Foto: Kaportal.hr<br>Foto: Kaportal.hr
Što vrijeme više prolazi, a rasprave o prošlosti se zaoštravaju, sve je očitije da se, glede određenih povijesnih problema, vjerojatno nikada nećemo uzdići do razine akademske, znanstvene, racionalne rasprave. Dapače, jezik ulice sve više progovara i iz umivenih, u intelektualizirani celofan uvijenih riječi koje se, kada zanemarimo buku u zvučnom kanalu, zapravo svode na: "udri ga, ubij ga".

Što vrijeme više prolazi, a rasprave o prošlosti se zaoštravaju, sve je očitije da se, glede određenih povijesnih problema, vjerojatno nikada nećemo uzdići do razine akademske, znanstvene, racionalne rasprave. Dapače, jezik ulice sve više progovara i iz umivenih, u intelektualizirani celofan uvijenih riječi koje se, kada zanemarimo buku u zvučnom kanalu, zapravo svode na: "udri ga, ubij ga".

Čovjek bi pomislio da nekadašnja jugoslavensko-komunistička politika "pometanja" dijela prošlosti pod tepih možda uopće nije bila tako loša Breme sjećanja i pamćenja treba ostaviti onima čiji je to posao. Ostali bi sebi najveću uslugu učinili da naprosto – zaborave. Zatim i da zaborave da su nešto zaboravili kako se danas papagajski ponavlja. Na kraju, koja je bilanca već dvoipodesetljetnog otvaranja i raspravljanja o tzv. neuralgičnim točkama naše nacionalne povijesti. Dio društva taj novostvoreni prostor slobode shvatio je kao novootvoreno bojno polje, poziv na povijesni revanš, a spoznavanje prošlosti pretvoreno je u obračun s njom, ali još više u obračun sa sadašnjošću i budućnošću. Rezultat je potpuna zbunjenost i dezorijentacija, a tek smo počeli.

Kao ni za štošta drugo, očito ni u ovom području nismo bili spremni za famoznu Slobodu. Ona nas je zatekla i oslobodila samo zle duhove prošlosti. Ne samo da znanosti nije pružena prilika da razgradi mitove već smo danas u situaciji da se ´rvemo s mitovima o mitovima.

Najnovija dostignuća hrvatske "historiografije" to uspješno čine. Tako nakon sedamdeset godina doznajemo da Jasenovac nije bio logor i stratište nego kulturno-umjetničko društvo, KUD na otvorenome, gdje su upriličavane dramske predstave i mjuzikli (ni manje ni više nego Mala Floramye). Također, stvar je opće kulture znati kako Goli otok nije bio nikakav jugoslavenski gulag, već lječilišno-odmarališni centar, gdje su "gosti" tucali kamen isključivo zato da ne polude od sunca i dosade. Od tamo su se vraćali preplanuli, jači i bolji no što su bili kada su ondje došli.

Pitanje je što možemo očekivati za 10-20 godina? Koliko ćemo tek onda biti prosvijetljeni?

Rješenje? Trenutno jedino na vidiku - Europski poučak.

Europski politički projekt, a zajedno s njim i europska desetljeća mira, sazdana su, i još uvijek opstaju, na debelom sloju povijesnog zaborava. Zaborav sam od sebe nije moguć. Ipak, moguće je nametnuti ga odozgoValjalo je zaboraviti stoljeća vjerskih, etničkih, građanskih ratova, istrebljenja, genocida. Njemačka i Francuska morale su, da bi uzmogle jedna drugoj pružiti povijesnu ruku pomirnicu, zaboraviti stoljetne ratove, kavge i sporove. Ne, nisu ih riješile, jednostavno su ih ostavile iza sebe. To je omogućilo pravi "mir za naše vrijeme", barem za europski Zapad. S druge strane, Balkan, inače mrijestilište mitova, zaslužan je za razbijanje tog mita o nikad jačem i stabilnijem europskom sustavu sigurnosti. Mita koji je razbijen, između ostalog, i zbog dugog pamćenja.

Majka Tereza je rekla: "Oprost nije potpun bez zaborava". Problem je samo što zaborav sam od sebe nije moguć. Ipak, moguće je nametnuti ga odozgo. To je uvelike i bio slučaj u Jugoslaviji od 1945. do kraja osamdesetih i početka devedesetih. Zatim su neki pomislili da bi otkopavanje i javno izlaganje ljudskih lubanja moglo oplemeniti široke narodne mase i otvoriti im oči. Rezultat je bio još veći zastor mržnje, pomračina pameti i novo krvoproliće. Do jučer sam i sam mislio da je ona stara "ostavimo povijest povjesničarima" samo glupava floskula. Danas više nisam u to siguran. Dapače, čini mi se da bi svatko razuman trebao ponovno na to apelirati. Breme sjećanja i pamćenja treba ostaviti onima čiji je to posao. Ostali bi sebi najveću uslugu učinili da naprosto – zaborave. Zatim i da zaborave da su nešto zaboravili. Za svaki slučaj.

Ključne riječi: suočavanje s prošlošću
<
Vezane vijesti