Američka novinarka i ekonomistica Marjorie Kelly napravila je priču o sve brojnijim tvrtkama, ali i korporacijama, koje su u upravljačkom i strukturalnom smislu nadasve nekonvencionalne i drugačije od standardnih kapitalističkih megakompanija; radi se o tvrtkama (i) u vlasništvu zaposlenika, čija je premisa disperziranje ekonomske moći s nekolicine na mnoštvo i promjena svrhe ekonomskog djelovanja iz stvaranja profita za elite u stvaranje socijalno pravednijeg poslovnog sustava

U komentatorskom članku za neovisni magazin Yes!, novinarka i ekonomska reformatorica Marjorie Kelly analizira mogućnosti poboljšanja američkog ekonomskog sustava koji danas pati od dubinskih poremećaja. Isto, međutim, vrijedi i za naš pristup njegovu popravljanju koji počiva na stavu da "ne postoji alternativa kapitalizmu kakav znamo danas". Prihvatimo li kapitalizam kao "univerzalnu ekonomiju", sebe svodimo na status nemoćnih marginalaca čija je jedina šansa regulacija utvrđene korporativne moći uz pomoć sindikata.

Kelly, međutim, uočava niz "ekonomskih alternativa" koje u sve većem broju niču širom zemlje: "kooperative, tvrtke u vlasništvu zaposlenika, socijalna poduzeća i ulaganja u zajedničko zemljište". Dva su razloga zašto one još nisu prepoznate kao svrsishodna alternativa kapitalizmu: nije im definirana zajednička karakteristika niti im je nađeno zajedničko ime. Ono zbog čega ovi modeli predstavljaju temeljitu i trajnu promjenu, tvrdi Kelly, jest vlasništvo. Riječ je o revolucionarnom "trajnom pomaku u arhitekturi ekonomske moći" koja će se uz pomoć nabrojanih alternativa raspršiti s nekolicine na mnoštvo i promijeniti svrhu ekonomskog djelovanja iz stvaranja profita za elite u "stvaranje uvjeta za procvat života".

Generativna ekonomija

Što se imena tiče, Kelly predlaže naziv" generativna ekonomija". Korijen riječi je u grčkom "ge", koji je i korijen riječi "Gea" (Zemlja) te određuje temeljnu svrhu generativne ekonomije kao postizanje korisnih umjesto štetnih rezultata i posvećenost "socijalnoj pravednosti i ekološkoj održivosti". Pravednija raspodjela bogatstva unutar poduzeća i briga o ekološkim utjecajima proizvodnje u suprotnosti su sa "zahtjevima financijskog sustava" kojem je jedino u interesu što više uvećati cijene dionica.

Pravednija raspodjela bogatstva unutar poduzeća i briga o ekološkim utjecajima proizvodnje u suprotnosti su sa "zahtjevima financijskog sustava" kojem je jedino u interesu što više uvećati cijene dionica.

Radeći na svojoj knjizi "Posjedovanje budućnosti: Revolucija vlasništva na pomolu", Kelly je osobno posjetila poprišta nastanka nove ekonomije i otkrila da je ona održiva i u većim poduzećima poput engleskog lanca robnih kuća John Lewis Partnership (JLP) koji je u stopostotnom vlasništvu svojih radnika, a prihod mu nadmašuje 11.5 milijardi dolara. Osnovao ga je prije više od sto godina John Spedan Lewis s ciljem izbjegavanja tradicionalnog modela vlasništva u kojem svu dobit prisvajaju dioničari, dok radnicima ostaje iznos jedva dovoljan za život. U njegovoj su tvrtki svi radnici ravnopravni partneri.

Kelly je posjetila neke od 35 JLP-ovih robnih kuća i 272 trgovine mješovitom robom. Vrlo uredno odjeveni mesar John rekao joj je da se za učinkovitost i čistoću dobivaju povišice i ispričao kako se kompanija pobrinula za njegovu sestru Carol, također zaposlenicu, nakon što joj je dijagnosticiran rak. Odbor za financijsku pomoć dodjeljuje novčanu potporu i zajmove radnicima s obiteljskim poteškoćama. Članove odbora biraju sami zaposlenici, njegovi su članovi također zaposlenici, a odluke se donose neovisno od uprave.

Jednakost radnika i tvrtke

Kelly je u jednoj od JLP-ovih robnih kuća porazgovarala s menadžerom Harryjem Goonewardeneom, članom Partnerskog vijeća koje se također sastoji od zaposlenika i surađuje s direktorskim odborom. Na idućoj sjednici vijeća, objasnio je, raspravljat će se o izmjenama mirovinskog plana koji zaposlenicima nakon tri godine radnog odnosa počinje isplaćivati godišnji mirovinski doprinos gotovo u visini godišnje plaće. Trogodišnji rok do početka isplate neke je zabrinuo te je odbor izradio novi plan koji će biti predočen vijeću.

John i Harry dvojica su od 76,500 "zaposlenika-vlasnika" u JLP-u. Svake godine tvrtka odvaja dio dobiti za nova ulaganja, dok se ostatak - 40% do 60% dobiti - dijeli zaposlenicima. Svaki zaposlenik dobiva bonus u veličini fiksnog postotka od plaće. Jedan menadžer kaže da se u najgorem slučaju radi o 8%, a u najboljem o 24% plaće. Prošlogodišnji bonusi iznosili su 18%, što je iznos otprilike jednak plaći za devet tjedana rada. Kelly ističe JLP kao jedan od primjera revolucije u kojoj su radnici i tvrtka izjednačeni, a koja u ekonomiji predstavlja pomak jednak onome iz monarhije u demokraciju u politici.

Svi su na dobitku

U generativnoj ekonomiji vlasništvo je u rukama radnika, članova zajednice (u slučaju energetskih postrojenja u javnom vlasništvu) i ulagača (u slučaju kreditnih unija).

U Americi su, međutim, "politika i ekonomija toliko isprepletene da je neravnoteža u bogatstvu i vlasništvu nagrizla našu političku demokraciju". Stoga je nužno demokratizirati ekonomiju, u kojoj danas kapital ima apsolutnu vlast: on donosi odluke i ubire profit. U generativnoj ekonomiji, naprotiv, vlasništvo je u rukama radnika, članova zajednice (u slučaju energetskih postrojenja u javnom vlasništvu) i ulagača (u slučaju kreditnih unija).

Kooperativa Organic Valley iz Wisconsina s prihodima od preko 700 milijuna dolara u vlasništvu je farmera, proizvođača i dobavljača organske hrane koju tvrtka distribuira. Organic Valley posluje s ciljem očuvanja obiteljskih gospodarstava i zaštite biosfere te pomaže farmerima da se prebace na organsku proizvodnju. U takvom sustavu, primjećuje Kelly, svi su na dobitku: farmeri zbog dobrog prihoda, zaposlenici zbog stabilnog i dobro plaćenog posla, kupci zbog zdrave hrane, ulagači zbog sigurnih povrata, a farmerske zajednice zbog revitalizacije.

Četiri načela generativne ekonomije

Na temelju proučenih primjera Kelly nabraja četiri osnovna načela stvaranja generativne ekonomije:

"1. Postoji alternativa kapitalizmu. To je hereza koju čuvari hrama ne žele čuti. Moguće je organizirati veliku, složenu, modernu ekonomiju koja teži pravednim i poštenim ishodima, koristi mnogima umjesto nekolicini i omogućava trajnu ljudsku prisutnost na procvaloj Zemlji.

2. Postizanje tog cilja nije samo stvar regulacije, već i razvoja. Kao što piše teoretičarka organizacijske promjene Margaret Wheatley, "razvoj" (emergence) se odnosi na pojavu lokalnih akcija koje se povezuju putem mreža. Razvojni fenomeni mogu se pojaviti bez upozorenja, poput pokreta za organsku hranu. Takvi pokreti ne oslanjaju se na središnje vodstvo, već na zajedničku viziju.

3. Generativna ekonomija nije pravna vježba, već utjelovljenje sustava vrijednosti u nastajanju.Kompanije u generativnoj ekonomiji izgrađene su oko vrednota; temeljna vrednota John Lewis Partnershipa je pravednost, dok su temeljne vrednote Organic Valleyja održivost i zajednica.

4. Generativne vrednote postaju trajne kroz društvenu arhitekturu vlasništva. Generativna ekonomija izgrađena je na temelju vlasništva sudionika osmišljenog radi stvaranja i očuvanja realnog bogatstva - resursa koje posjeduju i dijele naše zajednice i ekosustavi u kojima živimo. Vlasnici tih poduzeća nisu odsutni dioničari koji njima trguju u ekonomskim kockarnicama, već je vlasništvo u ljudskim rukama."

Kreativna destrukcija kapitalizma

Iako se čini da su današnje korporacije vječne i neuništive, Kelly podsjeća na riječi ekonomista Josepha Schumpetera koji je ustanovio da je "kreativna destrukcija uvijek prisutna u kapitalizmu". Kao što u industrijaliziranim zemljama nova radna mjesta neprestano nadomještaju stara, a nove tvrtke stare koje propadaju, tako bi svakih nekoliko godina i nova ekonomija mogla nastati na mjestu stare. Umjesto pokušaja obuzdavanja korporacija, treba se zapitati o mogućnostima stvaranja posve novih uvjeta poslovanja.

Zamislimo, primjerice, da se energija pokreta Occupy Wall Street preusmjeri u konkretne i izvedive strategije promjene vlasničkih odnosa. U to bi se mogla uključiti i kampanja Move Your Money (Preselite svoj novac) za premještanje bankovnih uloga u manje, lokalne banke u zajedničkom vlasništvu. Također, mogao bi se progurati zakon o poticajima za tvrtke u vlasništvu zaposlenika, za što se zalažu i lijevi i desni političari. Kada bi se sve takve inicijative ujedinile u generativnu ekonomiju, zaključuje Kelly, mogla bi nastati "nezaustavljiva sila" koja bi izgradila živa i aktivna poduzeća po mjeri svih svojih djelatnika.