Diplomatski odgovori dominirali su Fakultetom političkih znanosti u Zagrebu 9. studenog tijekom posjeta Victorie Nuland, veleposlanice SAD-a pri NATO-u. Unatoč najavi, na Fakultetu se nije pojavio značajniji broj NGO aktivista koji bi postavili provokativna pitanja zastupnici Busheve politike u Sjevernoatlantskom savezu. Vjerojatno bi i tada prevladavali šturi i diplomatski odgovori. No, veleposlanica je dala nekoliko zanimljivih osvrta.

Hoće li – neće li

Svi su očito oprezni u zadnje vrijeme kad se daju nade zemljama kandidatima. Prežurni ulazak Rumunjske i Bugarske u Europsku Uniju dovelo je do posvemašnje pomutnje u vanjskoj politici. Sada su svi škrti u obećanjima, ali darežljivi u tapšanju po ramenu. Hrvatska vlada na pragu izbora gromoglasno najavljuje ulazak u NATO savez do kraja 2008. godine, odnosno dobivanje pozivnice u travnju iduće godine na summitu u Bukureštu. Svaki summit, pa i ovaj, bit će obilježen nekim velikim odlukama, kao što je bio obilježen i onaj u Rigi.

Nuland je ipak jasno rekla da nitko ne garantira pozivnicu Hrvatskoj u Bukureštu. Odluka o pozivnici bit će donesena tek u veljači iduće godine, a do tada će NATO savez okom sokolovim pratiti razvoj demokracije u našoj zemlji. Hrvatska također mora ostati vjerna NATO-ovim idealima. Veleposlanica je naglasila četiri pravca djelovanja nakon Bukurešta. NATO će i dalje biti globalni zaštitnik sigurnosti, jačat će u svojim matičnim zemljama, povećat će globalno partnerstvo i ojačati mir u Europi, naročito na Balkanu. To znači da će trupe Saveza trenirati policijske i vojne snage u trećim zemljama, a naročito u Afganistanu, Iraku, Kosovu te u zemljama Afričke unije. Hrvatska mora pokazati sklonost ovim ciljevima, demokratizaciji, poboljšanju vojne moći te senzibilizirati hrvatsku javnost. Američka javnost je, primjerice, povećala svoju sklonost prema NATO-u, ali to se dogodilo nakon 11. rujna.



NATO nas navodno želi kako bismo odgovorili na pitanje Saveza je li nam demokracija dobra i jesmo li spremni braniti tu demokraciju politički i vojno na našem području, ali i drugdje na svijetu.

Nakon postavljenih pitanja, veleposlanica Nuland je promijenila gornji iskaz. Na kraju je rekla da je NATO zajednica suverenih država u kojima nitko ne može zahtjevati od druge članice da se politički ili vojno angažira bilo gdje na svijetu. Potiče se bilo kakav doprinos, kaže ona, pa su tako u Savezu i Island koji nema vojske, ili Luksemburg koji ima vrlo malenu vojnu. To se zove konsenzualna predanost idejama NATO saveza, za koju gomila današnjih politologa ne zna reći što je. Zapravo, kako bi rekao i naš veleposlanik pri NATO-u Davor Božinović, ni sam NATO ne zna što je, od kad je nastao do danas.

Škakljiva pitanja

Victoria Nuland nije odgovorila ni na jedno škakljivo pitanje. Odnosi s Rusijom su, tvrdi ona, odlični, čak cvjetaju na dobrim temeljima suradnje. Već četiri godine Bush i Putin rade na zajedničkom projektu raketnog štita zbog zajedničke prijetnje koja dolazi iz Irana. Iran je puno bliži Rusiji nego SAD-u, rekla je, ali je zaboravila napomenuti da se radi o političkom približavanju, a ne blizini opasnosti. Uostalom, NATO se svojski trudi zauzeti strateške pozicije u Ukrajini i na Kavkazu, dok se Putin svojski trudi naoružati zemlju do krajnjih mogućnosti. Zapravo moratorijem na ruski potpis na Sporazum za konvencionalno naoružanje u Europi Putin je ponovio ono što je tridesetih godina prošlog stoljeća radio Hitler. No, za Nulandovu je to temelj suradnje. Ni na Srbiju nije imala primjedbe. Srpski proglasi o neutralnosti su izazvale samo riječ dvije; Srbiji su vrata uvijek širom otvorena.

Ni SAD ni NATO ne muče ljude i nikad neće mučiti ljude, postojano i čvrsto je odgovorila veleposlanica najneslobodnije slobodne zemlje na svijetu. Slike Guantanama su letjele pred očima prisutnih dok se Nuland klela u dobrotu svoje vlade, odgovarajući na pitanje o službenom izvješću Vijeća Europe o zatvaranjima potencijalnih terorista prema famoznom Članku 5 koji su civilizirane zemlje liberalne demokracije s gnušanjem odbile.

Diplomatske odgovore ne možemo ukinuti, niti treba očekivati da će netko iz vladajućih struktura reći nešto dublje. Nulandova je otišla iz prekrasnog Zagreba, u kojem je provela jedno poslijepodne, ostavivši mnoge u nedoumici. Šteta je što se nije više pričalo o alternativama. Ovako, proizlazi da bi Hrvatska dugoročno profitirala ulaskom u NATO. Njezinim ostankom u sigurnosnom vakuumu postigle bi se neželjene posljedice, prije svega ogromno povećanje vojske i vojnih izdataka, a da ne kažemo koliko bi to štetilo bilateralnim i multilateralnim vezama. Nitko danas u Europi ne želi biti Srbija, koja u krajnjem očaju proglašava neutralnost zemlje koja je demokratski, financijski, društveno i psihosomatsko (kao što je opisano u srpskom dokumentarcu Eho) pred bankrotom. To je samo benefit i jasno je izražen. No, gdje je cost, naročito onaj financijski i vojno-ljudski, dragi naši politički vođe?

Tagovi: nato, Victoria Nuland