Nakon jučerašnjeg upada u Mediku zbog grafita i jutrošnjih napisa o razmatranju ukidanja statusa kulturnog dobra Sv. Katarine Monumenti, svatko tko se još opirao prihvatiti da je ova država tek kolonija u službi viših financijsko-investitorskih interesa morao je doživjeti prosvjetljenje.
Znanost o prošlom nije ni točna ni precizna. Stoljećima se razvijala kao pripovijest koja je manje ili više konstruirana, a odražavala je interese i vrijednosti onoga koji ju je pisao ili, u gorem slučaju, onoga za koga je nastajala.
Ako je u pokušaju rekonstrukcije prošlog znanstvenik bio do kraja pošten, navedene su sve dostupne činjenice, no njegovi su zaključci još uvijek ostajali tek odraz svjetonazora i prosudbi pojedinca. Pojedinci, povjesničari, tek su ponekad i iznimno dovoljno obrazovani, široki i hrabri napisati najlogičnije i najpoštenije na temelju onoga što piše u povijesnim izvorima.
Kao i život, prošli su događaji obično toliko komplicirani i prepuni slučajnosti, da se dio onoga što se zbilo najčešće nikada nije zapisao, a često se naknadno, zbog viših interesa, nešto prešućivalo, potiskivalo, sve kako bismo dobili bolju sadašnjost. S predrasudama ili kroz ideološke naočale bili su napisani i izvori koji su nastajali u trenutku kada se nešto događalo. Oni koji su pisali željeli su nešto skriti ili ublažiti, katkada zbog sasvim prizemnih, osobnih razloga. Stoga je ono što se dogodilo i ono što su povjesničari napisali zapravo zbroj slojeva različitih ideologija i svjetonazora. Vrlo su često nacionalne naočale optika kroz koju se promatra ono što je bilo.
Od kraja Drugog svjetskog rata pa do 1991. Dan ustanka naroda Hrvatske protiv nacizma i fašizma slavio se istoga dana kada i Dan ustanka naroda Bosne i Hercegovine, 27. srpnja 1941. godine. O događaju su u vrijeme Titove Jugoslavije napisani članci, doduše malobrojniji no bi se moglo očekivati. Potom je datum promijenjen i Dan antifašističke borbe postao je 22. lipanj 1941., kada je formiran Sisački partizanski odred. Jedan je datum, koji je desetljećima bio važan, a mjesto Srb u južnoj Lici po tome poznato, posve potisnut.
U "Ilustriranoj povijesti Hrvata", primjerice, uopće se ne spominju događaji u Srbu, mada se kaže kako su 27. srpnja: "Srpske postrojbe (četnici) počinile genocid nad Hrvatima u Bosanskom Grahovu i okolnim hrvatskim selima i zaseocima." Potom se kaže kako su nekoliko dana kasnije "partizanske postrojbe (sastavljene od Srba) u osvetničkom pohodu spalile selo Boričevac, a zatim počinile masakr nad Hrvatima i muslimanima u Kulen Vakufu".
Marko Orešković Krntija, politički komesar Ličke grupe partizanskih odreda, pa politički komesar Glavnog štaba Hrvatske, doista je osudio ponašanje "gerilaca" koji su "klali žene, djecu", mada su se seljaci tamo predali. Pisao je kako se takvim Pravna nesigurnost i posvemašnje bezakonje stvarali su eksplozivnu smjesu na području koje je nakon kapitulacije Kraljevine Jugoslavije trebalo ostati sporedno vojno područje ponašanjem "ne razlikujemo od ustaške horde", što je posljedica "nedostatka discipline i odgovornosti" u borbi za "častan i slobodan život za sve poštene Srbe, Hrvate, Slovence, muslimane itd." Zato je i otpor u Kulen Vakufu bio dug jer su se tamo bojali sudbine Boričevca.
Problem s novom interpretacijom ne bi bio zbog naglašavanja onoga što se desetljećima prešućivalo, već kada se prešuti da su u akciji čišćenja poduzetoj odmah po izbijanju nereda ustaše u desetak dana ubili nekoliko tisuća ljudi, četvrtinu ukupno stradalih Srba u Lici tijekom cijelog rata. Takvim pristupom briše se razlika u odnosu na tekstove koji su nastajali desetljećima ranije, također "svrhovito", u kojima se govori isključivo o desetkovanju neprijatelja, stradanju njegovih vojnika i časnika.
Događaji u Lici nisu se, naravno, u međuvremenu promijenili. Nije se dogodila ni nova znanstvena procjena zbivanja iz srpnja 1941., mada je za to bilo vremena i izvora. Promijenilo se samo gledanje na prošlo, barem u jednom dijelu hrvatske znanosti, koja tako, izbjegavanjem da se kaže sve što znamo, nije postala više od ideologije, sve u nakani stvaranja prihvatljivije slike onoga od prije.
Nezavisna Država Hrvatska uspostavljena je 10. travnja 1941. Koncentracijski logor Danica kod Koprivnice formiran je već 19 dana kasnije, samo dan nakon što je u Gudovcu kod Bjelovara ubijena skupina od 176 Srba. Rasni zakoni, usmjereni prije svega protiv Židova i Roma, doneseni su već 30. travnja.
Jadovno je bio logor smrti, a u samo nekoliko tjedana tamo je ubijeno dvadesetak tisuća ljudi. Ustaški se režim baš nimalo nije čuvao ili skrivao. U novinama, u govorima ministara, jasno je poručeno da nova hrvatska država ima neprijatelje, "koji nisu članovi hrvatske narodne zajednice. To su Srbi i Židovi", kako je rekao Mile Budak. Iseljavanje, istrebljenje i stvaranje takvih uvjeta za ostale da izumru, postali su politika koju je Paveliću sugerirao i Hitler, zainteresiran da se Slovenci iz onog dijela Slovenije koji je postao Treći Reich presele već početkom srpnja. Neki su shvaćali kamo i kuda bi sve moglo otići.
U Zagrebu se ubio brat Ivane Brlić Mažuranić, nekada visoki kraljevski političar. Zato jer je prešao na pravoslavlje zbog ženidbe s Ruskinjom, uhapšen je glumac Tito Strozzi. Odvođeni su masoni bez obzira na nacionalnost, a teror je bio opći i strašan. Od samog početka o svemu je u Berlin javljao i njemački general u Zagrebu, nekadašnji oficir habsburške, austro-ugarske vojske, Glaise von Horstenau. Neredi i oružani otpor bili su sporadični diljem Nezavisne Države Hrvatske, od njezinog osnutka. Krajem lipnja Austrijanac u Zagrebu izvijestio je kako su potezi "vlastite stranačke garde" - divljih ustaša - "koji su posljednjih tjedana besmisleno divljali po gradovima i selima, pridonijeli da se ionako, po raspoloženju ljudi, ne posebno široka platforma vlade znatno smanji".
Na traženje generala Wilhelma Lista, vojnog zapovjednika Jugoistoka, Glaise je tražio da se prekine s terorom prema nehrvatskom ili novoj vlasti nesklonom stanovništvu. Pravna nesigurnost i posvemašnje bezakonje stvarali su eksplozivnu smjesu na području koje je nakon kapitulacije Kraljevine Jugoslavije trebalo ostati sporedno vojno područje, pacificirana zemlja kroz koju će se prolaziti prema jugu, koja će gospodarski pomagati Treći Reich sirovinama i radnom snagom, gdje neće Ustanak je za Nijemce bio nepotreban i nepoželjan, dok je Talijanima, koji su s ustašama u Zagrebu dobili uglavnom sve što su željeli, naglašavanje neprijateljstva Srba i Hrvata bilo je logično, korisno za vlastite interese trebati angažirati puno vojnika. Ustanak je za Nijemce bio nepotreban i nepoželjan. Talijanima, koji su s ustašama u Zagrebu dobili uglavnom sve što su željeli, naglašavanje neprijateljstva Srba i Hrvata bilo je logično, korisno za vlastite interese.
Konačno je, 27. srpnja 1941., Glaise von Horstenau Vrhovnu komandu oružanih snaga u Berlinu izvijestio kako su na širokom prostoru od Banja Luke do Obrovca izbili nemiri. Najjači su bili oko Donjeg Lapca i Gračaca. Ustanike, kako je u telefonskom izvještaju iz Otočca javljeno u Zagreb o zbivanjima u kotaru Srb, vodio je "trgovac Rađenović ... sa crvenim barjakom oko 500 ljudi među kojima nema nenaoružanih. Zlostavljali i odveli su željezničke činovnike, ubili oružnike, finance i dvojicu ustaša, javlja činovnik željezničke pruge koji je utekao..."
Đoko Jovanić, kasnije general JNA, narodni heroj, član Inicijativnog revolucionarnog odbora u Srbu, napisao je kako je prizor bio veličanstven: "Narod kreće u svoj prvi veliki boj: naoružani i bez oružja, staro i mlado, muško i žensko, u prazničkim odijelima, sa crvenim barjacima - jure ka Srbu, viču, prijete, spotiču se jedan od drugoga, puni strepnje i neizvjesnosti, ali još više zanosa, oduševljenja i vjere u budućnost."
Idiličan opis zanemaruje da su među običnim stanovništvom postojale razlike. Najviše je ljudi vjerojatno naprosto pošlo braniti sebe. Dio je kasnije organiziran kao partizani, dio kao četnici. Odgovor NDH je uslijedio brzo, ali je veliki slobodni teritorij postojao gotovo 76 dana. Potom su se Talijani uključili u akciju "zaštićivanja" Srba, s uspjehom jer je dio ionako smatrao da su kralj i četnički pokret jedini spas naroda koji je malo toga mogao očekivati. Draža Mihailović je imao određenih rezultata u Lici.
Više su učinili partizani, koji su uspjeli okupiti jedne i druge, kako je pokazivala i pjesma nastala poslije pogibije Marka Oreškovića: "Cijeloj Lici žalost srce bije/ što joj nesta dičnoga Krntije/ što joj nesta vođe od ustanka/ prvog vođe, Orešković Marka./ Drug je Marko hrvatskoga roda, / al je majka srpskog naroda."
Puno godina kasnije jedan od Ličana, predratnih članova Partije, visoki političar i ambasador Vjekoslav Prpić govorio je kako se: "U toj surovoj, elementarnoj sredini rodio ipak sav niz istaknutih hrvatskih intelektualaca i političara. I tu postoji rascjep: primitivna masa i važni pojedinci. Iz Like ... potječu neka od najkrupnijih imena naše političke povijesti, naše kulturne povijest i nauke. Od Ante Starčevića do Nikole Tesle." Nacionalne izmiješanosti i života uz ili s onima drukčije vjere bilo je i drugdje, ali su u kriznim vremenima sukobi bili blaži, iskrenje manje. Iz svih dijelova Like se do pruge, željeznice, sve do Prvog svjetskog rata, trebalo potegnuti do Ogulina, najčešće pješke ili zapregom.
Pustoš, izolacija i siromaštvo uvijek olakšavaju usporedni život različitih opcija u najgrubljim, ostrašćenim formama. Žestoke su zato tamo bile raspre između ustaša i partizana Hrvata, četnika i partizana Srba, HSS-ovaca i onih koji su bili za monarhiju Najviše je ljudi vjerojatno naprosto pošlo braniti sebe. Dio je kasnije organiziran kao partizani, dio kao četnici. Odgovor NDH je uslijedio brzo, ali je veliki slobodni teritorij postojao gotovo 76 dana. ili građansko uređenje, ali nisu bili za ubijanje. Nesuglasja su bila između onih koji su bili partijski kažnjeni i onih koji su bili bez mrlje u biografiji. Kada su u cijelu sliku ušli Nijemci i Talijani, mnogi su se teško snalazili. Hrvatska 1941. bila je zemlja seljaka, neobrazovanih i uglavnom vrlo siromašnih ljudi.
Srb 27. srpnja 1941. nije bio isključivo onakav događaj kakav se desetljećima obilježavao. On nije bio ustanak komunista, mada je tamo bilo članova Partije. Nije bio ustanak četnika, mada ih je također bilo. Bila je to prije svega pobuna stanovnika koji su se možda i bez jasne ideje što dalje, ali s osjećajem da se neće dati, odlučili boriti, ne prvi put u povijesti. Na koncu je to postao početak borbe za slobodu, kojoj je kasniji rasplet dao smisao. Desetljećima se obilježavao kao početak Narodnooslobodilačkog rata u Hrvatskoj. Kasnije se prešućivao kao pobuna četnika.
Danas bismo trebali prihvatiti da je, baš kao i na tolikim drugim mjestima, u Srbu u srpnju bilo puno toga što je tek kasnije, naknadno, dobilo smisao. Tek neki od onih koji su uzeli oružje imali su ideju kako bi voljeli da borba završi. Neki se samo svetili, neki su vjerovali da to čine za kralja, neki su kasnije postali svjesni da je Tito njihov vođa. Ogromna većina htjela je tek preživjeti.
Znanost o prošlom danas treba samo pomoći u razumijevanju zašto se to dogodilo.
Anči Bašić nova je stečajna upraviteljica "Jadrankamena", a sindikalisti su izjavili da njoj neće trebati policija za dolazak u Pučišća
Aleksa Bjeliš, rektor zagrebačkog sveučilišta smatra da je netočno da su mladi znanstveni novaci produktivniji od profesora sa 65 godina starosti
Građevinska inspekcija koja je proteklih tjedana obilazila otoke nacionalnog parka utvrdila je kako je na Kornatima od 860 građevina njih 350 nelegalno
Unatoč velikim najavama, Željko Kerum i Danko Končar nisu postigli dogovor oko preuzimanja hotela Marjan
Zagrebačka policija upala je danas zajedno s vatrogascima u Autonomni kulturni centar Medika kako bi uklonili grafit "Free Tibet" s vanjske strane objekta
"Ne plaćajte fiksnu naknadu za vodu, već samo ono što ste potrošili", poručili su Zagrepčanima iz udruge "Potrošač". Splićani takvu naknadu plaćaju već godinu dana
Udruga "Šibenik - Grad djece" i skradinska socijalna zadruga "Zaposleni" pokušali su videom skrenuti pozornost na napuštene šibenske vojarne koje je država prepustila propadanju
dodaj komentar 68 komentara
Šta bi ti, osuđivao srpske zločine a da šutiš o zločinima ustaša - desetak tisuća pobijenih Srba - koji su im prethodili? Neide to tako.
Zbog tih zločina, Srbi su sigurno imali pravo na ustanak - svejedno kako su se oni tada nazivali, partizani, četnici ili nešto treće - i taj ustanak je antifašistički ustanak. A zločini koji su počinjeni prije, za vrijeme ustanka, kao i svi kasniji zločini su za osudu.
PUSTITE HRVATE NA MIRU DA ŽIVE U SVOJOJ DRŽAVI !!!!!
-----------------------------
Ma možda se prešućivao zato jer je u odnosu na ovaj datum u 7. mjesecu, koji su obilježili događaji u Srbu, bio daleko značajniji?
Naime, to je bio ustanak u pravom smislu te riječi, gdje su ljudi s oružjem u rukama odlučili reći "dosta", njih stotine, pa i hiljade...
A s druge strane 22.6. je bio noć vještica u sisačkoj šumi, u kojoj se skupilo desetak balavih komunista, popilo par rakija, i reklo "ustajmo drugovi"... i tebi je to 'ustanak'?
Tom logikom, svaka je kvartovska tučnjava u zagrebačkoj Dubravio novi ustanak.
Dakle, hvala qurcu da se taj datum (22.6.) prešućivao - kad je beznačajan, i ne označava baš ništa, sem orgije par pijanih balavaca koji su kao fol 'ustali' protiv Nijemaca, skrivajući se u šumarku zelenom, i jedući čvarke: a sve to na nagovor lokalnog komesara, koji je kao pravi rusofilski štakor požurio da na taj dan obilježi napad na SSSR (a koji se desio, vidi čuda, baš tog 22.6.).
Dakle, bez obzira na to šta su kasnije komunisti pričali, 22.6. nije bio nikakav "ustanak" za oslobođenje naroda u Hrvatskoj, već ustanak solidarizacije sa Rusima. Za razliku od ustanka u 7. mjesecu, koji nije pokrenut radi nekih tamo Rusa, već radi toga da ljudi obrane gole živote.
Srboljube, dušo, idi bre pa se leči."
-----------------------------------------
Srbomrze, molim te ostavi te homosexualne "dušo" komentare za svoje ukućane.
('Bem ti ove paradajz-patriotske latentne homiće s mikropenis kompleksom.)
Stoga predlazem da se njegovi komentari ignoriraju u potpunosti; svaka 'polemika' s njim je ionako najobicniji gubitak vremena. "
Ovo sam komentirao na vijesti koja je u medjuvremenu 'skliznula' sa naslovnice na manje eksponirane stranice, dokazujuci koliko sam bio u pravu. Milance, marljiva HDZ pcelica, skace sa vijesti na vijesti, ostavlja svoje "komentare" i zaradjuje bijednu nadnicu.
Smutljivcima, nezrelim licnostima, primitivnim nacionalistima, nije mjesto na ovim stranicama. Ponavljam jos jednom, svaka komunikacija sa takvim spodobama je izlisna.
Ako bas hocete, povjesnicari se mogu podjetiti da je na Baniji Vasilj Gacesa digao ustanak prije Srba ili Brezovice, negdje u Travnju 41-e. Uostalom, grupa iz Brezovice se isla pridruziti partizanskim jedinicama koje su vec postojale - nisu isli na nepoznatu i neprijateljsku teritoriju, zar ne.
Naljepše je, zar ne, kad samo grumpyji komentiraju članke u stilu "bravo", "fantazija", "jo kak si to fino rekel", ali čim netko krene stvari gledati iz drugačijeg kuta, vaš se mali sretni svijet naglo ruši, i vi više od jada i muke ne znate što biste. Osim, naravno, da se uljezu zabrani govoriti, pisati... pa i postojati.
Na tvoju žalost, takva vremena, vremena u kojima su vladali grumpyji, davno su prošla. Nema više slobodnog i nesmetanog lažiranja datuma i pisanja povijesti kako god vam se svidi, a ako tko zucne protiv, jednostavno ga uklonite. Ustanak u RH je počeo kada je počeo - 22. lipnja 1941 - i započeli su ga Hrvati, a ne četnici koji su se po potrebi preoblačili u partizane. A ti cvili koliko god hoćeš.
Ti koji su ubijali bili su cetnici.
Ako se pozivaju na ustanak 27.7. u Srbu to je cetnicki ustanak.
Ljudi, zene i djeca koje su ubijali nisu cinili nikakve zlocine.
Tvrtko, njihova su djeca istu stvar radila 1992. i u Kulen vakufu.
Ako je u srpskoj interpretaciji biti partizan znaci ubijeti zene i djecu, rusiti dzamije i paliti kuce cast mi je bilo boriti se protiv takvih koljaca.
Hvala ti Tvrtko sto si razjasnio kontekst ustanka, no to su bili fasisti.
Stoga ustanak u Sisku jeste antifasisticki, a u Srbu je bio ustanak jednog fasizma protiv drugog.
Nikad od njega ozbiljnog povjesničara, a piskarat može svatko
Hrvatski se oni zovu nacisti, i to bez velikog početnog slova.
To je toliko retardirano i isključuje stvarni povijesni kontekst da je jasno NAMJERNO.
Eto, jadni masoni se spominju i u ovom tekstu. Mislim da je to konktekst našeg "uvaženog" povjesničara.
Bez ironije, zanima me taj pogled na stvarnost .
Što je tu čudno? Interesi su im se poklopili oba puta. Četnicima je Jugoslavija oduvijek bila samo drugo ime za Veliku Srbiju, "isti k**** drugo pakovanje". S druge strane, "Jugoslavenima" četnici nikad nisu predstavljali nikakav problem, jer su, eto, bili za Jugoslaviju, a ne protiv nje.
Ne zanima me jesi li Hrvat ili Srb, ali provokator si sigurno.
Pripazi malo, bradurina ti se zaplela u tipkovnicu :-)
Moj Milane kad u vojsku pođeš, kad u vojsku pođeš moj Milane .... :-)
Nemoj moju kapiju da prođeš, kapiju da prođeš moj Milane ..........
Točno, ljudska ja glupost bezgranična. Kako je ono išlo, "Srbi svi i svuda"? Slovenci su Srbi, Hrvati su Srbi, Bosanci su Srbi, Crnogorci, Makedonci, Grci, Japanci, Masovci... sve sam Srbin do Srbina, bre. Jedini im je problem što nikako da to skuže :-)
Milan "staro srpsko ime"? Pa što da i jest tako? Da se zovem i Jovan, mislio bih isto. A vi bradonje ćete možda jednom shvatiti da nikoga ne možete učiniti Srbinom *na silu*. Osnažite si ekonomiju, izgradite si kulturu, sredite si državu da u njoj bude fino živjeti, pa će ljudi *htjeti* biti Srbi. Ovako ste samo predmet ismijavanja.
Neostvariv je mir i suživot između ove dvije vrste.
takodjer volim pricat gluposti koje nemaju vjeze uopce nisacim.pricam o Nacertaniju a nikad ga nisam ni procitao,ali mi je jednom rekao neki ustasa o njemu.mnogo sam pametan i to mi svi kazu!
A ti, Profesore, zar doista to ne primjećuješ? Jesi li ti doista pravi profesor? Ili je netko ukrao i tvoj nick?
Iznesite svoje misljenje (ako zelite), dajte argumente (ako ih imate), ali i pustite i sve druge da ih u miru izloze. Katkad je prava uzivancija procitati, pored glavnog teksta, i smislene komentare citalaca, jer pomognu da se rasvijetli glavni tekst, da se istaknu suprotni argumenti, cuje drugacije misljenje, nekad su bolja od glavnog teksta, itd, ali vecina pisma ovdje (na zalost) doslovno smrdi od primitivne mrznje, gradjanske i nacionalne netrpeljivosti, neciviliziranosti. Nemojte da se H-alter, bolje receno prostor za komentare nas citalaca, pretvori u obican javni zahod.
Ako se nema sta pametno reci onda je bolje sutjeti, zar ne.
Marinko Culic govori o 'vjetrovima' u glavama. Meni se cini da je u pitanju najobicnija promaja - vecina glava je ocito potpuno suplja.
Sljednik onih koji su u komunizmu pisali povijest (pametnom dosta) i beskicmeni nadnicar zaposlen na kriminalizaciji i ponistavanju rezultata Domovinskog rata.
Dodaj komentar
Molimo, prijavite se ili registrirajte kako biste komentirali. Hvala.