"Vanja, tako više ne može, vrijeme je da nešto mijenjamo", pisala je jedna od partnerica iz Booksa, Vanja Bjelić Pavlović, davne 2004. godine kao Lupigin Gost komentator, prisjećajući se kako se krenulo u otvaranje knjižare i kluba. Znajući koliko je odabrani put težak već tada je napisala kako će se sa sjetom prisjećati "olakog odustajanja od svog mirnog života sa stalnim i sigurnim poslom od 8 do 16, slobodnih vikenda s mužićem i dječicom, redovite plaće". No, ono što u cijeloj stvari veseli jeste spoznaja da će partnerice sada imati više energije za preostale aktivnosti Bookse i da ćemo imati prilike slušati o sve bogatijim programima kluba i uživati u sve sadržajnijim web stranicama. Kako se ne namjeravaju prestati baviti knjigom i književnošću jasno su obznanile u sljedećoj poruci:

Sa žaljenjem javljamo svim našim kupcima da nakon osam godina rada zatvaramo knjižaru Booksa (ali ne i klub)!

Mala, specijalizirana, kvartovska knjižara u širem centru grada koja je svojim kupcima nudila knjige iz područja beletristike, publicistike i teorije književnosti izgubila je bitku na tržištu. To kažemo tako dramatično više reda radi, iako smatramo da samo tržište niti ne postoji, kao što ne postoji regulirani tržišni lanac kojim knjiga putuje do čitatelja. U tom bi lancu ravnopravno trebali sudjelovati pisac, izdavač, distributer i knjižar, ali monopolistički model funkcioniranja kakav je zaživio u Hrvatskoj, a u kojem je izdavač ujedno i distributer i knjižar ne ostavlja prostor nezavisnim knjižarama kakva je bila Booksa. Eto, ukratko.

P.S. I da, klub Booksa nastavlja s radom i programom i ne namjerava se prestati baviti knjigom i književnošću. Šteta samo što smo viđeni na demonstracijama protiv garaže u Varšavskoj jer sad ne možemo računati na najam u shopping centru Cvjetni.