz, ekonomski nobelovac i profesor na američkoj Columbiji, upozorava u članku Tko može unaprijed tvrditi, bez stručne studije utjecaja TTIP-a na hrvatsko gospodarstvo, socijalna i radna prava, ekologiju, zdravlje, prirodne resurse, životni standard i pravnu sigurnost građana i društvo u nizu važnih pojedinosti da će sporazum SAD-EU biti dobar za Hrvatsku!? Nitkokoji prenosi Poslovni dnevnik na opasnosti od invazivnog "partnerstva" sa SAD-om:

"Danas se takvi sporazumi najčešće nazivaju 'partnerstvima', kao u slučaju Trans-pacifičkog partnersta (TPP). Ali oni nisu partnerstva jednakih: SAD zapravo propisuje uvjete. Srećom, američki 'partneri' postaju sve rezistentniji. Nije teško uvidjeti zašto. Ovi sporazumi uvelike nadilaze trgovinu, reguliraju ulaganja i intelektualno vlasništvo te nameću korjenite promjene u zakonodavnom, pravosudnom i regulatornom okviru zemalja, bez inputa ili odgovornosti kroz demokratske institucije. Čini se da je najodbojniji i najnepošteniji dio takvih sporazuma vezan uz zaštitu investitora. Prava nakana tih odredbi je spriječiti propise vezane uz zdravstvo, okoliš, sigurnost i, da, čak i financije koji bi trebali zaštititi američko gospodarstvo i građane."

Skupina vrhunskih intelektualaca i profesora najjačih sveučilišta u SAD-u, među kojima i nobelovac Stiglitz, obratila se američkom predsjedniku Baracku Obami, upozoravajući ga na štetnost pokoravanja svijeta sebičnom interesu korporativnih multinacionalki. Jer, ističe Stiglitz: "Pravila i propisi određuju vrstu gospodarstva i društva u kojem ljudi žive. Oni utječu na relativnu pregovaračku snagu, s važnim posljedicama po nejednakost, što je sve veći problem diljem svijeta. Pitanje je bismo li trebali dopustiti bogatim korporacijama postupanje prema odredbama sakrivenim u takozvanim trgovinskim sporazumima u cilju propisivanja kako bismo trebali živjeti u 21. stoljeću. Nadam se da će građani SAD-a, Europe i Pacifika odgovoriti na topitanje jednim zvučnim 'ne'".

Što će i, ako će, kako će Bijedna Naša odgovoriti povijesnoj zadaći u odnosu na TTIP bude li EU, uz SAD, jedan od njegovih potpisnika!? Ruku u vatru da će se ponijeti kao što se Hrvatska ponašala svih ovih 25 godina svoje "samostalnosti i suverenosti": kako mama (iz Bruxellesa) kaže! Jer, ako TTIP bude "dobar" za Berlin, Pariz i London, nema razloga da ne bude "još bolji" za Zagreb! Logika je to svih vlada RH, bez obzira na svjetonazor, politički i ideološki predznak. Eto, dade se iščitati i iz odgovora Banskih dvora zastupniku Lesaru: "Hrvatska je ograničila svoj suverenitet u određenim područjima u korist autonomnog pravnog poretka EU-a te je zajednička trgovinska politika u isključivoj nadležnosti EU-a".

Rječju, Bijedna se Naša "ne bi štela mešat". Postala je članicom EU-kluba, "obitelji kojoj oduvijek pripada", pa će dopustiti Bruxellesu neka odluči što jest, a što nije dobro za građane RH. Sama nije dovoljno zrela odlučiti o tome što želi!? Ako se u Bruxellesu i Strasbourgu dogovore da TTIP ide na ratifikaciju u nacionalne parlamente država članica EU-a, OK. Ako ne, nego će odluka Europskog parlamenta biti zadnja riječ u ime svih 28 članica, opet - OK. Poslije kako bude, i kako kome. Bijedna je Naša ionako već beskorisno, uglavnom vlastitom glupošću, poput vrtnog strašila napunjena američkom slamom. Od kroja policijskih kapa, odora i ZNA SE gdje ruke kad se intonira nacionalna himna do nepotrebnih naplavina u jeziku i banalnih sitnica u društvenoj svakodnevici.

Pa što, ako toj trknutoj zemlji još trknutijih građana koji si uporno biraju vođe baš među najtrknutijim političarima dođe, uz Herr Hansa Zuschpeiskocha iz Berlina, krojiti dnevni/noćni raspored sati i Mr. John Hamandeggs iz Washingtona!? Premijer Zoran Milanović je, indikativno, upozorio njemačku kancelarku Angelu Merkel da RH nije "ptičji rezervat" na što je ona prijezirno odmahnula rukom. Što ako građani jednog dana zaključe da se ipak podnošljivije živjelo u "ptičjem rezervatu", nego sada u TTIP-ovoj krletci s koje se oljuštila lažna pozlata!?

Ključne riječi: TTIP, stop ttip
<
Vezane vijesti