Marina Kelava 15.04.2014.

Razmontiravanje željeznica

Marina Kelava Prošloga su tjedna ukinute ili reducirane brojne domaće željezničke linije koje povezuju sela u odumiranju s gradićima u odumiranju. Međutim, ministar prometa Siniša Hajdaš Dončić nije se tom prilikom posuo pepelom ni ponudio ostavku.

Što nas čeka

Safety Net

Trg Burze

Deutsche welle

Problemi hrvatskoga školstva

Fotografija članka
Umjesto meritokratskog sustava imamo spontanu ad hoc mrežu korupcije u kojoj podjednako sudjeluju učenici i njihovi roditelji, kumovi, prijatelji, stričevi, ujne, bake, nastavnici i ravnatelji, sveučilišni profesori, prosvjetni inspektori, ministarstva i ministri.

Tko se ne želi prikloniti moći, novcu, politici, vjeri, naciji, rasi, tome će se život u zbornici, školi i društvu pretvoriti u pakao. Tko se pak prilagodi, brže napreduje.

Nedaleko Beča austrijski su arheolozi, zahvaljujući novoj tehnologiji georadara, otkrili kompleks zgrada iz 2. stoljeća, na 11 tisuća četvornih metara, koje su služile kao škola za obučavanje i vježbanje gladijatora - svojevrsni studentski campus. Osim neizostavne prostrane otvorene arene s drvenim tribinama, gladijatori su imali na raspolaganju natkrivenu i grijanu sportsku dvoranu, svojevrsni gimnasium, te veliki bazen! Koje li raskoši i troška za suludu zabavu koja završava pokoljem zabavljača. Transcendentna pitanja tipa "što će biti sa mnom nakon smrti" nisu previše brinula buduće pokojnike jer su im u blizini istoga kompleksa uredili groblje, gdje će njihovi obožavatelji/fanovi potom hodočastiti te ih slaviti u vijeke vjekova.

Ministarstvo znanosti, obrazovanja, i športa nedavno je obznanilo da u RH nema derutnih škola jer je ono investiralo nekoliko milijarda kuna u njihovu obnovu i održavanje (!?). Kao da je dotok novca krvca imunološkog sustava školskog organizma čiji protok omogućuje svim organima pravovremenu i primjerenu zaštitu. Postojeći sustav ne omogućuje cijeloživotno učenje u društvu zasnovanome na znanju jer, s jedne strane, prvenstveno služi indoktrinaciji na ideologijskim osnovama, a s druge pak ekonomskim interesima izdavača i knjižara, turističkih agencija, sportskih društava i ostalih parazita Međutim, s pročelja mnogih škola otpada žbuka, u nekima su učenicima nad glavom azbestni krovovi, u drugima oni prokišnjavaju, negdje se zimi i učenici i nastavnici smrzavaju (za razliku od gladijatora), dok se s druge strane mnoge, pa i obnovljene škole zatvaraju zbog nedostatka učenika. Mediji o svemu tome izvještavaju često, ponajviše sezonski početkom školske godine, kada se po školama prikazuju političari, ministri i "premijerka" s prigodnim darovima i opsjenarskim obećanjima radi ugođaja "svetkovine djetinjastih blagostanja". Zatim utihnu jer na red dolaze druge, urgentnije teme, koje bolje prodaju njihov proizvod i promoviranu robu njihovih sponzora.

Političkim je strankama obrazovanje uvijek bilo vrlo nisko na listi prioriteta jer se na njemu ne dobivaju izbori. Ono se u predizbornim programima (uključivši i tekuću kampanju) spominje tek uopćenim frazama koje pokazuju kako probleme školstva niti poznaju niti razumiju, ili ga pak tretiraju kao hardverski trošak (navođenjem plana popravljanja i izgradnje novih škola, dvorana, osuvremenjem opreme i sl.), a ne kao trajno sebeproizvodeću i samu iz sebe razvijajuću se strategijsku softversku investiciju. Stoga smo svjedočili nizu egzemplarnih ministara obrazovanja širokoga spektra znanja konzervacije prošlosti u vječnoj sadašnjosti, kao vječnom ponavljanju istoga - arheologa, bibliotekara, ljiljevokić, forenzičara, veterinara - uostalom "zna se" tko je zadužen za "stoku sitnoga zuba".

Mnogi pak intelektualci, gospodarstvenici i državnici, smatraju da za jedan narod - za njegov biologijski, etički, politički i duhovni opstanak - nema važnijega pitanja od uspostavljanja i razvijanja kvalitetnoga suvremenog obrazovnog sustava koji treba pripremiti učenike i studente za njihov budući život (osobni, društveni, radni). Na kraju takvog obrazovnog procesa uspješan učenik/student trebao bi znati ne napamet naučene lekcije, definicije, formule, molitve, godine i slična činjenična znanja, nego bi - polazeći od Sokratove misli "znam da ništa ne znam", a zahvaljujući bogatstvu metoda spoznaje koje je upoznao tijekom procesa školovanja i studiranja, izvježbanoj sposobnosti kritičkog mišljenja, skeptičkome gledištu te otvorenošću uma za nove spoznaje i alternativna rješenja - njegova osviještena znatiželja trebala moći prepoznati, analizirati, usporediti, odabrati i razriješiti ne samo znanstvene, tehnologijske i tehničke probleme, nego i osobne, psihologijske, pedagogijske, Sabor trebao hitno uskladiti postojeće školsko zakonodavstvo tako da se omogući smjenjivanje nedovoljno kvalificiranih, neodgovornih i korumpiranih ravnatelja društvene, ekonomske, političke, kao i druge probleme i izazove XXI stoljeća. To su pretpostavke za cijeloživotno učenje u društvu zasnovanome na znanju. Postojeći sustav to ne omogućuje jer, s jedne strane, prvenstveno služi indoktrinaciji na ideologijskim (nacionalističkim, političkim i vjerskim) osnovama, a s druge pak ekonomskim interesima izdavača i knjižara, turističkih agencija, sportskih društava i ostalih parazita. Svi oni, pod okriljem samovolje ravnatelja, nemarnih školskih odbora, površnih i nesposobnih inspektora, a uz prešutni pristanak školskih zbornica, mogu ucjenjivati učenike i njihove roditelje, te im skupo naplaćivati navedenu robu i usluge.

Takav je sustav školske godine 2010/2011. "proizveo" 80 posto odličnih učenika u osmim razredima osnovnih škola, a sljedeće će ih godine vjerojatno biti još i više - jer postotak "odlikaša" iz godine u godinu raste - a ministri školstva/prosvjete/obrazovanja u posljednjih tridesetak godina ništa ne poduzimaju da spriječe tu uvredljivu karikaturu škole. Stoga bi Sabor trebao hitno uskladiti postojeće školsko zakonodavstvo tako da se omogući smjenjivanje nedovoljno kvalificiranih, neodgovornih i korumpiranih ravnatelja. Mandat ravnatelja trebalo bi ograničiti na samo jedan reizbor u istoj školi, nakon čega bi se mogli kandidirati za istu funkciju u drugim školama ili bi Ministarstvo najboljim ravnateljima moglo povjeriti upravljanje lošijim školama, gdje bi svojim znanjem i iskustvom mgoli pomoći u podizanju razine kvalitete njihove nastave. Ravnatelji su, po sadašnjim im ovlastima, glavna prepreka demokratizaciji odnosa u školstvu, a to je vjerojatno i bila namjera zakonodavca.

Budući bi zakonodavac trebao izjednačiti ovlasti ravnatelja, stručnih vijeća i sindikalnog povjerenstva u pogledu kadrovske politike tj. zapošljavanja, napredovanja i nagrađivanja nastavnika. Indikativna je nebriga na području kadrovske politike u školstvu usporedimo li je sa slučajem samovoljnog zapošljavanja deset(!) djelatnika na naplatnim kućicama kod Vrgorca, kad je čak predsjednica Vlade intervenirala i poništila natječaj, kao da budućnost ovoga naroda ovisi o tome tko će Ravnatelji su, po sadašnjim im ovlastima, glavna prepreka demokratizaciji odnosa u školstvu, a to je vjerojatno i bila namjera zakonodavca naplaćivati drumarinu u HAC-u, dok se istodobno na stotine natječaja namijenjenih podobnim kadrovima u školstvu i na sveučilištima - o kojima budućnost istoga itekako ovisi - širom Lijepe Naše nitko ne osvrće. Jednom zaposlen, i najgori bi nastavnik mogao desetljećima uništavati generacije učenika svojom lijenošću, neznanjem i glupošću.

Stoga bi, prema engleskom iskustvu, a na osnovu rezultata državne mature, trebalo objavljivati rang listu svih srednjih škola u RH te, iz godine u godinu, pratiti promjene ranga. Škole koje godinama ne omogućuju intelektualno i stručno napredovanje učenika u Engleskoj rasformiraju, jer su štetne i za učenike i za društvo - umjesto njih na istom se mjestu otvaraju nove škole, s novom upravom, ravnateljstvom i zbornicom. Tko bi se kod nas usudio to učiniti? Nitko - ni kukuriku pijetlovi, ni kukulele kokoši! Ali Margareth Thacher jest! U to su doba svi - nastavnici, njihovi sindikati, laburisti ali i drugi političari, kao i roditelji - bili protiv njenih intervencija u obrazovanje jer je u nj uvela postulate neoliberističke politike, što je između ostalog rezultiralo drastičnim padu kvalitete javnih škola i što je išlo u prilog jačanju profitnoga privatnog sektora u školstvu. Margaret Thatcher već je odavno smijenjena, no rangiranje škola nije promijenjeno ni dok su laburisti bili na vlasti, pa je taj sustav praćenja uspješnosti škola ostao do danas, i više ga nitko ne želi mijenjati: ravnateljima i nastavnicima stalo je da iz godine u godinu prate svoj napredak na toj ljestvici, učenicima i roditeljima dragocjena je informacija o kvaliteti pojedinih škola, a sveučilištima je objektivan kriterij vrednovanja znanja kandidata kod upisa. 

MZOŠ bi trebao, čim postotak odličnih učenika u osnovnoj školi prelazi 8-10 posto (što je i u svjetskim razmjerima natprosječan rezultat) posumnjati u primjerenost ocjenjivanja te poduzeti odgovarajuće mjere, uvesti dodatno ispitivanje, te nakon toga smijeniti nastavnike kod kojih se uoče velike razlike u ocjenama, no isto tako smijeniti i ravnatelje koji to dopuštaju. Mala je vjerojatnost da se u nas takva mjera može uistinu i ostvariti, te bi stoga, kao alternativu, trebalo uvesti "malu maturu" koju već desetljećima polažu učenici u mnogim europskim zemljama, a nema nikakvih Škole koje godinama ne omogućuju intelektualno i stručno napredovanje učenika u Engleskoj rasformiraju, jer su štetne i za učenike i za društvo - umjesto njih na istom se mjestu otvaraju nove škole, s novom upravom, ravnateljstvom i zbornicom znanstveno utemeljenih razloga (pedagoških, psiholoških, socioloških) da se ona ne uvede i u nas.

Državna matura omogućila je da se jasno objelodane mnogi nedostaci školskoga sustava, ali se te spoznaje još ne koriste za njihovo ispravljanje. Primjerice, nakon pisanja eseja iz hrvatskoga jezika, problemi nastave i ispitivanja toga predmeta zorno su isplivali na površinu kada je stotinu učenika zadarskih gimnazija predalo esej napamet naučenoga sastavka gotovo identičnog sadržaja. I svi su prošli!? Kakvu poruku time dajemo učenicima/studentima? A tek primjer podobnog učenika iz dijaspore, koji nakon što mu je zabranjeno polaganje mature u Imotskom upisuje Pravni fakultet u Zagrebu, a da Državnu maturu uopće nije polagao? Kolika je vjerodostojnost stručnih radnih skupina u kojima ispitna pitanja sastavljaju i autori udžbenika (u čistom sukobu interesa!)? Unatoč ovim propustima dosadašnji rezultati državne mature pokazuju kako se objektivnim ocjenjivanjem broj odličnih učenika dramatično smanjio: na ljetnom roku 2011. godine odličnim je ocijenjeno iz geografije 1,53 posto kandidata, iz kemije 1,57 posto, iz sociologije 2 posto, iz  informatike 2,7 posto, iz psihologije 2,8 posto. Istodobno se broj negativno ocjenjenih kandidata povećao, u nekim je predmetima skočio do 40 posto (psihologija), dok ih je fizika imala 24 posto, kemija 21 posto, biologija 15 posto, filozofija 10 posto, matematika (viša) 9 posto.

Za osnovnu školu takvi su negativni rezultati nezamislivi, no upravo su oni odraz i pokazatelj dugogodišnje nebrige, nerada, neznanja, nesposobnosti, nepotizma i korupcije, kako u osnovnoj tako i u srednjoj školi. Umjesto meritokratskog sustava školstva imamo spontanu ad hoc mrežu korupcije u kojoj podjednako sudjeluju učenici i njihovi roditelji, kumovi, prijatelji, stričevi, ujne, bake, nastavnici i ravnatelji, sveučilišni profesori, prosvjetni inspektori, ministarstva i ministri. Tko se takvome sustavu ne želi prilagoditi  te prikloniti moći, novcu, politici, vjeri, naciji, rasi, tome će se život u zbornici, školi i društvu pretvoriti u pakao, bez obzira na kvalitetu i uspješnost rada s učenicima. Tko se pak prilagodi brže napreduje, biva hvaljen, nagrađen i darivan (nerijetko i zlatnim nakitom, ručnim satovima, umjetničkim slikama i sličnim) ili mu je usluga uzvraćena na drugi način, neovisno o stručnosti, kvaliteti rada i uspješnosti rada s učenicima. Poseban je problem rad s djecom kolega iz zbornice jer se od svakoga nastavnika očekuje da toj djeci pokloni posebnu pažnju (čitaj: ocjenu) jer prije ili poslije i vaše će dijete pohađati tu istu školu. Ukoliko djece nemate, možete očekivati niz anonimnih predstavki, pisama, e-mailova, telefonskih poziva, kakvu štetu na parkiranome vam automobilu, prijetnje, pa i fizičko nasilje. Čim postotak odličnih učenika u osnovnoj školi prelazi 8-10 posto (što je i u svjetskim razmjerima natprosječan rezultat) MZOŠ bi trebao posumnjati u primjerenost ocjenjivanja te poduzeti odgovarajuće mjere Zakonodavac bi i to trebao spriječiti, koliko radi zaštite rada nastavnika toliko i radi zaštite interesa djece.

Pored toga, u školama se posebno njeguju i ostala "naša" djeca, ona iz "društveno prihvatljivih obitelji" -isključivo bogatih i hrvatskih! - koja mogu ne samo nekažnjeno fizički i psihički zlostavljati nego i ubijati ostalu djecu. Dok su "tuđa" djeca - ona manjina bilo vjerskih ili nacionalnih, ona  politički nepodobnih ili siromašnih - prepuštena sebi, o njima se nitko posebno ne brine, ona nisu "važna". Muslimanima, pravoslavnim kršćanima, Židovima, ateistima i agnosticima u hrvatskim školama nitko nikada ne čestita ništa, dok se svi katolički blagdani primjereno obilježavaju, svetkuju, slave, uz (ponekad obvezatno) sudjelovanje učenika i nastavnika. Ostali su građani drugoga reda koji se toleriraju, tj. uglavnom ih ne tuku, ne moraju nositi specijalne bedževe, ne izbacuju se iz škola, nemaju posebni ulaz, ne postoje zabranjena mjesta na kojima ne smiju boraviti, ali ipak trpe emocionalno zlostavljanje jer s njima se ostali uglavnom ne druže, ni u školi ni izvan nje - trpe tako djelomičnu ili potpunu socijalnu isključenost. Literatura za lektiru u školskim je knjižnicama već odavno "pročišćena", knjige srpskih autora na ćirilici gotovo da ne postoje, marksistička literatura je netragom nestala - globalnoj apokalipsi neoliberalnog kapitalizma unatoč -  anarhističke nikada nije niti bilo, jednako kao ni ateističke.

Premda Ustav RH u članku 39. izričito tvrdi: "Zabranjeno je i kažnjivo svako pozivanje ili poticanje na rat ili uporabu nasilja, na nacionalnu, rasnu ili vjersku mržnju ili bilo koji oblik nesnošljivosti.", nitko od mjerodavnih institucija, ni sindikati, ni političke stranke, ni Sabor RH, ni Ustavni sud RH, pa ni predsjednik RH Ivo Josipović, u svemu tome ne vidi najprimitivniju diskriminaciju protivnu duhu i slovu Ustava Republike Hrvatske te 1. članku Opće deklaracije o pravima čovjeka OUN-a, koji glasi: "Sva ljudska bića rađaju se slobodna i jednaka u dostojanstvu i pravima.". U Republici Hrvatskoj to se negira prešutnom primjenom rasnih zakona (putem zloglasne Domovnice) uz redovito pranje mozga vrijednosnim preparatima "endehazije" tla, krvi i vjere kroz nastavu povijesti (putem mitomanije vjekovno potlačene nacije-žrtve zbog neimanja samostalne države), hrvatskoga jezika (putem mita o čistoći jezika) i vjeronauka (razvijanjem slijepe poslušnosti autoritetu i hijerarhiji Crkve, podjelom na pravovjerne dobre-poštene-žrtve-naše i krivovjerne loše-nepoštene-krvnike-tuđe, sve do javnog sadističkog iživljavanja na maloj djeci stigmatiziranjem onih koji ga nisu izabrali). Cilj takvog obrazovanja je simbioza (u Frommovom smislu) pojedinca - apstraktnom identifikacijom - s kolektivitetom, odnosno gubitak osobnog identiteta i odgovornosti, razvijanjem ovisnosti od drugog (Crkve, nacije, partije), što je obilježje puzajućega fašizma. Takvim se ubitačnim cocktailom Goebbelsove recepture ponavljanih laži "duhovno" drogiraju moderni gladijatori, na principu uvjetovanog refleksa, kako bi svagda bili spremni ubijati za dom, za naciju, za državu, za rasu, za Boga. Nije bitno koliko takvih potencijalnih smrtonosnih fanatika postanu i djelatni, jer i jedan jedini može prouzročiti katastrofalne tragedije (takav je i ozloglašeni primjer iz civilizirane i prebogate Norveške, kršćanskog fundamentalista, nacionalista i rasista Andersa Behringa Breivika, takvi su i primjeri tisuća anonimnih siromašnih bombaša samoubojica, očajnika indoktriniranih islamskim fundamentalizmom.

Na stadionima širom Hrvatske već godinama deseci tisuća mladića, rođenih, odgojenih i obrazovanih u Republici Hrvatskoj uglas skandiraju "ubi-ubi-Srbina" i "za dom Poseban je problem rad s djecom kolega iz zbornice jer se od svakoga nastavnika očekuje da toj djeci pokloni posebnu pažnju (čitaj: ocjenu) jer prije ili poslije i vaše će dijete pohađati tu istu školu spremni", nose obilježja ustaške NDH tvorevine, nacističke svastike. Tu sliku salonski malograđanski intelektualci, jednako kao ni vlast, ne vide i ne čuju, dok ne stigne neko inozemno upozorenje.

Nije stoga čudno da u RH, nakon dvadeset godina takvog sustavnog programa rasističkog prepariranja mozga, 40 posto maturanata (prema istraživanju GONG-a) smatra da Hrvati trebaju imati veća prava od pripadnika nacionalnih manjina, ili da ih 25 posto izražava stavove "nepoželjne za demokraciju". Iako Ustav RH i Deklaracija Hrvatskog sabora zahtijevaju od svih građana RH afirmaciju antifašističkih vrijednosti, ljudskih prava, jednakosti i demokracije kao osnovnih vrijednosti suvremenog svijeta, ministri Republike koji su položili zakletvu da će štititi Ustav dezavuiraju ga i napadaju, a isto čine biskupi, sveučilišni profesori, novinari, političari. Sve to u ime neke samo njima znane fantazmagorične Države Hrvatske (ne Republike!) zasnovane na rasnim zakonima, bogobojažljivoj patrijarhalnoj obitelji, isključenoj i izoliranoj od geografskih susjeda i, po mogućnosti, od cijelog suvremenog demokratskog svijeta. Države totalitarne, ustrojene poput logora, čiji su povijesni ideali Jasenovac i Gradiška stara... Ideal svakoga nacionalizma je mumificirati naciju, jezik, kulturu, običaje i vrednote prema hipostaziranim modelima i uzorima iz bliže i dalje mitomanske prošlosti (od stoljeća sedmog, preko Križnog puta, do Oluje), a time joj (naciji) oduzeti budućnost, zamračiti povijesnu perspektivu, uništiti egzistenciju. Jedini od hrvatskih nacionalista koji je to u jednome trenutku shvatio bio je Vlado Gotovac. Jedan narod, da bi opstao u dinamičkoj (sve brže promjenljivoj) i dijalektičkoj društveno-povijesnoj zbiljnosti, mora razvijati povijesno, a ne metafizičko ni religijsko mišljenje.

anders-behring-breivik__deb.jpg
Nije bitno koliko potencijalnih smrtonosnih fanatika kakve izbaci školstvo poput našega postanu i djelatni, jer i jedan jedini može prouzročiti katastrofalne tragedije

Većina učenika koji završavaju školovanje po takvome nesuvremenom, etički problematičnom i pseudoznanstvenom sustavu nisu osposobljena za bilo kakav ozbiljan studij, bilo zbog neprimjerenog sadržaja predmeta, bilo zbog metoda predavanja i učenja, bilo zbog načina ispitivanja. Sveučilišni su profesori ustanovili da je više od polovice na razne fakultete upisanih studenata funkcionalno nepismena. Iz vlastitoga tridesetogodišnjeg iskustva rada u nastavi znam da većina učenika doslovno(!) ne zna prepoznati subjekt rečenice, dakle nije u stanju razumjeti njen smisao, a kamoli pročitati neku "zahtjevniju" knjigu, iako u gimnaziji "odslušaju" oko 550 sati nastave hrvatskoga jezika. Dojam jednoga profesora potvrđuju ovogodišnji rezultati eseja iz hrvatskoga jezika na kojima je samo stotinjak kandidata  od preko 35 tisuća pristupnika (dakle 0,3 posto!) postiglo 100 posto bodova. Prema PISA testu iz 2009. godine samo je 3,2 posto naših učenika bilo sposobno razumjeti i kritički procijeniti pročitani tekst te izvesti zaključke sukladne pročitanom sadržaju, a iz matematike su nam najbolji gimnazijalci slabiji od prosječnog kineskog učenika. Zar ni ti podaci nikoga ne zabrinjavaju?

Od pedesetak tisuća djece (prosječno) u svakoj generaciji, manje od jedne desetine osposobljeno je za cijeloživotno učenje ili samostalno zapošljavanje  - ta manjina snalazi se i nalazi svoje mjesto na globalnome tržištu rada dok ostali prije ili poslije završavaju na burzi (ne)rada. Hrvatska je jedna od posljednjih zemalja u svijetu prema postotku BDP-a odvojenog za obrazovanje i znanost, pa ne treba čuditi što je omjer zaposlenih u odnosu na radno sposobno stanovništvo oko dvije petine, dok taj omjer u nekim nordijskim zemljama dosiže četiri petine.

navijaci__e96.jpg
Na stadionima širom Hrvatske već godinama deseci tisuća mladića, rođenih, odgojenih i obrazovanih u Republici Hrvatskoj uglas skandiraju "ubi-ubi-Srbina" i "za dom spremni", nose obilježja ustaške NDH tvorevine, nacističke svastike...

Hrvatska je jedna od rijetkih zemalja u Europi u kojoj učenici plaćaju prijevoz do škole po tržišnim cijenama, a minimalan broj učenika i studenata ima stipendiju ili mjesto u učeničkom odnosno studentskome domu. Zbog takve nebrige prema djeci iz potrebitih obitelji, Hrvatska ne samo da se unaprijed odriče intelektualnog, moralnog i radnog potencijala dvije petine stanovništva, nego su ta djeca podvrgnuta ismijavanju, vrijeđanju i zlostavljanju vršnjaka u sveopćoj ciničnoj društvenoj ravnodušnosti  (javnim mnijenjem upravlja nekoliko stotina tajkuna i njihovih sluga) kao i zanemarivanju i kažnjavanju od strane nastavnika-pedagoga(?) jer nisu u stanju plaćati dodatne školske aktivnosti besplatnoga školstva. U našim se školama ne uči kako je jedan od najvećih znanstvenika, Isaac Newton, sin nepismenog oca, Nije čudno da u RH, nakon dvadeset godina sustavnog programa rasističkog prepariranja mozga, 40 posto maturanata (prema istraživanju GONG-a) smatra da Hrvati trebaju imati veća prava od pripadnika nacionalnih manjina, ili da ih 25 posto izražava stavove "nepoželjne za demokraciju" porijeklom sa sela, mogao studirati zahvaljujući tome što je pristao biti slugom ostalim (bogatim) studentima, te je svakog jutra praznio njihove "miomirisne" noćne posude. Koja bi hrvatska majka danas pristala joj  sin studira pod takvim uvjetima? Čak i ako bi pristala, ipak joj sin, o kćeri bolje da i ne govorimo, ne bi mogao studirati jer takvih mogućnosti (jednako kao ni noćnih posuda) više nema. Republika Hrvatska nema  sustav stipendiranja koji bi se zasnivao na strogim kriterijima (socijalnim, za talentirane učenike i studente, za deficitarna zanimanja, i tome slično), no istodobno se uvijek nađu milijarde kuna za osuvremenjivanje trkaćih motornih ergela dužnosnika na svim razinama, od načelnika općina, gradonačelnika i njihovih skutonoša, od ministranata do ministara. Stoga predlažem budućemu  hrvatskome Saboru da - na zgražanje mnogih - uvede učeničke i studentske stipendije kao ustavnu kategoriju, tako da se u svim proračunima (od lokalne i regionalne samouprave, grada Zagreba, pa do onoga državnoga) mora izdvojiti 1 posto proračuna za tu namjenu. Time bi Sabor RH pokazao stvarnu brigu o budućnosti naše djece i našega naroda; općine, gradovi i županije popravili bi kvalifikacionu strukturu stanovništva i postale privlačnije investicijama visoke tehnologije, a Hrvatska bi u doglednoj budućnosti mogla uistinu postati društvom znanja. Nitko se ne bi trebao odreći školovanja i studiranja zato što potječe iz siromašne obitelji, a Hrvatska bi se jednog dana, možda ipak mogla ponositi i svojim Newtonom.

Hoće li Sabor Republike Hrvatske imati dovoljno znanja i političke volje da prilagodi školske programe i školsko zakonodavstvo potrebama ubrzane znanstveno-informatičko-tehnološke revolucije 21. stoljeća ili će učenici i dalje bludjeti srednjovjekovnim religijskim, pseudopovijesnim mitološkim i rasističko-fašističkim bespućima, kako bi stasali u posljednje nacionalne gladijatore? Tada će neki novi klinci, u nekoj budućoj Wikipediji, istraživati ne kako su nastali nego kako su nestali Hrvati.


Luciano Lukšić, autor ovoga priloga, počeo je raditi kao profesor filozofije 1979. godine u Rijeci. Nastavnički rad nastavio je u zagrebačkoj XV gimnaziji, od 1984. godine kao profesor filozofije, a od 1995. i kao profesor teorije spoznaje. Od 1985. bio je mentor studentima filozofije za metodiku nastave filozofije. Umirovljen je u rujnu 2011. Bio je član Upravnog odbora Hrvatskog filozofskog društva, te Državnog povjerenstva i voditelj natjecanja iz filozofije od 2000. do 2010. godine. Voditelj je stručnog aktiva nastavnika filozofije grada Zagreba od njegova osnutka 2010.  godine, kao i voditelj Stručne radne skupine Državne mature 2007. - 2010. za filozofiju. Član je Hrvatskog politološkog društva. K tome, član je i Upravnog odbora Protagore, Udruge za zaštitu prava ireligioznih osoba i promicanje ireligioznog poimanja svijeta. Autor je knjige Hrvatska politička pedagogija. Objavljivao je članke u Studentskom listu, Zarezu, Panorami, Školskim novostima, Danasu, Marksističkom obrazovanju, Vjesniku, Novom listu, Feral Tribuneu, Metodičkim ogledima, Filozofskim istraživanjima, te na internetskim portalima Forum TOK-a i Ateizam (op. ur.)

Tagovi: obrazovanje, obrazovni sustav, školstvo
Objavi članak na: Twitter Facebook
Dodaj komentar 64 komentara
  1. Princ Paradoksa31.10.2011. 15:51
    @Luciano Lukšić

    "...takvi su i primjeri tisuća anonimnih siromašnih bombaša samoubojica, očajnika indoktriniranih islamskim fundamentalizmom."(Luciano Lukšić)

    Gospodine Lukšić, molio bih vas da pročitate neke dublje studije prije nego što olako izgovorite određene tvrdnje.

    Npr. studija Roberta Papea:

    http://en.wikipedia.org/wiki/Dying_to_Win:_The_Strategic_Logic_of_Suicide_Terrorism


    Odlična studija o samoubilačkom terorizmu koja razbija mit o religiji kao glavnom motivatoru ratnih pohoda. Tema je Islam, ali primjenjiva je na bilo koju religiju.
  2. Princ Paradoksa31.10.2011. 15:56
    @Luciano Lukšić

    Isto tako kada spominjete Breivika kao kršćanskog fundamentalista, jeste li se ikada zapitali vi i vama slični zašto ne razmislite o tome da je Breivik bio član sotonine crkve i simpatizer masonstva?
  3. Vaf31.10.2011. 19:23
    Meni je članak odličan!
    Srž problema hrvatskog obrazovnog sustava stoji u nebrizi i neodgovornosti svih vlasti do sada (od nacionalnih do lokalnih razina), utjecaju tržišta (uključujući i medije), procesa tranizicije i privatizacije te rata. Koliko i kako ulažete u djecu toliko ćete i dobiti! Zato se nitko nema pravo čuditi što su klinci podivljali i što eskalira maloljetničko nasilje, društvene razlike, govori mržnje kojih se često ne odriču ni u odrasloj dobi. Zaboravlja se odgojna komponenta škole, čovjek nije samo kognitivno biće, nego i emotivno i duhovno.
    Treba osposobiti i dodatno kvalificirati nastavnike i stručne suradnike, uključiti u obrazovni sustav civilni sektor čija znanja i iskustva mogu biti od velike koristi, reducirati količinu gradiva koju u školi uče i još puno toga... Djeci treba osigurati kvalitetno provođenje slodobnog vremena - besplatni tečajevi, radionice, sportske aktivnosti, izgradnja parkova i igrališta.

    Ponavljam - koliko i kako ulažete u djecu toliko ćete i dobiti!
  4. biljana kasic31.10.2011. 21:04
    odlicna analiza!
    hvala vam,
    srdacno, biljana
  5. Andronicus01.11.2011. 11:29
    Odlicno napisano sjor Luciano. U sridu.
  6. ap01.11.2011. 11:37
    Tri razine članka:

    1. podaci i analitika - široko, iskustvo

    2. politika (uobičajena proturječja - komunist i marksist zagovara tačerističke i Ante Marković Sachs šok privatizacija za 0 dinara reforme, protiv južno slavenskog i balkanskog nacionalizma ekstremnim (inter)nacionalizmima i imperijalizmima, protov religije ekstremnijim religijskim marksizmom a što je i Marx za života oštro osudio pa ipak ...)

    3. bitno
    - autor u svemu vidi katastrofu (odgovara totalitarnim forsiranjima i percipiranjima), što se ne može vidjeti jer je složenije a u mjeri koliko jest loše to loše nije samo ni u prvom edu loše nego opet složenije. Npr. ova svjetska kriza opet objedinjava razne do nespojive i međusobno neprijateljske snage oko "treba", "mora" .... Međutim, prvi put, a pogotovo mlađe generacije, kažu "odjebi", ne uvažava se teba i mora i odmah se vraća u glavu onome tko tako nastupa. U tom kontekstu i lošija strana obrazovanja se priključuje ustanku, koji stalno traje
    - autor predlaže stipendije itd., što je kalsična tekovina kapitalizma i korakj natrag od zahtjeva za besplatnim obrazovanjem. a što kod nas ima bolje uvjete. Autor i većina ne poznaju ni našu stvarnost. Kod nas sada ne samo da ima uvjeta za besplatno obrazovanje za sve, tj. zajdnički financirano putem države i ostalog, nego će podosta tako neizbježno morati i biti jer se je za SFRJ/SRH i od 1990.g. megalomanski nastavilo što veleimperijalnije na zajdnički i tuđi račun a što manje skromnosti pa se od kraja šezdewsetih drastično smanjuje broj studentskih i učeničkih kreveta itd. a drastično rastu količine rezicencijalne i dokolišarske ggradnje, pa je sada uz svujetski rekordno toga već oko 400 mlrd EUR-a vrijdnosti takvih nekretnbina u RH koje nikada neće moći naći drugz namjenu osim društvene i to ili ako neka vrsta humanijih Golih otoka za preodgoj zločinačkih i megapljačkaških samo upravnih mreža kroz društveno korisni rad ili za obrazovanje, kulture, erotske i estetske potrebe, druženja ... Npr. samo u Zagrebu već ima toga više nego za sve navedeno u RH a gdje je još bogati Jadran, npr. samo Brijuni, Kupari, Vis ....

    Tj. veoma zanimljiv poroces iskazivanja je na djelu - svi su protiv demokracije osim anarhista za koje tvrde da su protiv demokracije, svi su za dominaciju i hegemoniju i što više silovanja i u sve više su u erotskim ekstazama od toga a pod parolama suprotnog a što je manje više besmisleno jer je toga i bilo i jest previše u radi se o tome da se baš od toga stvari ...Tj. i onako je previše kao esktremni "Brajanov život", i imperija i beskrqajne frkacije nabijaju i teroririziraju sve ... a onda za promjenu to isto još luđe i jače i kada je više pameti, iskustva ... Kakav moda!
  7. Odlično napisano01.11.2011. 12:12
    Svaka čast, da imamo više ovako pametnih ljudi koji nepristranoi analiziraju situaciju do kraja, bili bi hrabrija zemlja Hrvatska.Hvala Vam na ovako iscrpnom radu.Ako se tako nastavi pisati, možemo postati i prava nacija ljudi, koji prepoznaju sami sebe, a ne nametnuto leglo za razmnožavanje ološa koji su gastarbajteri u vlastitoj zemlji.
  8. ap01.11.2011. 12:39
    Na konkretnom primjeru pitanje a ne samo problem školstva, ali ne samo školstva nego i poretka.

    http://www.jutarnji.hr/zaposljavanje-preko-veze--sedam-godina-ne-mogu-do-posla-zbog-crkve-i-politicara/984580/

    Svi znamo ili bi trebali znati (jer ne živimo na Marsu) da da se pod veze-sprege itd. ne radi o rubnom nego o osnovama društveno-političkog poretka (bio i ostao a naročito zadnja 4 desetljeća kao samo upravljanje) pa i više - o modi toga, o kulturnorevolucionarnoj razini, o sustavnoj opredjeljenosti, o uspješnosti i najsustavhnijem izrazu pa i sve izvrsnosti i avangardanosti, o nadsvjetovnoj i nadreligisjkoj dimenziji ... u okviru čega i svako radno mijesto i svaki posliić i svaka gesta i svako priznanje i svaki dinar/kuna .... bivaju esktremno montipjatonovski predmet razmjerno tome neuporedivo veći predmet napada, osvajanja, kurčenja ...

    Odavno s tim nije nemoguće, posve apokaliptično itd. nego i posve drukčije, do suprotno, jer kako bi drukčije podosta toga bilo napravljeno i kreirano, pa i složenog pa i procesi. Podosta toga ide dosta jednostavno, uz odrđeno minimalno poznavanje i uvažavanje te kreaciju.

    Npr. korisno je znati da je Tito bi jedini političar i gazda a ostalo pikzibneri, on je umro a i dok je bio živ nije sve stizao a i što je stizao nije jednolično reagirao pa bilo moguće i drukčije. Nadalje, sveobuhvatni samo upravni montipajtonovski sustavni napadi omoguću iznimno baš odstupanjem od toga i baš radikalno središnjia prodiranjem. Nadalje, ta krda i pokrete se i malim forama može podosta zbunjivati, manipulirati itd.

    Tj. ako ništa drugo velika čuda su moguća već smanjenjem napora i fikcija te minimalnim uvažavanjem slika živih zbivanja kao takvih. Dapaće, svatko tko se tako i malo postavi, opusti i gleda, već je stvarna avangarda i u poziciji za raditi čuda, koja nisu zajamčena ali u nadigravanjau moguća, jer kako da tolika sustavnost uopće vidi a još više kako da kontrolira i osnovnu pojavnost a još manje može djelove i nijanse. Npr. ova žena treba pokušati opustiti se i na ideće 2-3 molbe dati nijansisrano do znanja da su se Tito. Tuđman, Račan i USKOK uskladili oko toga da prate sudbinu njezine molbe ... i onda se nastupiti iscrpljujuće istraživanje sustava oko toga, rast straha i poziv da je primljena, dapače .... i širenje glasina da je našla najjače veze u povijesti .... To ujedno mogu biti najrenomiraniji umjetnički i intelektualni projekti i istraživanja ... Imati na umu da Franz kafka kao čista književnost nije književnost jeze nego obrnuto, on kao pravnik itd. je time ispitivao i književno prikazivao začudnost zbivanja. Kod nas je više nego zahvalno tu začudnu stvarnost malo opservirati i umjetnički i stručno transponirati u djela, koja onda lako do daske zbunjuju esktremne sustavne montipajtonovske aktivnosti i opredjeljenja. Strah kod nas se lako može nabiti nego poniženima nego baš milijunima jedinki montipajtonovske avangarde i profitera, jer su i onako opravdano u sve većem strahu obzirom da duga sustavna pljačka i preraspodjele plijena te napuhivanja balona toga i kurčenja više ne mogu održati vodu uopće a još manje stalno obaranje svjetskih rekorda.

    Kriza nije kriza čuda ni mogućnosti nego dapače. Kriza je kriza beskrajnog plijena, stotine i tisuće milijarda forsanja i kurčenja, beskraj materije i tehnike od toga, dugog kamatarenja i reketarenja a naročito estetike i erotike toga, uskog silovanja i kurčenja. I malo snage i pojedinci i mrtva materija sada lako prodiru kroz zakrčena i zastala krda takve pojavnosti i čine čuda. Konačno kreću prave igre za razliku od dugih masovnih sranja. Sada će se vidjeti tko je stvarn avangarda, tko su umjetnici, šta su djela a šta smeće, i raskoš stvarne erotike i estetike a ne samo silovanja i forsanja ...

  9. jules01.11.2011. 17:48
    Zadnjih godina povećava se opterećenje nastavnika administrativnim poslovima.

    Treba se osvrnuti i na kriterij za ocjenjivanje državne mature, po kojem je za prolaz dovoljno oko 30% bodova, a za odličan je dovoljno svega 80% bodova. Uobičajeni kriterij bi bio oko 50% za dovoljan, i 90% za odličan!?
  10. jo01.11.2011. 19:50
    pa istina je da je školstvo na niskim granama. A nastava povijesti, recimo, treba oslobađanje od te ideje naroda 'žrtve'? Ali s druge strane, klinci to donekle kuže. Svijet je veći od Hrvatske (naravno) i ne može se sakriti manjkavost hrvatskog školstva. Moglo se i oštrije, ali svakako kapa dolje zbog članka g. Lukšić.
  11. profa01.11.2011. 23:00
    Nikako se ne mogu složiti s onima koji uporno traže reduciranje sadržaja, tj. količine gradiva koju djeca trebaju savladati da bi bili, ono što danas i ptice na grani pjevaju, KOMPETENTNI. Kad čujem tu riječ i pogledam svoje učenike mrak mi padne na oči dok pokušavam sastaviti to dvoje u jednu cjelinu.

    Životni se vijek produljio, količina spoznaja povećava se iz dana u dan i izlaze kao na traci u tvornici, a mi bismo reducirali sadržaje? Umjesto da se školovanje produlji. Pa nećemo valjda poučavati na livadama, šečući sa svojim učenicima i otkrivati prirodu? To je za nas već dradio Aristotel i njegovi suvremenici.

    Pitam se, jesu li ljudi znatiželjna bića koja imaju sposobnost govora, mišljenja, otkrivanja, zaključivanja i analiziranja? Ako je tako, onda mi nije jasno kamo je ta znatiželja usmjerena. Pa ne mislimo valjda da je sve već otkriveno i da je civilizacija dosegla svoj maksimum? Takav stav mogu imati jedino neobrazovani ljudi jer se tek širim obrazovanjem shvaća da malo toga zapravo znamo i da su pred nama sve veći izazovi.

    Nekim je ljudima dovoljno to što imaju TV, pristup internetu, struju, vodu i grijanje te dovoljnu količinu hrane. Ako su si priskrbili taj civilizacijski minimum, usmjeravaju svoju pažnju prema marginalnom i nebitnom, ili liječe svoje frustracije zbog nesklada između ambicija i onoga što su ostvarili pa maltretiraju sebe i sve oko sebe.

    Naravno, treba smanjiti gradivo da bi se imalo dovoljno vremena za praćenje vijesti o životima "slavnih i značajnih" od kojih je tek polovica jedva završila srednju školu, a o visokom školovanju da i ne govorim.

    Smanjivanjem zahtijeva i obaveza odgajamo generacije manualno i mentalno nesposobnih i nezainteresiranih pojedinaca bez ikakve kondicije i ambicije, osim težnje za što većim materijalnim bogatstvom ili sveopćom slavom pa makar se i sami prozvali modnim dizajnerima ili zapjevali goli na stolu neke kafane pa sutra izašli na naslovnici nekog časopisa.Crvena olovka frustrira učenika, frustrira ga upisana opomena u imeniku, frustrira ga moj pogled, kritika i komentar, sve ga frustrira.

    Ma dragi moji, te mlade ljude najviše frustrira spoznaja da im je znanje na niskim granama i svjesni su da bez truda nema napredka. Ali kako se pomaknuti s mrtve točke i biti ambiciozan i pošten u društvu koje vode ljudi koji su kupili diplome, kafanske pevaljke, samozvani stručnjaci, vrhunski samouki glumci i glumice, ljudi bez empatije i savjesti?
  12. @profa02.11.2011. 09:28
    smatrati da se gomilanjem gradiva donosi znanje najveći je apsurd koji fenomenalno pokazuje birokratski duh naših profesora.
    Škola je institucija koja se nimalo ne razlikuje od tv-programa,žute štampe ili nogometnih utakmica i kao takva dijeli iste ciljeve, a to je proizvodnja jedinka koje će bezuvjetno slušati autoritet države i nadređenih.

    "Obrazovanje, to je ono što ostane nakon što osoba zaboravi sve što je naučila u školi"
    Albert Einstein
  13. bibi02.11.2011. 09:41
    @profa

    slazem se
  14. bibi02.11.2011. 10:15
    @@profa

    U situaciji u kojoj se reducira kolicina satnice za prirodoslovne predmete i matematiku, sagledavati problem iskljucivo kao "nagomilavanje gradiva" jest vrlo lose, no u potpunosti se slazem sa ovime:

    "Životni se vijek produljio, količina spoznaja povećava se iz dana u dan i izlaze kao na traci u tvornici, a mi bismo reducirali sadržaje? Umjesto da se školovanje produlji."

    Problemi skolstva su vrlo slozeni, ali i moguca rijesenja su vrlo dobro poznata. Naravno, ona u pravilu nikome ne idu na ruku, vec zahtjevaju da se "prebaci u vecu brzinu". Dakle rijesenje moze doci jedino odozgo, ali ono pak pogotovo ne ide na ruku onima koje se nalaze u oblacima.
  15. bibi02.11.2011. 10:18
    rijesenje --> rjesenje :)
  16. Kurbla02.11.2011. 10:36
    Glavni odgojni problem u školama je tolerancija prema nasilju.

    Oduvijek se zna da djeca, ako ih se ostavi same, na vrlo okrutan način uspostavljaju hijerarhiju među sobom, pri čemu na dno hijerarhije padaju oni koji su najmanje otporni na nasilje i vrijeđanje. Da bi osigurali vlastiti status, djeca onda daju podršku jačima, ne onima koji su u pravu ili šute. Na taj način se onda ponašaju do kraja života.

    Taj problem se da riješiti, samo treba uložiti truda.
  17. Zrin02.11.2011. 11:13
    Moja curka je opala kad je išla iz škole (startala drugi), imala je na leđima torbu cca 6 kg, u rukama vrečicu za opremu s tjelesnog i bome ju je zanjelo malo jače, sva se razbila. Zašto tako teška torba??????????????????????????????????????????????????????????????????????? Nadalje, ja svaki dan moram s njom raditi tj. davati joj podršku oko programa, tako da sve bude ok. Meni je to lijepo, ionako nemam love za nekaj puno pametnije, ali neke mame rade u tri smjene, nemreju ponoviti s svojom djecom pjesmicu napamet,, završiti sliku uz likovnog, pa djete dobi četri i tako. Petica više nije stvar učenika, već je stvar i roditelja, dakle ekonomskog status ili provedenog vremena. Btw, pjesmice uopće NISU LIJEPE u udžbenicima, a zašto, pa imamo tako dobrih pjesnika, sve neki no name i nevezane riječi i stihovi. Ma ja bi mogla bolje napraviti. Bome je program zahtjeva, svaka čast klincima. Nekad su morali raditi, danas moraju u školu. Problem je tog moranja. Ja sam VSS i nije bio lagan faks, međutim da li je moje školovanje na kraju imalo nekog smisla i da li sam ja kroz to profitirala, otom potom, valjda samo toliko da ne budem malo veći rob, nego što jesam, valjda muški malo bolje prođu. Pa dakle, škola je bitna, ali ne toliko, jer život brzo prolazi i koliko sam ja shvatila važnije ti je razmišljanje svojom glavom, da nikome ne vjeruješ već samo sebi, tj. bitni je ti je od svega samopouzdanje, i to djecu treba učiti, a ne da im netko otima u nedogled.
  18. B02.11.2011. 12:34
    @profa
    Upravo zbog ovog:

    "Životni se vijek produljio, količina spoznaja povećava se iz dana u dan i izlaze kao na traci u tvornici, a mi bismo reducirali sadržaje? Umjesto da se školovanje produlji."

    Treba reducirati sadržaje!! Mi još učimo djecu kao da smo u 19-20 st. Nekad su se podaci i informacije mogle saznati - pročitati jedino iz knjiga. Ako se nove spoznaje događaju iz dana u dan, školovanje bi, na taj način, bilo duže i duže.

    Danas je informacija dostupnija nego ikada, zbog novih tehnologija. Učiti djecu suhoparnim podacima nema smisla. Treba se učiti kako doći do kvalitetnih informacija (tj. koje ih zanimaju), potaknuti zanimanje općenito, te učiti kako istraživati i razmišljati.
  19. @profa02.11.2011. 12:55
    @B

    "Učiti djecu suhoparnim podacima nema smisla. Treba se učiti kako doći do kvalitetnih informacija (tj. koje ih zanimaju), potaknuti zanimanje općenito, te učiti kako istraživati i razmišljati."

    Slazem se, ali uzmi u obzir da se nove spoznaje ne sastoje samo od "suhoparnih podataka", vec i od novih ideja, koncepata, metoda i modela. Sve je to izuzetno bitno usaditi u um dok je covjek jos mlad, jer je dobro poznato da sposobnost apsorpcije apstraktnih pojmova opada sa godinama. Takvo sto ce iziskivati dulje skolovanje - pogotovo sa danasnjim pristupom edukaciji - svidjalo se to nama ili ne.
  20. Otac Domovine02.11.2011. 13:42
    Ne radi se tu uopće o preteškim torbicama, prevelikom gradivu, broju sati i sličnim tehnikalijama. Radi se o korupciji i ideološkoj indoktrinaciji u prosvjeti! Prema tome, drage kolege komentatori, natrag na temu!
  21. gunslinger02.11.2011. 14:53
    Otac domovine:

    Ne radi se tu uopće o preteškim torbicama, prevelikom gradivu, broju sati i sličnim tehnikalijama. Radi se o korupciji i ideološkoj indoktrinaciji u prosvjeti! Prema tome, drage kolege komentatori, natrag na temu!

    Da. Nažalost su korupcija i ideološka indoktrinacija prisutni u prosvjeti i danas, kao što su bili i prije.

    Nekad se zvalo Marksizam i Teorija i praksa samoupravnog socijalizma. Danas se zove vjeronakuk.

    Nekada su udžbenici bili oktroirani. Danas u kvazidemokratskom postupku profesori "biraju" udžbenike, a ispravan odabir izdavači nagrađuju laptopima, računalima i bog te pitaj čime još.

    Što rezultira preteškim torbicama, prevelikom satnicom, lošim i nedostatnim odabirom gradiva (kojeg je i inače previše).

    Takvo što paše politici, jer ju čini nezamjenljivim arbitrom koji sjekirom kroji budućnost nacije. Užas.
  22. carevo novo ruho02.11.2011. 15:21
    „Obrazovanje, to je ono što ostane
    nakon što osoba zaboravi sve što je naučila u školi“
    Albert Einstein

    Ovaj citat Alberta Einsteina možda je najbolja kritika i poticaj za razmišljanje o tome kakav je sustavu obrazovanja, zašto je on takav i prema čemu teži.
    Kroz obrazovanje u osnovnoj i prva dva razreda srednje škole primijetila sam da je količina podataka koje djeca moraju zapamtit u većini slučaja obrnuto proporcionalna stečenom znanju. Učenje se svodi na „štrebanje“ podataka, kojih je tako puno, da učenici već nakon ispita zaborave 90% toga. Česte su rečenice među nama „Učila sam za ispit 5 sati, a do sutra ću sve to zaboraviti.“, „Čemu to zapamtiti, ionako ti u životu to više neće trebati?“ ili „Štrebam samo da dobijem 5, a ne zanima me ni dva posto.“ a na kraju, baš zbog toga, zaborave se i najvažniji dijelovi, pa tako odlikaši ne znaju tko je bio Aleksandar Veliki (a tijekom nastave trebali smo znati sve godine njegovih bitaka), a dok rješavamo kvadratne jednadžbe, većina nas bez pomoći kalkulatora ne znaju pomnožiti dva decimalna broja. Smisao mi obrazovanja izmiče iz ruku i izgleda ko da mu je jedini cilj gomilanje ocjena.
    Zbog velike količine predmeta i gradiva malo tko uspije razviti svoje vlastito područje interesa, većina se samo prepusti memoriziraju gradiva bez ikakvog ličnog stava o tome. Škole ne potiču razvijanje nikakvog mišljenja, a kamoli kritičkog („Ovo mišljene o knjizi nije prihvatljivo jer se ne podudara s interpretacijom iz „Vodiča kroz lektiru““). Rezultat toga je da, kada popodne izađemo van nemamo o čemu pričati, nitko nema temu za razgovor i zbilja nitko nema nikakvo mišljenje.
    Po meni obrazovanje bi se trebalo usmjeriti prema pojedincu jer svi nemaju iste sposobnosti. Djecu su različita, to bi profesori trebali prihvatiti i poticati. Nasuprot tome, često se dogodi da se profesori boje mašte i kreativnosti te to nastoje potisnuti strogo prateći program ministarstva. Učenike bi se trebalo poticati na stvaranje vlastitog mišljenja te im omogućiti komunikaciju i propitivanje sadržaja, kako je rekao Einstein: „Važno je da nikad ne prestanete postavljati pitanja.“. Ali nasuprot tome najveću pohvalu, u našem sistemu obrazovanja, djeca dobivaju za neupitno podvrgavanje autoritetu, pa će tako ulizivanje postati najlakši put do cilja.
    Kao moguće rješenje, na prvom bi mjestu bilo smanjivanje broja obaveznih predmeta te široku paletu izbornih predmeta. To bi omogućilo da djeca dobiju osnovno obrazovanje, i da se usmjere na ono što ih zanima. Novo uvedena državna matura po meni je potpuno pogrešna; što će nekom tko želi ići na matematiku ili medicinu detaljno poznavanje fonologije, morfologije i ostalih gramatičkih pravila hrvatskog jezika. I sami profesori, koji su završili opće gimnazije, ne znaju svo gradivo ostalih predmeta koje ne predaju, pa zašto se to onda traži od nas? Ono je samo još jedan korak dalje u birokratizaciji obrazovanja u kojem je važnija forma od sadržaja. Ono što također nedostaje su projekti, na kojima bi učili kako nešto samostalno proučavati i kako otkrivati te stvarati nešto novo. Samostalni rad potiče želju za saznavanjem i istraživanjem, te najbolje priprema za život. Uči nas ne uzimati stvari za gotovo, ali i braniti naše hipoteze i stavove pred autoritetom.
    Škola je odgojno-obrazovna ustanova, a kakav odgoj mi dobivamo u njoj? Kroz ocjene se promovira natjecateljski duh, koji je usmjeren samo na postizanje individualnih ciljeva, a to stvara odnos koji se ne temelji na suradnji i izgrađivanju solidarnosti, već, kako kaže Einstein, „pohlepno obožava uspjeh kao pripremu za buduću karijeru“.
    Škola je institucija koja djecu uvodi u društvo, ne stvarajući jedinke koje će propitivati sistem, već one koje će bezuvjetno slušati autoritet države i nadređenih. Sistem želi potrošačke, nekreativne pojedince koji će biti potpuno ovisni o njemu i dozvoliti da ih on vara i pljačka. Proces je to koji kreativnu djecu pretvara u „ispravne“ jedinke, ili kako to kaže Ivan Ilich: „Obrazovanje se može usporediti sa kobasičarstvom, koje se bavi industrijom prerade žive materije u gotov, standardiziran, ali beživotan proizvod.“
    Ja smatram da bi se škola trebala promijeniti iz korijena. Djeca bi morala voljeti ići u školu i učiti, a ne to smatrati samo nekom obavezom. Ona bi učenike morala ne samo pripremiti za fakultet ili posao, nego od njih tražiti i aktivno sudjelovanje u oblikovanju odgojno-obrazovnog sistema. Takav bi proces bio namijenjen učenicima, a ne samo zadovoljavanju forme propisane u ministarstvu. To je jako puno posla, ali takvo bi obrazovanje jako doprinijelo društvu i svim njegovim članovima.

  23. profa02.11.2011. 15:57
    Internet je prepun, zatrpan znanstvenim neistinama, površnim objašnjenjima pojava i procesa i nikako svome djetetu ne preporučam i ne savjetujem da mu to bude GLAVNI izvor informacija.
    Wikipedia je sranje kroz gusto granje, falični podaci puni tipfelera koji nekima izgledaju kao točni odgovori. Pojednostavljene teorije i definicije pojmova koje u konačnici nisu točne i potpune.

    Učim svoje dijete da razmišlja svojom glavom, učim ga kako provjeravati vjerodostojnost siline informacija kojima smo bombardirani svakodnevno, ali ako u toj glavi ima slamu bojim se da neće ništa pametnog smisliti.

    Mozak treba trenirati baš kao i mišićnu masu, kontinuiranom upotrebom, jer inače atrofira, zakržlja. Da bi se naučilo komentirati pojave i nešto istraživati, potrebna je, osim znanja, jaka mentalna kondicija, a ona se razvija, ako treba i bubanjem pjesmica napamet, baš kao što u teretani bez puno razmišljanja dižete utege i radite 50 puta jednoteiste pokrete.

    Sažimanjem i pojednostavljivajem materije samo će doći do iskrivljavanja teorija i definicija, a torbe neće biti ništa lakše niti će udžbenici biti tanji.
  24. profa02.11.2011. 16:11
    Roditelji, skinite već jednom pomočne kotače s dječjeg bicikla i uklonite šlauf i narukvice za plivanje. Pustite djecu neka se malo napiju vode i ogrebu koljena. Vidjet ćete kako su sretna kad nakon par gutljaja morske vode i nakon što otpadne krasta s koljena vaše dijete samostalno pliva i vozi bicikl. Ona su tada sretnija od vas, ponosnih roditelja.
  25. samerhil!02.11.2011. 18:09
    da je drugačiji pristup tih svih učitelja/profesora možda bi i učenici/studenti drugačije rezultate pokazivali, moje iskustvo mi govori da je škola jedan pogon za proizvodnju poslušnika gdje se favorizoraju mirni i prosječni a šikaniraju življi i kreativniji, profesori jednostavno ne znaju kako se pozabavit s ovim drugima, odgovara im poslušnost, ko ne sluša jedan!! od tud toliki prijezir prema školi, ono loša komunikacija, nema suradnje nego dominacije.
  26. Zrin03.11.2011. 08:32
    Za: @profa...tko razmišlja apstraktno i postavlja pitanja, to zadrži i u godinama. :)
  27. @profa03.11.2011. 10:10
    Apsolutno se slazem ne samo da se djeci ne smije smanjivati broj predmeta, nego je to zlocin prema djetetu. Naime, dijete je kao spuzva koja upija sve. Ako mu ne das nikakvog sadrzaja u dobi kad je najsposobnije da uci bez problema, osakatio si dijete.

    Medjutim ovo je zapravo amerikaniziranje obrazovanja (kao i svega ostaloga). Svojevremeno, gdje god su nasi ljudi dosli, nasa djeca, cak ako su doma bila i osrednji djaci, cak i bez poznavanja jezika, postala bi u bilo kojoj zemlji vrlo brzo najbolji u razredu. Jer se kod nas puno toga ucilo. Na pr. moja prijateljica koja zivi u Kanadi je svojevremeno za svoga sina donosila udzbenike matematike iz Hrvatske, jer su kanadska djeca iz matematike u 5.-om razredu znala manje matematike nego hrvatska djeca u prvom razredu. Naime, u Kanadi se smatra da se dijete do osmoga razreda ne smije nicima opterecivati, neka se dijete igra.

    Taj tip obrazovanja se uvodi i kod nas, tako da je obrazovanje na svim nivoima sve gore i gore.
  28. Shire03.11.2011. 10:23
    Problem školstva je slojevit:
    a) postoje roditelji koji su svi redom vrhunski stručnjaci u svemu, a prvenstveno u školstvu i oni redom žele određivati koji je to školski program i opseg gradiva koji je najbolji za njihovo dijete.
    b) postoje i njihova djeca koja se redovito pitaju zašto nisu najbolja i najpametnija kako su ih naučili roditelji. Kod nas su u Hrvatskoj svi tako pametni da prosjek prolazi s izvrsnim uspjehom... možda je to ipak linija manjeg otpora nastavnika...
    c) postoje i profesori/nastavnici. Iz mog gimanzijskog razreda ne znam nijednog, ali niti jednog odličnog ili barem vrlo dobrog učenika koji sada podučava u osnovnoj ili srednjoj školi. Uglavnom su oni bolji izabrali isplativije pozive inženjera, liječnika, farmaceuta.
    Da mi je vidjeti kako neke srednjoškolske zbunjole podučavaju predmete iz kojih su imali jedva tricu u gimnaziji...
    Ako analiziram svojih prvih 12 godina u školi:
    Velikom broju nastavnika/ica u školi se ne da raditi i smatraju da su potplaćeni.
    Veliki broj nastavnica radi u školi jer imaju povoljne neke druge uvjete npr. tretman na porodiljnom i daleko više ih zanima dužnost majke nego posao, a kad rade to čine s minimumom energije. Kada ne rade mijenjaju ih omladinke nesretne i nezainteresirane jer je posao profesionalnoj majci zacementiran do penzije.

    Ima i tih par optimista/ica omraženih u zbornicama koji će svako toliko ispucati nekog učenika koji će donijeti medalju s natjecanja i čiji učenici općenito nemaju problema sa sličnim kolegijima na fakultetima.
    Ovim putem im čestitam.

    Kad bi svi tako radili bilo bi nam MOŽDA bolje...
  29. carevo novo ruho03.11.2011. 11:34
    rezultati ovakvog obrazovnog sustava su više nego katastrofalni.Imamo djecu koja upravo zbog besmislenog gomilanja suhoparnih podataka više nisu sposobna razmišljati , uspoređivati,donositi zaključke.Većinu tako prezentiranih činjenica 90% učenika zaboravi odmah.Nitko ne komentira poražavajuće rezultate (navedene u tekstu) PISA testova-samo to je dovoljno da se shvati da se sistem treba promijeniti iz korijena.
    Moje dijete ima problema,mrzi ići u školu ali voli učiti.Nadarenoj djeci taj sistem je jednako odvratan kao i onoj koja imaju poteškoća.Sve što mogu učiniti je preskočiti razred, biti državni prvaci i ponovo užasnuto gledati kako sistem ubija svaku kreativnost i volju za znanjem.
    Inače , ako vam dijete odlazi na neke međunarodne seminara ,prvo što ćete od njih čuti je da ih ne zanima uspjeh u školi jer on nije pokazatelj nikakvog znanja.
  30. @profa03.11.2011. 12:09
    znači ,imaš klince koji se samo igraju i kao razultat toga imaš Kanadu,zemlju vrhunskih znanstvenika,uređenih međuljudskih odnosa,socijalno osviještenog
    stanovništva,najmanja stopa kriminala,zdravstvena zaštita itd.

    S druge strane evo nas ,već u prvom razredu razredu klinci nam moraju znati što je to apstraktno geometrijsko tijelo ,pratiti najnovija otkrića naših vrlih jezikoslovaca koji neprestano čiste jezik od svih stranih čestica,u osmom razredu sadržaje iz svih predmeta malo koji roditelj može pratiti .........i na kraju svega imamo Hrvatsku,zemlju iz koje bi se rado iselilo barem 50% stanovništva i to u onu gore navedenu Kanadu

    U čemu je tajna našeg uspješnog obrazovanja?Možda u tome što se kroz igru možeš naučiti i misliti,ljude oko sebe promatrati kao prijatelj .a ne kao protivnike u borbi za ocjenu, a kasnije položaj u društvu.
  31. al03.11.2011. 13:03
    Obrazovanje je lose jer se amerikaniziralo. uvodi se neoliberalni kapitalizam ali ne samo kod nas, vec na cijelom zapadu. ako rezultati PISE nesto govore onda govore da je zapad jako nazadovao a istok napredovao. od zapadnih zemalja jedino finska je medu prvih pet s tim da su losi u matematici.
    http://www.nytimes.com/imagepages/2010/12/07/education/07education_graph.html?ref=education
    razlog za ovakve rezultete je veoma jednostavan, mi ne ucimo djecu mentalnoj kondiciji. stalno se prica kako bi djeca trebala voljeti skolu itd. po meni to je kriv stav i rezultira veoma lose na nase drustvo u cijelini. mi trebamo uciti djecu odgovornosti i radu.
    imali bi mi dobro obrazovanje da djeca znaju da trebaju raditi i uciti, umjesto toga ministarstvo i roditelji tjeraju ucitelje da daju viskoe ocjene kako bi se mogli hvaliiti statistikama prolaznosti. sjetimo se samo kako se bologna uvela. stalno se pricalo kako ima malo visko obrazovanih i kako to treba popraviti. i sto se napravilo? uvela se bologna koja je visko obrazovanje svela na razinu srednjeg školstva. znaci smanjila kvalitetu i tezinu. rezultat toga je da danas imamo 20% visoko obrazovanih sa slabijim znanjem i slabijim kompetencijama. zasto se to napravilo?
    cisto iz ekonomskih razloga. ako vrijednost sveucilisne diplome padne, onda ce se ljudi morati dalje usavrsavati da bi bili kompetentni na trzistu rada. to usavrsavnje kosta. jednostavno receno, kapitalizmu je u cilju forisarati cijelozivotno obrazovanje jer se na taj nacin vrti novac. iz istih razloga se osnovno i srednje skolstvo sustavno unistava. javne skole se sve vise kritiziraju kako bi privatne dobile na ugledu.
    problem skolstva bi bio rijesen da se uciteljima omoguci da normalno rade, da pedagoske mjere imaju smisla, te da smiju ocnjivavati ucenikovo znanje.
  32. iskra03.11.2011. 15:55
    osobno se ne slažem s autorom u pogledu osnovnoškolskih ocjena koje bi, valjda, trebale biti raspodijeljene po gaussovoj krivulji (autor spominje 8-10% odlikaša kao kriterij). osnovna škola obevezna je za sve učenike, mora biti prohodna i osobno zastupan pedagogiju uspjeha za sve. neki učenici nisu u jednakim startnim pozicijama kao i drugi, zbog obiteljskih i socijalnih okolnosti i takvima također treba dati mogućnost da budu uspješni, barem u nekom području, da ne zamrze školovanje i da budu motivirani koliko mogu. srednja škola je druga priča.
  33. Kretuinjo03.11.2011. 15:57
    Tebi je Domovnica jednoznačna rasnom zakonu?! Ti si idiot kompetentan jedino za tekstove na ovom Čmarteru...
  34. profa03.11.2011. 18:09
    Pedagogija kao znanost uopće ne postoji, za početak. To je čista izmišljotina.

    A kao drugo, osnovna je škola prohodna kao Glavni kolodvor. Ne opravdavam uspjeh bez pokrića i točka. Jasno to dajem do znanja svojim učenicima i oni to poštuju i podržavaju.

    Mnoga su djeca odlikaši, a potječu iz siromašnih obitelji. Probleme najčešće prave djeca poduzetnika i onih koji su "na položaju" u društvu. Meni se nikada nisu tresla koljena pred takvima, a radim u prosvjeti 20 godina. Svima kažem istinu i ako je situacija loša pokušavam osmisliti pomoć, ali ne podilazim nikome ako ne procijenim da bih trebala i da postoje osnove za to. Ali to onda nije više podilaženje, već empatija i razumijevanje situacije.
  35. @profa03.11.2011. 18:14
    "i kao razultat toga imaš Kanadu,zemlju vrhunskih znanstvenika,uređenih međuljudskih odnosa,socijalno osviještenog
    stanovništva,najmanja stopa kriminala,zdravstvena zaštita itd."

    "i na kraju svega imamo Hrvatsku,zemlju iz koje bi se rado iselilo barem 50% stanovništva i to u onu gore navedenu Kanadu"

    Cini mi se da je i tebi jasno da Kanada nije bogata zato sto djeca u skoli nista ne uce, nego zato sto je druga najveca zemlja na svijetu sa samo tridesetak milijuna stanovnika, ali zato sa preogromnim bogatstvom u prirodnim resursima, zemlja koja uvozi godisnje oko 250 000 ljudi (podatak od prije desetak godina) medju njima najdarovitije studente i strucnjake iz cijelog svijeta i koja je povlasteni trgovinski partner najmocnije nacije na svijetu.

    Ziva je smijurija usporediti sa Kanadom Hrvatsku koja nema ni sirovina, ni tehnoglogije, niti je povlasteni partner bilo koje bogate zapadne zemlje, Hrvatsku kojoj je cjelokupni GDP manji od prihoda neke bolje kanadske kompanije?

    Karakteristicno je za Kanadu da bas djeca prosjecnih bijelih Kanadjana koji su tu generacijama zaparavo zavrsavaju najmanje skole, dok svjezi imigranti, pogotovo oni iz Azije, forsiraju djecu da dobivaju univerzitetske diplome. Na pr, moj kolega koji je pohadjao magisterij iz telekomunikacija na torontskom univerzitetu se zalio da se nije imao s kim druziti, jer su svi ostali bili Kinezi (a oni su samo ucili i ucili - nista od zajebancije).

    Dakle, slobodno mogu reci da Kanada ima lose osnovno i srednje obrazovanje i da su joj prosjecni koledzi na nivou nekadasnje vise skole kod nas. Kvalitetno obrazovanje pocinje na univerzitetima, ali do tada su vec mnogi ucenici otpali zato sto nemaju odgovarajuce predznanje. Korporacije sa svoje strane nude redovne kurseve zaposlenicima kroz koje ih osposobljavaju za konkretna radna mjesta.

    Rezultat svega toga je da je opce obrazovanje na vrlo niskom nivou, ali su zato ljudi usko specijalizirani i osposobljeni da dobro obavljaju svoj dio posla.

    Dakle, moglo bi se zakljuciti, (iako je to vrlo negativno i ocito usmjereno tome da se sa neobrazovanom populacijom lakse manipulira), da si bogata Kanada moze dozvoliti da se djeca igraju umjesto da uce. Ali siromasna Hrvatska si to ne moze dozvoliti. Dapace, za Hrvatsku je obrazovanje MUST ako hoce da odgoji ljude koji su sposobni da se suoce sa ekonomskim i politickim izazovima kojih je obilje na putu jedne male drzave poput Hrvatske i da joj osiguraju napredak.
  36. profa03.11.2011. 21:25
    Besmisleno je uspoređivati Hrvatsku s Kanadom ili nekom europskom zemljom poput Finske, Švedske i slično.

    Imala sam u rukama švedski udžbenik iz kemije za osnovnu školu. Šivana knjiga, tvrdi uvez. Što vam to govori o ulaganju u školstvo?

    U istoj toj Švedskoj, da biste postali nastavnik (teacher) u školi, prolazite vrlo stroge testove i provjere. Najmanje se provjerava znanje jer je ono neupitno i u skladu s ocjenama. Provjeravaju se vaše osobine, sposobnost empatije, način govora, stav, držanje, ponašanje na oglednim satovima, druge sposobnosti poput poznavanja šivanja, pjevanja, sviranja nekog instrumenta, kreativnost u svakom pogledu.

    Tamo je situacija otprilike ovakva: "Nisam prošao ili zadovoljio uvjete za profesora, e onda idem na medicinu."

    Toliko o važnosti prosvetara.
    Ovdje ljudi biraju taj posao kao zadnju od zadnjih opcija i tješi ih jedino to što je plaća redovita (kakva god bila) i što imaju puno praznika. Takvi su ljudi katastrofalni učitelji i vrlo brzo shvate da nemaju baš toliko slobodnog vremena, a da posao zahtijeva mnogo energije, vremena, živaca i golemog znanja opće kulture te stalnog napredovanja, kako u struci, tako i u trendovima, tehnologiji, prihvaćanju novih metoda itd.

    Na žalost, među prosvjetarima ima veći postotak visoko obrazovanih ljudi nego u bilo kojoj drugoj branši, ali mnogi od njih rade posao koji ne vole i zato ga ne rade dobro. Nije za to kriva niti država, niti program, ni učenici, ni roditelji. Ljudi su izabrali krivo zanimanje koje su u startu krivo procijenili.

    Ne tako davno, u Hrvatskoj je bilo zabranjeno sklapanje braka ako radite u školi. Bili su tolerirani eventualno brakovi učitelj - učiteljica. Zato da biste se doista posvetili samo tom poslu jer je on najvažniji od bilo čega drugoga.

    Danas je administracija iznad svega. Ako "papiri" štimaju, sve je u redu. Samo su gomile "papira i papira" važne, a kako tko radi, to se ne provjerava.

  37. @profa04.11.2011. 00:29
    Nema nikakve sumnje da bogate zemlje naprosto imaju puno vise novca da uloze u skolstvo nego mi. Ali to nije osnovni problem. Jer smo nekad, iako smo bili siromasni, imali odlicno skolstvo, koje je ne samo puno toga poducavalo, nego je osim toga davalo i svim ucenicima isti pristup znanju. Taj sistem trebalo dalje razvijati i usavrsavati. Umjesto toga, izbrisana je prosla drzava i instalirana nova po datom stranom predlosku, a slicno se desilo i sa obrazovanjem. Obrazovanje u kapitalizmu postaje sredstvo za sticanje profita, a ne postoji zato da bi se nove generacije obrazovale, tj. obrazovanje je bastard na razmednji tih dviju tendencija.

    Vjerujem da se u Svedskoj pristupa obrazovanju puno profesionalnije nego kod nas, ali sumnjam da i tamo cvjetaju ruze, jer se je vjetru komercijalizacije koji dolazi iz Amerike tesko suprotstaviti.

    Sto se tice Kanade, nastavnici imaju dobre place zato sto imaju sindikat, u Americi su im place u usporedbi sa drugim profesijama uglavnom vrlo lose (ovdje opet postoji velika razlika izmedju placa u privanim i javnim skolama). A uloga nastavnika ni u jednom ni u drugom sistemu nije narocito cijenjena u drustvu, jer se ne vrednuje odgoj djece, nego se opet vrednuje novac.

    Zatim, poznavajuci nekolicinu kanadskih nastavnika, najvise paze da nikad ne ostanu nasamo sa ucenikom, jer ih inace lako moze snaci optuzba za "sexual harassment". Uz to neprestano trebaju titrati i roditeljima i ucenicima, a od iskrenog odnosa ispunjenog ljubavlju prema ucenicima i profesiji nema nista.

    Svi ljudi hoce prezivjeti i ne moze se ocekivati da svi ljudi koji se posvete nastavnickom pozivu rade to iz ljubavi. Pogotovo ne u ovom sistemu gdje se tradicionalne vrijednosti gube i ustupaju mjesto novcu kao osnovnom mjerilu svih vrijednosti.

    Medjutim, u svakom sistemu ce se uvijek naci ljudi koji se iskreno posvecuju ulozi ucitelja mladih generacija, koji to vole, koji vole mlade i koji shvacaju koliko je njihova uloga vazna za bolju buducnost svijeta.
  38. @profa04.11.2011. 00:58
    produkt našeg obrazovanja se najbolje može sagledati kada pogledamo zemlju u kojoj živimo .Ako je to rezultat mišljenja koje nije izmanipulirano zahvaljujući obrazovanju,onda radije biram da budem nisko obrazovani Kanađanin
  39. @profa04.11.2011. 01:19
    "Ako je to rezultat mišljenja koje nije izmanipulirano zahvaljujući obrazovanju,onda radije biram da budem nisko obrazovani Kanađanin "

    Ma jasno da je izmanipulirano! Isto kao i Kanadjaninovo! Ali je kod nas doslo kao kopija kanadskog, bolje receno americkog (jer je i kandaski model kopija americkog)! Dakle odbacili smo dobar model obrazovanja koji smo ranije imali, da bismo usvojili strani model koji je vec i samim tim sto nemamo iste materijalne uvjete, puno gori nego americki original.
  40. @profa(carevo novo ruho)04.11.2011. 08:54
    definitivni je ona prije zemlja bila bolja ali je obrazovanje u njoj bilo zasnovano na istim principima nekritičkog mišljenja ,jer da nije tako kako bi im mogli prodati floskulu o nacionalnim sranjima,kako bi banda debila mogla doći na vlast.Prvi koji su ih podržali ili im se pridružili bili su upravo visoko " obrazovani"(pobrojite samo razne doktore)
    obrazovanje se provodi kroz institucije sistema i kao takvo biva zagađeno svim manama sistema.
    Njemačka je zajedno sa svojim najvećim umovima tadašnjeg svijeta stvorila najveće zlo -nacizam.
    Kroz globalizaciju tj. novi imperijalizam bogate zemlje opljačkale su ostatak svijeta.Pošto se kolač suzio na red su došli i njihovi vlastiti građani.Ponovo pričamo o zemljama sa vrhunskim obrazovanjem .

    Zar je to smisao obrazovanja?
  41. PakaoUZbornici04.11.2011. 12:53
    Prokleto točan članak. Vidi se da autor dobro razumije problematiku i odlično poznaje zbornicu budući je radio u školstvu. Ravnateljima škola dane su ovlasti diktatora, a oni se njima obilno koriste. Ništa drugo do li slijepe odanosti u školi nije važno. Osobno obraćao sam se inspekciji i još su me nagrdili da sam ja kriv za takvo stanje u školi. Naše školstvo na niskim je granama, a zbornice su bojišnice. Izgleda da nam treba britanski model. A tek ovo o djeci klega - mene kolegica ne može smisliti zbog ocjene djeteta. Dan danas mi se osvećuje, a bome je u prilici, ravnatelj ju je postavio na čelu njemu bespogovorno odanog školskog odbora. Svi to u Ministarstvu znaju, ali kada su njima bila važna djeca. Tužno i ružno. Što učiniti?
  42. Što učiniti?04.11.2011. 21:18
    Promijeniti profesiju.
  43. Franjo Sokolić, PMF Split05.11.2011. 16:03
    Svima je jasno da kad svi imaju petice, ta ocjena više ništa ne znači. Time su zakinuti upravo dobri đaci. U jednoj osnovnoj školi u Zagrebu srednja ocjena svih predmeta na kraju školske godine bila je 4,64. U MIOC u Splitu se upisuju samo đaci sa preko 100% bodova. Na prvom kolokviju iz matematike se ustanovi da njih 15% nema nikakvo znanje iz matematike.
    Ravnatelji su marijonete u rukama MZOŠ-a i imaju apsolutnu moć prema kolektivu. Kada je u jednoj splitskoj školi školski odbor tražio smjenu ravnatelja MZOŠ je smjenio školski odbor.
    Upoznao sam roditelje čije dijete ide u prvi razred u jednoj osnovnoj školi u Zagrebu, gdje ima 4 prvih razreda. Samo to dijete ne ide na vjeronauk. U auli škole učiteljica ih je naglas, pred svima ostalima apostrofirala kao roditelje djeteta koje ne ide na vjeronauk
    U potpunosti potpisujem što kaže Luciano, jer sva moja iskustva potvrđuju njegove iskaze.
  44. ap05.11.2011. 17:38
    Kako je samo tako najednom sustavno napredujuće i sve humanije obrazovanje i društvo u cjelini prešlo u sve suprotno, mrak i još k tome havariju?

    Da li to ima neke veze sa onim prije, pa i prije kroz dulje vrijeme, ili su neke misteriozne sile i mistike (poznatih ili nepoznatih pojava) najednom pritisnule prekidač i promjenile sve?

    I ako je ono prije i nešto novo, da li se je to moglo uočiti, nešto napraviti oko toga i šta te ako se je moglo zašto i tko nije? Ako se nije moglo uočiti onda halal vjera.

    Bilo kako bilo, previše se tumačilo i mijenjalo svijet i sralo po svijetu i svemu, naročito po ljudima, i sada je došlo vrijeme da se malo razmisli o cehu i eventulnoj promjeni isključivosti toga i te mode te eventalnim dopuštenjima i dozvolama, čak samo pukim zapažanjima, da se i razno(i) drugo(i) pojavi(e) na sceni.

    Bilo kako bilo, nije sve loše u takvom mraku i takvim havarijama. Npr. uz ostalo beskrajne štemerske, forserske, štakorske itd. mreže i krda se suočavaju sa svojim djelima, raznovrsnom konkurencijom itd.

    Tj. kaos koji povećava kaos i omogućuje krupne tek tako poteze organizacije nije tako loš i posve loša pa možda i u prvom redu jer:

    1. ne samo što sprječava pojedine štakore itd. da velike pojave i vođe posve nametnu organizaciju pa i diktaturu, i ne samo što ih spušta i reducira, nego i veoma plodno i blagotvorno širi i omogućava raznovrnost i život. Tako i sve više odličnih u ocijenam, Nisu više izvrsni samo članovi partije, stranki, njihovih velefeudalaca ... nego je izvrna i odlična i razna rulja ... Nastaje zanimljiva situacija, kao u Grčkoj za Sokrata ili Brajan u filmu "Brajan na križu". Osim do sada više nego odličnih 50 % sada je sve više, više od 95 %, svi osim Sokrata i njgeovih učenika. Tu se sve lakše postaje avangarda, za razliku od npr. SFRJ gdje su avangarda 10 milijuna članova KP/SK od 20 mlijuna stanovnika. Tu su već iznimna stvarna avangarda oni rijetki koji nisu u tom masovnom avangardanom ritmu. Svaki Brajan je stvarna avangarda, ne mora bit Sokrat.

    2. Ideje naše, gorivo vaše (Ostap Bender, Iljf i Petrov)

    2. I wanna be yor dog (David Thomas).
  45. Zbornica05.11.2011. 19:42
    Ne slažem se s porukom da treba mijenjati profesiju. Treba mijenjati sustav školstva koji je loš i svakimm se danom pogoršava.
  46. profa05.11.2011. 22:41
    ap

    Problem je u tome što nema raznovrsnosti. Sve smo više uniformirani i teži se za time da svi budu jednaki. To nema veze s pravilima u internatu da svi nose bijele sokne, crne suknje/bernude i bijele košulje, iako i u modi vlada taj trend.

    Originalnosti nema, sve što se nudi kao "novo" samo je imitacija nečeg već viđenog.

    Kao da smo doista sve ideje već iscrpili. Mene to užasava. U modi se stalno vraćamo, neki retro i revival stilovi, u glazbi se obrađuju obrade već obrađenih pjesama.

    Jel to lijenost? Što je to?

    Ali, nikada rulja nije mijenjala svijet, već pojedinci. Što bi rekao Pervan, nije Mona Lizu naslikala skupina autora, nego jedan genijalac.

    U školstvu se samo oslikava stanje društva i stanje duha. Nitko ne potiče mlade ljude na kreativnost jer je to gubljenje vremena, a može biti i opasno. Treba se što prije uklopiti u rulju i poslušno marširati.
    Također treba pratiti trendove i što vjernije ih oponašati bez obzira na želje, sposobnosti, materijalno stanje i pristajalost.
    Djeca nemaju SVOJE mišljenje, već misle ono što misle njihovi roditelji ili što pretpostavljaju da bi trebali misliti. Starmala su, komentiraju događaje riječima svojih roditelja (to se lako da prepoznati, već po samom izboru riječi, a onda i po intonaciji, držanju tijela i mimici).

    Djeca više nisu djeca i NE ZNAJU SE IGRATI.


  47. Majka06.11.2011. 00:43
    Joj što vas volim, dragi profesori.

    Trebalo bi vas pitati čime ste se vi to bavili svih ovih godina kada tugaljivo konstatirate da je školstvo na psu. Zar vam je ovakvo školstvo palo preko noći?
    Smije li netko i vaš rad valorizirati tako da kaže: Stvarate više od 90% škarta, te vas treba postaviti na cestu.
    Hajde, razumijem, da se neuki radnici u industriji sada češu i sa sjetom prisjećaju "kak se nekad dobro jelo", ali vi, Vi, stupovi društva, želite reći, da je sve bilo izvan vaše moći, jel te?

    Niste li upravo vi trebali biti prvi korektiv nekih pojava u društvu? Ili ste "slijepo prosvjetiteljski" odrađivali svoju plaću po uputama ministarstva? Hoćete li i vi pred imaginarnim sudom pravde upirati prstom prema ministarstvu i cijediti kroz zube kako niste krivi po zapovjednoj odgovornosti?

    Također me zanima, imate li nekakav sanacijski program za izgubljene generacije?
  48. Franjo Sokolić06.11.2011. 18:24
    Draga Majko,
    Potpuno sam suglasan sa Vašom ocjenom. Tragedija Hrvatske je njezina intelektualna elita. Da je ona bila glasnija, ne bi danas bili u ovoj stuaciji u kojoj se nalazimo, ekonomskoj, političkoj, moralnoj, obrazovnoj. Da li je Hrvatska stvarno zaslužila da ju vode ovakvi nesposobnjakovići i lopovi? Kakvi stručnjaci izlaze iz naših fakulteta? Osim rijetkih iznimki većina naših profesora je izuzetno niske znanstvene produkcije, mjereno međunarodnim kriterijima. Što je u vezi s time napravilo Ministarstvo (MZOŠ)? Postoje ljudi koji se pokušavaju boriti protiv toga, ali se njih potpuno ignorira.
  49. darko martinčić06.11.2011. 21:39
    naše škole imaju samo jedan problem a to je da ne uče djecu misliti. kada bi "proizvodile" djecu koja su sposobna izvoditi razumne zaključke onda bi se malo po malo svi ostali problemi riješili pritiskom razumne djece i razumnih roditelja.
  50. profa06.11.2011. 22:59
    Posao profesora nije rješavanje gospodarskih, ekonomskih i drugih problema. Za to bi trebali biti zaduženi oni koji su za to plaćeni. Ne aludiram pri tom na profesorske plaće, već na čisto operativno zaduženje.

    Smatram se produktivnom jer sam napisala mnoge priručnike, metodičke materijale, udžbenike i ostali radni materijal koji pomaže drugim profesorima u radu, osobito početnicima.
    Također sam zadovoljna svojim radom jer su mnogi moji bivši učenici završili fakultete i uglavnom nemaju problema s predmetom koji predajem u daljnjem školovanju. Ne odustajem od isticanja moralnih vrijednosti ma koliko to danas bilo deplasirano.

    Generaliziranjem ne govorimo ništa osim da ne razumijemo suštinu problema. U svakom žitu ima kukolja pa tako i među profesorima ima boljih i lošijih.

    Osobno sam sudjelovala u gotovo svim javnim raspravama koje su se ticale problema u obrazovanju i mailom slala svoje komentare i prijedloge, ali ništa od toga nije bilo niti zapaženo, a kamo li prihvaćeno.

    Na žalost, istina je da su prosvjetari najposlušniji službenici i slijepo rade ono što im drugi nameću iako se s većinom prijedloga i pravilnika ne slažu. To je inertna masa u kojoj ima mnogo kreativnih ideja, sugestija, prijedloga i volje, ali nas nitko ne smatra stručnima za donošenje važnih odluka. Nakon što shvatite da se apsolutno nitko ne obazire na vaše zapomaganje jednostavno prestanete zapomagati i prepustite se mulju i žabokrećini.

    Napredovanje u struci svodi se na mentorstvo i savjetništvo, ali to vam osim parsto kuna veće plaće ne donosi nikakav povlašteni položaj u društvu, a samim tim je i utjecaj na donošenje odluka, zakona i pravilnika zanemariv.

    U savjetodavna tijela pomno se, gotovo namjerno, biraju oni ljudi koji o školstvu ne znaju ništa, nisu dana proveli u nastavi i nagađaju, pretpostavljaju, improviziraju, eksperimentiraju i iživljavaju se na profesorima, roditeljima i učenicima.
  51. oleg08.11.2011. 13:39
    profo, preciznija bi formulacija bila da u svakom kukolju ima žita
    da si Albert ne bi se isplatilo zadržati te ako u paketu dobivamo ovakvo školstvo, obrazovanje i kulturu
    i zato se slažem s Majkom, svi marš na ulicu!
  52. chiro08.11.2011. 16:12
    "Hajde, razumijem, da se neuki radnici u industriji sada češu i sa sjetom prisjećaju "kak se nekad dobro jelo", ali vi, Vi, stupovi društva, želite reći, da je sve bilo izvan vaše moći, jel te?"

    Da, jer stupovi:
    a)su u manjini
    b) nisu nuzno revolucionari

    Vlast, televizija i novine su odraz drustva u kojem zivimo i jasno je sto prolazi.
    5% pametnih nece dobit nijedne izbore uz 95% onih drugih.
    Idioti gore to elaboriraju vec 20 demokratskih godina i cijenim da ce nastaviti jos neko vrijeme koliko god se pametni lovili za glavu.
  53. profa08.11.2011. 22:24
    Ne znam gdje i što radi gospođa Majka, ali ako radi u državnoj službi, onda svoju plaću zarađuje radeći prema uputama nadležnoga ministarstva. Ili možda zabušava i protivi se naredbama?

    Profesori nikome ništa ne naređuju niti išta zapovijedaju pa na svu sreću ne mogu biti odgovorni po zapovijednoj odgovornosti.

    Profesori su službenici koji svoj kruh zarađuju poučavajući djecu i nastoje odraditi sve ono što roditelji ne odrađuju jer "nemaju vremena".
  54. Kurbla08.11.2011. 23:03
    Profesori snose samo vrlo mali dio odgovornosti za probleme školstva, ali nešto ipak snose - na primjer, poklanjanje ocjena, upisivanje učenika preko veze.
  55. @profa09.11.2011. 10:14
    Nadležna ministarstva (školstvo,pravosuđe, gospodarstvo......) su krovne institucije koje su omogućile i proizvele krađu,korupciju, osiromašile veći dio stanovništva i sve to lijepo legalizirale.
    Pozivati se na to da profesori samo služe takvoj instituciji i rade prema naređenjima je upravo srž problema.
    I u nacističkoj Njemačkoj u logorima su čuvari samo obavljali svoj posao i radili prema naređenjima.
    čemu služi sve to visoko obrazovanje ako na kraju svi samo izvršavaju naređenja,za to ti nije potrebno 5 godina studiranja,to mogu i oni sa 4razreda osnovne škole.
    Zadovoljimo formu(ministarstvo) ,a zanemarimo sadržaj(djecu). Umjesto kvalitete uvedimo kvantitetu,pa tako kritičku misao zamijenjenimo pukim natrpavanjem činjenica (a dobro je i za izdavački biznis).
    Negdje između svega toga totalno smo izgubili one zbog kojih sve to i postoji ,sam sistem(ministarstvo-izdavaštvo-profesori-plaće) postao je važniji od njih
  56. Majka09.11.2011. 11:35
    @profa

    Ne dijelim vaše mišljenje glede uloge prosvjetara i njihove odgovornosti u razvoju društva. Onako, na pravu loptu, primjećujem da vi dajete značajnu prednost formi nauštrb sadržaju, što je izrečeno i u komentaru ispod mojega.

    Oštrica moje opaske o zapovjednoj odgovornosti nije bila usmjerena prema nekakvom formalnom (pravnom) obliku odgovornosti prosvjetara, već prema moralnoj odgovornosti spram svijeta (društva), čiju su oni sukreatori. Možete li vi reći mirne savjesti, da niste odgovorni na nastalu situaciju i može li vas upiranje prstom u ministarstvo osloboditi od moralne odgovornosti?

    Na vaše pitanje, kakav je odnos Majke prema ministarstvu (i obratno), mogu vam bez ustezanja reći, da je taj odnos vrlo transparentan. Naime, već dugi niz godina financiram ministarstvo, pa sam očekivao i rezultate koji su izostali.

    Kao Majka i financijer, vrlo sam nezadovoljan vašim šefom u ministarstvu i odlučan sam u namjeri da ga smijenim sa dužnosti i postavim drugu osobu, koja će razumijeti odgovornost svojega položaja, te će sa podređenima (to ste vi) ostvariti intenzivnu i efikasnu dvosmjernu komunikaciju.

    Od vas očekujem, da ne čekate smjenu vašega šefa, koja je neminovna, nego da u vlastitom mikrokozmosu učinite korake, u skladu sa vašom strukom, koji su nužni, za oporavak jednog devastiranog društva.

  57. profa09.11.2011. 15:45
    Opet generaliziranja.

    Slažem se da danas u školi može raditi i moja baka jer je totalno nebitno znanje i poznavanje materije. A zašto? Zato što su škole postale ubožnice i prihvatilišta za nezbrinutu djecu nemarnih ili prezaposlenih roditelja koji očekuju da djeca u školi dobiju petice, bez obzira na zasluge, da su na toplom i sigurnom, da ih netko njeguje dok ih bolesne šalju u školu i da ih po mogućnosti škola odgaja. Pa nemojte zato slati djecu u školu.

    To što sam službenik znači da poštujem zakone i pravilnike, a ne da radim protivno moralnim načelima i djelujem bezumno i bez razlikovanja dobra i zla. Ovo je replika na usporedbu profesora s Hitlerovim čuvarima logora.

    U ovako korumpiranom društvu teško se boriti protiv vjetrenjača, ma koliko to moja struka željela. Dok mi nadležni ministar neprestano maše radnom knjižicom ispred nosa i traži da sve više radim ono što nikako nije moj posao, ja svoju sreću nalazim jedino u razredu dok sam sa svojim učenicima i nastojim ih, ponekad na uštrb gradiva, naučiti da budu pošteni, marljivi i uporni. Pokazujem primjerom (skupit ću s poda papirić u razredu iako ga nisam ja bacila, ali tražim da i oni ponekad tako postupe) i svojim ponašanjem.

    Ne pada mi na pamet da u cijelom ovom košmaru trošim energiju na rušenje vlasti i micanje idiota koji vladaju. Posvećujem tu energiju generacijama koje me trebaju sad i odmah. Oni nemaju vremena čekati da se vlast promijeni. I zato ponavljam. Ima nas svakakvih, ali loši će profesori uvijek bili loši, a dobri će i u ovakvoj žabokrećini raditi najbolje što mogu.
  58. profa09.11.2011. 16:06
    To naravno ne znači da sam apolitična. Izaći ću na izbore i ispuniti glasački listić koji me sljeduje, ali na žalost, ne mogu ga ispuniti umjesto četiri milijuna ljudi.
  59. chiro09.11.2011. 16:29
    bravo profa...

    Mozda bi trebala napisati jedan prirucnik za roditelje sto skola jest, a sto skola nije.

    Trebao bi i jos jedan za revolucionare koji nakon drugog dzointa pljuju po onima koji nece s njima na ulicu nego npr. rade.
    Ti su u svojoj ozbiljnosti jednaki navijacima koji skandiraju "kazalisna publiko" onima koji ne nose vojnicke cizme i koji nece skakati kad to zeli celavi krezubi vodja.
    Pa bio vodja bradati asistent ili plenum na kojem oni koji se ne zele ili ne mogu skinuti s bradavice tumace radnicima da je nuzno da se njihovo "obrazovanje" financira i dozivotno ukoliko ti isti to samo pozele...
    Nagradno je pitanje : Zasto nema plenuma ili bradonje na medicini, FERu, ili gradjevini... Kako to da su "najodgovorniji" ako su prava u pitanju uglavnom filozofi i politolozi koji u prosjeku i nisu studentski vrh? Zanimljiva drustvena anomalija...
  60. profa09.11.2011. 20:05
    Mene nije odgajala škola iako sam kao društveno biće bila izložena tadašnjim trendovima i ideologiji. Sigurno je da je i ta okolina i društvo u cjelini učinilo svoje, ali osnovna moralna načela stekla sam u obitelji jednako kao i osnove kulturnog ponašanja i ophođenja s ljudima.

    Ne očekujem da moje dijete odgaja škola i ne pokušavam ga zaštititi u situacijama za koje procijenim da je dužan snositi odgovornost.
    Nastojim argumentirano raspraviti uzročno-posljedične veze iako je to ponekad jako teško jer se moram boriti da me u tome ne ometu emocije.

    Potpuno se jednako ponašam i sa svojim učenicima.

    Ne komentiramo doma pred djetetom niti profesore (ma što god mislila o ponekim kolegama) niti pred njim raspravljamo o aktualnostima na političkoj sceni. Mi nismo nikakvi jarani, prijatelji, kompe ni frendovi. Ja sam mama, a on moje dijete koje je trenutno u pubertetu i nije u stanju procijeniti što je za njega dobro, a što ne.
    Ima slobodu izbora, govora i mišljenja do određene granice.
    Školovanje mu ne predstavlja nikakvu traumu, iako je skupio poneku dvojku i trojku. Ne zabrinjavam se i ne krivim za to profesore. Ja sam ta koja kontrolira situaciju, a ne školski pedagozi i ini.

    Možda sam skrenula s uma, ali ja se ne pitam čemu sam studirala i zašto nisam frizerka. Ja znam zašto sam studirala i ne bih to mijenjala iako mi to obrazovanje nije donijelo neku osobitu materijalnu dobit. Ali zato imam ono što mi nitko ne može oduzeti, a to je znanje. I zamislite, sasvim legalno i pošteno uspjela sam to znanje nedavno i naplatiti.

    Idu mi na živce ljudi koji stalno kukaju i kojima je za sve kriv društveni poredak. U tom samosažaljevanju prolaze pored vas neiskorištene prilike, a ne možete ih prepoznati jer ste zaokupljeni suđenjima klike iz Remetinca, predstojećim izborima, ulaskom u EU i mislite da kad se to riješi onda će i vama zasjati Sunce.
    Ma neće zasjati nikome tko nema radne navike i zazire od rada i ulaganja u sebe.



  61. jules12.11.2011. 01:03
    "Ne pada mi na pamet da u cijelom ovom košmaru trošim energiju na rušenje vlasti i micanje idiota koji vladaju."
    Tipično. Radije ću sagnut glavu i skupljati mrvice sa stola. Uvijek ima onih koji skupe manje mrvica pa sw mogu smatrati i uspješnim u odnosu na njih.
    "Posvećujem tu energiju generacijama koje me trebaju sad i odmah."
    Jalov alibi. U konačnici formiram sluge, ljude koji ne znaju da se treba opirati pravilima i šablonama. Ljude koji imaju vještine potrebne sustavu, ali ne znaju slobodno misliti svijet oko sebe.
    "Oni nemaju vremena čekati da se vlast promijeni."
    Kontradikcija. Pa upravo zato što oni nemaju vremena, mi je trebamo mijenjati.
  62. Majka12.11.2011. 19:58
    Slazem se, Jules.
    Pitao sam se hoce li netko to primjetiti, da moja malenkost ne utrcava profi bas svaki put u sesnaesterac. Ogradila se od pokusaja dinamicnije igre, nakon sto me dva puta ukorila za generaliziranje. Rekoh sebi, ako ne budem brzdao jezik, jos ce me poslati ravnatelju.
  63. profa13.11.2011. 00:04
    Nisam baš tako stroga, a i kad sam ljuta u razredu, ne šaljem djecu ravnatelju, nego sama rješavam probleme (one za koje procijenim da mogu i smijem, a uglavnom se samo s takvima i susrećem, na svu sreću).

    Ne izbjegavam dinamičniju igru, ali stvarno ne volim generaliziranja.

    Niti su svi bogati odmah lopovi, a niti su svi siromašni baš sami poštenjaci.

    Zašto bih trebala biti revolucionar ako to nisam? Doduše, mahala sam s transparentima u blatu i na kiši i sudjelovala u prosvjedima, ali takvi oblici okupljanja nisu baš urodili plodom.

    Putem foruma za nastavnike uspjeli smo donekle korigirati pravilnik o ocjenjivanju, ali je to bio prilično mukotrpan rad šačice aktivnih članova. Trebalo je animirati ljude da se izjasne, da uopće saznaju kako postoji nešto što se zove javna rasprava i da se očituju. Bile su i peticije u igri i svašta nešto, ali što da ja sama ili nas nekoliko radi kad je pigra masa nepokretna?

    S druge pak strane, pokušala sam RAZUMNO i na fini način ukazati na probleme, no ti su pokušaji bili još manje uspješni.
  64. inspektor13.11.2011. 04:09
    sto ste se toliko uhvatili optuzivati @profu, znate i sami da sve da i nista ne radi, snosila bi samo miljuntni dio odgovornosti za stanje u skolstvu... a koliko vidim, sasvim je normalna i savjesna osoba... obrazovni sistem sistematski ide nizbrdo i tesko da ona moze tu nesto napraviti, stovise, uopce ne izgleda da ce se taj negativni momentum zaustaviti "any time soon"...
Dodaj komentar

Molimo, prijavite se ili registrirajte kako biste komentirali. Hvala.

POSLJEDNJE VIJESTI IZ RUBRIKE

23.04.

Lista neriješenih pitanja sve duža

Predstavnici Hrvatske udruge poslodavaca danas su na redu za iznošenje prijedloga i primjedbi na prijedlog izmjena Zakona o radu, nakon što su prošli tjedan to učinili sindikati

23.04.

Čakovčani za 1729/2

Lokalne organizacije civilnog društva i zainteresirani pojedinci u Čakovcu su pokrenuli Inicijativu 1729/2 s ciljem oživljavanja javnog prostora bivše vojarne

22.04.

Lijepa naša ZAMPovino

Ravnateljica Osnovne škole "Bajići" u Kaštelima neugodno se iznenadila kada joj je iz ZAMP-a, nakon svečanosti otvorenja škole, stigao zahtjev za prijavu priredbe

22.04.

Spašavanje posrnulog tajkuna

Koliko god u javnosti bilo dvojbi oko instituta predstečajne nagodbe, jednom čovjeku država je sasvim sigurno pomogla - Željku Kerumu

21.04.

Zbor građana sutra u Puli

Nakon što su pulske gradske vlasti odbile sve primjedbe i građana i stručnjaka vezano uz Muzil, "Zelena Istra" i zadruga "Praksa" sazvale su zbor građana kako bi "u demokratskoj raspravi zajedno odlučili kako spriječiti neodgovornu političku elitu"

20.04.

Otkazan uskrsni referendum u Dugopolju

Nakon višemjesečnih prepucavanja o referendumu na kojem se trebalo odlučiti o visini komunalnih davanja u postupku legalizacije objakata, lokalne vlasti sudskim su putem do daljnjeg odgodile njegovo održavanje

18.04.

U HŽ-u otkazana 84 vlaka

Trodnevni štrajk u "HŽ Cargu" završava danas u ponoć. Sindikati tvrde da su najavljeni otkazi u suprotnosti sa Zakonom o radu, pa će mnogi radnici tužiti tvrtku

Dokukino
Superknjižara
Info most
Info most