Foto: Ivana Perić<br>Foto: Ivana Perić
Silva Mežnarić, sociologinja: Ekonomski migranti se sada predstavljaju kao kletva, prokletstvo, iako su nekad na njih gledali kao na blagoslov. Ovo što će se sada raditi, razlikovanje izbjeglica i ekonomskih migranata, to nisu društveni, kulturalni, ni ljudskopravaški kriteriji, već isključivo policijski, i to moramo imati na umu. Kako detektirati da je netko došao iz sigurne zemlje, što sada postaje i Afganistan? To je apsurdno.

Silva Mežnarić je sociologinja koja se pitanjima migracija bavi više od tri desetljeća. Nakon diplome na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 1963. godine, 1969. godine odlazi na Case Western Reserve University, u Školu primijenjenih društvenih znanosti u Clevelandu, a tri godine kasnije pohađa i magistarski stupanj iz ekonomije i društva na odsjeku za sociologiju Sveučilišta u Chicagu. U Ljubljani je 1984. godine obranila doktorat na temu Unutarnje migracije u Jugoslaviji.

Bila je zaposlena u TAS Prvomajska u Zagrebu (1963-1966), na Sveučilištu u Ljubljani (1973–81), i Institutu za migracije i narodnosti (IMIN) u Zagrebu (1986–2009). Usavršavala se i predavala na sljedećim sveučilištima i institutima: Smithsonian Institution, Washington DC (1984), University of Wisconsin Madison i Claremont Colleges (Fulbright, 1991/1992), Wayne State University Detroit (1995), Northwestern University Evanston (2003). Nakon umirovljenja na IMIN-u, gdje je obavljala dužnost znanstvene savjetnice, Mežnarić je nastavila raditi kao predavačica na Doktorskom studiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Splitu. Autorica je brojnih znanstvenih članaka i knjiga, među kojima su Otkrivanje prostora – "Raznolikost koju donose izbjeglice i migranti izuzetno je bitna, njome se trebamo baviti i proučavati ju, jer će u tretmanu onih koji uspiju ostati u europskim zemljama presudan biti upravo naš odnos prema diverzitetu"prekrivanje vremena: migracije umjesto razvoja (1991) i 'Bosanci': A kuda idu Slovenci nedeljom? (1996), te je uredila zbornik Etničnost i stabilnost Europe u 21. stoljeću: položaj i uloga Hrvatske. Surađivala je na međunarodnim istraživačkim projektima o migracijama, socijalnoj stratifikaciji, mobilnosti i etnicitetu.

S Mežnarić smo razgovarali o izbjegličkoj krizi kojoj trenutno svjedočimo, tipovima socijalnog kapitala u europskim društvima i mogućim kratkoročnim i dugoročnim posljedicama ovih migracija.

Kako biste opisali ovo što se trenutno događa u Europi? Čemu točno svjedočimo, raspolažemo li nekim pouzdanim podacima o opsegu i značaju ove izbjegličke krize?

U čitavu ideju pokretljivosti ljudi u EU je ugrađena jedna velika kontradikcija – s jedne strane su sloboda kretanja i ljudska prava, a s druge itekako postojeće granice i monetarni diktati. To je nepomirljivo. Već su male migracije unutar EU-a posljednjih godina na to ukazale, a sada se razotkriva koliko je to velika kontradikcija. Zbog toga nastaje moralna panika – ova situacija imat će posljedice i po unutarnje migracije, i tu će se puno stvari sigurno mijenjati. Panika je i u tome da nam predstoje neke fundamentalne promjene u strukturi društva. Druga velika kontradikcija ugrađena je u Frontex, koji s jedne strane ima ljudska prava, a s druge žicu koju svi, manje ili više tiho, toleriraju i priželjkuju. Puno nam toga govori lice koje će sada Frontex pokazati. Kada govorimo o prijemu migranata i izbjeglica u zapadnim zemljama, izuzev SAD-a i Velike Britanije, a možda i Njemačke, nisu rađena velika, ozbiljna sustavna istraživanja na temelju Čim se mladi imigranti zaposle, ulaze u porezni sustav i tako već pridonose društvu. Ono što država za njih izdavaja, nakon pronalaska posla se vrlo brzo vraća. Problem je u tome što do pronalaska posla često vodi dugačak putkojih bismo mogli donositi neke procjene. Ipak, ova koja postoje dobra su za početak analize i predviđanja o značaju i mogućim posljedicama ovih migracija. Sasvim je sigurno da nikakve žice i zidovi neće zaustaviti ljude. I Bush je radio zidove pa se broj imigranata nije smanjio. Europa pak mora shvatiti da ako ima neko bogatstvo, onda je to bogatstvo kultura. Po tome je poznata u svijetu – na ovaj mali teritorij stane toliko povijesti, toliko različitih kultura i jezika, to je jedan pravi patchwork. Po ničemu drugome mi nismo značajni i posebni. Zato je ovo velika prilika za nas, to bismo trebali razumijeti.

Kako komentirate razlikovanje izbjeglica i ekonomskih migranata? Možemo li u svijetu rastuće nejednakosti umanjivati razornost siromaštva na život ljudi u odnosu na razornost rata?

Ekonomski migranti se sada predstavljaju kao kletva, prokletstvo, iako su nekad na njih gledali kao na blagoslov. Sociološki gledano, takve razlike se nikako ne bi smjele raditi. Ovo što će se sada raditi, te distinkcije, to su policijski kriteriji. To nisu društveni, kulturalni, ni ljudskopravaški kriteriji, već isključivo policijski, i to moramo imati na umu. Takav kriterij ovdje funkcionira jako dugo – prije Schengena i tokom Schengena, ali će sada pokušati funkcionirati u potpuno novom fenomenu kao kriterij selekcije. To će biti gotovo nemoguće jer ne vidim kako će se to napraviti bez zloupotrebe, tu će biti laganja, skrivanja dokumenata i slično. Kako uopće u takvoj situaciji odrediti tko zadovoljava koje kriterije i tko spada u koju kategoriju? Kako detektirati da je netko došao iz sigurne zemlje, što sada postaje i Afganistan? To je apsurdno. Europa se pravi da je ovo nešto novo, ali otkad se raspala Jugoslavija Pogledajte našu istočnu Slavoniju - empatija radi dva, tri dana, prema izbjeglicama i poplavljenima, a istovremeno postoje razdirući sukobi oko diverziteta - pisama, govora, etničkih oznaka svih vrstaemigracije u Europu s Balkana nikada nisu prestale – među njima i ilegalne, nedokumentirane emigracije.

Što je onda u ovoj situaciji toliko novo?

Nov je prvenstveno broj, radi se zbilja o velikom broju ljudi. Drugo, prije si uvijek mogao reći otkuda netko dolazi, kojeg su profila ljudi, barem otprilike, dok je sada to nemoguće. Većina je ljudi prije sa sobom nosila dokumente ili barem fotografije, dok je sada dosta onih koji sa sobom ne nose ništa od toga. Uz to, značajno je porasla industrija izrade lažnih dokumenata pa ni nošenje dokumenata ne znači nužno da su oni pravi. To je kada govorimo o policijskim instrumentima. Teško je ovladati tolikom masom koju je teško identificirati, a identifikacija je ključni policijski posao – to nam mora biti jasno. Često dolazi do stereotipne unifikacije muslimana, dok među migrantima ima raznih religijskih opredjeljenja, i unutar samog islama, a i drugih religija. Uzmite samo Siriju s vjerskim manjinama koje su tamo često na udaru – kršćani, alaviti, druzi. Brojni od njih još uvijek ni ne pokazuju svoje orijentacije, kako vjerske tako i u drugim pogledima, to će se dogoditi tek kada se negdje skrase. Mi zapravo znamo jako malo, a čitav medijski i politički prostor preplavljen je stereotipima i nagađanjima o tim ljudima. Novo je i to što Europa u ovoj generaciji, pogotovo organizirana kao Europska unija, nije susrela taj broj i tu tipologiju migranata, zbog čega je nastala moralna panika.

Je li Europa spremna na suočavanje s ovakvim diverzitetom?

Nije spremna! Raznolikost koju donose izbjeglice i migranti izuzetno je bitna, njome se trebamo baviti i proučavati ju, jer će u tretmanu onih koji Empatija nestane jako brzo, tim više što ne košta puno. Ona nije strategija i ne može biti plan djelovanja, iz nje ne može izrasti zajednicauspiju ostati u europskim zemljama presudan biti upravo naš odnos prema diverzitetu. Reakcije su na svim razinama pune panike zato što ne vladamo osnovnim parametrima, zato što su nam nepoznati. Zna se jedino da iza te mase stoji diverzitet s kojim se nismo naučili nositi – sjetite se samo kako su Alžirci getoizirani u Francuskoj. Zapravo nije poznato što sve donosi ova masa ljudi koji dolaze, ali znamo dovoljno da smatramo kako je taj diverzitet odlučujući. Mislim da je tu pametno reagirala Merkel, koja ima istraživački um, fizičarka je i zna misliti nekoliko koraka unaprijed. Iako možda sociološki i antropološki nije dobro potkovana, ona razmišlja o neidentificiranoj masi, termodinamički – i zna da nas čekaju još desetljeća bavljenja ovom krizom.

Postoji li sada velika opasnost od instrumentalizacije migrantskih problema? Naime, često čujemo upozorenja o porastu kriminaliteta, gubitku identiteta, demografskim mijenama...

Opasnost instrumentalizacije postoji i vidimo je na svakom koraku. Vidi se to u površnim stereotipima kojima barataju čak i znanstvenici, a onda i novinari koji njihove teorije preuzimaju na nižim, trivijalnijim razinama. To je neoprostivo jer danas postoje izvrsna istraživanja o stanju, Mislim da kod nas većina stanovništva negativno gleda na imigrante uopće, i sada posebno. Taj stereotipni VDD kompleks i Europi u punoj je snazi, i zbog njega će Europa stvar preusmjeravati na naše male vojne krajine – Sloveniju, Hrvatsku, Srbijuposljedicama i predviđanjima masovnih imigracija u posljednjih nekoliko desetljeća u Velikoj Britaniji, SAD-u, Njemačkoj. Upravo su se ta istraživanja bavila površnim teorijama o takozvanom VDD kompleksu s kojim se neprestano manipulira kroz fenomen migracija. VDD kompleks naziva se "velikom trojkom" u manipulaciji migracijama, a znači - viktimizacija plus demonizacija plus diskriminacija. Pod viktimizaciju ide onaj stereotip o kriminalu, točnije porastu kriminala dolaskom imigranata. Govori se o tome da smo mi žrtve dok uvozimo masovne kriminogene faktore. Dugotrajna istraživanja, istraživanja koja su proučavala kriminalitet paralelno s povećanjem raznolikosti zajednica u periodu od trideset godina, pokazala su da se u velikim zajednicama koje stalno bilježe priljeve novih ljudi, kao što je Velika Britanija, posebice London, određena stopa kriminaliteta pojavljuje neovisno o imigrantima, odnosno – njihov dolazak ne utječe i ne inicira veću stopu kriminaliteta. To su skupa istraživanja i jedina pouzdana, može si ih priušiti samo razvijena znanost, s odličnom tradicionalno pouzdanom statistikom i fondovima. To je samo Velika Britanija. I zato najčešće navodimo napose britanska i pokatkad njemačka longitudinalna istraživanja imigracija kao pouzdana.

"Mi zapravo znamo jako malo, a čitav medijski i politički prostor preplavljen je stereotipima i nagađanjima o tim ljudima." (Foto: Gyorgy Varga, Epa/Hina)<br> "Mi zapravo znamo jako malo, a čitav medijski i politički prostor preplavljen je stereotipima i nagađanjima o tim ljudima." (Foto: Gyorgy Varga, Epa/Hina)

Zatim ide demonizacija, a to je istinsko nepoznavanje. Najlakše je demonizirati i ići linijom da su za sve loše što se dogodi krivi imigranti. Imamo tu i posebnu priču o migracijskom fertilitetu i natalitetu - često čujemo kako "oni rađaju po desetero djece", što "nama prijeti demografski" i slično. Iz vlastitih istraživanja znam da su imigranti muslimani koji su iz Bosne i Hercegovine odlazili u Sloveniju i Austriju prije nekoliko desetljeća u pola generacije smanjili natalitet prvo na dvoje do troje djece, pa onda na dvoje. To se tako događa - odlaskom iz svojih sredina u kojima bi možda imali znatno više djece, broj djece koju imaju u novim sredinama se značajno smanjuje. Ali - uz bitnu strategiju prijema - treba zaposliti i žene imigrantkinje.

Kada govorimo o diskriminaciji - ona je vidljiva u komentarima na društvenim mrežama, u negativnim razmišljanjima i stavovima većine ljudi kod Odlaskom imigranata iz svojih sredina u kojima bi možda imali znatno više djece, broj djece koju imaju u novim sredinama se značajno smanjuje. Ali - uz bitnu strategiju prijema - treba zaposliti i žene imigrantkinjenas, za koje mislim da ne variraju značajno od onih mađarskih, ali smo zasada imali politčku elitu koja se temeljito razlikuje od mađarske i slovenske u stavu spram imigranata. Pitanje je što bi bilo da se politička elita postavila drugačije i što će biti ako se postavi drugačije. Nezgodno je to što ta mišljenja i retoriku ne možemo pouzdano istražiti, ali mislim da kod nas većina stanovništva negativno gleda na imigrante uopće, i sada posebno. Taj stereotipni VDD kompleks i Europi u punoj je snazi, i zbog njega će Europa stvar preusmjeravati na naše male vojne krajine - Sloveniju, Hrvatsku, Srbiju. Ne vidim kako će se on riješiti, ukoliko se ne ulože silni napori, primarno u lokalnim zajednicama svih zemalja - u informiranju i povezivanju ljudi i izgradnji socijalnog kapitala.

Što pokazuju istraživanja o lokalnim zajednicama - na što bi se one trebale usredotočiti kod prijema migranata, izbjeglica, azilanata - što bi bila dobra strategija?

Lokalne zajednice - istraživanja su pokazala - najbitniji su faktor uspjeha ili neuspjeha u prihvatu migranata. One su u prvoj liniji sada, i kratkoročno sljedećih dvije do tri godine, opterećene troškovno i socijalno. Njihov "socijalni kapital" tj. "društvenost" bitan je element prijema imigranata. Ako su dobro povezane, mogu li i znaju li ovladavati unutarnjim konfliktima i istovremeno prelaziti granice različitosti komforno i bez većih udara, tada su to prave sredine za prijem i diverzifikaciju društva. Ako nisu tako sazdane, stvar prijema je unaprijed izgubljena.

Zamislite samo kakva je situacija s lokalnim zajednicama u Hrvatskoj. Dakle, uočena je unutarnja nesređenost i vanjska diskriminacija prema različitom. Ta negativna korelacija između unutarnje nesolidarnosti i vanjske diskriminacije tipična je za istočnu Europu i sve postjugoslavenske U velikim zajednicama koje stalno bilježe priljeve novih ljudi, kao što je Velika Britanija, posebice London, određena stopa kriminaliteta pojavljuje neovisno o imigrantima, odnosno - njihov dolazak ne utječe i ne inicira veću stopu kriminalitetazemlje. Kada na tu eksplozivnu masu dodate diverzitet, ili barem suočavanje s njime - nastaje veliki problem i to može biti prava populistička bomba u skoroj budućnosti na ovim prostorima. Tu je već orbanizacija uzela maha.

Rješenje je da se mora raditi na društvenim mrežama u lokalnim zajednicama, prije svega s domaćim stanovništvom, kako bi se ono povezalo. Jedine društvene mreže koje danas imamo razvijene su one vritualne, i to je posve pogrešno, to je iluzija. Jedini stožer koji u tom smislu nije zabilježio potpuno raspadanje je crkva, i zato crkve moraju biti partneri u ovim novim nastojanjima - one još uvijek u nekoj mjeri okupljaju lokalna stanovništva. Mislim da nas često zavarava naša empatija, iako je istina da u hrvatskom društvu ima empatije. Dovoljno je sjetiti se reakcija i donacija za Gunju, ali i sada za izbjeglice - ali ta empatija je kratkoročna, prolazna. Ona nestane jako brzo, tim više što ne košta puno. Empatija nije strategija i ne može biti plan djelovanja, iz nje ne može izrasti zajednica.

Pogledajte našu istočnu Slavoniju - empatija radi dva, tri dana, prema izbjeglicama i poplavljenima, a istovremeno postoje razdirući sukobi oko diverziteta - pisama, govora, etničkih oznaka svih vrsta. Prevedeno na maloprije spomenuti socijalni kapital lokalnih zajednica, ovako to izgleda - socijalni kapital unutar grupe, primjerice županije, je negativan, van grupe također negativan, prijem onih različitih nikakav, prema tome politika imigracija nema pozitivne šanse. I to vrijedi za cijelu Hrvatsku.

Koje bi mogle biti kratkoročne posljedice ovih migracija?

Postoji visok stupanj suglasnosti među ekonomistima i sociolozima, na temelju istraživanja i statističkih podataka iz uređenih zemalja u kojima se migracije dugo proučavaju, poput Velike Brintanije, o predviđanjima kratkoročnih i dugoročnih koristi i šteta. Koristi i štete treba još iskrižati s vreIako možda Angela Merkel nije dobro sociološki i antropološki potkovana, ona razmišlja o neidentificiranoj masi, termodinamički - i zna da nas čekaju još desetljeća bavljenja ovom krizommenom i prostorom i onda dobijemo sljedeće: ovaj tip migracija kojem trenutno svjedočimo kratkoročno će biti štetan za lokalne zajednice - imat će velike izdatke iz vlastitih fondova, pogotovo u područjima obrazovanja i zdravstva, gdje sve ne može pokriti državni i europski novac. To je činjenica s kojom se sve lokalne zajednice moraju suočiti i za to se pripremiti, ali mi vidimo samo kako se umjesto toga već spomenuti stereotipi pretvaraju u politike - što će dodatno otežati stvar.

Ipak, istraživanja pokazuju kako postoje čak i neke prednosti već u tom početnom periodu, pogotovo kada su u pitanju mladi imigranti. Čim se oni zaposle, ulaze u porezni sustav i tako već pridonose društvu. Ono što država za njih izdavaja, nakon pronalaska posla se vrlo brzo vraća. Problem je u tome što do pronalaska posla često vodi dugačak put - za što su krive loše integracijske politike. Kada bi se učenje jezika, stambena izgradnja i uključivanje na tržište rada dobro sustavno provodili, ljudi bi vrlo brzo počeli vraćati novac u sustav. Tu postoji krug koji treba zatvoriti, ali da bi lokalna zajednica do toga došla, to se mora dobro uspostaviti iz centra. Neki inicijalni veliki financijski tereti, poput učenja jezika i stanogradnje, moraju se riješiti na nacionalnoj razini.

Što je s dugoročnim posljedicama, jesu li one manje bolne?

Što se tiče dugoročnih posljedica, postoje dvije škole ekonomista, pozitivna i negativna. Ekonomiste uvijek zanimaju troškovi i beneficije, narEuropa u ovoj generaciji, pogotovo organizirana kao Europska unija, nije susrela taj broj i tu tipologiju migranata, zbog čega je nastala moralna panikaavno. Za pozitivnu školu je svaka imigracija korisna za Europu, dok negativna škola tvrdi suprotno. Negativna škola tvrdi da se ugrožavaju sva radna mjesta, mirovinski fondovi i lokalna zajednica. Oni tvrde da će profitirati tek neke grane gospodarstva, i to one koje se temelje na brzom i čestom opticaju radne snage. Također tvrde da se migracijama ugrožavaju srednje stručne škole u Europi, koje su izuzetno bitne. Naime, dobivaju se čitavi kontingenti gotove radne snage u tim sektorima, pa se ugrožava tj. zatvara srednje školstvo tog tipa koje je temelj industrije.

Pozitivna škola je fokusirana na sve beneficije i tu se naglašava brzo uključivanje radnika u porezni sustav čime počinje vraćanje novca u državnu blagajnu. Zagovornici pozitivnih posljedica imigracije naglašavaju i povećanje kreativnosti društva, a kao jedan od primjera navode se Europljani koji su prije i tijekom Drugog svjetskog rata preselili u SAD i doslovno transfomirali američko društvo, razvili ga na svim razinama, pogotovo u društvenim znanostima i umjetnosti. Na taj kreativni faktor se jako računa, a velika prednost imigranata je to što su jako ambiciozni i fokusirani na rješavanje problema. Ono što dodatno naglašavaju ekonomisti pozitivne Često dolazi do stereotipne unifikacije muslimana, dok među migrantima ima raznih religijskih opredjeljenja, i unutar samog islama, a i drugih religijaškole je fleksibilizacija i kompeticija na tržištu rada.

Posebna prednost koju predviđaju tiče se socijalnih mirovinskih fondova koji su diljem Europe sada na udaru korisnika. Naime, većina baby boom generacije sada odlazi u penziju i to predstavlja velike izdatke državama, pa se računa da bi doprinosi koje bi plaćala imigrantska radna snaga olakšali taj teret. Posljednja prednost dugoročnih migracija koja se pokazala uvijek prisutna su doznake koje imigranti šalju doma. Tu profitiraju banke, profitiraju oni koji su ostali u domovini - obitelj i prijatelji, ali zanimljivo - nikad se dosad nije pokazalo da profitiraju lokalne zajednice. Jugoslavija je u jednom trenutku u jednom desetljeću trećinu svojih deviznih rezervi ostvarivala preko doznaka koje su ljudi slali doma. Taj novac nije završio nigdje u razvoju lokalnih zajednica, osim u gradnji privatnih kuća.

Kojoj školi ste se vi skloni prikloniti?

Kada se sve uzme u obzir, mislim da pozitivna škola ima donekle pravo u svojoj optimističnoj verziji jer se više oslanja na dosadašnja iskustva i utvrđene prednosti. Međutim, fokus je uglavnom na društva imigracija, a premalo se, ipak, uzima o obzir iskustva društava emigracije. Ta su iskustva do sada uglavnom negativna. I ono najvažnije - sve su te plus i minus analize sačinili su ekonomisti i sociolozi zapadnog svijeta. Te su analize dakle neoprostivo eurocentrične. I to im je svima najveći nedostatak.

Silva Mežnarić: "Istraživanja su pokazala da su lokalne zajednice najbitniji faktor uspjeha ili neuspjeha u prihvatu migranata." (Foto: Ivana Perić)<br> Silva Mežnarić: "Istraživanja su pokazala da su lokalne zajednice najbitniji faktor uspjeha ili neuspjeha u prihvatu migranata." (Foto: Ivana Perić)

To su prije svega kratkoročne i dugoročne posljedice ekonomske naravi. Kakve bi mogle biti društvene posljedice?

Zbog sadašnjeg stanja europskog društva, one bi mogle biti negativne. Trebalo bi napraviti preobrat sa socijalnim kapitalom za drugačiji scenarij prijema imigranata i diverzifikacije europskih društava. Sve se svodi na socijalni kapital lokalnih zajednica, koji se rasturuje. Izgleda da je visoko urbanizirano društvo prošlo mimo njega. I samu lokalnu zajednicu valja ponovno definirati uslijed svih tehnoloških promjena i iluzija virtualnog kozmopolitizma. Lokalna društva su u potpunosti fragmentizirana i postoji ta iluzija društvenosti kroz online medije i komunikaciju. Online platSasvim je sigurno da nikakve žice i zidovi neće zaustaviti ljude. I Bush je radio zidove pa se broj imigranata nije smanjioforme mogu poslužiti za nekakvu vrstu dogovora, ali se i dalje treba djelovati uživo. Kad se iziđe iz te virtualne kapsule i kad se stvarno treba povezati s ljudima, ti procesi teku puno teže i sporije. Preostaju nam jedino crkve, ali kršćansku ljubav prema vjerski, etnički i rasno različitima, napose u Hrvatskoj, i ne viđamo baš često u posljednje vrijeme. Ali – papa Franjo nam je tu saveznik.

Primjer dobre prakse tu može biti Good Society Project koji je London School of Economics (LSE) pokrenuo prošle godine. Radi se o političkoj bazi za demokraciju, društvo i pluralizam, o kreiranju mostova koji su potrebni za dobru adaptaciju zemalja u situacijama migracija, ali i reformu socijalne demokracije, koja je prirodno stanište za migracijske politike. Ukoliko shvatimo da je ovo velika prilika za Europu, za bolju i potpuniju Europu, i odlučimo napraviti puno velikih i ozbiljnih pothvata – možda još ima nade za pozitivne priče i pozitivne posljedice. To su sve ogromni i potrebni zalogaji, ali kad pogledam Europu koja podiže ograde i postavlja žicu – bojim se da smo jako, jako daleko.

aem_copy50337.jpg

Članak je objavljen u sklopu projekta "Vladavina prava" koji sufinancira Agencija za elektroničke medije (Fond za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija).

<
Vezane vijesti