Preispitivanje savjesti! Tako bi se mogla naznačiti panika nastala po rušenju teške drvene grilje sa slavnog zagrebačkog nebodera što je, prema projektu arh. Ivana Vitića, sagrađen u Laginjinovoj ulici krajem pedesetih i početkom šezdesetih godina prošloga stoljeća. Teška grilja sručila se u park u kojem je dječje igralište. Na sreću, nitko nije stradao, ali su se duhovi konačno uzbudili. Oronula fasada tog stambenog nebodera, koji je označen kao najbolja zgrada kasne moderne u Hrvatskoj, prijeti već godinama prolaznicima. No, tek je otpala stokilogramska grilja uzrokovala pravi alarm! Čak i pretjerani! Jer su naslovi u medijima bili katastrofični: "Dopustili su da se uruši slavni Vitićev neboder", ili, "Tko je kriv za najveću kulturnu sramotu?"

A niti se urušio neboder niti je taj slučaj najveća kulturna sramota u Hrvatskoj! Riječ je o jednom od mnogobrojnih zagrebačkih derutnih pročelja koja čekaju obnovu.

Vitićev neboder, Foto: Pogledaj.to

Nedaleko od toga, u Martićevoj ulici jednako je derutan takozvani Drveni neboder arh. Drage Iblera (s Dragom Galićem, Mladenom Kauzlarićem i Stjepanom Planićem osnivač Zagrebačke škole koja zastupa modernistički pravac arhitekture), njegov zaštitni znak. S njega se još ništa nije srušilo, ali je bilo nekih neprimjerenih intervencija stanara, čak arhitekata, koji u većem broju stanuju u Vitićevu neboderu. Oba (zaštićeni spomenici moderne arhitekture) desetljećima nisu održavana, ni elementarno. Čija je to sramota? Kad se govori o kulturnoj sramoti u zagrebačkoj arhitekturi ima puno, puno većih. Blizak nam je primjer maksimirskog stadiona, funkcionalističkog remek-djela arh. Vladimira Turine, koji je moderni stadion promovirao u tip pejzažnog stadiona, otvorenog, s ciljem, prema maksimirskoj šumi. Pa iako je, također, riječ o spomeniku moderne arhitekture, taj je stadion suvremenim intervencijama kolege arhitekta, koji je prema istoj šumio podigao bastionski zid, potpuno uništen! To je jedna od najvećih "kulturnih sramota" u Zagrebu (u Hrvatskoj ih ima više). To je zapravo katastrofa, poput one koju je prouzročila, također "kolegijalna" intervencija na Tomislavovu domu na Sljemenu, čime je uništena vrijednost antologijskoga djela hrvatske arhitekture i avangardnoga u okviru europske povijesti umjetnosti. Rušenjem Planićeva Tomislavca, u ime takozvane obnove učinjeno je krajnje destruktivno djelo protiv hrvatske kulturne baštine! I nikome ništa! A sad plačemo zbog neodržavanja pročelja Vitićeva, a uskoro i Iblerova nebodera, što je samo odraz nebrige, i to brojnih arhitekata koji su njihovi stanari. Čekaju spomeničku rentu! Koja će biti sve tanja s obzirom na ukinuće naplate indirektne rente.

A što se čekalo sa Željpohom ili Ferimportom, zgradom koju je kao kristalnu kocku projektirao arh. Stanko Fabris, ali su je u izvedbi drugi prekrojili na način koji je svima bio odiozan. Htjelo ju se rušiti. I kad je odlučeno da se u nju smjesti Muzička akademija, arh. Milan Šosterič svojim joj je projektom htio vratiti prvotni dignitet kristalne kocke, uz maksimalno poštivanje i čuvanje originalne, povijesno značajne, konstrukcije. I nakon gotovo desetljeća čekanja, ovih dana počelo je rušenje te konstrukcije, navodno zbog novih propisanih standarda konstrukcije. Fabrisovo djelo u potpunosti nestaje! Što je to spram jednog oronulog pročelja? A kad to pročelje usporedimo s Paromlinom od kojeg su, nakon požara 1988., ostala samo pročelja, tada već statički označena kao nesigurnima, onda to pokazuje sav nemar prema graditeljskoj baštini, ne samo modernoj nego i povijesnoj! Ta od mnogih dubrovačkih ljetnikovaca, unikatne europske baštine, ostala su samo kamena pročelja! To je najveća kulturna sramota!