H-Alter
soszajadran_copy43453.pngOlja Savičević Ivančević, Renato Baretić, Jurica Pavičić, Edo Popović, Jakša Fiamengo, Anela Borčić, Boris Domagoj Biletić i Božica Brkan objašnjavaju zašto im se ne sviđa ideja eksploatacije jadranskog podmorja za potrebe naftne industrije. Edo Popović: "I opet kleptokratska elita prodaje našu budućnost da bi financirala svoju sadašnjost." Olja Savičević: "Mogu se samo iskreno bojati 'dobrobiti' koje će nam donijeti naftne platforme u malom Jadranu."

Sedam ponuditelja iskristaliziralo se prošli mjesec, nakon prvog javnog nadmetanja, za istraživanje i eksploataciju ugljikovodika na kopnu. S druge strane, osim "službene" opozicije koja se sastoji od koalicije S.O.S za Jadran, sve je više javnih osoba koje otvoreno izražavaju svoj negativni stav o ideji Jadrana kao mogućeg skladišta "crnog zlata". Osim toga, nadležni iz Slovenije nezadovoljni su neuključenošću njihove strane u tijek stvari, o čemu su se i službeno očitovali. Premijer Zoran Milanović, svijestan osjetljivosti teme, ali i potencijala koji ona ima za skupljanje političkih poena, prije dva je dana spomenuo mogućnost održavanja referenduma na kojem bi se građani mogli izjasniti u vezi ovog pitanja.  Imajući u vidu važnost navedene teme za sve, a ne samo za stručnu javnost, ciljana skupina H-Alterove ankete ovoga su puta književnici.

Foto: Kritična masa<br>
Foto: Kritična masa

Olja Savičević Ivančević: Mogu se samo bojati takve "dobrobiti"

Odrasla sam i potječem iz kraja koji se nekad davno uz Opatiju kitio prvim turističkim atributima na Jadranu. Kaštelanski zaljev je imao sve što priliči zemaljskom ili barem turističkom raju: izuzetan geografski položaj, toplo i čisto more,  prirodne šljunčane plaže, pa eto i plodnu zemlju, povijesne znamenitosti i plemićke kaštele uz  skromnu i lijepu pučku arhitekturu – ali ljudi su uglavnom bili  siromašni.

Pa su došle tvornice koje su prehranile obitelji, ali i pretvorile zaljev u smrdljivu baru, a nekoliko desetljeća kasnije generacije tih očeva, hranitelja obitelji,  koji su radili u Jugovinilu, cementarama, Salonitu i da ne nabrajam, pomrle su od raka, azbestoze i ostalih najtežih bolesti prije šezdesetog rođendana.  Što čeka nas potomke koji smo se radosno kupali u moru punom žive i Mesoprometovih nusprodukata, ostaje za vidjeti.

Ta početna devastacija prirode metastazirala je u jedan preko mjere nabujali pseudourbani  prostor bez infrastrukture, do sociološkog i kulturološkog  divljaluka šireg spektra. I znate što? Ljudi su još uvijek siromašni.

Gledano iz iskustva nekog  tko je potekao iz takvih ekstremnih okolnosti mogu se samo iskreno bojati "dobrobiti" koje će nam donijeti naftne platforme u malom Jadranu čiji hrvatski dio možemo oploviti brodom u svega nekoliko dana. Kako ga oploviti, a ne sudariti se pokojom platformom ili naftnom flekom, nije mi baš jasno, ali mi je prilično jasno da nitko od zaljubljenika u more i plovidbu ne zamišlja svoje ljeto iz snova s platformom u perspektivi. Nama koji živimo uz more, ono je često jedini luksuz koji imamo, ostavite nam ga.

Foto: Krokodil.rs<br>
Foto: Krokodil.rs

Renato Baretić: Revolver

Kad god mi u istoj rečenici spomenu hrvatsku politiku, strani kapital i velike projekte, mašim se za revolver.

Foto: Splitculture.hr <br>
Foto: Splitculture.hr

Anela Borčić, književnica i ravnateljica osnovne škole u Visu: Rizik ogroman, nepotreban i sramotan!

Smatram da to nikako ne bi trebalo raditi! Osim posljedica koje bi istraživanja mogla imati na okoliš, seizmička aktivnost Jadrana je dodatna opasnost, a ako joj još dodamo veliku količinu neekspodiranih sredstava po jadranskom dnu, onda je jasno da je rizik ogroman, nepotreban i sramotan! Jadran je za mene škrinjica s obiteljskim blagom koje se prenosi transgeneracijski i nije fer ugrožavati je čak ni slutnjom, kao što se ne smije ugrožavati ljude koji na otocima i uz obalu žive od ribarenja ili turizma.I još nešto, riba je pametnija nego što se misli i zbrisat će čim osjeti nešto neobično. Kome će se onda obratiti ribari koji ionako teško žive?!

jurica_pavicic.jpg

Jurica Pavičić: Bušotine su bolje od all inclusive resorta

Prije svega, moram reći da je za mene najveća socijalna i ekološka katastrofa koja prijeti Jadranu strašna i opasna monokultura turizma. Oslanjanje samo na turizam odnijet će istočni Jadran u propast. Također, mislim da istočni Jadran, ako ne želi završiti grdo, mora obnoviti neku vrstu industrijske kulture.

Zato mi se nimalo ne sviđa što se kao ključni argument protiv eksploatacije ugljikovodika koristi štetnost po turizam, jer bih radije pred svojim gradom imao tri bušotine nego tri all inclusive resorta. No, slažem se da se o ovoj temi još nije povela zaista ozbiljna rasprava, te da ne postoji stvarna analiza štete i koristi. Tko god bude eksploatirao ugljikovodike u Jadranu, mora nam prikazati i najgori mogući scenarij.

snipview.com
snipview.com

Boris Domagoj Biletić, književnik i ravnatelj gradske knjižnice u Rovinju: Dobrodošli u modri pakao

Protiv sam davanja koncesije jer držim da imamo stručnjake i još uvijek donekle logistiku. Imamo tradiciju, ali i tehnološke mogućnosti gradnje platformi, pa zašto se za tu svrhu ne traže (bes)povratna sredstva od EU? No, kako je stanje s našom naftnom industrijom, znamo, takvo da strateške odluke, krivnjom i kriminalnim rabotama naših političara, donose stranci, pa i o otpuštanju ljudi, bojim se da će vlast koja više ne zna što bi sa sobom (manje važno), ali ni s državom (presudno), o narodu da se ne govori, i ovdje stratešku odluku prepustiti drugima, što bi bilo ravno katastrofi! Najprije s obzirom na moguće ekološke posljedice nekontroliranog i bahatog istraživanja ("nije moje, baš me briga" stav), a vrlo izravno i glede turizma koji još jedini kao grana jedva vuče posve posrnulo i uništeno hrvatsko gospodarstvo. Primjerice, već danas na primjeru agresivno forsiranog, bezobzirnog izlova ribe i talijanske ribolovne nadmoći na Jadranu, koji susjedi "oru" i naše jadransko dno kako im drago i čime god, vidimo kako bi mogao izgledati Jadran ako nas se ništa ne bude pitalo ni u pogledu crpljenja nafte i plina iz podmorja. Zaključno, Jadran je zanemaren kao još uvijek koliko-toliko zdrav, čist i bogat resurs: turizam nam je još uvijek 20-stoljetni ("more i sunce"), brodogradnja gotovo svedena na jedno slovo (Uljanik), ribarstvo u kolapsu, pomorstvo još nekako, ali "tuče se more" najčešće na "strancima" itd. Gradovi na obali ili uopće nisu ili su jedva međusobno povezani morem (Pula, primjerice, nikako), a veze među otocima su očajne, zimi nikakve. Grade se ili planiraju pristaništa za hidroavione, dakle za nekoliko bogatuna godišnje, a ukidaju se brodske i trajektne linije za mještane, Jadran se graditeljski devastira... Još i naša nafta/plin u rukama nekontroliranog planetarnog kapitala, i eto nas u paklu iz kojeg izlaza ne bi bilo, bar ne za nekoliko generacija.

Foto: Wikipedia<br>
Foto: Wikipedia

Božica Brkan: Uvrijeđena sam

Ne ubrajam se u ekočistunce, ali sam uvrijeđena što, poslije svega društvenog i gospodarskog, vlast, neovisno o boji, rasprodaje i nacionalna prirodna bogatstva. Uvrijeđena sam kao glasač i platiša poreza pogotovo jer je, što se izvora energije tiče, upravo na Jadranu vrlo malo učinjeno primjerice na banalnoj eksploataciji vjetra i sunca odnosno uopće na obnovljivim izvorima. Tu bismo turizam, a ondje platforme? Kako smo organizirani, kako se ekipi žuri, a ako nafte ima, možda bismo u njoj mogli i doslovce zaplivati. Podsjeća me to na rode u nafti slijepljenih krila iz moga djetinjstva u Moslavini, gdje su onda istraživali naftu i otvarali svu silu bušotina.

Umjesto da se razmisli vlastitom glavom, istraži - a nije običaj da se naciju o tome nešto dodatno pita - vjerojatno je lakše dogovoriti se o koncesijama s bogatim globalnim kompanijama koje, mislim da ne griješim dušu, mogu ponuditi i kojekakve beneficije, da ne kažem "trinkgeld". Koja nam je uopće strategija? I tu i u bilo čemu? Što će nam, ako ne djeca, reći unuci? Žalosna sam. Nas su, kad nam je bilo teško, učili da će biti bolje, a sad se, nažalost, izgleda moram složiti s kolegicom Tanjom Torbarinom da je bolje već bilo.

prtsc
prtsc

Edo Popović: I opet kleptokratska elita...

I u slučaju bušenja Jadrana, kao u tolikom broju prethodnih energetskih i drugih projekata, realiziranih i nerealiziranih, riječ je o civilizacijskom koraku natrag. I opet kleptokratska elita koja dva i pol desetljeća vlada Hrvatskom prodaje našu budućnost da bi financirala svoju sadašnjost. A i to za sitnu lovu. Pa i jedna je kompanija, koja je dobila dozvolu za bušenje, sama to priznala - da je dobila pravo za bagatelu.

Wikipedia.hr
Wikipedia.hr

Jakša Fiamengo: Kraj iluzija

To bi dokrajčilo sve naše iluzije o tome da Jadran možemo upotrijebiti na način na koji on to zaslužuje. Mogli bismo se pozdraviti sa prosperitetom Jadrana u smislu izlova ribe i svega što je prioritet Jadrana. Lijepo bi bilo dobiti te novce ali nama je primarno da sačuvamo Jadran i njegove izvorne vrijednosti: čistoću, riblji fond, turizam. Na ovaj bismo se način spustili na vrlo niske grane ili bismo potpuno uništili njegove mogućnosti. Ne slažem se ni s idejom ovako izravne povezanosti industrije i turizma, industrija bi trebala biti pozadinska logistika a ne nešto što se odvija paralelno uz turizam.

Ključne riječi: nafta, energetika, Jadran
<
Vezane vijesti