Dokle god budemo zarobljenici prošlosti, opterećeni partizanima i ustašama, nema nam budućnosti. Tako, u najkraćem, glasi zaključak koji bi rado potpisala šutljiva većina stanovnika ove zemlje, sita trauma što ih uvijek iznova razgore podsjećanja na dramatične povijesne epizode. Teorija bi možda i držala vodu da nije norveškoga slučaja. Naime, i u toj se zemlji, baš kao i kod nas, još uvijek vode žučljive polemike o Drugome svjetskome ratu, marljivo prebrojava tko je bio na čijoj strani i pozorno važe kome je mir donio pobjedu a kome poraz, pa, unatoč svemu, smjelo i sretno koračaju prema boljoj budućnosti.

Naravno, za razliku od Hrvata, Norvežani leže na prebogatim nalazištima nafte i ne znaju za krizu, ali nije valjda stvar samo u lovi. Ili ipak jest? Kako bilo da bilo, o dubini frustracija koje dijele naše "parnjake" s dalekoga sjevera, dojmljivo svjedoči i tamošnja produkcija krimi-proze. Godinu dana nakon Crvendaća Joa Nesbøa, koji nas je uputio u ovaj problem, u izloge naših knjižara dospio je roman Čovjek u izlogu (Fraktura, Zaprešić), još jednoga norveškoga pisca - zove se Kjell Ola Dahl - zabavljenog, uz ostalo, i dalekom prošlošću.

Sve započinje ritualnim ubojstvom vremešnoga vlasnika staretinarnice u otmjenom dijelu Osla. Popis osumnjičenika, kako je i red, svakim poglavljem stalno raste: prije svih, tu je 25 godina mlađa, još uvijek privlačna supruga žrtve, potom njezin ljubavnik, biseksualni voditelj plesne škole, pokojnikova braća - jedan latentni homoseksualac, drugi pretila nakaza - zatim sin, frustrirani pisac koji surađuje s pornomagazinima, te njegova supruga oštrokondža...

Slučaj, pak, istražuje osebujan detektivski tandem. Inspektor Gunnarstranda sredovječni je udovac i ogledni primjer grintava čovjeka kojega je pregazilo vrijeme. Ekran televizora drži okrenut zidu jer mu se program gadi, u svaki novi automobil ugrađuje uvijek isti, starinski radio, jer ga nerviraju CD-playeri. Hobi mu je povrtlarstvo, a strastveni je ljubitelj whiskeyja, do te mjere da doma ima sanduk pun boca s različitim markama te žestice. Ma koliko namćorast bio, inspektor je ipak u vezi: redovito se viđa s damom koja dijeli njegove agrikulturne interese, a voli, bogami, i popiti.

Gunnarstrandov partner detektiv je Frank Frølich, ne manje zanimljiv lik. On održava tjeskobnu vezu s razvedenom ženom koja iz prvoga braka ima dijete. Ta okolnost ga, međutim, ne priječi da se povremeno upušta u relaksirane erotske izlete. Zadnju takvu avanturu imao je s kolegicom - iz naše optike, neobično ženstvena imena - Gøril, i sve ga više progoni pomisao kako bi valjalo poraditi na reprizi te pustolovine.

Ovako, u grubim crtama, siže se doima bogomdanim za meksičku sapunicu. No kako Oslo ipak nije Gauadalajara, galerija bizarnih likova nije upletena u mrežu trivijalnih intriga, nego u sumornu priču s čvrstim sidrištem u vrijeme Drugoga svjetskog rata.

Čovjek u izlogu uzorni je izdanak one škole krimića koja je zabavljena realističkim detaljima policijske procedure. Istražitelji nisu ni deduktivni genijalci, ni opaki akcijski junaci, nego u mnogo čemu savršeno prosječni javni službenici, na kakve su nas navikli autori poput Eda McBaina ili, Dahlu nesumnjivo bliži, Maj Sjöwall i Per Wahlöö. Dok Gunnarstranda i Frølich strpljivo, list po list, razgrću komušinu s klipa jednog kriminalnog slučaja, ne razotkrivaju samo zločin i osobu koja ga je počinila, nego i društvo u cijelosti.

Barem koliko je kriminalistički roman, Čovjek u izlogu je i suptilna studija norveškoga prezenta koji je u značajnoj mjeri određen mučnim perfektom. No, premda duboko uronjen u političke i ideološke prijepore, teško ga je, ako ne i nemoguće, čitati samo u tome ključu. Prije i poslije svega, roman je intrigantna studija o ljudima uhvaćenima u egzistencijalnu stupicu, razapetima između čežnji i mogućnosti, uronjenima u glib frustracija, ali s još uvijek snažnom željom da umaknu ulogama koje su im "suđene".

Kako su usporedbe s drugim norveškim autorom krimića, dobrim znancem naše čitalačke publike, Joom Nesbøom, upravo neizbježne, valja reći kako je Kjell Ola Dahl pisac kudikamo šireg registra. Njegov u svijetu slavniji kolega bez sumnje je veći majstor kada je posrijedi vještina građenja napetosti, zbog čega mu se romani halapljivo gutaju. No Nesbøov junak Harry Hole manje se doima kao čeljade od krvi i mesa, a puno više kao književni konstrukt sklepan od mnogih općih mjesta žanra, kao, uostalom, i cijeli niz drugih likova iz toga popularnog serijala. Gunnarstranda i društvo kudikamo su im nadmoćniji upravo stoga što su tako prokleto svakodnevni i obični.

Ako tražite krimić koji će vam ponuditi nešto više od intelektualnog rebusa i naslade koju pružaju majstori suspensea, te ako vas ne dekoncentriraju "kvrgava" imena ljudi, kvartova i ulica ("Nakon što je završio posjet Emmanuelu Folke Jespersenu, Gunnarstranda je na povratku krenuo prema Røi. Vozio je Griniveienom, ali je skrenuo prema Sørkedalsveiena u Røhagan.") Čovjek u izlogu Kjella Ola Dahla idealan je izbor.

Tagovi: književnost, Kjell Ola Dahl