Luca Rosetti: Sveto Trojstvo<br>Luca Rosetti: Sveto Trojstvo
Udruga Protagora provela je analizu osnovnoškolskih udžbenika, čitanki i radnih bilježnica u pogledu zastupljenosti religijskih sadržaja. Rezultati su pokazali da pripadnici Svetog Trojstva, Josip i Marija, apostoli, sveci, ufanje, molitva, uznesenje i bogojavljanje proviruju iz svake paštete koju prosvjetni sustav iznese djeci na stol tijekom velikog odmora. Pritom je, dakako, kršćanstvo u povlaštenom položaju u odnosu na druge vjere, a katoličanstvo u odnosu na druge varijante kršćanstva.

"Na koje nas najveće ljudsko dostignuće upućuju misli ovoga teksta?", pitanje je koje se postavlja učenicima sedmog razreda u integriranom udžbeniku za hrvatski jezik i književnost Kocka vedrine 7 (skupina autora, Školska knjiga, 2014.). Bez objašnjenja konteksta ovdje nema ničeg spornog, a legitimni odgovori mogli bi biti otkriće kotača ili pisma, pripitomljavanje vatre i životinja, Teslin generator izmjenične struje ili slijetanje na Mjesec.

Međutim, iako je Hrvatska na papiru sekularna država, u čijem se Ustavu navodi da su sve vjerske zajednice jednake pred zakonom i odvojene od države, u praksi je cijela situacija sličnija Orwellovoj Životinjskoj farmi, samo su u ovom slučaju jednakiji oni religiozni, konkretnije katolici.

kocka_vedrine_7.jpg

Naime, gore spomenuto pitanje postavlja se nakon pjesme Samo srca, u kojoj autorica Sida Košutić, između ostalog, piše:

"Što će nam mudrost da odgonetavamo sve, kad mi nismo sposobni za to? Tajne su gradili vjekovi, a naše je vrijeme tek nekoliko godina. Uzalud nam trud da dopremo do zvijezda i zavirimo u svjetlost našeg Sunca. Ali, dalje nas od zvijezda i više od Sunca podiže jedna ponizna misao Tebi. Uzalud nam trud da siđemo u zemlju, do nakraj njene dubine. Ali, srcem sići u srce bližnjega, dublje je teže i sretnije. Stoga nam Gospodine, samo daj srca i mi smo ispunili svoje vrijeme."

Dakle, točan odgovor nije niti kotač niti Teslin generator, nego svojevrsni oksimoron, vjerovanje da čovjek nije sposoban spoznati "istinu", a "istina" je Bog.

"Da otvorite udžbenik iz prirode, hrvatskog jezika ili povijesti i da ne znate što vam je netko dao u ruke, mislili biste da čitate udžbenik iz vjeronauka", priča nam o domaćoj verziji sekularizma Zvonimir Mahečić iz Protagore, udruge za zaštitu prava ireligioznih te promicanje ireliMladi su puno konzervativniji nego što su bili prije 20 godina, imaju puno manje empatije i rigidniji su, a to je upravo posljedica ovakvog nastavnog procesagioznog pogleda na svijet koja je provela Analizu osnovnoškolskih udžbenika, čitanki i radnih bilježnica u pogledu zastupljenosti religijskih sadržaja te jedan od njenih autora.

U spomenutoj su udruzi pregledali sadržaj ukupno 162 izdanja koja se koriste u nastavnom procesu, i to iz biologije, hrvatskog i engleskog jezika, glazbene kulture, povijesti, prirode te prirode i društva, te religijski, sadržaj pronašli su u preko 60 posto obrađenih knjiga.

"Naš obrazovni sustav zatire kritičko i analitičko razmišljanje. Ako djeci kažete da se molitve ostvaruju, ako im za domaću zadaću zadate da pišu molitve i čitaju ih roditeljima, onda je vrlo jasno da provodite indoktrinaciju koja nije zasnovana na razvoju znanstvenog pogleda na svijet, nego religijskog. Za školarce je to posebno loše jer su oni nogama duboko u našoj realnosti, a glave im se pune nekakvim metafizičkim sferama", priča Mahečić.

snaga_rijeci_5.jpg

Upravo to od učenika petog razreda traži Anita Šojat u svom udžbeniku za hrvatski jezik Snaga riječi (Školska knjiga, 2014.). Osim molitve, koju bi prema zadatku djeca trebala pročitati svojoj obitelji za Badnjak ili Božić, 11-godišnjake se pita "čine li dobra djela da bi mogli vidjeti slavu Božju?" te da u 70 riječi objasne "jesu li slijepi pored zdravih očiju ili sve lijepo i jasno vide?", odnosno "jesu li dobro razumili osnovnu misao priče?", a priča je Sveta noć Selme Lagerlof.

tragom_proslosti_5.jpg

Da čitava stvar bude gora, religijska indoktrinacija ne zadržava se na spomenutom "metafizičkom", nego ulazi i u sferu znanosti pa tako Sonja Bančić, Sanja Cerovski i Štefica Paladino u udžbeniku iz povijesti za peti razred Tragom prošlosti 5 (Školska knjiga, 2014.) biblijske likove predstavljaju kao povijesne entitete, dok se istovremeno ličnosti iz ostalih religija prikazuju kao mitovi. Tako se, primjerice, za muslimanskog proroka Muhameda navodi da "predaja bilježi da mu se Bog ukazao…", a kada je o katoličkom mitu riječ, priča je sasvim drugačija. "Predaja" u tom slučaju postaje "spoznaja".

"U vrijeme cara Augusta u Betlehemu se rodio Isus, sin Marije i Josipa… O Isusovu životu, propovijedanju i uskrsnuću saznajemo iz dijela Biblije koji se naziva Evanđelje ili Novi Zavjet… Razapet je na križu, ali je poslije smrti uskrsnuo čemu se svjedočili njegovi učenici, apostoli… Nakon nekoliko tjedana uskrsli je Isus iznova okupio apostole, na koje je sišla milost Duha Svetoga…", stoji u spomenutom udžbeniku.

Bajke same po sebi nisu problem, u osnovnoškolskoj nastavi obrađuje ih se mnogo, ali problem nastaje kada ih se počne shvaćati ozbiljno.

prica_jeziku_2.jpg

"Primjerice, dječacima se govori da mogu biti što žele, razmišljati za što se žele školovati, a djevojčice se u tom kontekstu ne spominju (Budinski/Diković/Ivančić/Veronek Germadnik: Priča o jeziku 2, Profil, 2013., op.a.). One se od osnovne škole kondicioniraju da peru, peglaju, rađaju djecu i budu sluškinje. Isto tako, još jedan perfidan način diskriminacije žena se provodi kroz priču o početku života, začeću, kao temelju da se jednog dana kaže da je embrio vlasništvo društva, nacije i da mora biti iznijet do kraja. Nitko te ne pita, ti si žena i bolje ti je da budeš kantica za rađanje", kaže Mahečić.

biologija_8.jpg

Tako u udžbeniku Biologija 8 koji potpisuju Marijana Bastić, Valerija Begić, Daniela Novoselić i Marija Popović u poglavlju Od začeća do rođenja stoji da životni ciklus čovjeka započinje u trenutku začeća, što je točno. Međutim, u Sažetku, dvije stranice kasnije, ta je rečenica sažeta na "Život osobe počinje začećem", što je, u najmanju ruku, diskutabilno.

"Djeca se zapravo uče da je normalan čovjek isključivo Hrvat-katolik. Ako malo pogledate kroz povijest koji su režimi imali takav sličan pristup, onda se čovjek može samo zabrinuti. Jer to su bili najtiranskiji, najrigidniji, najkonzervativniji i najradikalniji režimi koje poznaje povijest svijeta", komentira Mahečić.

A posljedice obrazovnog sustava koji uči djecu da postoje duhovi koji silaze na ljude u obliku plamićaka su sljedeće: Među hrvatskim maturantima, kako je pokazalo Istraživanje političke pismenosti učenika završnih razreda srednjih škola u Hrvatskoj koje su prošle godine proveli GONG, Institut za društvena istraživanja i GOOD inicijativa za uvođenje građanskog odgoja i obrazovanja u škole, 49,5 posto je onih koji bi zabranili homoseksualnim osobama javne nastupe jer "tako loše utječu na mlade", a 40 posto bi zaustavilo svaki pokušaj sudskog progona eventualnih hrvatskih ratnih zločinaca iz Domovinskog rata. Poražavajuće je i to da ih je manje od 60 posto znalo da je Hrvatska parlamentarna demokracija. 75 posto učitelja i nastavnika smatra da nije dovoljno kompetentno da predaje teme iz građanskog obrazovanja i odgoja. Najveći problem s kurikularnom reformom je da većina profesora ne zna provoditi nastavu orijentiranu na ishode učenjaIsto tako, gotovo 40 posto ih misli da je "hrvatska tradicija bogatija od većine tradicija drugih naroda", preko posto 20 da su pravi Hrvati jedino katolici, a gotovo 12 posto ne bi dopustilo ženama da zauzimaju pozicije moći jer im je "primarna uloga briga o obitelji".

Drugo istraživanje, koje je provedeno u sklopu projekta MyPlace u četrnaest europskih zemalja o građanskom, političkom i društvenom sudjelovanju mladih te, kako navode autori, "kako prošle, sadašnje i buduće "sjene" totalitarizma i populizma oblikuju ovo sudjelovanje mladih, pokazalo je da bi 55 posto naših mladih sugrađana podržalo sustav s jakim vođom neovisnim od Sabora, a oko trećina čak i vojnu diktaturu. Također, niti povijest im nije jača strana. Autori studije navode da su mnogi od ispitanika rekli da su na satovima do kraja školske godine stigli do Prvog svjetskog rata, pa neznanje seže do toga da pojedinci ne znaju niti sukobljene strane u Drugom, a većini im stav o tom dijelu povijesti formiraju roditelji. Ovo su samo neki od razloga zašto ih 70 posto kao jedan od najvažnijih događaja u hrvatskoj povijesti navodi "NDH".

"To uopće nije čudno, to su i naši zaključci. Mladi su puno konzervativniji nego što su bili prije 20 godina, imaju puno manje empatije i rigidniji su, a to je upravo posljedica ovakvog nastavnog procesa. Ako u udžbenicima povijesti imate ambivalentan odnos prema NDH, što drugo očekivati? Učenicima se daje informacija da je nešto što se zove NDH postojalo, ali ne i zašto, koja je uloga crkve i religije bila u cijeloj toj priči, pa i na europskoj razini, koji su zločini počinjeni i zašto, onda je jasno da djeca nemaju jasno shvaćanje što se dogodilo", navodi Mahečić.

nas_svijet_4.jpg

U praksi, ambivalentno znači kada u udžbeniku za prirodu i društvo Naš svijet 4 (Školska knjiga, 2015.) autori Tamara Kisovac Ivanda, Alena Letina, Ivo Nejamšić, Ivan De Zan i Božena Vranješ Šoljan navode:

"Tijekom rata je, uz pomoć Italije i Njemačke, stvorena Nezavisna Država Hrvatska. U njoj su se dogodila mnoga zlodjela, a sa svršetkom rata prestala je postojati".

Izgleda da 10-godišnjaci ne moraju znati tko je tada bio na vlasti i činio zlodjela ili tko je i zašto stvorio NDH te zbog čega se ista raspala. S druge se strane pak čini da bi osmogodišnjaci trebali na ratište.

odslovadosnova2.jpg

"Na hrvatskom stijegu te tri sjajne boje, za njih gine mlado srce moje", stih je iz pjesme Tri boje Augusta Harambašića koja se nalazi u čitanci za drugi razred Od slova do snova 2 Vesna Budinski, Katarine Kranjčec, Marijane Zelenike Šimić i Ivane Lukas (Profil, 2014.)

Očito je da domaćem obrazovnom sustavu treba promjena, prvenstveno adekvatno uvođenje građanskog odgoja i obrazovanja u škole. Međutim, način na koji se to trenutno provodi nije niti približno zadovoljavajuć.

"Što se međupredmetne provedbe tiče, istraživanja koja smo mi provodili, ali i slična europska istraživanja, pokazuju da to jednostavno ne može zaživjeti. Nemamo educirane nastavnike, nemamo škole koje imaju resursa da to provode. Prema našim istraživanjima, 75 posto učitelja i nastavnika smatra da nije dovoljno kompetentno da predaje teme iz GOO-a. Najveći problem s kurikularnom reformom je da većina profesora ne zna provoditi nastavu orijentiranu na ishode učenja, nego su naučeni sadržaj provoditi na temelju nastavnog plana i programa. U praksi to znači da određenu temu prezentirate u trenutku kada je 'na nju red', i ne uzima se u obzir širi školski i lokalni kontekst", priča nam Monika Pažur iz GOOD inicijative te dodaje kako se pri takvoj nastavi naglasak mora staviti i na lokalni kontekst te na individualne karakteristike učenika.

"Nekoga će na aktivnu participaciju potaknuti radnička prava, a nekog drugog prava životinja. Učitelji i nastavnici trebaju prepoznati kako razviti stavove za aktivnim sudjelovanjem kod svakog učenika no za to ne postoji vrijeme niti se ta vještina razvija na postojećim učiteljskim i nastavničkim fakultetima. Sami su priznali da im je to veliki problem, a većinu  znanja koja imaju o GOO-u su stekli samoobrazovanjem. Agencije nemaju dovoljan broj edukacija niti oblik provedbe tih edukacija razvija vještine potrebne za implementaciju GOO-a, a na fakultetima nema sadržaja Nekoga će na aktivnu participaciju potaknuti radnička prava, a nekog drugog prava životinja. Učitelji i nastavnici trebaju prepoznati kako razviti stavove za aktivnim sudjelovanjem kod svakog učenika no za to ne postoji vrijeme niti se ta vještina razvija na postojećim učiteljskim i nastavničkim fakultetimaiz područja obrazovanja za ljudska prava, nego se van radnog vremena moraju samoeducirati što rezultira time da im je cijela stvar vrlo nejasna", kaže Pažur.

A nemamo još nešto, što se pokazalo kao najvažnije pri uvođenju takvog obrazovanja u škole, a to je politička volja. Naime, za mandata ministra obrazovanja Željka Jovanovića odlučeno je da se GOO uvede u škole kao poseban predmet. Međutim, nakon njegovog odstupanja s te pozicije, situacija se naglo mijenja. Novi ministar Vedran Mornar netom nakon stupanja na dužnost najavljuje odlazak na Kaptol po mišljenje o GOO-u, ubrzo se raspušta i Povjerenstvo sačinjeno od predstavnika MZOS-a, Agencije za odgoj i obrazovanje te civilnog sektora koje je godinu i pol razvijalo kurikulum te se prelazi na trenutni međupredmetni model.

"Naš kurikulum se bazirao na tome da smo svi podjednako građani države, Europe i svijeta, a u ovom novom se to gubi, građanin svijeta uopće ne postoji. Tako da su te neke dimenzije koje mi naglašavamo njima nevažne, a ubačeni su vjerski i nacionalistički elementi", navodi Pažur te dodaje kako se po dolasku sadašnje garniture na vlast cijela priča gurnula još dublja pod tepih.

A kakav je odnos domaća politička elita ima prema progresivnim idejama pokazuje i činjenica da je Hrvatska jedna od rijetkih zemalja koja nije poslala izvješće o provođenju stare, niti je ratificirala novu Socijalnu povelju. Očito im pitanja poput prava na rad, stan, plaću, zdravstvenu zaštitu ili ono hendikepiranih osoba na autonomiju, socijalnu integraciju i participaciju u životu zajednice nisu dovoljno bitna.

"Ako nam je stalo da imamo građane koji mogu mijenjati loše odluke vlasti, koji mogu sudjelovati u provedbi pozitivnih promjena u društvu općenito, nužno moramo razviti razumijevanje mehanizama demokracije te vještine i znanja koje su potrebne za prakticiranje tih mehanizama. Da karikiram, netko je preko noći rekao ljudima da žive u demokraciji, a nitko im nije rekao što to točno znači", zaključuje Pažur.

ferrer_consolata.org.jpg

Međutim, to je nemoguće sve dok u udžbeniku za hrvatski jezik i knjiženost za sedmi razred Kocka vedrine (skupina autora, Školska knjiga, 2014.), nakon ulomka iz kratkog romana Franka Cottrela Boycea Milijuni, stoji da je "ideja ovog teksta pokazati da o pravim vrijednostima trebamo učiti iz životopisa svetaca" te se od učenika traži da izaberu jednog i njegov život predstave razredu.

Argumenta radi, mi ćemo za kraj učiniti isto. Papa Franjo je 25. studenog prošle godine svetim proglasio Junipera Serru y Ferrera, španjolskog svećenika koji je uveo kršćanstvo u Kaliforniju.  Kao jedna od najistaknutijih ličnosti s početka španjolske kolonizacije Sjeverne Amerike, Junipero je i jedan od začetnika procesa poznatog kao "Kalifornijski genocid". Radi se o opadanju broja domorodačkog indijanskog stanovništva tog američkog poluotoka sa oko 300 tisuća, koliko ih je bilo 1769., na svega 16 tisuća 1900. godine. Sviđaju li vam se njegove "prave vrijednosti"?

"Ako kroz udžbenike indoktrinirate djecu da dobro, etika, moral, suosjećanje među ljudima postoji samo u kontekstu religije, onda to nije samo indoktrinacija, nego prevara i laž. Dobro i moral su postojali među ljudima mnogo prije religije, pogotovo institucionalizirane", zaključuje Mahečić.

<
Vezane vijesti