Foto: M.K.Foto: M.K.Unatoč tome što je predstavnik vlasti pokušao ocrniti glasnike, monitoring misija UNESCO-a dolazi u Dubrovnik, a čak će i u Vlahušićlandu biti teško sakriti da Srđ nije "jako daleko, ističem, jako daleko" od starog grada, kako je u ime Hrvatske tvrdio Ivo Goldstein.

Znate ono kada dijete u školi dobije lošu ocjenu i kada ga roditelj pita - zašto. Koliko je od nas pokleknulo i, umjesto da priznamo da nismo učili, izreklo da je kriv nastavnik koji "ima nešto protiv nas"? Vjerojatno mnogi, ali većina nas je tu fazu prerasla negdje u osnovnoj školi. Ovi, međutim, koji nisu, čini se, redom predstavljaju Hrvatsku okolo po svijetu i upravljaju njome kod kuće.

To je ono što je Hrvatska učinila i jučer u Dohi, kada je na 38. skupu zemalja UNESCO-a o Svjetskoj baštini na raspravi o Dubrovniku, umjesto da okupljenima prezentira što je to država učinila da zaštiti Grad, odgovorila da" inzistira da se UNESCO pozabavi vjerodostojnošću" onih koji su izražavali brigu za tu baštinu. Za to što se o Dubrovniku razgovaralo u UNESCO-u, krivi su dakle civilno društvo i brojni pojedinci koji su slali upite toj međunarodnoj instituciji. Krivi za to, uistinu, jesu. Neki bi rekli, zaslužni za to. Međutim, to i dalje ne govori ama baš ništa o tome kako će megalomanski golferski projekt na Srđu utjecati na Dubrovnik. To Hrvatska, tj. predstavnik njenje trenutne vlasti, ni jučer nije objasnila. Nije ni mogla jer Studija o utjecaju na spomeničku baštinu projekta na Srđu nije nikad izrađena.

Unatoč ovom pokušaju napada na glasnika, UNESCO-va monitoring misija dolazi u Dubrovnik i razmotrit će situaciju, a čak će i u Vlahušićlandu biti teško sakriti da Srđ nije "jako daleko, ističem, jako daleko" od starog grada, kako je jučer tvrdio u ime trenutnog hrvatskog establishmenta na vlasti dr. Ivo Goldstein, veleposlanik u Francuskoj. (1 h:16 min na snimci dolje)

 

Da je Srđ baš tako daleko od starog grada, ne bi ti silni svjetski mešetari toliko za njega grizli. A zašto se toliko vole vrtjeti po Hrvatskoj, možemo iščitati iz nedavnog posla dubrovačkog gradonačelnika s kojeg je cjenik izašao u javnost. Kolika je cijena baštine pokazao nam je Andro Vlahušić koji je iznajmio i kazalište i redom druge institucije po slobodi slavljene Dubrovačke republike za feštu dokonih američkih bogataša za bijednih 20 tisuća kuna. Cijena toga da svjetska baština Dubrovnika postane kulisa za apartmane takve ekipe nije još isplivala u javnost, ali po prikazanom cjeniku jasno je da je tu sve na rasprodaji pa nije neko čudo da se tu skupljaju ovoliki svjetski lešinari.

Hrvatska vlada preko glasnogovornika Goldsteina nije jučer u UNESCO-u govorila o tome što je učinila za zaštitu baštine od utjecaja golfersko-apartmanizacije Srđa zato što na tu temu nema ništa reći. Nije ništa učinila. 

Kako stvari stoje s kulturom u Hrvatskoj možemo pročitati i iz ovotjedne objave potpora Hrvatske turističke zajednice za turističke manifestacije. Daleko više javnoga novca od svih filmskih, glazbenih i umjetničkih događanja dobio je privatni show aviončića koji se okreću u zraku iliti Red Bull Air Race, a na broju dva je skup ljubitelja Harley motora koji na hrvatskoj ljestvici vrijednosti vrijedi sedam i pol puta više od Dubrovačkih ljetnih igara ili Motovun Film Festivala. Aviončići u zraku pak vrijede gotovo dvadeset puta više ili čak 1,5 milijuna kuna.

Hrvatska vlada preko glasnogovornika Goldsteina nije jučer u UNESCO-u govorila o tome što je učinila za zaštitu baštine od utjecaja golfersko-apartmanizacije prenamjene Srđa zato što na tu temu nema ništa reći. Nije ništa učinila. Ali zato vrijedno radi na tome da cijela zemlja postane kao onaj šator na Trgu bana Jelačića, gdje najvrjedniji javni prostor postaje samo kulisa za jedenje kobasica onima koji si to mogu priuštiti, dok svi ostali ostaju isključeni, i iz kobasica, i iz javnog prostora i iz pristupa kulturi.

Pitanje je samo kada će doći na red preispitivanje kredibiliteta i Goldsteina, i ministrice kulture i ministra zaštite okoliša i ekipe koja vodi Dubrovnik pa i Zorana Milanovića i ostalih SDP-ovaca koji su projekt na Srđu nazivali pljačkom dok nisu zasjeli u stolice gdje se dijele dividende. Hoćemo li njihov kredibilitet preispitati prije ili nakon što cijelu hrvatsku obalu i skladne srednjovjekovne gradiće zauvijek uguše apartmanski gradovi duhovi kao što se već dogodilo Španjolskoj ili Cipru? Prije ili poslije nego što disneylandi i las vegasi uguše zadnje ostatke kulture u zemlji? Prije ili nakon što kultura i kulturna baština postanu ono što je danas industrija? Samo sjećanje.

<
Vezane vijesti