Tokom zasjedanja Generalne skupštine UN, Clintonova Globalna inicijativa pojavila se kao kabinet Američke vlade u sjeni. Umjesto započinjanja novih ratova, on bi, kaže, radio na održavanju mira i provođenju postojećih mirovnih sporazuma. Recimo, ne bi napustio bliskoistočni mirovni proces, kako je to učinila postojeća administracija. Clinton je u pozi jednog Vespazijana, rekao da bi njegova vlada postupila drugačije od Bushove. Supruga Hillary, nadovezala se pakosnom izjavom kako možda i ne bi bilo 11. rujna, da je njen muž ostao predsjednik

Da je drug Tito bio živ tokom Osmog Kongresa, sazvao bi Titovu Globalnu Inicijativu na Brionima, nakon čega bi Jugoslavija bila prva zemlja, tada još komunističkog bloka, sa višepartijskim sistemom, danas već deset godina članica EU, a Milošević bi, umjesto u Haagu, umro na Golom Otoku. Ameri nemaju pojma koliko su sretni.

Clintona i dalje neki, recimo starija gospođa koju znam, umirovljena sveučilišna profesorica poviijesti iz Brooklyna, zovu naš predsjednik. Čovjek petnaest dana svakog mjeseca provodi prikupljajući novac za dobrotvorne svrhe i ima ured usred siromašne četvrti naseljene manjinama. Istina da su se rente tamo ušestostručile od njegovog dolaska.

Tokom zasjedanja Generalne Skupštine UN, Clintonova Globalna Inicijativa pojavila se kao kabinet Američke vlade u sjeni. Umjesto započinjanja novih ratova, on bi radio na održavanju mira i provođenju postojećih mirovnih sporazuma. Recimo, ne bi napustio blisko-istočni mirovni proces, kao što je to postojeća administracija učinila, rekao je Christiane Amanpour.

U Sjevernoj Irskoj trebalo je proći deset godina od sporazuma do dobrovoljnog razoružavanja IRA, uz cjelovremeno prisustvo američkih medijatora. U Bosni je također trebalo proći deset godina od Daytonskog sporazuma, pa do nagovještaja o povlačenju Ureda Visokog Predstavnika. U Libanonu su se međunarodni mirotvorni faktori povukli daleko prije nego izraelski i sirijski okupatori i uzurpatori.

Bush je odlučio ne razgovarati sa Hasanom Nasarallahom, osim možda u okvirima koncentracijskog logora Guantanamo, i ostaviti Fuadu Siniori da razoruža Hezbolah. Clinton je, ukratko, sa držanjem jednog Vespazijana, rekao da bi njegova vlada postupila drugačije. Supruga Hillary se nadovezala pakosnom izjavom kako možda i ne bi bilo 11. rujna, da je njen muž ostao predsjednik.

To je u zemlji, u kojoj 11. rujan obilježava početak novog doba, od kada se sve promijenilo, kako nas dnevno uče na TV-u, nešto kao rođenje Isusovo za kršćane, prijelomna informacija: informacija na kojoj se lome leđa svakog političara. Tako je Bush reagirao istog dana, spekulirajući kako ga se neki u Senatu hoće riješiti prije isteka njegovog mandata, ali da se on ne da, sve dok ga bagerom (Zuckom?) ne izguraju napolje.

hillary.jpg

Ne samo da se ne da, nego je preplašio i potkupio Kongres da ga zakonom ovlasti da može uhapsiti koga hoće, kada hoće i gdje hoće, i držati ga do kada hoće, bez da za to ikada ikome više polaže račune, dovoljno da ga proglasi neprijateljskim elementom. Zaista se onda sve promijenilo u Americi. To pravo su stoljećima imali kraljevi, carevi, suvereni, sve do Američke Revolucije. Od tada, u Americi barem, tokom 230 godina narod je bio suveren: sud i porota, ljudi iz naroda, odlučivali su tko je kriv.

Takvo diskreciono pravo, kakvo je Bushu Kongres upravo dodijelio, su tokom dvadesetog stoljeća imali jedino fašistički vođe, generalni sekretari komunističkih partija, i vojni diktatori, uglavnom, bivših zemalja. Tko garantira da Bush sada ne može ukloniti Baraka Obamu, kao što je Milošević uklonio Ivana Stambolića? S druge strane, osim što može biti zloupotrijebljeno u političke svrhe, kakve koristi od tog prava? Bush to radi već pet godina i bez ovlasti Kongresa, pa je sve više terorističkih napada i sve veća mržnja prema Americi, dok Osama Bin Laden negdje na miru priprema novu video vrpcu. Očito je ta taktika pogrešna, zašto je onda još i ozakoniti?

Jer su izbori. Republikanci ne mogu sad povući sve što su napravili u proteklih pet godina, iako su pokušali malo ublažiti ovu opasnu zakonsku mjeru, a Demokrate se sračunato plaši u medijima da će ih birači kazniti ako se ne prikažu dovoljno oštrim protiv terorista. U nedostatku kreativnosti oko konkretnih akcija, koje bi možda i donijele neke rezultate, političari se zadovoljavaju nasumičnim bombardiranjima i bezglavim hapšenjima, da zadovolje glad gnjevnog naroda za pravdom.

Duboka jama, koja zjapi već pet godina na mjestu gdje je nekada stajao World Trade Center, u očekivanju da se arhitekti, političari, kućevlasnici, grad, država, službe, banke, osiguranja, itd. dogovore oko toga što će se, kada i kako tamo izgraditi, dok je zemlja već započela dva rata i na pragu je trećeg, metafora je za administraciju krivih prioriteta.

U međuvremenu, već treći član trule Republikanske stranke, Mark Foley, napustio je Kongres ove godine pod pritiskom skandala. Predstavnik stranke homofobičnih i strogih prema kriminalu, s Floride, pisao je seksualno eksplicitne e-mail-ove volonteru u kampanji drugog republikanskog kongresmena - 16-godišnjem dečku.

<
Vezane vijesti