ytb-prtscytb-prtscVlast HDZ-ova desnog centra i lijevoliberalnih opcija, možda dobitna kombinacija za RH.

Parlamentarna izborna prašina polako se sliježe i više uopće nije bitno niti ikoga još osobito zanima okolnost da je Andrej Plenković i samoga sebe iznenadio s osvojenih za HDZ čak 66 saborskih mandata. Štono za  dlaku: apsolutne pobjede. S pravom sastavljanja tzv. jednostranačke vlasti/vlade. Već je iste ponoći između nedjelje i ponedjeljka 5./6. srpnja bilo urbi et orbi jasno da Plenkovićev drugi premijerski mandat više no armirano jamči nova/stara tzv. stabilna saborska većina. Skovana od tih 66 HDZ-ovih saborskih zastupnika plus po jedan HNS-ov (Predrag Štromar) i mandat reformista (Radimir Čačić) te osam mandata istih onih etničkih manjina koje su bile HDZ-ovi podupiratelji i prošle četiri godine. S neizbježnim "jedinim" Srbinom u RH Miloradom Pupovcem i njegovih još dvoje zajamčenih zastupnika te "jedinim" hrvatskim Talijanom Furiom Radinom koji u toj predstavničkoj ulozi ne napušta tzv. Visoki dom od davne 1992. godine i sada najavljuje umorovljenje nakon što odradi Deseti saborski saziv. Opet uz vladajuće.

S Pupovcem i Radinom je neizbježan uz Plenkovićeve/HDZ-ove skute i Veljko Kajtazi, "jedini" hrvatski Rom nakon naprasne smrti Kasuma Cane na proslavi rođendana jedne novinrke. Kajtaziju je priznata sposobnost zastupati ne samo Rome nego i 11 inih etničkih skupina... Dakako, uz vladajući HDZ su opet i manjinski Česi, Mađari, Albanci... Elementarna matematička operacija zbrajanja, koja se uči u II. razredu pučke škole, Svi osim aktualnog šefa HDZ-a sasvim su neozbiljni vjeruju li kako im netko odozgo šapće na uho poznatu budnicu: "Ustani, bane, Hrvatska te zove, zove..."reći će kako je 66 + 1 + 1 + 8 = 76, a to je minimalna većina od ukupno 151 zastupnika u Hrvatskom saboru neophodna za izglasavanje odluka po premijerovoj volji, daljinski upravljanoj posredstvom šefa HDZ-ovog kluba zastupnika. I to je to. Sutra je isti novi dan. Kapne li u pobjedničku košaru tzv. stabilne saborske većine još koja zastupnička ruka sa strane, a hoće - nevjerojatne su poslijeizborne interesne permutacije/preprodaje  zastupničkih mandata koje se promjenom političkog dresa ne mora vratiti listama na kojima su im birači dali glas - već negdje najesen će premijer u drugomu mandatu moći komotno računati na parlamentarnu potporu i više od 80 ruku. Koje ovog puta neće biti tzv. žetončići-bandićići budući da je nesuđeni "gradonačelnik Hrvatske" propao na izborima, zajedno sa svim judama iz tzv. mainstream, ali i marginalnih polit-ideoloških opcija.

To će reći da je više no uvjerljivi pobjednik nedavnih unutarstranačkih izbora u HDZ-u i sada također parlamentarnih Andrej Plenković već iste ponoći između nedjelje i ponedjeljka 5./6. srpnja imao kostur i saborske većine i gotovo cijele vlade. U novom/starom će postavu u odnosu na tehničke ministre s kraja mandata 14. vlade biti manje bitnih preinaka - jamačno više neće biti mjesta za Gordana Grlića Radmana, Dražena Bošnjakovića, Darka Horvata etc. - ali ključno je da u vlasti neće biti uzdanicâ Domovinskog pokreta Miroslava Škore, pa ni toga lakonotnog pjevača koji se samodopadno unaprijed proglasio premijerom. Nije mu se posrećilo postati predsjednikom RH, pa čovjek pomislio da može biti premijerom? Hrabro. Možda ne i promišljeno. Dakako, ako ni Škoru niti raznolike apetitlije što su se natiskali oko njega ne zadovoljava samo saborska plaća i set pripadajućih povlastica uz nju. Računali su na puno više, a fasovat će puno, puno manje. Neće odlučivati o tomu što su već unaprijed naumili: kakva će biti Hrvatska po njihovom obrascu.

Na H-Alteru smo 28. siječnja 2020. objavili iz pera ovog autora kolumnu Plenković i nakon Plenkovića i znatno prije no što se to dogodilo kazali zašto će šef HDZ-a pobijediti tzv. tvrde, desnije od desnih oponente na unutarstranačkim izborima te anticipirali i pobjedu na parlamentarnim izborima koji su - nepredviđeno, silom HDZ/Plenkovićevih kalkulacija za iskoristiti političke dividende iz borbe protiv bolesti SARS-CoV-2 - nadošli pola godine prije krajnjeg roka, 13. prosinca 2020.

"U međuvremenu je trenutni predsjednik HDZ-a i premijer Plenković - po obrascu iz bivšeg režima, je li, masovne radničke potpore odlukama Centralnog komiteta Saveza komunista Jugoslavije - brzinski optrčao terenske organizacije HDZ-a uzduž i poprijeko domaje i unovačio/trasirao  Čvrsti su i nepotkupljivi Raspudići, a porezne obveznike će mjesečno stajati cca 30 tiisuća zajedničke plaće neto, pa živi bili...si glasačku volju članstva, uključivo ministre, saborske zastupnike i ine stranačke podobnike na državnoj apanaži raznih razina, a sve pod jednom egidom: Plenković i poslije Plenkovića", objavili smo prije pola godine. "I što onda hoće li Andrej Plenković ostati ili propasti!? Ako ostane, ništa se tzv. običnom/malom čovjeku neće u životu promijeniti nabolje, neće mu režije biti jeftinije ni tanjur bogatiji; ako propadne, doći će netko drugi s istim velikim obećanjima 'Hrvaticama i Hrvatima' koja, naravno, neće ispuniti."     

Plenković je pobijedio na dovoljno uvjerljiv način da mu - to je izrijekom kazao novinarima - ne trebaju ni Miroslav Škoro niti itko iz Domovinskog pokreta. I na sâm dan izborne šutnje i te izborne nedjelje nikomu nije bilo ni u snu da HDZ-u, bude li relativni pobjednik, a ne "crveni" Bero s tzv. Restart koalicijom, neće trebati upravo domovinskopokretni mandati za utemeljenje tzv. stabilne saborske većine. Time Plenkovićevu promociju za drugi premijerski mandat i sastavljanje nove vlade. Neočekivano s bilo koje strane, birači su pomazili Plenkovića i HDZ te time - svako zlo, je li, za neko dobro? - pružili tzv. Samostalnoj, Neovisnoj i Suverenuoj veliku priliku za razvijati se u demokratski/gospodarski normalnu zemlju. Neka se, naime, nova/stara vlada bavi ključnim za državu i sve njezine žitelje - gospodarstvom, zaštitom zdravlja, životnim standardom i demokratskim normama, a Škorini domovinskopokretnici onim što su demonstrirali da jedino znaju - ideologijom, ustašama i partizanima, Srbima, pobačajima, LGBTQI i inim manjincima, neka hodaju uzduž i poprijeko za ovo ili ono, zazivaju referendume i zabrane, proganjaju tzv. rodnu ideologiju, jurišaju pravac u inkvizicijske anateme "heretika" i "vještica" etc. Tko voli, neka izvoli. I to je nekakva demokracija. Izbori su ukazali na raspored snaga.

Andreju Plenkoviću se drugi put posrećio Plenković i ta bi činjenica - ako upregne i ostatak liderske inteligencije, svijesti i savjesti kojima jamačno raspolaže, ali ih je dobrim dijelom uskratio svom prvomu premijerskom i mandatu šefa HDZ-a - morala biti jamstvo da će tzv. drugo poluvrijeme, kako naziva etape svog upravljanja državom, biti znatno uspješnije. Ako je točan, a jest, koalicijski HNS-ov slogan kako se "Hrvatska voli radom", ne "domoljubnom" larpurlartistikom i lažnobraniteljskim busanjem u prsa što nisu vidjela prvih crta bojišnice ni transparentnog tzv. ratnog puta - vlast HDZ-ova demokršćanskog tzv. desnog centra i tzv. lijevoliberalnih opcija možda je dobitna kombinacija za RH. U odnosu na 10-15-postotno zastupljenu u biračkom tijelu tzv. radikaln(ij)u desnicu, čak pretenciozno samoprozvanu "suverenističkom" (sic transit) te u jamačno prijelaznom razdoblju dok dominantno ne stasa u demokratski zrelijem/osvještenijem političkom prostoru tzv. zelenoliberalnolijeva Najavljena Plenkovićeva vizija drugog četverogodišnjeg premijerskog mandata i politike europskog tzv. light HDZ-a, kamo sreće za RH bude li se držao obećanja, nema blage veze s vizijama Hrvatske kakvu će bez potezanja ručne gorljivo zazivati u sabornici domovinskopokretnici građanska svijest tipa ove što je vode samosvjesni mlađi intelektualci svrstani u platformi Možemo! s Tomislavom Tomaševićem (sedam saborskih mandata), ali i skupinama Fokus, Pametno, Stranka s imenom i prezimenom (tri mandata) koje su podalje od SDP-a i suprotan pol od Škorina Domovinskog pokreta.

Plenković nakon Plenkovića ima neusporedivo čišću situaciju no 2016. i kasnijih godina mandata kada je, neukorijenjen u denver plavoj ZNA SE opciji i sumnjivi "sin lekarke", morao voziti plit-ideološki slalom među tima što su glasno spočitavali nehrvatstvo i nedomoljublje svima antiprotivnim što nisu 1991. godine "krvave" gaće nosali po Veleb'tu, a bilo ih je ohoho i u stranci i još više izvan HDZ-a. Sada to više ne mora činiti i ostaviti se domovinskopokretnog Miroslava Škore, "zezalice" Ruže Tomašić, Hrvoja Zekanovića, Zlatka Hasanbegovića, Željka Sačića, Karoline Vidović-Krišto, Željka Glasnovića, Ivana Penave i takvih prava je mana s neba, na najavljenom Plenkovićevom putovanju prema europski uljuđenoj, politički i ekonomski stabilnoj Hrvatskoj, pravosudno vjerodostojnoj/učinkovitoj i prijateljskoj svim svojim građanima. Postigne li u četiri godine barem pola obećanog netom što je DIP izvijestio o rezultatima obrađenih 96,91 posto biračkih mjesta, unaprijed si je bezecirao što nitko prije njega nije - treći i tko zna koji još i premijerski i mandat šefa HDZ-a.

"Naša pobjeda ne samo da je veliki korak nego ona i obvezuje", kazao je Andrej Plenković, kojega samo demokratska/zakonska procedura dijeli od formalnog početka obnašanja drugog premijerskog mandata. "Izazovi pred nama su, uz dosadašnji težak put, još zahtjevniji. Takve okolnosti zahtijevaju rad, energiju, elan i požrtvovnost te odgovornost, znanje i iskustvo. Svega dana u iduće četiri godine vodit ćemo računa o velikoj potpori koju smo dobili. Hrvatska treba rješenja za jačanje gospodarstva, jačanje institucija, javno zdravstvo i jačanje manjinskih prava. RH treba vladu koja će voditi politiku novog, modernog suverenizma koji baštini vrijednosti HDZ-a i našeg prvog predsjednika dr. Franje Tuđmana. HDZ smo postavili na vrijednostima koje je upravo on postavio. Znamo da smo na dobrom putu. Doduše, demagoškom neistinom o HDZ-ovim i Tuđmanovim "vrijednostima" - što prigodna populistika te vrste diskursa može podnijeti - pogodio je ravno "uništa", pa ostaje vjerovati da ozbiljno misli samo u dijelu koji se odnosi na velike izazove, odgovornost vlasti za ključna razvojna rješenja i viziju tzv. novog, modernog suverenizma.

Ta vizija nema blage veze s domovinskopokretnom vizijom Hrvatske u kojoj vedri i oblači "zezalica" (neće zamijeniti, je li, europarlamentarnu boli glava plaću za pet-šest puta manju saborsku) Ruža Tomašić rođ. Budimir. Jest, bivša prva kanadska policajka na motoru, "Liepa Plavka" iz emigracije o kojoj je list Nezavisna Država Hrvatska Pavelićevog zeta Srećka Pšeničnika izvještavao kako u ganc novoj odori Ženske ustaške loze i Ženske ustaške mladeži u tzv. NDH "krasnoslovi" hvalospjeve tzv. poglavniku i njegovoj marionetskoj paradržavi. Jest, ona Ruža Tomašić što se svojedobno s HDZ-ove izborne liste - bez HDZ-a bi bila nitko i ništa u politici - pjenila u Slatini sablažnjivom "mudrošću" o tomu kako je Demagoškom neistinom o HDZ-ovim i Tuđmanovim "vrijednostima" - što prigodna populistika te vrste diskursa može podnijeti - Plenković je pogodio ravno "uništa""Hrvatska država hrvatskog naroda, a svi ostali su u njoj gosti. O Srbima je bila riječ, narodnoj manjini koja naraštajima obitava u svojoj domovini Hrvatskoj, dulje no svi preci "Liepe Plavke".

Najavljena Plenkovićeva vizija drugog četverogodišnjeg premijerskog mandata i politike europskog tzv. light HDZ-a, kamo sreće za RH bude li se držao obećanja, nema blage veze s vizijama Hrvatske kakvu će bez potezanja ručne gorljivo zazivati u sabornici domovinskopokretnici što homoseksualce drže teškim  bolesnicima koje treba liječiti i pozivaju se na svjedočenje "svjetskog znanstvenog autoriteta" Judith Ann Reisman, zovu ju u RH i druže se s njom, a "autoritet" se svađa sa studentima i profesorima Fakulteta političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu. Naziva ih komunistima, neistomišljenike drži neprijateljima. Karolinu Vidović-Krišto, jednu od ikona ekstremne tzv. desnice i zadrtijih klerikalnih krugova koju je HRT zbog niza neprimjerenih solidanja maknuo s TV-ekrana, sada će o trošku poreznih obveznika legitimno iz sabornice zabavljati publikum koji ju nekim razlogom poželi slušati. Bilo da joj vjeruje jer jednako misli kako je ustaško konc-stratište u Jasenovcu bilo "radni logor" lišen masovnih smaknuća Srba, Roma, Židova, nepoćudnih Hrvata, etc., bilo da mu je do smijeha zbog nakaradnih stajališta. A uz će biti i Željko Sačić koji bi štošta imao ispričati o svojoj zapovjednoj (ne)odgovornosti - pravomoćno je oslobođen ratnozločinačkog progona - te izvješću o masakru šestero srpskih civila vrlo pozne dobi 5. kolovoza 1995. u zaseoku Gruborima nedaleko od Knina.

O liku i djelu Zlatka Hasanbegovića - "antifašizam je floskula" (kandidat za tadašnjeg ministra kulture i predsjednik Nadzornog odbora Počasnog blajburškog voda, HTV-ovo Otvoreno, 21. siječnja 2016.) - uopće ne treba trošiti riječi. Možda će šutnjom odraditi svoju saborsku plaću i u Desetom sazivu? Baš kao što je uglavnom odšutio i prethodni mandat i ostat će upamćen tek po uspješnoj ucjeni Milana Bandića da ime Josipa Broza Tita zamijeni na najljepšem zagrebačkom trgu imenom Republike Hrvatske. Ostala skandalozna i povijesno krivotvoriteljska preimenovanja trgova i ulica nisu mu pošla za nakanom: Milan Šufflay umjesto Tomáša Garriguea Masaryka, etc. Osim mostovske klasike u više no solidno plaćenim likovima i djelima trojca Božo Petrov, Nikola Grmoja i opet Miro Bulj, oporbena pozornica tzv. Visokog doma ugostit bračni par Raspudić (Marija Selak i Nino) koji je prepotenciju bez pokrića trenirao u HTV-ovu Petom danu, a predizbornu je kampanju obogatio i maženjem nedavno rođene kćerkice. Čvrsti su i nepotkupljivi Raspudići, a porezne obveznike će mjesečno stajati cca 30 tisuća zajedničke plaće neto, pa živi bili...

Mostovu će "radikalnu čvrstoću - ukupno solidnih, a neočekivanih osam mandata - dodatno će "armirati" vjeroučiteljska akvizicija iz Rijeke, mladi vjeroučitelj Marin Miletić. Žestoki sindikalni bojovnik s 36-dnevnog štrajka koji se s "događanja učitelja" na zagrebačkom Trgu bana Jelačića Postigne li u četiri godine barem pola obećanog, Plenković je sebi unaprijed bezecirao što nitko prije njega nije - treći i tko zna koji još i premijerski i mandat šefa HDZ-agrleno grozio gazdama Banskih dvora, prethodno se nudio čak i na Pantovčaku, a sada sa zastupničkim mandatom u džepu prijeti pogromom: "Četiri godine ćemo praviti bazu, a onda preuzimamo vlast!"  Mo'š mislit', ovima u vrhovima tzv. mainstream politike već se zvučno tresu gaće: dok kažeš keks, vlast preuzimaju supružnici Raspudić, Miletić i nezamjenjici Petrov, Grmoja i Bulj. Ako ima, je li, dopuste seka i braco Vučemilović-Škoro iz Domovinskog pokreta koji su i prije "perspektivnih" mostovaca bezecirali ključeve dvojih glavnih vrata na objema stranama  Markovog trga. Narod se najslaže smije kad netko viče "hop", a nije skočio ili pravi račun bez krčmara koji mu se obije o glavu. I Škorini i Petrovljevi jurišnici osokoljeni čak i neočekivanim upadom na saborsku platnu listu ne znaju za ešalon Možemo!, Stranka s imenom i prezimenom, Fokus, Pametno...? Ni SDP više ne postoji, ako je "crveni" Bero kazao zbogom?

Za četiri godine tko živ, tko mrtav. Uza sve nedaće tipa straha od zaraze, strogih epidemioloških mjera i premale izborne izlaznosti od samo 47 posto, etc., Andrej Plenković i HDZ suvereno drže dirigentski štapić u svojim rukama i više im nitko ne treba sa strane. A doći će mu ne samo iz Škorinog domovinskopokretnog tabora. Tko dođe, dobro dođe, ali neće biti u poziciji trgovati svojim mandatom. Dobit će što dobije, pa nije za čuditi se da ni HNS, ni Čačićevi reformisti, ni HSLS (dva mandata), ni manjinci niti će sutra možebitno IDS ičim uvjetovati svoju potporu vladi. Šansa za Hrvatsku. Itekakva. Velika kao kuća i bilo bi neodgovorno ili ne promišljeno s Plenkovićeve strane propusti ju. Svi osim aktualnog šefa HDZ-a sasvim su neozbiljni vjeruju li kako im netko odozgo šapće na uho poznatu budnicu: "Ustani, bane, Hrvatska te zove, zove"... i za brijanja se ujutro prepoznaju u ogledalu kao "političari budućnosti, "veliki ljudi" za velike, pače povijesne, preporodne izazove.

Ključne riječi: hrvatski sabor, HDZ, Vlada, Most, miroslav škoro
<
Vezane vijesti