„Teško je govoriti o konkretnom ubojici jer ga liječnici nisu pregledali, ali se njegov profil može procijeniti na temelju prijašnjih sličnih slučajeva“, tvrdoglavo nastavlja Jukić, priznajući javno da čovjeka nije ni vidio.

Čak ni sveznajući psihijatri poput Jukića ne mogu već „s vrata“ znati od čega boluje čovjek, a kamoli iz medija, koji su doslovce odjekivali paušalnim procjenama ubojičinog mentalnog statusa, senzacionalistički napuhanih do neslućenih razmjera.

Tako svi mediji prenose izjavu Željka Vele, tajnika kluba u kojem je nekoć radio i Šlogar, da je dotični bio „malo čudan“. Nekadašnja Šlogarova susjeda, jedva dočekavši svojih pet minuta slave, svima je rastrubila da je Šlogar, kojeg nije vidjela pet godina, ponekad ne bi pozdravio, a i da mu je stan bio neuredan. Tko zna što bi za mene rekla da zaviri u moj prostor. Iz takvih je vijesti, baziranih na poluinformacijama, interpoliranim rupama u sjećanju o nekom tihom, neprimjetnom čovjeku, psihijatar Vlado Jukić javnosti lansirao svoju dijagnozu.

Da se razumijemo: novinari će uvijek takve informacije pokušati dobiti, opravdavajući se izlizanim poučcima da „to traži tržište“ i da „javnost ima pravo na informaciju“. Sjetimo se samo kako se čerečilo ubojicu Kristine Šušnjare, kojeg je Slobodna Dalmacija na naslovnici proglasila „glupim, agresivnim i ubrojivim“ (16. 2. 2008), prenijeviši zaključak psihijatrijskog vještačenja.

Doc. dr. Mijo Milas posthumno je nagađao i o Ivanu Koradi kao o osobi s poremećejem osobnosti (u Slobodnoj Dalmaciji od 29. 3. 2008.), a da ga, kao ni dr. Jukić Mladena Šlogara, prethodno nije ni vidio, ni razgovarao s njim, ni obavio psihopatološka testiranja, vidio rezultate opservacije, konzultirao se s drugim stručnjacima, i sl.

A to su sve dijelovi redovne procedure da bi si jedan psihijatar mogao dozvoliti davanje dijagnoze. Dakle, od medija bolje ne možemo ni očekivati, ali od nekog ozbiljnog psihijatra, kojem i Hipokratova zakletva nalaže da neće širiti o pacijentovoj bolesti ono što zna, a kamoli ono što ne zna, očekivali bismo da će novinaru reći hvala, nemam komentara i da neće zloupotrijebiti svoj liječnički kredibilitet.

Osim, naravno, ako brzinsko serviranje dijagnoze ubojice, uz sav ostali šušur o ovom slučaju na medijskom meniju nije u funkciji zataškavanje nekih drugih istina. Ili kako bi to narod rekao, pišanja u oči.