H-Alter
 Izgleda da je Primorčevo ministarstvo shvatilo da početna taktika u kojoj oni šute dok se studenti ne iscrpe, nije urodila željenim plodom. Jučerašnji zaokret počinje intervjuom ministra za "Globus", čiji ulagivački ton izaziva najmanje vrtoglavicu, a kod onih osjetljivijih vjerojatno i ozbiljnije fiziološke smetnje.

Izgleda da je Ministarstvo Dragana Primorca shvatilo da početna taktika u kojoj oni šute dok se studenti okupljenih oko Nezavisne inicijative za besplatno školstvo ne iscrpe, nije urodila željenim plodom. Do deblokade Filozofskog fakulteta u Zagrebu još nije došlo pa su se okrenuli novim metodama. Ovaj put je to suptilna diskvalifikacija samih studenata koju su sramežljivo pokušali na samom početku, ali i brzo odustali.

Dakle, jučerašnji zaokret počinje intervjuom Dragana Primorca koji je napravljen u
"Globusu", a čiji ulagivački ton izaziva najmanje vrtoglavicu, a kod onih osjetljivijih vjerojatno i ozbiljnije fiziološke smetnje.

Ne zalaže se ministar Primorac za kompetitivno društvo socijaldarvinističkog karaktera, već, pojednostavljeno rečeno, za stanje u kojem bogati mogu studirati koliko žele, a siromašni, neka se snalaze

Nakon uvodnog hvalospjeva renomiranom znanstveniku i prosvjetitelju hrvatskog obrazovnog sustava, Primorcu su dane tri stranice za bezočno neistinite i manipulirajuće odgovore.

Najvažnije na što se Primorac osvrće su sami studentski zahtjevi koje Primorac proglašava nedostojnim u samom svom konceptu. Ono za što se ministar zalaže jest „koncept uspješnosti" koji u praksi izgleda tako da svakom studentu prva godina bude besplatna, a kasnije po zasluzi.

Osim što ovaj model uvodi na mala vrata komercijalizaciju školstva (ne spominje se kakve i kolike su sankcije za studente koji ne izvrše svoje obaveze), on uspješnost definira sa ETCS bodovima koji su u nas još uvijek prilično nejasni.

No, čak kad bi se i složili s ovim konceptom, valja napomenuti da on u hrvatskom kontekstu, ni na koji način, ne korigira socijalnu nejednakost koja uvjetuje obrazovne šanse pojedinca. Naime, naš sustav nema uređeni i osmišljeni model stipendiranja koji bi socijalno ugroženim studentima omogućio neometano školovanje. Ukidanjem školarine, oni studenti lošijeg imovinskog stanja koji moraju ići studirati van roditeljskog doma, i dalje su prisiljeni uz studij raditi da bi se mogli školovati. To ih, dakako, u startu stavlja u nejednak položaj spram drugih kolega i povećava nejednake obrazovne šanse među različitim društvenim grupama nauštrb onih socijalno inferiornih.

U tom smislu i sami studentski zahtjevi su nedovoljno radikalni.

Ove i slične argumentacije ministar Primorac diskreditira plasirajući famu o „vječnom studentu" koji na račun poreznih obveznika ljenčari i tulumari, iako sam itekako dobro zna da bolonjske smjernice onemogućuju provlačenje kroz studij u razmjerima koje on sam navodi.

I da, ponavlja da štiti socijalnu komponentu studiranja, a tim modelom zapravo omogućuje produženje studiranja onima koji si to platežno mogu omogućiti. Dakle, ne zalaže se ministar Primorac za kompetitivno društvo socijaldarvinističkog karaktera, već, pojednostavljeno rečeno, za stanje u kojem bogati mogu studirati koliko žele, a siromašni, neka se snalaze.

Primorac u intervjuu nastoji umanjiti studentsku blokadu smještajući je u međunarodni kontekst borbe za dekomercijalizaciju školstva koja, po njegovom mišljenju, ima folklorizirajući karakter, a naši studenti opijeni demokracijom, tom novom igračkom, su je malo preozbiljno shvatili

Spomenimo samo da su slični prijedlozi došli i prije par dana iz radne skupine Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta koja je predlagala dva modela: jedan koji bi novčanim penaliziranjem „kažnjavao" studente koji ne zadovolje određene uvjete po semestru, a drugi je išao ka gubitku prava na studiranje nakon određenog vremena. Fakultetsko je vijeće pak prihvatilo formulaciju da se student financira iz državnog proračuna „ako će ispuniti određene uvjete o kojima će se odlučiti u daljnoj raspravi". Slijedom neodređenosti te izjave studentska je inicijativa sastavila izjavu u kojoj kao korektiv za nedovoljno izvršenje obaveza predlažu gubitak studentskih prava.

Priča za sebe je činjenica da je ovakve spekulacije nemoguće potvrditi s obzirom da ni sveučilišta ni Ministarstvo ne raspolažu nikakvim konkretnim socio-ekonomskim podacima o studentima na temelju kojih bi se mogli stvoriti empirijski potvrđeni zaključci. Postoji tek jedno više puta spominjano istraživanje Danijele Dolenec iz 2006. godine kojim se potvrđuje teza da nema razlike u trajanju studija između studenata koji studij plaćaju i onih koji ga ne plaćaju.

Nadalje, Primorac u intervjuu nastoji umanjiti studentsku blokadu smještajući je u međunarodni kontekst borbe za dekomercijalizaciju školstva koja, po njegovom mišljenju, ima folklorizirajući karakter, a naši studenti opijeni demokracijom, tom novom igračkom, malo su je preozbiljno shvatili. Nisu oni, njegovim riječima, ni originalni u svojim metodama jer je to tek jedna od copy paste varijanti već viđenih u stranim zemljama poput Francuske, Španjolske ili SAD-a gdje su iste bile ugušene policijskim represijama. Ipak, veliki tata obećava da na njegovu dezorijentirajuću mlađariju, ni u kom slučaju, neće poslati intervenciju policije. Takav patronizirajući stav prema studentima koje on dobronamjerno savjetuje da se vrate na nastavu krajnje je gnjusan i govori puno više o samom ministru i njegovoj nesposobnosti da preuzme odgovornost za nastalu situaciju.

Također, suprotno prvim izjavama ministar demantira da je politika upletena u ovaj slučaj. Njegova prva izjava za medije skrenula je pozornost na suradnju prodekana i stručnjaka za politički PR Krešimira Macana, koji je nekoć radio za Račana, iz čega je ministar iščitao političku manipulaciju studentima.

No, ovog puta nije propustio otkriti neupućenoj javnosti da iza ove pobune stoji skupina organiziranih studenata koja je skrivena iza anonimne mase. Zašto bi to bilo sporno, ministar nije otkrio, ali je očuđujuća koincidencija da se istog dana na mailove pojedinih redakcija pojavilo falsificirano pismo koje je navodno poslala studentska inicijativa (što su oni demantirali), a u kojoj se imenuje jedan od organizatora prosvjeda. Zbog čega je netko sastavio pismo u ime studenata, u kojem se navodi da je dotična osoba sudjelovala u međunarodnim inicijativama za studentska prava, politički se angažirala i izgubila pravo školovanja? I tko bi razuman uopće pomislio da je pismo takvog sadržaja proizašlo iz inicijative studenata koji su itekako oprezni i dobro upućeni u mehanizme manipulacije medijskim reprezentacijama da bi takvo pismo poslali?

Šlag za kraj ovog dana definitivno je sudjelovanje dotičnog ministra, koji je sad odjednom počeo iskakati iz paštete nakon što je tjednima izbivao iz javnosti, u radio emisiji Na Vrućem Stolcu Zrinke Vrabec Mojzeš.

Zbog čega je netko sastavio pismo u ime studenata a u kojem se navodi da je dotična osoba sudjelovala u međunarodnim inicijativama za studentska prava, politički se angažirala i izgubila pravo školovanja?

Uz brojne bisere koje je ministar izjavio poput onih da njegov glasnogovornik koji je studente nazvao „dječurlijom" "ima stila", da su studentski zahtjevi „poruke ljubavi i mira" te da je on već treći dan nakon blokade „uskrsnuo", u intervjuu ništa novog nismo saznali.

Nastavio je sa svojom patronizirajućom retorikom u kojoj studente naziva svojom djecom ističući kako je jako malo studenata koji rade uz školovanje. Koliko je to brojčano ili u postocima malo, od Drage nismo saznali.

Nije propustio ni naglasiti da je Hrvatska jedina zemlja koja svima plaća besplatno diplomsko obrazovanje, ali je zaboravio pripomenuti da je to izboreno prošle godine nakon što su mu se naredali prosvjedi kao i da je od obećanih 78 milijuna kuna za jednu generaciju uplaćeno tek njih 25 i to za dvije generacije.

O dva uvjeta (plaćanje školarine za 2009/10. te procedura za izmjenu Zakona koja treba ići na čitanje najkasnije u jesen) koja su mu studenti ovom prilikom uputili u obliku pitanja ministar je odgovorio da će školarine biti besplatne, ali ne za ovu nego za iduću godinu te da se zakoni ne mogu tako brzo mijenjati. Zlobnici bi rekli kako koji.

I za kraj, studenti koji sudjeluju u mini akcijama dočekali su ministra ispred stojedinice, a on im je potpisao peticiju s komentarom „uz neke preinake i uspješnost" (?!). Neki od njih, razočarani njegovim istupom spontano su počeli skandirati „ostavka" u čemu im se Drago, valjda zbunjen, pridružio. Svi daljni komentari bili bi suvišni.

<
Vezane vijesti