Foto: Dario Grizelj, HinaFoto: Dario Grizelj, HinaKolinda Grabar-Kitarović, predsjednica sve manjeg broja građana.

Nakon pristojnog inaugurativnog govora lani u veljači i prilično nepristojno popunjena VIP auditorija na Markovom trgu, predsjednica RH Kolinda Grabar-Kitarović je istog dana - odlaskom (na noge) zahvaliti HDZ-ovim šatorašima na Savskoj 66 za "sve što ste učinili za mene" u predsjedničkoj kampanji i prvim predsjedničkim intervjuom baš redikuloznom ultradesničarskom ekstremu Velimiru Bujancu - počela udarnički raditi u korist vlastite štete. Ne samo državničke, političke i moralne. Kontraproduktivno je osobno začela eroziju svog predsjedničkog digniteta i dostojanstva, odmaknuvši se od temeljne ustavne obveze na toj dužnosti: biti političko-ideološki nevidljivom i stranački nesvrstanom predsjednicom svih građana.

Da joj je razbor dopustio javno se očitovati takvom, danas joj društveno-politički rejting - kako svjedoči zadnja anketa agencije Promocije plus Cro Demoskop - jamačno ne bi bio gotovo upola niži od potpore mandataru/predsjedniku HDZ-a Andreju Plenkoviću i dramatično niži od podrške građana ijednom njezinom prethodniku na Pantovčaku.

Kontraproduktivno je osobno začela eroziju svog predsjedničkog digniteta i dostojanstva, odmaknuvši se od temeljne ustavne obveze na toj dužnosti: biti političko-ideološki nevidljivom i stranački nesvrstanom predsjednicom svih građanaGrabar-Kitarović je (p)ostala bahata i diplomatski samoživa vojakinja izrazitih liderskih poriva bez pokrića koje nije ni pokušala/znala kontrolirati. Na unutarnjopolitičkom si je planu neovlašteno prisvajala kancelarsku ulogu Tuđmana, karamarkovski opsjednuta politikantskim egzorcizmom glede i u svezi crvenih, žutih i zelenih vragova s tzv. ljevice umjesto da, unatoč jako skromnim predsjedničkim ovlastima, bude među zakrvljenim opcijama državnički glas razuma, golub s maslinovom grančicom u kljunu. Jer, Grabar-Kitarović nije dobila onu šaku birača izborne prevage za to - "ogledalce, ogledalce reci meni..." - da ju kolateralno izluđuje "neotesani Zoran Milanović" stalnim/grubim podsjećanjem da u operativnim poslovima vođenja države, ali i inače, predsjednica nije nadređena premijeru.

Ostala je inatljiva hadezeovka u militantnom ešalonu rigidne karamarkovštine i time se (nesvjesno?) legitimirala kao predsjednica malog i sve manjeg broja građana. Ako HDZ preferira oko 30 posto birača, pretežnom zaslugom "europskog gospodina" Andreja Plenkovića, a Grabar-Kitarović tek 14,3 posto, pučkoškolska je spoznaja da ju ni svaki drugi član vlastite stranke, gdje ima zamrznuto članstvo, ne doživljava kao vjerodostojnu predsjednicu.

Na vanjskopolitičkom planu, pak, servilno je utopila trećinu mandata u soliranje za račun/korist SAD/NATO-a. Čak i kad to uopće nije bilo u državnom interesu RH ili po izravnom befelu Zapada. Njezin bi sadržajno i financijski vrlo raskošan predsjednički itinerar, u jedinici vremena, jamačno posramio i pokojnog jugoslavenskog Maršala u zvjezdanom razdoblju Pokreta nesvrstanih. Bivši lideri Franjo Tuđman, Stjepan Mesić i Ivo Josipović zajedno nisu joj do gležnja razinom ovisnosti o putovanjima u strani svijet - od svako malo u SAD, pa Kinu, Afganistan, Budimpeštu, Izrael... do sada u London - s manje koristi za vlastitu domovinu. Svojedobno se Titu i njegovoj državi s 24 milijuna žitelja duboko klanjao cijeli svijet; pamte ih i dan-danas.

Tuđmana i njegov balkanski kiflić s brojem stanovnika za napučiti tek pola Londona cijenio je samo turski predsjednik Sulejman Demirel, a Na vanjskopolitičkom planu, pak, servilno je utopila trećinu mandata u soliranje za račun/korist SAD/NATO-a. Čak i kad to uopće nije bilo u državnom interesu RH ili po izravnom befelu Zapadaostatku se globusa u to krvavo doba dizala kosa na sami spomen "Neovisne, Suverene i Samostalne" RH, za koju ni dan-danas prosječno školovan građanin svijeta ne zna je li država u Europi, Latinskoj Americi, Aziji, Africi ili možebitno izvan Plavog planeta. Mesić je u dva mandata bio kadar fascinirati svoje arapske prijatelje šeikove i pukovnike projektima što ih je HDZ glatko eutanazirao već u idejnom zametku, a nasmijavanje, pak, francuskih diplomata vicevima u simultanom prijevodu s hrvatskog ionako je spadalo više u neprotokolarnu razbibrigu nego u promišljenu diplomaciju. Josipović, svjestan tretmana/mjesta RH u "obitelji kojoj oduvijek pripadamo" i među zapadnim "partnerima", samo se 35 puta u pet godina odvažio na službena putovanja u inozemstvo, što je njegova nasljednica nadmašila već u prvoj godini svog mandata. No, proslavio se prisnim prijateljstvom sa srbijanskim predsjednikom Zoranom Tadićem i time da je potkraj mandata poljubio vrata Ovalnog ureda Baracka Obame, što je uvredljiva i arogantna poruka američkog "partnera" predsjedniku i državi koja se vidi kao lider na europskom Jugoistoku.

U tom je međunarodnom real-kontekstu, koji podrazumijeva i prijetnju scenarijem Sudnjeg dana u ishodu poremećenih odnosa SAD/NATO-a s Ruskom Federacijom - pod izmišljenim izgovorom: zbog Ukrajine i Sirije - neodgovorno od Grabar-Kitarović gurati RH na armagedonsko bojište. Kome opet Hrvati trebaju kao topovsko meso ili, u aktualnim okolnostima, nuklearno smetlište? Hrvatska će, vojno-geostrateški malo morgen moćan svjetski čimbenik, jelte, forsiranjem nekakve smiješne "uspravnice" Kolinda Grabar-Kitarović-Mate Granić-Miro Kovač Kome opet Hrvati trebaju kao topovsko meso ili, u aktualnim okolnostima, nuklearno smetlište?patenta, zajedno s nekolicinom bivših komunističkih sastavnica pokojnog Varšavskog pakta armirati tampon zonu između Zapada i Rusije? Radi zaštite ugroženog Washingtona, Berlina, Pariza, Londona i inih "čuvara demokratskih vrijednosti i zapadnog načina života" od "ruske agresije".

A Moskva uopće ne prijeti Zapadu agresijom na njegov teritorij, nego tek upozorava SAD/NATO da će se svim sredstvima, pa i oružjem Sudnjeg dana prigusti li, braniti bude li joj SAD/NATO sa saveznicima ugrožavao državni ustroj  i teritorijalni integritet po još neumrloj Brzezinski-Kissingerovoj zamisli o euroazijskoj šahovskoj ploči i "američkom 21. stoljeću". Riječju, ponovno svjetska velesila uzdignuta iz pepela SSSR-a, osokoljena i nedavnim izbornim plebiscitom u korist vojno-političkog reanimatora Vladimira Vladimiroviča, jamačno neće dopustiti "čuvarima demokratskih vrijednosti i zapadnog načina života" iniciranje "narodnih revolucija" na svom tlu ni majdanskog tipa niti ratnim strojem izvana (Afganistan, Irak, Libija, Sirija...). Cijena je previsoka i morali bismo je platiti svi na globusu. Je li papa Franjo slučajno kazao nedavno da je Treći svjetski rat već - počeo?

Grabar-Kitarović paradira u maskirnoj odori po pustinjskom pijesku i, skrivena od talibana, zahtijeva od svoje vlade da udovolji SAD/NATO-ovom normativu: povećati vojni proračun na najmanje dva posto BDP-a (Foto: Robert Koren, Hina) Grabar-Kitarović paradira u maskirnoj odori po pustinjskom pijesku i, skrivena od talibana, zahtijeva od svoje vlade da udovolji SAD/NATO-ovom normativu: povećati vojni proračun na najmanje dva posto BDP-a (Foto: Robert Koren, Hina)

Drugi dan od priključenja RH NATO-u, jer je Zagreb pristao ispuniti uvjet za poslati svoje vojnike u "mirovnu misiju" u Afganistan (ISAF), Moskva je izvijestila Banske dvore da je "Hrvatska od danas" legitimna meta ruskih balističkih projektila. I onih s nuklearnim glavama? Zašto ne? Ako razum poklekne pred adutima Sudnjeg dana. Hrvatska je bliža i dalja povijest prepuna tragičnih svrstavanja na pogrešne strane i maloumnih političkih odluka, koje su izravno vodile u nacionalne tragedije.U Afganistanu, gdje hrvatska puška na hrvatskom ramenu pod njemačkim zapovjedništvom nema što tražiti, prava hrvatska krv nekim pukom slučajem još nije pala

Budalama jamačno povijest nije učiteljica i zato će je rado ponoviti. Benderovski: ideje naše, krv vaša. U Afganistanu, gdje hrvatska puška na hrvatskom ramenu pod njemačkim zapovjedništvom nema što tražiti, prava hrvatska krv nekim pukom slučajem još nije pala. Valjda osokoljena time ili samo nabildana militarnim egom precijenjene važnosti, Grabar-Kitarović paradira u maskirnoj odori po pustinjskom pijesku i, skrivena od talibana, zahtijeva od svoje vlade da udovolji SAD/NATO-ovom normativu: povećati vojni proračun na najmanje dva posto BDP-a. U zemlji koja nema novca za mirovine, socijalu, pristojne prosvjetne plaće, liječenje, znanost, kulturu, nova radna mjesta, krov nad glavom mladim obiteljima, novorođenčad...

Štoviše, simpatizira s nakanama tzv. Višegradske skupine i rigidnom orbanovštinom, vojsku bi izvodila protiv izbjeglica ("više od 80 posto su ekonomski migranti", tvrdi kao da ih je osobno prebrojila), trača u Budimpešti vladu (SDP-ovu) vlastite zemlje... Nediplomatski, ničim izazvana, od prvog dana na Pantovčaku pokazuje mišiće Beogradu i izravno podebljava led na istočnoj granici. Bilateralni odnosi RH i Srbije dospijevaju na najnižu razinu od završetka Domovinskog rata. Time što se hrusti/la šaka mala s Pantovčaka, osobito provokativno navlačenjem osvetničkih balvana na srbijanski put u EU, nije ni za jotu naudila Beogradu niti pridobila zapadne gazde na stranu RH, ali jest itekako naudila hrvatskoj manjini u Srbiji.

Od brojnih obećanja o boljem životu i hrvatskoj Švicarskoj ili Norveškoj, nije ostvarila nijednoBivši premijer Zoran Milanović ju je ignorirao, a u bitnom (slučaj SOA, npr.) i tehnički premijer Tihomir Orešković. Građanima, zgroženim HDZ&"domoljubi"&Mostovom vlašću i krajnje devastiranom životnom zbiljom ide na jetra takvo predsjednikovanje, s gotovo tjednim pakiranjem/raspakiranjem kovčega za paradna i skupa putovanja u inozemstvo.

I sada je Grabar-Kitarović tu gdje jest, vrlo nisko u preferencijama šire javnosti, s vrlo velikim izgledima da će biti još niže, jer joj mlinski kamen HDZ-ove karamarkovštine kojoj je davala obol u kobnom društvenom raskolu i sklonost liderskom soliranju nisu nikakav plus u novom vladajućem okružju. To što joj je Milanović (u)činio grubo i izravno, Plenković će biti prisiljen (u)činiti diplomatski umiveno i neizravno. Zadrti će se filmofili doskora biti u prigodi našaliti: plesala je jedno ljeto.

Istraživanja agencije Promocije plus Cro Demoskop prvih dana listopada sugeriraju tu neslavnu sudbinu HDZ-ove "žene iz naroda". S mjesta najpopularnije domaće političarke prije samo godine dana, Grabar-Kitarović se srozala na treće mjesto, s jadnih 14,3 posto potpore među 3,8 milijuna birača. Bez konkurencije ju s 21,9 posto potpore šije nova HDZ-ova zvijezda repatica Andrej Plenković i, čak, fiktivni političar Nitko s izborom 18,2 posto punoljetnih građana. Prvu hrvatsku predsjednicu u rujnu je podržavalo 15,9 posto birača, Nitko je osvajao 14,1 posto preferencija, a Plenković tek 13,4. Nakon inauguracije lani u veljači, Kolinda je Grabar-Kitarović plijenila simpatije 28,2 posto birača, a 53,6 posto ih je inauguraciju ocijenilo najvažnijim događajem u RH.

Od brojnih obećanja o boljem životu i hrvatskoj Švicarskoj ili Norveškoj, nije ostvarila nijedno. Naravno, jer za to nema ni ovlasti niti znanja. A mogla je, obećala je, preseliti svoj skupi ured s Pantovčaka u Visoku ulicu. U jedva godinu i pol mandata prepolovio joj se rejting među građanima RH, jer se ni karakterom niti dužnosničkim ponašanjem nije iskazala kao vjerodostojna/zauzeta predsjednica svih žitelja svoje zemlje. Zašto, vrag će znati. Indikativno? Itekako.

<
Vezane vijesti