net1.jpgIrena Borić, Martina Kontošić i Renata Šparada kustosice projekta Net.cube: Net.cube od početka ima ambiciju postati platforma za podršku autorima internetskih umjetničkih projekata, ali i mjesto diskusije o kontekstu u kojem ti autori djeluju.

Irena Borić, Martina Kontošić i Renata Šparada kustosice su projekta "net.cube" pokrenutog 2015. kojim se žele osigurati kontinuirani uvjeti za umjetničke internetske projekte i poticanje internetskog umjetničkog stvaralaštva u Hrvatskoj.

Na koji način ste koncipirali projekt i kako se ostvaruje?

Martina Kontošić: Net.cube od početka ima ambiciju postati platforma za podršku autorima internetskih umjetničkih projekata, ali i mjesto diskusije o kontekstu u kojem ti autori djeluju. Zato funkcionira na dvije razine – kao online galerija internetskih radova i diskurzivni program koji naglašava važnost procesa istraživanja specifičnosti korištenja i kretanja unutar danas sveprisutnog medija interneta. Treba naglasiti kako ovo nije zatvoren projekt već dinamična inicijativa otvorena za sugestije, korekcije i nadogradnju. Bavimo se internetom, post-internetskom umjetnošću i novim tehnologijama koje se munjevito razvijaju - fleksibilnost je imperativ. Mi u prvom redu kroz net.cube želimo ponuditi podršku, prostor i sredstva za istraživanje i izražavanje online kreativnosti.

Irena Borić<br>
Irena Borić

Irena Borić: Zanimalo nas je kako mreža uvjetuje i definira kodove, jezik i način produkcije, reprezentacije i dokumentacije umjetničkih radova. Prvu smo godinu tematizirale razgradnju digitalne "bijele kocke", odnosno, stvaranje online galerije koja se djelomično nadovezuje na ideju materijalnosti galerijske bijele kocke. Istaknula bih da net.cube polazi od pretpostavke o utjecaju internetske stvarnosti na suvremeni način djelovanja, druženja i mišljenja i zato se ne fokusiramo isključivo na online prostor Interneta, već i na mogućnosti i posljedice njegova offline korištenja.

Kakve ste radove producirali do sad?

Irena Borić: Podržale smo pet novih produkcija, od kojih tri na poziv. Riječ je o radovima Darka Fritza, Dine Karadžić i Darka Masneca. Rad Darka Fritza 200_OK [video webcast archive] dio je serije Internet Error Messages. Za net.cube Fritz nadograđuje već postojeću prostornu i internetsku instalaciju. Najzanimljiviji aspekt njegova rada je bavljenje jezikom koda i njegovo prevođenje u objekt, tekst i sliku. Nadalje, Dina Karadžić se u radu Kerkerwelt također bavi jezikom i kodom suvremene komunikacije. RGB prostor njenog rada pruža privid organizirane stvarnosti, ali slomljene slike otežavaju i iskrivljavaju čitanje jer su svedene na birokratske objekte bez sadržaja. Darko Masnec polazi od koncepta video igre. Njegov rad Dream Control preuzima jedino vizualni okvir video igre, dok je sadržajno posve oprečan jer igrač/ica nema moć odlučivanja. Time Masnec igri oduzima ključnu karakteristiku i poziva na uživanje u ne-djelovanju.

Renata Šparada: Na natječaju su odabrani Algoresearch.systems, platforma Hrvoja Hiršla i Luisa Rodil-Fernándeza i timeCAPsule, projekt Vedrana Glige i Dine Karadžić. Algoresearch.systems se bavi algoritmizacijom društva koja potiho vlada i uspostavlja polja kontrole nad životima ljudi. Rad je zapravo istraživačka platforma za objavljivanje kritičkih tekstova koji objašnjavaju taj društveni fenomen. TimeCAPsule je interaktivan rad koji nudi virtualnu komunikaciju između projekta i korisnika, ili korisnika međusobno. Odgovarajući na pitanja korisnici predviđaju budućnost i stvaraju zajednički prostor virtualne utopije/distopije.

Martina Kontošić: Svi producirani radovi imaju tendenciju prema ovladavanju podacima i procesima, a čak tri projekta su na tragu nekog oblika digitalnih arhiva. Ovakav rasplet prvog produkcijskog ciklusa nagovijestio je homogeniji kustoski koncept net.cube platforme u 2016. godini.

Što sve obuhvaća natječaj koji ste raspisali na temu virtualnih ekonomija?

Renata Šparada<br>
Renata Šparada

Renata Šparada: Natječaj je objavljen za radove koji će biti izloženi na netdotcube.org. Zanimaju nas načini na koje se isprepliću fizički i virtualni svijet unutar postojećih ekonomskih odnosa; s jedne je strane sama produkcija obilježena trenutnim ekonomskim stanjem, a s druge virtualni svjetovi pružaju prostor za eksperimentiranje. Temom želimo obuhvatiti online radove koji bilježe, komentiraju, nude alternativu ili promišljaju ekonomske odnose. Kao zanimljive punktove smo izdvojili virtualnu razmjenu i internetske valute, ekonomiju društvenih mreža i platformi, pitanje vrijednosti internetske umjetnosti i ekonomiju video igara.

Irena Borić: Pritom virtualne ekonomije promatramo u rasponu od virtualnih valuta poput bitcoina ili Linden dolara iz igre Second Life pa do različitih načina (ne)plaćenog online rada koji zahtijeva masovno sudjelovanje korisnika/ca, poput Indiegogo kampanja ili različitih Facebook statusa. No, u širem smislu razmišljamo o specifičnostima vezanim uz razmjenu vizualnih informacija, odnosno uz kruženje digitalnih slika. 

Na koji način ekonomija utječe na produkciju internetske umjetnosti, osobito u Hrvatskoj?

Renata Šparada: U Hrvatskoj je produkcija internetske umjetnosti oblježena radom u prekarnim uvjetima, kao uostalom i glavnina umjetničke produkcije. Iako postoji nešto veća sloboda djelovanja u odnosu na institucionalno, nedostatni honorari i ekonomska nesigurnost onemogućuju dugoročno planiranje i ozbiljnije bavljenje pojedinim projektom. Ovakva situacija je dodatno pogoršana političkom vlašću koja ili sasvim ukida ili smanjuje sredstva namijenjena nezavisnoj kulturi te ih preraspodjeljuje prema netransparentnim kriterijima.

Internetska umjetnost je u položaju sličnom drugim nematerijalnim društvenim i humanističkim područjima koja su, iako imaju veliku vrijednost za društvo, teško naplativa i nisu mjerljiva menadžerskom ekonomskom logikom. O takvim su problemima raspravljali i novomedijski teoretičari na različitim mailing listama na kojima su se otvarale dileme o tome treba li borba biti usmjerena na stvaranje države blagostanja koja regulira ekonomske i socijalne procese u društvu ili se rješenje treba tražiti izvan okvira države, unutar autonomije anarhističke pozicije. Pitanja u kakvom svijetu želimo živjeti i kojim vrijednostima služe ekonomske politike posebno su važna u vremenu u kojem se na javni dug odgovara fiksalnom konsolidacijom i mjerama štednje.

Malo je poznato da je kompjuterski generirana umjetnost svoje začetke imala i u Zagrebu, odnosno Londonu gdje je svojevremeno objavljen i  Zagreb Manifesto. Gdje je danas to područje umjetničkog izričaja u globalnim okvirima?

Irena Borić: Danas je to područje zapravo vidljivo posvuda iako to možda nije posve očito. Programatska umjetnost kakva nastaje šezdesetih zadužila je vrlo različite umjetničke prakse, a internetska umjetnost bila bi samo jedna od njih. Jer čak i vrlo materijalan rad svoj začetak možda duguje kompjuteru, ako ništa drugo, barem u nultoj fazi, onoj istraživačkoj.

Renata Šparada: Šezdesetih su u Zagrebu djelovale Nove Tendencije, međunarodni pokret značajan za pojavu kompjutora u umjetnosti i teoriji, u kojem su sudjelovale umjetničke grupe iz različitih zemalja sklone eksperimentu i prisvajanju ranijih avangardnih pojava, poput kinetičke i optičke umjetnosti. Njihovo međunarodno djelovanje može se usporediti s globalnom povezanošću i suradnjom koja se odvijala za vrijeme ranog net.arta u devedesetima, unutar kojeg su djelovale i zemlje nekadašnjeg Istočnog bloka. Danas je internetska umjetnost na globalnoj razini obilježena problemima samog medija kao što su nadzor i komercijalizacija.

Martina Kontošić<br>
Martina Kontošić

Martina Kontošić: Iz pozicije odnosa prema komuniciranju internetske umjetnosti indikativan je razvojni put Rhizomea, značajne umjetničke organizacije u polju digitalne kreativnosti; osnovan je 1996. kao mailing lista da bi s vremenom prerastao u vodećeg naručitelja, izlagatelja i arhivista digitalne umjetnosti. Za Vaše posljednje pitanje ključna su dva trenutka: partnerstvo s New Museumom u New Yorku započeto 2003. i osvajanje Andrew W. Mellon Foundation granta od 600.000 dolara za arhiviranje sadržaja rhizome.org u 2016. Događa se institucionalizacija i muzealizacija internetskih umjetničkih procesa. Istovremeno, još uvijek većina DIY/DIWO zajednica, hakera, programera stvara i mimo institucija. Mislim kako određeni stupanj njihove autonomnosti omogućava ravnopravnu i plodnu suradnju s akterima kulturnog establishmenta što je Rhizome s vremenom postao.

Ključne riječi: internet
<
Vezane vijesti