Posve netransparentan proces ulaska u EU, u kojem nitko nema pojma o čemu uopće i s kojim polazištima Hrvatska pristupno pregovara, ovih dana kulminira novom idejom vladajućih: da referendum o ulasku, jer građane se o tome nažalost pitati mora, raspišu tek nakon što potpišu pristup Uniji!
Okrugli stol organizirala je građanska inicijativa Akcija za slobodno društvo povodom skorašnjeg suđenja srpskim političkim zatvorenicima. Uvodnu riječ održali su Predrag Matvejević, Žarko Puhovski, Zoran Pusić, Ankica Čakardić, Darij Zadnikar i Boris Gunjević koji su svoju potporu iskazali i poslavši otvoreno pismo hrvatsko- slovenskih intelektualaca predsjedniku Borisu Tadiću, Vladi Srbije, delegaciji Europske komisije i uredu Vijeća Europe u Beogradu.
Na samom početku Matvejević je ukazao na paradoks kojim se grupa mladih ljudi tereti optužbom za međunarodni terorizam zbog bacanje molotovljeva koktela na grčku ambasadu na kojoj je nastala šteta od tek osamnaest eura dok se Srbijom za to vrijeme slobodno šeću pripadnici raznih fašističkih grupacija. Prisutne je podsjetio na dugotrajnu povijest zatvaranja anarhista diljem svijeta od kojih su mnogi, kao
što je Petar Kropotkin, ušli u legendu.
Puhovski je upozorio na činjenicu kako je intervencija represivnih aparata jedna od karata pomoću koji se Srbija i Hrvatska prikazuju spremnima za ulazak u Europsku uniju. ''Kada je prošlog tjedna interventna policija sklonila prosvjednike iz Varšavske ulice svi su se zaklinjali u to kako se takvo nešto ne događa u Europskoj uniji, a zapravo je stvar suprotna jer su naši policajci male mace u odnosu na europske. Europska unija ima mnogo lica jer upravo su u Europskom parlamentu sjedili i ljudi koji pripadaju krajnjoj desnici, što je u koliziji s idejom na kojoj je ona utemeljena''. Puhovski je rekao kako smatra da se okupljanjima kao što je ovaj okrugli stol zatvorenicima zapravo samo odmaže, jer im se daje međunarodna podrška, a ono za što se njih tereti je upravo međunarodni terorizam. Prisjetio se i svog prvog susreta s Borisom Tadićem kojeg je prije točno trideset godina upoznao u Beogradu u vrijeme kada se skrivao od policije. ''Paradoksalno je da je Tadić u to vrijeme bio na meti policije jer je iskazao solidarnost sa svojim prijateljima koji su tada bili u zatvoru, a jedina razlika sa današnjim slučajem je ta što je njegov čin prosvjeda bio pacifistički. Mi danas tom istom čovjeku šaljemo pismo i peticiju ne bi li oslobodio ove mlade ljude,pa se nadam da Sanji Dojkić, Tadeju Kurepi, Nikoli Mitroviću, Ivanu Saviću, Ratiboru Trivuncu i Ivanu Vuloviću nikada neće pasti na pamet da postanu predsjednici''.
Slovenski profesor i aktivist Darij Zadnikar prisutne je podsjetio na sličan slučaj koji se 2001. godine dogodio u Sloveniji. Tada su aktivisti Ureda za intervencije ispred
talijanske ambasade zapalili svijeće u znak prosvjeda zbog ubojstva Carla Giulianija kojeg su talijanski karabinjeri usmrtili tijekom anti-G8 samita u Genovi. Slovenski aktivisti su sljedećeg dana završili na policiji pod optužbom da su na ambasadu bacili molotovljev koktel, no uz pomoć novinara im je dokazano kako u cijeloj priči nije postojalo oružje. ''Slovenija je u to vrijeme ulazila u Europsku uniju, pa im je baš kao i Srbima trebala neka afera na kojoj bi dokazali policijsku uvježbanost. Imali smo sreća utoliko što se teroristički napad na Ameriku dogodio samo mjesec dana nakon ovog događaja pa se naš čin nije karakterizirao kao teroristički napad što od rujna 2001. postaje učestala praksa'', zaključio je Zadnikar.
Zoran Pusić je rekao kako se u beogradskom slučaju očito namjerno radi o krivoj primjeni teške kvalifikacije. ''Iako osuđujem metodu uhićenih anarhosindikalista jer smatram da nasilje na kraju uvijek rađa još više nasilja, moram naglasiti kako je opasno što se konstantno događa različito tretiranje sličnih akcija - desničari su ti koje se opisuje kao ekstremiste dok su ljevičari uvijek teroristi''.
Ankica Čakardić upozorila je na tešku povredu ljudskih prava jer osim toga što se svo šestero pripadnika Anarhosindikalističke inicijative već tri i pol mjeseca drži u zatvoru bez da im je krivnja dokazana, Tadej Kurepa pretrpio je teške fizičke ozljede od strane zatvorenika s kojima se nalazi u istoj ćeliji. Beogradski temperament je usporedila s grčkim koji je uvijek bio izraženiji od hrvatskog, a kako je rekla, kod političke ljevice uvijek postoji romantičarska žudnja da dođe u kontakt s represivnim
državnim aparatom što su dokazali i ostali sugovornici prepričavajući svoje susrete s policijom iz mladosti.
Hrvatski i slovenski anarhisti i anarhistkinje koji su prisustvovali okruglom stolu izrazili su žaljenje što su intelektualci s prostora bivše Jugoslavije svoje apele Vladi Srbije nisu uputili odmah po uhićenju, već su to učinili tek nakon nekog vremena. Od tada su i mainstream mediji počeli više izvještavati u korist šestorke, dok su akcije solidarnosti koje su odmah po uhićenju organizirali politički istomišljenici diljem svijeta praktički ostale nezabilježene. Upozorili su na činjenicu kako je ovim uhićenjem anarhistički pokret u regiji bitno oslabljen i prestrašen.
Na upit da li smatra da će šestorka biti oslobođenja, Pusić je optimistično odgovorio kako misli da će ih se osloboditi, prema Zakonu o međunarodnom terorizmu nema osnove za kažnjavanje. Hoće li se takvo optimističko predviđanje ostvariti, vidjet će se već u srijedu 17. veljače kada počinje suđenje beogradskoj šestorki.Nakon Njemačke, Švicarske i New Yorka sada su se i u Austriji rasplamsale rasprave oko gradnje džamija
Burna reakcija zadarskih branitelja na poziv da pomognu radu REKOM-a još je jednom potvrdila kako su neznanje i međunacionalno nepovjerenje često jači od želje da se sazna istina o žrtvama
Pripadnici krimnalističke policije posjetili su koordinatora Inicijative mladih za ljudska prava zbog nedavnog postavljanja spomen-ploče žrtvama Oluje
Rudi Rizman: Prilagođavanje sveučilišta ekonomskom izvoru proizvodi generacije strojeva umjesto državljana sposobnih za samostalno razmišljanje
Iako je u posljednjih pet godina ekshumirano više od 4.000 posmrtnih ostataka, u Hrvatskoj se još 1.997 osoba vode kao nestale, dok je za njih 439 još uvijek otvoren zahtjev za traženje posmrtnih ostataka
Zagrebački anarhist još uvijek nije dobio putovnicu i ne može se vratiti u Hrvatsku. Konzulat u Beogradu mu navodno ne može pomoći
U Hrvatskoj se opet, kao i u početku sedamdesetih i u ratnim devedesetima, obitelj poima kao "unutrašnja rezerva", na uštrb žene. Čija križa plaćaju ono što nije ona zakuhala
dodaj komentar 19 komentara
Zasto su se svi "anarhisti" odrekli svoga cina?
Cini se da u Srbiji nije "cool" biti u zatvoru, kao sto je to, na pr., u Americi. Naime, kako su mi pricali neki crni suradnici u Atlanti, medju crnackom americkom mladezi je postalo moderno da se ide u zatvor i oni mladici koji prodju kroz zatvor stjecu znatan "ugled" i "prestiz" u svojoj klapi.
U cemu je razlika? Po cemu su to americki zatvori pozeljniji od srpskih?
Jako si mi nezadovoljan i ljut.
Možda ne bilo loše da se u znak otpora zapališ kao onomad Jan Palach.
Ili, hajde, budimo produktivniji, kako bi bilo da ti, onako iz zajebancije, na srbijansku ambasadu baciš jedan molotovljević u znak prostesta zbog zatvaranja 'odvažnih' anarhista, od kojih NIJEDAN nije imao onu stvar da stane pred suca i kaže: "Jesam, bacio sam bocu s benzinom na tu šugavu zgradu i opet bih, i bacat ću ih sve dok grčka tiranija bude terorizirala nevin grčki puk", nego su svi do jednog gledali svaki način da svoju šupačku individuu poštede daljnjeg utamničenja. I, što su postigli: samo kompromitaciju borbe za ideje kojih su se svojim nastupom pred represivnim aparatom spremno i hitro odrekli.
I zato ih ne treba suditi za međunarodni terorizam nego za međunarodnu blamažu, s presudom da im se trajno zabranjuje izgovaranje riječi anarhija i anarhizam - jer ih nisu dostojni.
Sram ih bilo.
Eto, sad je na tebi da im pokažeš kako se to radi.
"Ako želimo prestati patiti, moramo prestati raditi."
Bob Black
Suština je - jesu li ti ljudi počinili ono za što ih se tereti. Ako jesu, onda nema smisla tražiti njihovo oslobađanje - čak i ako su sve kritike na račun države opravdane. Okrivljeni su djelomično priznali čin, iako ga - čini se, nastoje umanjiti, pa npr. kako piše u blogu "Ivan je sve to vreme ostao na licu mesta pazeći da se vatra ne proširi na zgradu ambasade, što nikako nisu želeli da se desi." Tome nisam sklon vjerovati, iz više razloga, ali pogotovo što fotografije pokazuju da se pokušalo ubaciti flašu kroz prozor, te da je plamen zahvatio drveninu prozora:
http://www.blic.rs/Vesti/Hronika/107702/Grupa-Crni-Ilija-pokusala-da-zapali-grcku-ambasadu-
A za kritike na račun države: svakako ih treba provjeriti.
Najgora je ova za torturu zatvorenika Savića - valja istražiti i povesti kazneni progon počinitelja, ostavku odgovornih, ministra ili predjednika vlade ako je znao, odštetu, poništavanje priznanja i svih dokaza do kojih se na taj način došlo - bi svakako bilo opravedno. No, problem je - dokaz. Danas je vjerojatno nemoguće dokazati torturu. Pitanje je je li okrivljeni Savić izvjestio odvjetnika i tražio liječnički pregled prvom prilikom nakon spornog mučenja. Bojim se da nije, da jest - već bi to znali. To donekle umanjuje vjerodostojnost Savićeve izjave. Ipak, ako u zapisniku piše da je Saviž prijavio iznudu a istražni sudac nije istu ispitao, to uvećava vjerodostojnost - te potonji zaslužuje sankcioniranje, a istragu torture valja nastaviti.
Pritvor je predug, ali to nije posebnost ovog slučaja. Primjerice, Mladen Šlogar - Žila je bio u pritvoru 9 mj. prije nego što je suđenje počelo. Prosjek držanja optuženika u pritvoru u Srbiji za ovako teške optužbe je vjerojatno i dulji. Ako je djelo počinjeno, onda su ga zacijelo počinili svi zajedno, tj. svatko je imao neku ulogu, čuvao stražu itd. I potpisali su se zajednički, kao Crni Ilija. Dakle, opravdano je da su i oni drugi bili - bar neko vrijeme u pritvoru.
Itd.
Što zatim kaže na držanje 4 nevinih u pritvoru 6 mjeseci, jer samo je dvoje šaralo i bacalo molotovljev? Odnosno djevojka je šarala, a mladić je bacio molotovljev na pločnik...
On kaže da su pokušali (vjerojatno svih 6) baciti kroz prozor (sic!) molotovljev i samim time pokušali dovesti ljude unutra u smrtnu opasnost!
Evo izvještaj sa suđenja;
http://slobodazabg6.blogspot.com/2010/02/saopstenje-kampanje-protiv-politicke.html
http://www.h-alter.org/vijesti/ljudska-prava/beogradska-sestorka-na-slobodi
Taj će, dakle, biti osuđen, iako vjerojatno ne za međunarodni terorizam, nego za neko blaže djelo, dovođenje u opasnost života i imovine ili slično.
Problem je što ti ne kometiraš tekst i iznesene činjenice nego se pod plaštom lažne objektivnosti pamfletistički obračunavaš sa svojim ideološkim neprijateljem: "ljevičarima" kojima si odmah prilijepio Maoa, Staljina (zaboravio si Kim Il Sunga, Causescua, Pola Pota...). To da je ovdje riječ o zauzimaju za vladavinu prava i poštovanje ljudskih prava preskačeš jer se ne uklapa u tvoju naklonjenost rigidnom političkom sustavu. Tko je tu zapravo Maov sljedbenik?
Ako su to učinili (a po načinu na kojim ih njihovi kolege anarhisti brane - jesu) onda zaslužuju solidnu kaznu. Usporedivu sa onom koji je dobio čovjek koji je *namjeravao* baciti Molovljev koktel na Pride paradu - i koji je dobio 14 mjeseci.
Pri tome, jasno, pravne procedure koje treba poštivati. Utvrditi krivnju, uzeti u ozbir olakotne okolnosti, između ostaloga i to da je šteta na kraju ispala mala. Ipak, zasad ne vidim ništa po čemu bi ti optuženici bili žrtve. Neki ljevičari se opet ponašaju neobjektivno, jednako onako kao što su se ponašali desetljećima kad su opravdavali Lenjina, Staljina, Maoa i sl. samo zato što su "na istoj strani."
Dodaj komentar