Foto: SlavoniaLive.comFoto: SlavoniaLive.comMalim Vukovarcima fizički je onemogućeno kontakatiranje s vršnjacima druge etničke pripadnosti. Zahvaljujući projektu "Nove škole", vukovarska djeca različitih nacionalnosti i vjeroispovijesti iduće bi školske godine napokon trebala sjesti u zajedničke klupe.

Nakon sklapanja Erdutskog sporazuma i stvaranja odvojenih škola, djeci u Vukovaru izuzetno se otežava međusobno druženje.

"Na razgovoru za posao upitan sam koje sam nacionalnosti jer je roditeljima jako bitno tko predaje njihovoj djeci. Kako 2004. i 2005, kada sam tamo radio, tako i danas, Osnovna škola Nikole Andrića etnički je podijeljena. Djeca različitih nacionalnosti pohađaju odvojene razrede, a nema ni prirodnog kontakta između učitelja koji predaju po hrvatskom ili srpskom programu. Osim što su u toj školi odvojene zbornice, takva praksa primjenjuje se čak i na parkiralištu", prisjeća se Marinko Uremović, mladi profesor engleskog i njemačkog jezika, svog prvog radnog mjesta u Vukovaru.

Marinko Uremović: "Većina roditelja prihvaća ovakvu podijeljenost kao gotov čin i ne trudi se to promijeniti"

Dragan Crnogorac: "Zahtjev za registraciju škola koje provode nastavu na srpskom jeziku i ćiriličnom pismu podržali su svi roditelji djece koja pohađaju takve škole, ali ni do dan danas to nije učinjeno"

Zbog odvojenih škola, malim Vukovarcima fizički je onemogućeno sklapanja kontakata s vršnjacima druge etničke pripadnosti. Još od vrtićke dobi okruženi su isključivo pripadnicima iste nacionalnosti ili vjeroispovijesti, a ako idu u vrtić ili školu koja je smještena u istoj zgradi s onima iz "suprotnog tabora", velika je vjerojatnost da će njihov jedini kontakt biti tek slučajan susret na zajedničkom hodniku. Potom će krenuti u učionice, gdje jedne očekuje učenje na hrvatskom jeziku i latiničnom pismu, a druge na srpskom jeziku i ćirilici. "Djeci se de facto ne sprečava međusobno druženje, ali samim ustrojem školovanja to se izuzetno otežava. Ovisno o tome iz kakve obitelji dolaze i kakve su vrijednosti primili tijekom odgoja, djeca se tako odnose prema pripadnicima druge nacionalnosti. Neka djeca unatoč školskoj segregaciji njeguju prijateljske odnose s pripadnicima druge nacionalnosti, dok jako velik broj djece bez puno razmišljanja govori kako ne želi imati prijatelje druge nacionalnosti", objašnjava Uremović i dodaje da djeca često ne argumentiraju o toj temi, već daju uopćene fraze o događajima iz rata. Zbog takve politike koja utječe na kreiranje stava kod djece, u medijima su se proteklih godina pojavljivale vijesti u međuetničkim sukobima među školarcima. "Sustav školovanja je tako postavljen da školama ne daje previše prostora za razvijanja međukulturalnih vrijednosti kod učenika jer su razredi tako formirani da ne odražavaju društvenu strukturu zajednice. Razredi su gotovo monoetnički, a učenici koji su pripadnici drugih etničkih ili vjerskih skupina ne doprinose multietničosti razreda, već su često asimilirani u većinu", objašnjava ovaj mladi profesor.

Povijest segregacije vukovarske djece seže u razdoblje sklapanja Erdutskog sporazuma iz 1995. godine. Nakon što je Pismom namjere Vlade RH iz 1997. godine mirnim putem reintegrirano Podunavlje, među ostalim, postavilo se i pitanje prava na obrazovnu i kulturnu autonomiju srpske manjine na tom području. Na inzistiranje tadašnjih predstavnika podunavskih Srba i uz asistenciju međunarodne zajednice, kreirani su odvojeni razredi. Ova ideja uskoro se pretvorila u odvojene smjene, a ponegdje i u posebne zgrade. Takva praksa primjenjivala se sve do 2005. godine, kada su kao rezultat približavanja Hrvatske Europskoj uniji nastale škole u kojima u istim smjenama nastavu pohađaju učenici čiji su se roditelji opredijelili za hrvatski ili srpski model. A ukoliko je riječ o djeci iz miješanih brakova ili pripadnicima preko dvadeset drugih manjina koje žive u Vukovaru, roditelji jednostavno moraju donijeti odluku u koju će školu poslati dijete. "Ovakav sustav školovanja je zakonski određen i time legalan, ali ono što mu nedostaje je upravo alternativa koja bi bila prihvatljiva djeci koja nisu pripadnici dviju najvećih etničkih skupine ili koji dolaze iz miješanih brakova. Djeca iz miješanih brakova šalju se u jednu školu ili razred te time kroz školski sustav razvijaju samo jedan dio svog identiteta. Po mojoj slobodnoj procjeni, mislim da će većina takve djece pohađati razrede po hrvatskom jeziku i pismu. Što se tiče drugih pripadnika manjinskih skupina, oni se često vode vjerskom pripadnošću, dok pripadnici romske zajednice pohađaju nastavu i po hrvatskom i srpskom jeziku i pismu", objašnjava Uremović.

Željko Sabo: "Nakon toliko godina od rata došlo je vrijeme da shvatimo da naša djeca trebaju zajedno odrastati, družiti se, ako je potrebno, nekad se i posvađati, ali i voljeti se i međusobno zaljubljivati"

Marinko Uremović danas radi u Osnovnoj školi Blage Zadre, gdje se nastava odvija isključivo na hrvatskom jeziku i pismu, a od 2007. godine sudjelovao je u provođenju izvannastavne aktivnosti Kulturna i duhovna baština zavičaja u organizaciji Nansen dijalog centra iz Osijeka. Budući da pripadnici većine gotovo uopće ne uče o manjinskim skupinama u svom zavičaju, cilj ovog predmeta je da školu učini inkluzivnijom. Kulturna i duhovna baština zavičaja zamišljena je na način da djeca kroz različite metode uče o različitostima svoga kraja. Teme koje su bile obrađivanje uključivale su strukturu stanovništva, jezike zavičaja, stare vjerske običaje, arhitekturu, poljoprivrednu obradu zemljišta, a osim tih tema s učenicima su se provodile radionice o komunikaciji, empatiji, stereotipima i predrasudama. Ovisno o školama i strukturi njihovih učenika, formirane su multietničke skupine djece koja su zajedno učila i istraživala, te se i međusobno poučavala. Nansen dijalog centar oformio je mrežu svih škola koje su uključene u projekt te su održavani zajednički susreti dva puta godišnje na kojima su djeca razmjenjivala svoja iskustva i znanja. "Mislim da su većinom upravo roditelji iz miješanih brakova slali djecu na ovaj predmet, budući da su uglavnom to roditelji koji pokazuju interes i sklonosti međukulturalnosti. No, bilo je i dosta djece koja nisu u početku bila otvorena za suradnju. Vanjske evaluacije su potvrdile da je kod djece vidljiv pomak u vrijednostima te da je nakon provedbe programa očita manja socijalna i etnička distanca kod učenika", kaže Uremović.

Provedba ove interkulturne izvannastavne aktivnosti bit će sastavni dio kurikuluma Nove škole, odnosno prve zajedničke osnovne škole koja bi od iduće godine trebala započeti s radom u Vukovaru. Nansen dijalog centar još od 2003. godine provodi projekt Nova škola, a kako objašnjava njihova članica Suzana Agotić, od tada su se susreli s brojnim preprekama  u komunikaciji i suradnji sa zvaničnim predstavnicima vlasti u gradu i županiji, ali i unutar Ministarstva znanosti obrazovanja i sporta. "Nailazili smo na potpuno negiranja problema odvojenog obrazovanja i potrebe roditelja za alternativom, do stavova kako Nova škola nije prioritet i da, iako je ideja dobra, nikada se neće realizirati jer je to ipak 'političko pitanje', te da bi nam bilo pametnije odustati projekta", kaže Agotić. Manjka političke volje rezultirao je nedostatkom financijske podrške, pa od 2008. projekt Nove škole financiraju učenici i studenti dvije škole u Lillehammeru, Norveškoj - Søre Ål škola i Nansen akademija koji su tijekom nekoliko godina organizirali dane otvorenih vrata svojih škola i prikupljali donacije za aktivnosti koje vode otvaranju škole u Vukovaru.

sastanak.jpg

Suzana Agorić: "Po prvi put od 2003. godine dobili smo zvaničnu podršku MZOS-a za projekt Nove škole"

Predviđeno je da Nova škola bude redovna, državna osnovna škola u kojoj bi se nastava odvijala na hrvatskom jeziku i latiničkom pismu, uz provedbu spomenute izvannastavne aktivnosti Kulturna i duhovna baština zavičaja, u kurikulumu će se naći i predmet Učenje manjinskih jezika kao jezika zavičaja kroz koji će učenicima škole, bez obzira na etničku pripadnost, biti ponuđena mogućnost zajedničkog učenja srpskog, rusinskog, mađarskog, ukrajinskog i romskog jezika i pisma. "Nansen dijalog centar u suradnji s Agencijom za odgoj i obrazovanje, roditeljima i nastavnicima uključenim u projekt 2006. godine je izradio Opći kurikulum Nove škole. On izrazito naglašava vrijednosti za koje roditelji i nastavnici smatraju da ih je potrebno njegovati i razvijati kod djece - prihvaćanje i poštovanje drugih, prihvaćanje različitosti, inkluzivnost, , solidarnost, načela jednakih mogućnosti, nenasilja i mirne koegzistencije. Nova škola posebno bi pazila na njegovanje različitosti i razvijanje tolerancije prema drugima i drugačijima, u nastavi bi se primjenjivale nove metode rada, veću bi ulogu u radu škole imali roditelji, a škola bi nudila mnogo izvannastavnih sadržaja i produženi boravak", kaže Agotić te dodaje da je inicijativa Nove škole  nastala iz potreba dijela roditelja vukovarske zajednice koji su izrazili nezadovoljstvo postojećim sistemom obrazovanja i koji žele da njihova djeca dobiju mogućnost osnovnoškolskog obrazovanja prilagođenog vrijednostima multikulturalne zajednice. "U javnosti su se u posljednje vrijeme pojavile netočne informacije o navodnom uvođenju 'skandinavskog' modela i o tome da će se zakonski prisiljavati djecu da upisuju Novu školu bez obzira da li njihovi roditelji i oni sami to žele. Od samog početka rada na ovom projektu naglašavamo da Nova škola, kao alternativa postojećim obrazovnim modelima u Vukovaru, ne želi biti jedini model osnovnog obrazovanja. Svaki roditelj

suzana_agotic.jpg suzana_agotic.jpg

ima pravo birati model za koji mu se čini da najbolje odgovara potrebama vlastite djece. Iz toga razloga, Nova škola je prvenstveno moguća alternativa onima koji nisu zadovoljni s postojećim modelima", objašnjava Agotić i dodaje kako Nasen dijalog dugoročno ima ideju i otvaranja integriranog vrtića.

Dragan Crnogorac je u razgovoru za H-Alter naglasio kako smatra da će projekti poput ovog pridonijeti stvaranju multikulturalnog ozračja u gradu, ali istodobno smatra da je u Vukovaru još uvijek potrebno poboljšati prava građana srpske nacionalnosti. "Zahtjev za registraciju škola koje provode nastavu na srpskom jeziku i ćiriličnom pismu podržali su svi roditelji djece koja pohađaju takve škole, ali ni do dan danas to nije učinjeno", ističe Crnogorac. Na pitanje smatra li da će Nova škola privući velik broj roditelja, Marinko Uremović odgovara da sustav obrazovanja nije tema o kojoj se u Vukovaru često razgovara. "Većina roditelja prihvaća ovakvu podijeljenost kao gotov čin i ne trudi se to promijeniti. Istraživanja ipak pokazuju da je velik broj roditelja nezadovoljan današnjim sustavom školovanja u gradu. Nansen dijalog centar je 2005. godine proveo istraživanje među roditeljima i rezultati pokazuju da su i pripadnici i srpske i hrvatske zajednice nezadovoljnii školovanjem djece u odvojenim razredima. Oni koji su podržali odvojeno školovanje kao razlog navode prevenciju sukoba. Nova škola koja nudi međukulturalno obrazovanje i inkluziju za sve pripadnike vukovarske zajednice, alternativa je postojećem sustavu te ga samim time ne ugrožava, već nudi priliku za drugačije obrazovanje onima koji su nezadovoljni sadašnjim sustavom. Mislim da su stvari danas u Vukovaru, u svijetlu recesije, nezaposlenosti i brige za preživljavanje, takve da ne očekujem otpor prema otvaranju Nove škole." S Uremovićem se slaže i gradonačelnik Sabo, koji ne očekuje negodovanje. "Nakon toliko godina od rata došlo je vrijeme da shvatimo da naša djeca trebaju zajedno odrastati, družiti se, ako je potrebno, nekad se i posvađati, ali i voljeti se i međusobno zaljubljivati", zaključio je Sabo.

Ključne riječi: Srbi u Hrvatskoj, vukovar
<
Vezane vijesti