Foto: PixabayFoto: PixabayHrvatski radnici emigriraju i dalje, a za to postoje i kratkoročni i dugoročni faktori.

Hrvatska možda jest turistički raj, ali živjeti i raditi tamo već je nešto teže. Hrvatski radnici emigriraju u velikom broju - fenomen koji ima korijene u kratkoročnim i dugoročnim faktorima. Analiza.

Već niz godina, emigracija i depopulacija vrište sa naslovnica hrvatskih novina, a česti su i alarmatni nazivi poput "egzodusa" i "demografske katastrofe". U svakom slučaju, mnogo je, uglavnom mlađih ljudi, koji su napustili rodnu zemlju i otišli u zapadnu Europu trbuhom za kruhomMeđutim, deficit postoji i kod nekvalificiranih radnika: suprotno očekivanjima, hrvatski radnici koji napuštaju zemlju najčešće imaju niži stupanj obrazovanja od onih koji ostaju u zemlji.

Predsjednica Kolinda Grabar Kitarović često govori o demografskom problemu, naziva ga "vitalnim pitanjem" i "borbom za egzistenciju."

Za tu borbu Grabar Kitarović je okupila tim stručnjaka. Prijedlozi iz 2018. godine uključuju neke opće gospodarske poticaje, porezne olakšice, reformu javne uprave, poticaje za rađanje kao i stari san o povratku dijaspore kući.

Tijekom nedavnog posjeta Virovitici, Grabar Kitarović je ponovo istaknula potrebu za rješenjem demografskog pitanja, osobito u krajevima direktno pogođenim "velikosrpskom agresijom". Hrvatska je obasipala velikim riječima područja koja su bila na prvoj liniji fronte Domovinskog rata, posebno Liku i Slavoniju, ali im je dopustila da gospodarski odumru.

U brdovitoj regiji, Lici, tradicija migracije je jaka još od vremena Austro-Ugarske. S druge strane, u središtu plodne Slavonije, Vukovar je grad u koji se doseljavalo za vrijeme socijalističke Jugoslavije, a zadnja dva desetljeća ekonomski malaksao odumire i doslovno se prazni. Već inicijalna analiza ilustrira korijene emigracije hrvatskog radništva u kratkoročnim i dugoročnim fenomenima.Danas su tri zemlje istočne Europe na vrhu ljestvice zemalja s najvećim postotkom radnika koji žive u inozemstvu. U 2018. 21.3 % radno sposobnih Rumunja živjelo je u inozemstvu. Nakon Rumunjske slijedi Hrvatska (15.4 %), Litva (14.5 %)

Hrvatska se pridružila Europskoj uniji 2013. godine, u vrijeme duboke ekonomske krize koja je uzrokovala rast nezaposlenosti, posebno u 2013. i 2014. godini kada je došla do 17 %. Tako je ulazak Hrvatske u EU postao pokretač emigracije. Brojke su još više narasle od 2015. godine kada je hrvatskim radnicima omogućena potpuna sloboda kretanja u većini EU zemalja, uključujući Njemačku.

U tom pogledu Hrvatska nije jedinstvena jer je masovna emigracija obilježila većinu ostalih zemalja koje su se nedavno pridružile Europskoj uniji.

Danas su tri zemlje istočne Europe na vrhu ljestvice zemalja s najvećim postotkom radnika koji žive u inozemstvu. U 2018. 21.3 % radno sposobnih Rumunja živjelo je u inozemstvu. Nakon Rumunjske slijedi Hrvatska (15.4 %), Litva (14.5 %), Portugal (13.6 %) i Bugarska (13.3 %). Dobro se podsjetiti da je masovna emigracija u Hrvatskoj započela već u devedesetim. U međuvremenu još uvijek nije sigurna procjena ukupnog broja hrvatskih građana koji su emigrirali.

Brojke i postoci

Prema podacima hrvatskog Zavoda za statistiku, nakon što se Hrvatska pridružila EU, godišnji broj iseljenika je narastao sa 15.262 u 2013. godini na 39.515 u 2018. godini (vrhunac je bio 47.532 u 2017. godini).

I pored toga, statistika ne može dati pravu sliku jer je teško razlučiti prave emigrante, posebno kada su službeno i dalje prijavljeni u Hrvatskoj. Često je to zbog toga da zadrže zdravstveno osiguranje u Hrvatskoj i sve usluge zdravstvene zaštite koje su znatno jeftinije nego u zemljama u koje Hrvati emigriraju. To može potvrditi činjenica da je ukupan broj zdravstveno osiguranih za 200.000 veći od broja stvarnih stanovnika.

statistika.jpg

Prema podacima istraživanja koje je proveo Jutarnji list, a u kojem su obuhvatili samo hrvatske građane koji borave u najpopularnijim odredištima emigranata – Njemačkoj, Irskoj i Austriji – brojke bi trebale biti još više: od 9.007 u 2012., do 16.895 u 2013., 45.517 u 2014., 61.626 u 2015., 64.654 u 2016. i 66.201 u 2017. godini.I pored toga, statistika ne može dati pravu sliku jer je teško razlučiti prave emigrante, posebno kada su službeno i dalje prijavljeni u Hrvatskoj. Često je to zbog toga da zadrže zdravstveno osiguranje u Hrvatskoj i sve usluge zdravstvene zaštite koje su znatno jeftinije nego u zemljama u koje Hrvati emigriraju

Prema drugom istraživanju Hrvati koji žive u drugim zemljama mogli bi predstavljati dodatnih 25 %. Nije iznenađenje da lavovski dio ide Njemačkoj sa 56.265 doseljenih u 2017. godini, nakon koje slijede Irska i Austrija. I dok su Austrija i Njemačka dio povijesne migrantske rute, Irska je tek nedavno postala destinacija za doseljenike, a vrhunac odlazaka tamo bio je 2016. godine.

Karakteristike novih migracijskih tokova su puno mlađa prosječna dob (u prošlom desetljeću prosječna dob bila je 41.5, u 2016. brojka je pala na 33.6) i mnogo veća učestalost mlađih.

Unutar ovih brojeva treba razlikovati Hrvate iz Hrvatske i one s hrvatskom putovnicom koji dolaze iz drugih zemalja (osobito Bosne i Hercegovine). Od 57.724 Hrvata koji su 2018. došli u Njemačku 6.527 spadalo je u ovu drugu kategoriju.

Istraživanje Ivane Draženović, Marine Kunovac i Dominika Pripužića koje je objavljeno krajem 2018. godine, a odnosi se na period od 2013. do 2016. godine, procjenjuje da je 230.000 Hrvata odselilo u tom razdoblju.

Migranti su najčešće iz regija sa visokom stopom nezaposlenosti, poput istočne i središnje Hrvatske, Like i Gorskog Kotara. Pored toga, migracije također utječu na sjeverozapadnu Hrvatsku i i mogle bi se povećati sa krizom u brodogradnji.

Iz današnje perspektive moglo bi se reći da je emigracija smanjila pritisak na nezaposlenost: u 2019. nezaposlenost je bila tek iznad 7 %, manje od pola od brojke prije pet godina.

statistika2.jpg

Manjak radne snage

Pored toga, odlasci emigranata zadnjih godina uzrokovali su manjak radne snage na tržištu rada. U nekim gospodarskim djelatnostima pojavio se kronični manjak, a osobito su alarmatni nedostaci u zdravstvenom sustavu. Međutim, deficit postoji i kod nekvalificiranih radnika: suprotno očekivanjima, hrvatski radnici koji napuštaju zemlju najčešće imaju niži stupanj obrazovanja od onih koji ostaju u zemlji. Karakteristike novih migracijskih tokova su puno mlađa prosječna dob (u prošlom desetljeću prosječna dob bila je 41.5, u 2016. brojka je pala na 33.6) i mnogo veća učestalost mlađih

U posljednjih je nekoliko godina Hrvatska otvorila vrata još većem broju stranih radnika. Unatoč tome čini se da područje bivše Jugoslavije, odakle su kroz povijest radnici dolazili u Hrvatsku, ne može zadovoljiti potrebe. S njihove strane, radnike iz Bosne i Hercegovine i Srbije više od hrvatskog tržišta rada privlače dalja odredišta, posebno Njemačka. A napad na srpske sezonske radnike prošlog ljeta u Supetru na otoku Braču, i to zbog nacionalne pripadnosti, kao i šira klima netolerancije prema srpskoj zajednici ne pomažu da Hrvatska bude privlačnija susjednim zemljama.

Rezultat toga je da radnici sa Dalekog istoka, posebno Filipina, i nisu egzotična pojava u hotelijerskom sektoru u Hrvatskoj. S druge strane, tisuće izbjeglica koje dolaze balkanskom rutom i kucaju na vrata zemlje nisu nikad uzeti u obzir kao potencijalna radna snaga.

Kvota za strane radnike u 2019. iznosi 65.000, duplo više nego prošle godidne od čega je 15.600 u hotelijerstvu i 17.800 u građevini. To je još uvijek premalo za potrebe zemlje. Osim toga, čini se da su brojni međunarodni posrednici koristili te kvote da bi radnike iz ne-europskih zemalja poslali u Hrvatsku , ali ih vrlo brzo prebacili u druge europske zemlje.A napad na srpske sezonske radnike prošlog ljeta u Supetru na otoku Braču, i to zbog nacionalne pripadnosti, kao i šira klima netolerancije prema srpskoj zajednici ne pomažu da Hrvatska bude privlačnija susjednim zemljama

Kako rastu kvote, tako i molbe umirovljenicima. Tako je u proljeće lanac trgovina Spar pokrenuo kampanju u kojoj pozivaju umirovljenike, koji po hrvatskom zakonu mogu raditi pola radnog vremena, da se kod njih zaposle i tako upotpune svoje male mirovine.

Posljednji potez u borbi sa nedostatkom radne snage je porezna reforma Vlade desnog centra Andreja Plenkovića kojom se onima koji se vrate na posao omogućuje značajna porezna olakšica. Osim toga, u bliskoj se budućnosti očekuje povratak brojnih građana koji su za vrijeme jugoslavenskog zlatnog doba emigracije, između 1968. i 1972., godine otišli u Njemačku, a uskoro će u mirovinu.

Dakle, je li Hrvatska zemlja za mlade?

Pokazatelji u Hrvatskoj govore najviše o vrlo izraženom fenomenu koji je zahvatio cijelu južnu Europu. Teško je predvidjeti, osobito ako se uzme u obzir moguća recesija u Njemačkoj, da li će se zadržati povoljni uvjeti za emigraciju u Europskoj uniji.

U Hrvatskoj i susjednim zemljama bit će općenito bolje ukoliko se radno sposobnom stanovništvu ponude dobri uvjeti, a to su kvaliteta života, efikasna državna uprava bez korupcije i razlog da ulože svoju energiju i nadu u vlastitu zemlju. Ovo je također izazov za Dubravku Šuicu, europarlamentarku koja je nedavno izabrana za dopredsjednicu Europske komisije za demokraciju i demografiju.

 

edjn_logo_copy92543.png
Članak je originalno objavljen od strane OBC Transeuropa u okviru Europske mreže za data novinarstvo.
Ključne riječi: radnička prava, EU, Hrvatska, EDJNet, emigracija
<
Vezane vijesti