H-Alter
Foto: M^3 / Matej ČelarFoto: M^3 / Matej ČelarMarta Šušak, LGBTIQ inicijativa Filozofskog fakulteta AUT: Tradicija braka nije najsvjetlija - ona je rasistička, seksistička i kolonijalistička. Zavaravamo se kažemo li da je brak tradicionalno slika sretne obitelji.

"U tradicionalnom braku prije sto godina žena je bila u vlasništvu muškarca, a brak su smjele sklapati samo osobe iste klase i rase. Pozivaju li se na tu tradiciju branitelji i braniteljice braka?"

Dok se u javnosti sve više zahuktava kampanja oko nadolazećeg referenduma, Vlada RH, glavni krivac za njegovo raspisivanje, svoje tobožnje liberalne stavove sve češće pravda donošenjem Zakona o životnom partnerstvu. Ukoliko se spomenuti Zakon na kraju i donese u predloženom obliku, u hrvatskom društvu će i dalje na snazi biti neravnopravnost. "Naša prava i obaveze i dalje se neće regulirati Obiteljskim, nego posebnim zakonom. Svejedno, trebamo maksimalno iskoristiti Zakon o životnom partnerstvu, organizirati tradicionalne hrvatske svadbe uz zastave duginih boja, ružine latice i lošu glazbu. Idemo dalje do potpune bračne i pravne jednakosti." Riječi su to Marte Šušak, članice AUT-a, prve studentske LGBTIQ inicijative koja je u proljeće ove godine nastala na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. U razgovoru za "H-Alter", Šušak govori o odlukama Ustavnog suda i Sabora, ojačalim desničarskim nastojanjima u hrvatskom društvu, ulozi Katoličke crkve te o atmosferi koja trenutno vlada na fakultetima.

Ustavni sud prošloga je tjedna razmatrao zahtjeve nekoliko udruga i građanskih inicijativa oko ocjene ustavnosti referenduma o braku. Nakon svega, referenduma će se ipak održati. Kako ocjenjujete tu odluku?

Sve veći broj građana i građanki Hrvatske zapravo shvaća da ovo čemu trenutno svjedočimo nije samo pitanje braka, već da desnica ozbiljno jača, i da Hrvatska, unatoč navodnoj sekularnosti, sluša naputke Katoličke crkve te da se nakon LGBT osoba na tapetu može naći bilo tko

Čim je inicijativa U ime obitelji počela sakupljati potpise, nekako smo se pomirili   činjenicom da će ih sakupiti dovoljno. Vjerovali smo da će tzv. ljevičarska vlada ili barem Ustavni sud zaustaviti raspisivanje homofobnog referenduma koji bi jednu društvenu skupinu proglasio manje vrijednom i nejednakijom od druge. Odluka Ustavnog suda stoga nam je bila golemo razočaranje. Sud koji bi trebao štititi prava svih građana i građanki Hrvatske zadao im je veliki udarac i u pitanje doveo 3. članak Ustava u kojem je kao jedna od temeljnih vrednota navedena i jednakost.

Spomenuta tzv. ljevičarska vlada, koja se još u predizbornoj kampanji pokazala otvorenom za zaštitu prava LGBT osoba, na kraju nije poduzela ništa da Sabor pošalje pitanje za ocjenu ustavnosti.

Od svih saborskih zastupnika i zastupnica na kraju je jedino Jadranka Kosor, bivša članica HDZ-a, predložila da se referendumsko pitanje pošalje na ocjenu ustavnosti.  Također, ona je jasno u medijima izjavila da smo svi mi u nekom trenutku manjina i da se temeljne vrednote Ustava moraju očuvati. S druge strane, navodno ljevičarska vlada posljednjih mjeseci koristi desničarsku retoriku da LGBT osobama treba dati samo neka prava te kako Hrvatska još uvijek nije spremna za istospolne brakova i posvajanje djece. Kukuriku koalicija nije izdala samo LGBT zajednicu - izdala je i radnike, žene i studente zakonima dovodeći u pitanje njihovo pravo na rad, jednake uvjete i plaće te zdravstveno osiguranje i besplatno školovanje. Zbog svega toga trenutačno svjedočimo porazu ljevičarske vlade koja to zapravo i nije.

Svoje postupke pravdaju skorim donošenjem Zakona o životnom partnerstvu.

Dakako da prijedlog definicije braka kao isključivo zajednice muškarca i žene potječe iz crkvenih definicija i dogmi. Građanski bi brak trebao biti ugovor kojim se reguliraju prava i obaveze između dviju osoba bez obzira na spol

Zakon o životnom partnerstvu prvi je zakon kojim će se urediti prava i obaveze istospolnih parova i koji će konkretno utjecati na naše živote. Trenutačno postoji niz prava koja ne možemo prakticirati i zbog čega nailazimo na niz prepreka u svakodnevnom životu. Primjerice, ako partner ili partnerica nije iz iste zemlje kao i mi, ne može dobiti državljanstvo. Ne možemo se ni zdravstveno osigurati preko partnera ili partnerice, ne možemo u njihovo ime donositi medicinske odluke. To su konkretni problemi s kojima se LGBT osobe u Hrvatskoj dugo bore, a koji bi se trebali riješiti ovim zakonom. Ta će prava uvelike olakšati svakodnevni život LGBT obitelji. Do 6. prosinca u tijeku je i javna rasprava u koju bi se trebalo što aktivnije uključiti. Moramo biti svjesni da neće samo LGBT zajednica i njeni podržavatelji i podržavateljice slati svoje prijedloge, već i tzv. druga, odnosno ona homofobna. Upravo zahvaljujući desnici i Crkvi izmijenjen je i kurikulum zdravstvenog odgoja, pa sada učenici više uče o prirodnim metodama kontracepcije i apstinenciji od planiranog. Zakon o životnom partnerstvu LGBT parovima je nužan, ali on nam ne jamči punu ravnopravnost i bojim se da nas tako zapravo žele ušutkati na određeno vrijeme. Primjerice, još uvijek nećemo imati punu mogućnost usvajanja djece, čime nam se jasno šalje poruka da nismo jednaki.

Kako ocjenjujete činjenicu da predloženim zakonom heteroseksualnim parovi neće moći sklapati životna partnerstva?

Postoje heteroseksualni parovi koji iz različitih razloga ne žele stupiti u brak. Povijest i tradicija braka nije najsvjetlija - ona je rasistička, seksistička i kolonijalistička. Zavaravamo se kažemo li da je brak tradicionalno slika sretne obitelji. U tradicionalnom braku prije sto godina žena je bila u vlasništvu muškarca i s njom je muž mogao postupati kako mu se prohtjelo. Također, brak su smjele sklapati samo osobe iste klase i rase. Pozivaju li se na tu tradiciju branitelji i braniteljice braka? Zato određeni broj heteroseksualnih parova odbija ozakoniti vezu brakom. Istovremeno, određena prava koja mogu dobiti jedino stupanjem u brak itekako im trebaju. Predloženi Zakon o životnom partnerstvu namijenjen je samo istospolnim parovima, odnosno skupini ljudi koja njime neće dobiti sva potrebna prava. Neravnopravnost je jasna i iz toga što se naša prava i obaveze neće regulirati Obiteljskim, nego posebnim zakonom. Svejedno, trebamo maksimalno iskoristiti Zakon o životnom partnerstvu, organizirati tradicionalne hrvatske svadbe uz zastave duginih boja, ružine latice, lošu glazbu i sve ostalo - idemo dalje do potpune bračne i pravne jednakosti.

Spomenuli ste Crkvu. Kako biste opisali njenu ulogu u kreiranju trenutne atmosfere u hrvatskom društvu?

Stav da je brak zajednica između muškarca i žene i da djecu trebaju odgajati jedan muškarac i jedna žena otkriva stav Crkve da postoje prirodne uloge koje muškarci i žene obavljaju i koje se ne trebaju i ne smiju mijenjati

Jasno je iz samog referendumskog pitanja koliko je velika uloga Crkve. Dakako da prijedlog definicije braka kao isključivo zajednice muškarca i žene potječe iz crkvenih definicija i dogmi. Građanski bi brak trebao biti ugovor kojim se reguliraju prava i obaveze između dviju osoba bez obzira na spol. Crkva žarko želi kontrolirati život i seksualnost ljudi, a to ne vidimo samo na primjeru LGBT zajednice, već i po položaju žena u Crkvi i u patrijarhalnom društvu općenito. Stav da je brak zajednica između muškarca i žene i da djecu trebaju odgajati jedan muškarac i jedna žena otkriva stav Crkve da postoje prirodne uloge koje muškarci i žene obavljaju i koje se ne trebaju i ne smiju mijenjati. Taj duboko patrijarhalni i homofobni stav nije štetan samo za LGBT parove, već i za žene i njihove reproduktivne i ostale slobode, za samohrane roditelje i bilo koju drugačiju vrstu obitelji.

Uostalom, ispred crkvi prikupljeno je najviše potpisa za raspisivanje referenduma. S oltara su se čule prijetnje da dijete neće primiti sve potrebne sakramente ako roditelj ne potpiše zahtjev za raspisivanjem referenduma. Doduše, sve češće dobivamo podršku istinskih vjernika i vjernica koji se ne prepoznaju u nerealnoj i opresivnoj slici Hrvatske koju Crkva panično želi održati. Težnje Katoličke crkve i članova i članica inicijative U ime obitelji nemaju veze s istinskom vjerom i brigom za dobrobit građana i građanki Hrvatske. Cijelo vrijeme tvrde da žele sačuvati tradiciju, ali pritom ne žele vidjeti da je ona opresivna i isključuje veliki broj građana i građanki jer se malo tko uklapa u njihovu savršenu definiciju hrvatske katoličke obitelji.

Kada smo kod feminističkog pogleda na tradiciju, postoji li realna opasnost da bi ova inicijativa mogla pokrenuti i kampanju za zabranu pobačaja kao što je to trenutno slučaj u Makedoniji?

Sve češće dobivamo podršku istinskih vjernika i vjernica koji se ne prepoznaju u nerealnoj i opresivnoj slici Hrvatske koju Crkva panično želi održati

To je realna prijetnja koja je dio kampanje za kontrolu seksualnosti, posebice ženske. Smatram da u Hrvatskoj imamo dovoljno dugu i dobru feminističku tradiciju zbog koje taj referendum nikad ne bi prošao. Iako Crkva propovijeda zabranu pobačaja, veliki dio njihovih sljedbenika i sljedbenica pobačaje obavlja u četiri zida bolnice. Pristup pobačaju problem je koji se tiče mnogo većeg broja ljudi, što naravno ne znači da se takva inicijativa neće pokrenuti. U ovakvoj atmosferi logično je zapitati se tko je sljedeći. Budući da su se sad počeli sakupljati potpisi i za zabranu ćirilice, vidimo da su prvi na red došli građani i građanke srpske nacionalnosti. Tko nam garantira da se zbog svega uskoro na dnevnom redu neće naći i ženska, reproduktivna prava? Uostalom, već sada mnoge žene koje se odlučuju na pobačaj imaju problema s liječnicima i liječnicama koji se pozivaju na prigovor savjesti i znamo da je pristup legalnom i sigurnom pobačaju u praksi daleko od savršenog.

U kojoj mjeri je referendumska inicijativa uspjela probuditi LGBT zajednicu?

U ovakvoj atmosferi logično je zapitati se tko je sljedeći. Budući da su se sad počeli sakupljati potpisi i za zabranu ćirilice, vidimo da su prvi na red došli građani i građanke srpske nacionalnosti

Činilo se da je LGBT zajednica sve vidljivija u hrvatskom društvu - zagrebačka povorka ponosa iz godine u godinu bila je sve veća, imamo prajdove u Splitu, a istodobno raste informiranost o LGBT pravima općenito. Mislili smo da nam sjajno ide i da zbog ulaska u Europsku uniju neće biti radikalnih akcija protiv LGBT osoba. Nitko od nas nije očekivao takvu organiziranost i višemjesečne napade koje je pokrenula inicijativa U ime obitelji. Nadam se da je ovaj referendum zadnja negativnost koja će se nas pogoditi jer vjerujem da će se nakon svega ljudi pobuniti - neće više pristajati na činjenicu da im Crkva diktira živote i da im se prava u svakom trenutku mogu staviti na volju većine naroda, bilo to pravo na brak, pobačaj ili korištenje pisma. S druge strane, sjajna je stvar što se u posljednje vrijeme sve više LGBT osoba autalo, uključilo u javnu kampanju i organiziralo na fakultetima. LGBTIQ inicijativa AUT na zagrebačkom Filozofskom fakultetu upravo je nastala u periodu kada su se počeli sakupljati potpisi za referendum. To nam nije bila namjera, ali se tako poklopilo. Da nije bilo referendumske inicijative, sigurno nam se ne bi priključio toliki broj studenata i studentica. Inicijativa U ime obitelji je sa svojim štandovima došla na fakultet, i tada smo odlučili reći da je dosta. Na drugim fakultetima se također javljaju slične inicijative u onoj mjeri u kojoj je to moguće s obzirom na razinu homofobije na pojedinim fakultetima. Sve veći broj građana i građanki Hrvatske zapravo shvaća da ovo čemu trenutno svjedočimo nije samo pitanje braka, već da desnica ozbiljno jača, i da Hrvatska, unatoč navodnoj sekularnosti, sluša naputke Katoličke crkve te da se nakon LGBT osoba na tapetu može naći bilo tko.

Kakve su bile reakcije uprave Filozofskog fakulteta na vašu inicijativu?

Izrazito pozitivne. To nije čudno jer je Filozofski na glasu kao liberalni fakultet. Imamo potpunu podršku Uprave, dekan nam bez ikakvih problema ustupa fakultetske prostore za sva događanja i aktivnosti. Dobili smo čak i dozvolu za vješanje transparenta "FFZG protiv homofobije" kao simboličkog znaka podrške svim LGBT studentima i zaposlenicama uoči referenduma i poziva na mobilizaciju. Upravo smo zbog tako velike podrške Uprave prva studentska LGBT inicijativa koja je imala uvjete za osnivanje. Naravno, ima homofobije i na Filozofskom, a to se najčešće vidi na predavanjima, suptilnim komentarima profesora i profesorica, ali i naših kolega i kolegica. Ima i onih koji se ne žele autati jer se boje reakcija. No mi možemo organizirati projekciju filma ili panel o autanju ili transeksualnosti, a da pritom nitko neće doći raditi nerede i govoriti nam da smo nenormalni.

Kakve je situacija na ostalim fakultetima na Sveučilištu u Zagrebu?

Ako je ikako moguće, važno je da nas se što više auta kako bi naši roditelji shvatili da se ugrožavaju prava njihove djece

Na Hrvatskim studijama već postoji zainteresirana skupina studenata i studentica za osnivanje inicijative kao što je AUT. Na PMF-u već djeluje grupa U ime zdravog razuma koja je organizirala projekciju filma Milk i razgovor o referendumu. Nedavno nam se javio i Fakultet političkih znanosti koji je zainteresiran za dijeljenje letaka o važnosti izlaska na referendum. Na svakom fakultetu postoji nekoliko ljudi koji su spremni pokrenuti inicijativu, no imaju problema s birokracijom i upravom. Primjerice, na Fakultetu elektrotehnike studentice i studenti su se bojali dijeliti letke o bračnoj jednakosti jer su ih ostali vrijeđali. Najviše negativnih reakcija zapravo ima na onim fakultetima koji bi trebali biti najotvoreniji i koji bi trebali podržavati znanstvene činjenice o homoseksualnosti i istospolnom roditeljstvu. Javljaju nam se studenti medicine, socijalnog rada i psihologije koji na predavanjima slušaju homofobne komentare od svojih kolega i kolegica, koji na višim godinama fakulteta raspravljaju je li homoseksualnost bolest. Uostalom, vidjeli smo da je Judith Reisman na Medicinskom fakultetu, instituciji koja bi trebala braniti znanstvena stajališta i zalagati se za dobrobit djece, doživjela nevjerojatan uspjeh. Nevjerojatno je da su profesori prava, medicine i psihologije homofobi kojima studenti i studentice ne mogu proturječiti jer će kod tih istih osoba sutra doći na ispit.

Što je s ostalim sveučilištima?

Na sveučilištima u Osijeku i Zadru počeli su se organizirati pojedinci i pojedinke koji održavaju predavanja o referendumu i filmske projekcije. Studentica iz Zadra je sama organizirala projekciju filma Molitve za Bobbyja i dijelila letke o glasovanju na referendumu izvan mjesta prebivališta i važnosti glasovanja protiv. Nakon svega je putem Facebooka počela dobivati prijetnje. Ipak je Zadar grad na čijem sveučilištu predaje homofobni profesor Ivan Poljaković i u kojem je moguće da srednjoškolci ispred škole drže natpis "Potrubi ako si protiv pedera". U Osijeku se također dosad malo govorilo o LGBT temama. Sada se u sklopu Globalnog tjedna akcije na Filozofskom fakultetu održava serija tribina od kojih se jedna tiče LGBT prava. Sve što se trenutačno događa oko referenduma zapravo se odvija u Zagrebu, i važno je da se borba decentralizira. Pozitivno je što borbu sada nastavljaju studenti i studentice, odnosno mladi ljudi koji imaju snage, volje i hrabrosti.

marta-susak_libela.jpg marta-susak_libela.jpg

Osim decentralizacije, što bi još konkretno mogla napraviti LGBT zajednica i njeni podržavatelji do 1. prosinca u smislu animiranja svojih istomišljenika?

Mislim da je najvažnije razgovarati s članovima obitelji. Ako je ikako moguće, važno je da nas se što više auta kako bi naši roditelji shvatili da se ugrožavaju prava njihove djece. Također, važno je komunicirati s drugima i kroz dijalog im govoriti o svojim iskustvima i problemima kao LGBT osobe u Hrvatskoj. Naravno, do referenduma će se održati i različite akcije u koje se itekako važno uključiti. Bitno je proširiti područje borbe i naglašavati da uspjeh ovog referenduma ne šteti samo LGBT osobama. Možda je LGBT zajednica bila savršena meta za početak, jer ni jedan drugi problem u državi nije mogao u tolikoj mjeri mobilizirati ekonomski potlačene i u vlast razočarane građane i građanke. Takvog angažmana oko referenduma po pitanju ulaska u NATO i EU ili privatizacija autocesta nije bilo, a svi ti problemi izravno se tiču svih nas: i pederi i lezbe imaju niske plaće i gledaju kako na kraju mjeseca naći novca za kruh, dok taj isti novac nestaje u crnoj rupi korupcije.

Razgovaramo li već na ovaj način o ljudskim pravima, sljedeći bi mogli biti ateisti, Romi, muslimani ili crnci. Referendum se tiče svih nas jer 1. prosinca odlučujemo u kakvoj državi želimo živjeti. No, ako definicija braka na kraju i uđe u Ustav, valjda će se napokon promijeniti Zakon o referendumu pa se ljudska prava više neće moći tek tako prepustiti volji većine. Imam prilično pozitivan stav jer je ovakva količina negativnosti prema LGBT zajednici znak da društvo evoluira i mijenja se nabolje - a sve pozitivne i progresivne promjene prati i snažna pobuna. Riječima Mahatme Ghandija - prvo te ignoriraju, onda te ismijavaju pa te napadaju i naposljetku pobijediš. Hrvatsko društvo trenutačno je u predzadnjoj fazi.

<
Vezane vijesti