26.07.2010.
Ministarstvo uneređenja i pogodovanja
Tko je sve sjedio u komisiji koja je ocijenila da golf teren na Vranskom jezeru ne šteti okolišu, koji ornitolog je sudjelovao u takvoj odluci, koja se to osoba jedina protivila prihvaćanju studije utjecaja na okoliš - ministarstvo krije podatke o tome kao zmija noge. Hoće li mu sudstvo udariti packe kao što se dogodilo u primjeru SAD-a?
Što nas čeka
Trg Burze
- Nagrada za novinare
- Zagrebačka banka - Natječaj za dodjelu donacija u 2010.
- Informiranje i edukacija potrošača/ Natječaj za projekte
- Natječaj EIDHR-a za podršku organizacijama za ljudska prava
- Raspisan natječaj u sklopu programa IPA INFO 2009 Civilno društvo EU Info
- Natječaj za projekte zaštite okoliša i energetske učinkovitosti
- Poziv istraživačkim novinarima za dodjelu financijskih sredstava
- Natječaj za međunarodnu suradnju
- → Više
Deutsche welle
- Politika Kamiondžije paralizirale Grčku
- Panorama Istine o Balkanu na britanski
- Gospodarstvo Troše li Njemci premalo ili su s pravom štedljivi?
- Kultura Povrat umjetnina vrijednih 100 milijuna eura
- Priča dana Sarkozyjeva "objava rata"
Bauk interneta kruži Hrvatskom
Bauk kruži svijetom, bauk interneta. Kruži on, doduše već punih dvadeset godina, ali konačno je stigao i do Hrvatske.
„Treba zabraniti anonimnost u tim forumima", grmi s internetskih stranica Novog lista i sa svog bloga u Večernjaku prof. Žarko Puhovski. Iz Globusove culture-personality-consumerism rubričice svoju mrzovolju ventilira i Igor Mandić: „Internet je lažna viagra za impotentne umove". Još dvojica opiniomejkera iz EPH-a ešalona, Boris Dežulović i Miljenko Jergović bacili su fetvu na internet; potonji je jedini komentator Jutarnjeg lista uz čije tekstove nisu dopušteni upisi čitateljskih komentara. Internet se generalizirano počinje označavati kao bauk koji prijeti uspostavljenim režimima moći, izvorište zagađenja javnog prostora koje obiluje dezinformacijama, lažima, klevetama, „idiotizmima", mahom anonimnim govorom mržnje, uvredama, diskusijama bez valjanih argumenata.....
Ovi mrzovoljni vladari nekad neoskvrnjivo jednosmjernog autoriteta Gutembergove galaksije (treba li dodati bijeli, sredovječni, solidno situirani muškarci), ipak su samo diskurzivni potporanj onoj faktičnoj moći, lociranoj u represivnom aparatu države, s kojim zajedno čine ono što Foucault naziva juridičko-diskurzivni model moći (power knowledge discours) koji u modernitetu disciplinira i sterilizira otpor. Ali ga i proizvodi.
A ta realna moć u zadnje vrijeme pokazuje izrazite znakove nervoze. Damir Fintić, vlasnik portala vukovarac.net vjerojatno će uskoro u zatvor zbog toga što je na njegovom portalu netko anoniman vrijeđao gradonačelnika Vukovara, a on je odbio otkriti identitet, odnosno IP adresu tog nekog. Fintić možda nije jedini bloger na svijetu koji će završiti u zatvoru zbog radikalnog stava o slobodi govora na internetu. No, slučaj hrvatskog ministra policije, Tomislava Kramarka, koji vodi parnicu protiv blogera Željka Peratovića zbog „širenja lažnih vijesti s ciljem uznemiravanja javnosti", zacijelo je jedinstven u cyber spaceu i ostatku svemira. Odnos realne moći između i najposjećenijeg bloga (što 45lines niti nije) i jednog ministra policije, toliko je nerazmjeran, da to ovaj slučaj čini apsurdnim i tragikomičnim.
Riječju, internet se generalizirano počinje označavati kao bauk koji prijeti uspostavljenim režimima moći, izvorište zagađenja javnog prostora koje obiluje dezinformacijama, lažima, klevetama, „idiotizmima", mahom anonimnim govorom mržnje, uvredama, diskusijama bez valjanih argumenata.....
Ma kakav bauk, ljudi. Ako jedan globalni medij u Hrvatskoj ima populaciju od 1.572,981 korisnika koji (prema mjerenju tvrtke Valicon/Gemius) posjećuju 490.058,757 internetskih stranica, (zajedno sa stranim posjetiteljima 612. 220, 969), onda to više nije nikakav bauk, nego solidno stanište za biznis i profit svake vrste: od prodaje hrane za kućne ljubimce do konzumenata dječje pornografije.
Glasnogovornik policije, Krunoslav Borovec, na jednoj je tribini iznio podatak da kriminal zaposjeda 5 posto internetskog prostora. Preostaje nam dakle 95 posto tog prostora od čega, procijenit ću nasumce, najmanje 90 posto pripada legalnoj komercijalnoj sferi: kupoprodaji, marketinškim kampanjama, velikim, srednjim i malim korporacijama i prodavačima Iljf-Petrovljevih rogova i kopita. Kao što kaže H-alterov dopisnik iz Amerike, Ivo Škorić, nitko više ne gaji iluziju iz devedesetih prošlog stoljeća da će internet biti slobodan medij za razmjenu informacija i znanja. Danas internetom vlada kapitalistički establishment, a ograničava ga politička kontrola.
No, ipak, nakon što otpišemo kriminal i profitne djelatnosti, možemo li se nadati da barem 10 posto korisnika u Hrvatskoj Internet doživljava i kao javnu sferu, prostor građanske participacije, komunikacije i aktivizma na platformama kao što su forumi, blogovi, news portali, društvene mreže. Takva, nadam se ne previše optimistična procjena, ostavlja nam impresivnu bazu od 160.000 ljudi, kakvom se ne može podičiti niti jedan drugi javni prostor u zemlji u kojoj su građani masovno rezignirani, apatični i apolitični. Čemu onda tolika moralna panika i prijezir i to upravo sada kad je Internet kao medij počeo pokazivati zube i žilavost tamo gdje sve više zakazuju klasični čuvari i kreatori javne sfere, tiskani i elektronički mediji?
Dakako da na internetu ima „smeća", uvredljivih ispada, dezinformacija, površnosti i „gluposti". Ali gdje toga, zaboga nema? U mainstream medijima? u Saboru? U znanstvenim zajednicama? Uostalom, internet i sve njegove aplikacije i platforme podložni su pozitivnim propisima RH kao i svaki drugi medij, pa i suzbijanju i sankcioniranju klevete u uvrede. Ono što nedostaje je regulativa koja bi u obzir uzela specifičnost nove tehnologije i medija. Prema svjetskim razmišljanjima, iako ne nužno i praksama, blogosfera bi, kao dragocjeni oblik građanskog novinarstva, nadzora vlasti i participacije u kreiranju javnih politika, trebala imati barem istu takvu zaštitu (štićenje anonimnosti izvora, npr.) kakvu imaju klasični mediji, a koju sada u Hrvatskoj nema. I zato je malo zastrašujuće zazvučalo kad je vlasnik domene forum.hr na jednoj tribini nedavno izjavio da na zahtjev policiji izručuje IP adrese svojih korisnika. Zakonski bi to trebalo regulirati tako da se IP adrese mogu izručivati samo uz sudski nalog, kao i kad je riječ o pretrazi stana i drugim oblicima zadiranja u privatnost. Čemu tolika moralna panika i prijezir, i to upravo sada kad je Internet kao medij počeo pokazivati zube i žilavost tamo gdje sve više zakazuju klasični čuvari i kreatori javne sfere, tiskani i elektronički mediji?
Internetu kao javnoj sferi i on-line novinarstvu bile su nedavno posvećene dvije tribine: "Sloboda medija u RH - je li Internet slobodan medij?" u Evropskom domu i „Novinarstvo na internetu: Siva zona, Speaker's Corner? Može li ostati nezavisno?" koju su organizirali HND, portal H-alter i kolektivni/kolaborativni blog Pollitika.com. Obje su, barem iz mog iskustva, bile natprosječno posjećene. Kao i prošlogodišnja protestna okupljanja srednjoškolaca i studenata, organizirana preko Facebooka, to ruši predrasudu o internetskoj javnosti kao isključivo virtualnoj i „lijenoj" zajednici. Mnogo je tema i dilema otvoreno, malo apsolvirano. Ovdje ću se osvrnuti samo na neke, i to kao zainteresirana sudionica, a ne „objektivna" izvjestiteljica.
Povjesničar i teoretičar medija, Mark Poster, u eseju „Kiberdemokracija: Internet i javna sfera" objavljenom u publikaciji „Etnografija Interneta" (Institut za etnologiju i folkloristiku) kreće, kao što to ozbiljni mislioci oduvijek čine, od pretpostavke da razmišljanje o internetu kao javnoj sferi i njegovim demokratskim potencijalima zahtijeva temeljito preispitivanje postojećih teorijskih koncepata demokracije. Demokracija kakvu poznajemo nije ispunila obećanje slobode i jednakosti i bez obzira što kao najbolji model vladavine kojeg poznajemo i dalje ima legitimitet, zaglibila je, kao i kapitalističko tržište, u globalnoj krizi.
Ako tehnička struktura interneta (digitalna elektronika) omogućuje besplatnu reprodukciju, trenutnu diseminaciju i radikalnu decentralizaciju, participativnost, pluralnost, interaktivnost, koji bi mogli biti njegovi učinci na društvo, kulturu i političke institucije, pita se Poster. Društveni prostor interneta Poster uspoređuje s antičkom agorom, novo-engleskom gradskom vijećnicom, parkom, ili bilo kojim javnim prostorom u kojem se raspravlja o stvarima od općeg interesa i javnog dobra. Kao tehnološka i komunikacijska inovacija, dostupan i onima koji ni na koji drugi način ne mogu sudjelovati u javnoj sferi koju su zaposjele i definirale političke institucije i elite, internet omogućava nove oblike interakcije i preoblikuje postojeće odnose moći među njegovim sudionicima.
Čak i ako sve to zvuči preoptimistično i utopijski, preostaje nam sasvim realna procjena da je internet prostor koji omogućava zamišljanje nekog (iz kaosa rođenog) alternativnog političkog programa i novog koncepta (globalne) demokracije. Sama tehnologija i nova kvaliteta javnosti, dakako, ne vode nužno u carstvo slobode i jednakosti. Na kraju će ipak sve ovisiti o osviještenim, politiziranim i aktivnim građanima i njihovom djelovanju u realnoj političkoj sferi. Ali ako nismo potpuni tehnološki pesimisti, poput Heideggera koji je kao svoju posljednju poruku svijetu ostavio vapaj da nas od tehnologije može spasiti samo još bog, nema razloga da ne razmotrimo i te mogućnosti.
Zluradost zbog anonimnosti na internetu, iz te perspektive, doima se kao tek dio anti-demokratskog diskursa koji teži očuvanju elitnih pozicija i (očinskog) autoriteta privilegiranog autora ili političara, koji smatra da se demokratska participacija potroši na izborima. Ali hajmo najprije razriješiti terminološku zbrku.
Sudionici i sugovornici („subjekti") na forumima, blogovima i sličnim platformama nisu niti anonimni, ni bezimeni. Oni upotrebljavaju nadimke (nickove) koji funkcioniraju kao pseudonimi pod kojima se konstituiraju kao subjekti. Njihovi su identiteti na forumima uglavnom trajni, iako postoji i mogućnost promjene, ili višestrukosti tih identiteta. U svakom slučaju nisu ne-osobe, kako ih pejorativno naziva Puhovski na svom blogu. Prikriven ostaje jedino njihov pravni identitet, kojeg je, ali samo unutar zakonski određenih uvjeta (putem sudskog naloga) moguće identificirati, no koji je za raspravi, ako se vod ad rem, a ne ad hominem, u biti nevažan. A pravo je stanje stvari da se ozbiljne, strpljive i argumentirane rasprave i o politici i o kulturi i umjetnosti, danas u Hrvatskoj jedino i vode na nekim internetskim forumima i blogovima, kakav je, primjerice, Pollitika.com. I ponekad na radiju. Ne valjda u televizijskim emisijama, dnevnom ili tjednom tisku.
Da su prof. Puhovski i njegovi istomišljenici samo malo proguglali svoje teze o anonimnosti, demokratskim tradicijama i javnoj sferi, iznenadili bi se koliko je povijest anonimnosti u javnoj sferi duga i prilično učestala, pa bi se prije moglo reći da pripada samoj infrastrukturi demokracije negoli povijesti prijevara i kukavičluka. Čak i kad zanemarimo totalitarne i diktatorske režime koji još od rimskih vremena anonimnu kritiku generiraju kao jedinu moguću kritiku vlasti.
Vjerovali ili ne, i samo rodno mjesto slobode govora u modernoj demokraciji, Ustav SAD-a, nastao je kroz „anonimnu" javnu raspravu (deliberaciju, konsenzualnu proceduru) koju su 1787. i 1788. vodili tzv. „očevi nacije" s protivnicima federalizma. U njujorškim dnevnicima The Independent Journal i The New York Packet Alexandar Hamilton, James Medison i John Jay, pod zajedničkim pseudonimom
Publius objavili su 85 filozofsko-političkih eseja, kao odgovore također anonimnim osporavateljima novog Ustava. Kasnije su njihovi tekstovi sakupljeni u Zapise Federalista (Federalist Papers), a autori uglavnom identificirani, iako su neki od tekstova ostali bez atribucije do dana današnjega. Procjena je povjesničara da bi rasprava o ratifikaciji Ustava SAD-a trajala mnogo dulje da se suprotstavljanja nisu odvijala „anonimno". Zluradost zbog anonimnosti na internetu doima se kao tek dio anti-demokratskog diskursa koji teži očuvanju elitnih pozicija i (očinskog) autoriteta privilegiranog autora ili političara, koji smatra da se demokratska participacija potroši na izborima
On-line enciklopedija Wikipedia, i sama kolaborativno djelo uglavnom anonimnih autora koji se identificiraju pseudonimom ili IP adresom, navodi da je duga povijest anonimnosti u političkim suprotstavljanjima ostavila neizbrisive tragove u povijesti čovječanstva. Anonimno su objavljeni prvi zlosretni Malthusovi tekstovi o populaciji, autor Kandida Voltaire, u stvari je pseudonim stanovitog François-Marie Aroueta, za kojeg vjerojatno nije čuo ni najuspješniji pogađač na kvizovima. Rosa Luxemburg kao članica grupe Spartakus, ime koje su članovi grupe upotrebljavali i kao kolektivni pseudonim (nešto kao današnji kolaborativni blog) svoje je antiratne eseje objavljivala pod pseudonimom Junije, kojeg je, pak prije nje, u 18. stoljeću koristio i anonimni Englez u seriji pisama objavljenih u listu Public Advertiser kojima je sugrađane podsjećao na njihova povijesna i ustavna prava i raskrinkavao vladu koja ta prava krši.
I da se vratimo u sadašnjost: ugledni britanski The Economist sve svoje tekstove objavljuje bez potpisa i statusa pisca (byline), a gotovo sve britanske novine ne potpisuju uredničke uvodnike i komentare. Sve novine svijeta, uključujući The New York Times, potiču i objavljuju komentare čitatelja koji sami biraju hoće li ostati anonimni, koristiti pseudonim, ili se potpisati punim imenom i prezimenom (dok je potpis pod pisma čitatelja obavezan). Gotovo sve novine svijeta objavljuju i svoje stalne blogere, no baš oni vrlo često pišu pod pseudonimom.
Anonimnost je, počevši od univerzalnog tajnog prava glasa, do prava na privatnost esencijalni sastojak demokracije, kao što je to i pravo na dostojanstvo i poštovanje svakog sudionika u javnoj komunikaciji, kako onog ili one čiji se identitet razabire iz potpisa pod novinski članak, tako i onih „anonimnih". Činjenica je da anonimnost ili pseudonimnost može smanjiti razinu odgovornosti, ali je širenje granica dostupnosti i slobode govora puno veći dobitak. Situaciju bi, u najboljem slučaju, trebalo procjenjivati od slučaja do slučaja. Internet kao medij i njegove tehnološke podloge puno su veća opasnost za tajnost i privatnost, negoli za trivijalizaciju javne sfere, pa zbog toga trebalo težiti dobroj regulativi. Činjenica je da anonimnost ili pseudonimnost može smanjiti razinu odgovornost, ali je širenje granica dostupnosti i slobode govora puno veći dobitak
Svjetska blogerska zajednica snažno zagovara anonimnost uređivanja i sudjelovanja na blogovima. Uz besplatan software, to se smatra preduvjetom prakse otvorene, participativne i deliberativne politike kakva se na internetu nastoji voditi. Nasuprot tome, kažu Wikipedijini članci o internetu i blogovima, stoji elitistička nedostupnost mnogih područja, kult ličnosti, glamour, karizma i lažni autoritet medijski proizvedenih heroja i heroina.
Kad tome još dodamo famoznu personalizaciju politike, novac, moć i koješta drugo što, umjesto političkih aspekata i programa, stoji iza novih političkih poduzetnika postaje jasno što je stvarno srozalo ugled i politike i medija u funkciji javnosti i predstavlja puno veću prijetnju demokratskoj participativnoj politici od nekoliko uvreda, eventualnih kleveta, pa čak i nepouzdanosti interneta kao izvora informacije.
Vezane vijesti
Govor mržnje prema manjinama nije nestao
U hrvatskim medijima su Srbi donedavno bili četnici, a danas su oni koji uzurpiraju neka prava. Romi su lopovi i džepari, Albanci su…
Objavljeno: 02.07.2010.
Novinari kao propali tekstilci
Ako nije prihvatljivo da imamo slabo plaćene i iskorištavane radnike u raznim industrijama, zašto bi onda to bilo prihvatljivo u novinarstvu?
Objavljeno: 24.06.2010.
Što prikazuju hrvatske televizije?
Politika, crna kronika i sudski procesi glavne su teme središnjih informativnih emisija televizija u Hrvatskoj, pokazali su rezultati…
Objavljeno: 20.04.2010.
Politički korektna polarizacija
Michal Sladaček i Amer Džihana: "Od etničkih identiteta do političkih entiteta: medijski diskurs u BiH"
Objavljeno: 20.04.2010.
Kokoši na tri noge
Rezultati istraživanja o pravu novinara na pristup informacijama: Jesu li biološke devijacije, bizarnosti i izmišljeni paradoksi…
Objavljeno: 14.12.2009.
POSLJEDNJE VIJESTI IZ RUBRIKE
"Cenzura" o zlosretnoj sudbini HTV-a
Drago Pilsel razgovarao je sa Lelom Knežević, Majom Sever, Sanjom Milkeušević, Anom Jelinić, Denisom Latinom i Zdenkom Dukom.
Bez jedanaestog ortaka
TIH pozdravlja odluku Damira Grubiše da istupi iz Programskog vijeća HRT-a i na taj način dodatno upozori na nedosljednost u njegovu radu i poštivanju procedura
Još nezadovoljnih zbog Hlo
I Građanski odbor za ljudska prava pridružio se lavini nezadovoljstva oko imenovanja Hloverke Novak Srzić na mjesto v.d. ravnateljice programa HRT-a
I Grubiša odlazi iz Programskog vijeća
Dio Programskog vijeća HRT-a, v. d. ravnateljstvo i Vlada RH sustavno rade na uvođenju modela dirigirane državne televizije pod kontrolom Vlade, stoji u priopćenju prf.dr. Damira Grubiše
Zastupnici vijećaju oko Hlo
Nakon jučerašnje bure oko Hlo, negoduju i oporbeni zastupnici, a danas će se održati i sastanak saborskog Odbora za medije
Bura nezadovoljstva oko direktorice Hlo
Nakon ostavke dviju članica Programskog vijeća, negodovanja novinara te priopćenja HND-a, prigovori protiv izbora Hlo kao direktorice ne jenjavaju
Raspustite Programsko vijeće!
Hrvatsko novinarsko društvo danas je povodom izbora Hloverke Novak Srzić na mjesto v.d. direktorice programa Hrvatske televizije uputilo priopćenje hrvatskoj javnosti
dodaj komentar 63 komentara
jiri lec: noge najcesce podmecu patuljci, to je njihov teren, pero pedalo ti mora da si iz tog soja (isprika malim ljudima, ali to je rekao lec)
zastrašujući tekst u svakom pogledu. Snobovsko impresioniranje natrpanim činjenicama iz iskustava tzv. razvijene demokracije koje u našim uvjetima nimalo ne vrijede.
Evo, sad ću ja napisati da je Vesna Kesić pedofilka pa da vidimo kako će se autorica teksta osjećati.
Baš me briga kad sam se "personalizirao nickom".
i ispravak krivog navoda:
nije 31.03., nego 30.03. u 20h
http://www.earlyamerica.com/earlyamerica/milestones/commonsense/
Written at the outset of the Revolution, Common Sense became the leaven for the ferment of the times. It stirred the colonists to strengthen their resolve, resulting in the first successful anticolonial action in modern history.
To je jedan od najcitanijih dokumenata o nastanku americke demokracije - npr. ideja da Amerikanci imaju moralnu obavezu siriti demokraciju izvire iz tog teksta.
http://www.earlyamerica.com/earlyamerica/milestones/commonsense/
prenesen članak uz intervenciju u slikama, jako dobro
Protumačite to kako vam drago ;)
jergovic nije bio najomrazeniji autor, puno gore prolaze cicak i bule, a ipak su jos tamo, bule je prezivio pravu baraznu vatru nakon laznog intervjua, hehe, a sada dobije i poneku pohvalu.
samo je jergovic kukavica, a sam vrlo cesto vredja i čitatelje i sve koji misle drukcije, pa nije cudo da ga je ponekad neko malo pritisnuo. that's all folks.
http://www.nytimes.com/2009/03/23/movies/23gree.html
Komentari pod Jergovićevim tekstovima vrlo su očito ukinuti zbog stalnih napada gomile kretena kakvi i inače luduju u komentarima pod tekstovima u Jutarnjem. Recimo onakvih kakav je lik iz Kafane Nemir. Politi petroljon i užgat...
Dajte prestanite više s Fintićem i "blogerima". To što je on sada "bloger" nema veze s time zbog čega su ga gonili, odnosno ga još uvijek gone.
A vezano s time, činjenica da je anonimnost korisna za razvoj demokracije ne znači da se mora na forum ili u komentare puštati baš svako smeće koje se netko odluči toga trena natipkati. Zbog toga su već odavno izmišljeni moderatori. Isto tako, činjenica da su se na Jutarnjem odlučili ukinuti komentare pod Jergovićevim tekstovima a ne krenuti protiv gamadi ognjem i mačem puno toga govori o Jutarnjem.
Što se tiče tribine u HND-u, slažem se da je bila natprosječno posjećena. Međutim, bila je loša, što se vidjelo i po tome koliko je ljudi pobjeglo prije kraja. Bilo je previše govornika a u principu nisu govorili ništa što bi publiku koja je došla - po svemu sudeći, internetski vrlo pismena populacija - zanimalo. Dosadno, razvodnjeno i u dobroj mjeri irelevantno.
A ni autorica baš nije u cvetu mladosti, ne?
http://www.e-novine.com/komentar.php?id=24057&cnt=6&preview=1&
a kod vas bi radikalni banovali, he,he
Ako eventualno vec nisi, dodji na pollitika.com
ko shisha mettafizicki identite subjekta. pa jel se ti stvarno zoves Kurt? ja sam, kao i Marrylyn Monroe, uzeo novi, atraktivniji i komercijalniji identitet. a ti, pa ne zoves se valjda stvarno kurt, a tvoji sljedbenici kurtomanijaci, ha?
ja se s tobom u potpunosti slažem. čitam ponekad komentare u Guardianu i imam dojam da bi svatko/svaka od njih mogao biti pisac, novinar, whatever. za razliku od cro. komentatora oni puno više komentiraju tekst, razmjene su duhovite i rjeđe međusobno ulaze u rovovske bitke (o ustašama i partizanima, nijemcima i englezima) iako ima i toga.
naravno da će kultura komuniciranja na internetu napredovati, kao i politička kultura uopće, ako se stvore dobri uvjeti.
zakonodavstvo je realitet, pa unutar toga i razmišljam. osobno sam za minimum zakonske i maksimum samoregulacije na internetu, jer je to jedino primjereno mediju i tehnologiji. svatko lijepo može na svojoj platformi odrediti: tu se smije/nesmije psovati, međusobno vrijeđati, žestoko argumentirati...pa ti biraš, a roditelji zaštite dječicu, ako u zaštitu vjeruju. pametna društva nastoje imati progresivnije zakone od mainstream kulture....
sjećam se i ja onih napisa, u ambulantama "ne pljuj na pod", na travnjacima "ne gazi travu", na uglovima zagrebačkih ulica i u haustorima bile su željezne ograde kako muškarci nebi zapišali svaki ćošak.....pa evo, takve prakse su danas ipak postale rijetkost (mislim, pljuvanje na pod :-)
Hmm, steta sto se Vesna nije takodjer osvrnula i na primjena.com - sto zobg Tudjman Jr. govora, sto zbog toga sto su uglavnom iste grupe podrzavale oba skupa (kao Perpetuum Mobile i bloger.hr), ali najvise zbog toga sto je skup kao primjena.com - za razliku od Halterovog i Pollitikinog nimalo alternativan - ugostio video poruku bijesaprvog, koja se nalazi na naslovnici tik ispod loga rezimskih novina Vecernjeg Lista, gotovo sugerirajuci novo doba koje je vec doslo. Inace, samo postojanje fenomena 'bijesprvi' na YouTube uglavnom daje za pravo diskusiji o anonimnosti u Vesninom clanku. Osim sto pretpostavljam da radi ili je radio na televiziji, zbog odlicnih, preciznih montaza, koje svjedoce o iskustvu i poznavanju video medija, zapravo nista ne znam o njemu - a njegov TV program sjajno ispunjava prazninu koju nam ostavljaju HTV, OTV i Nova.
Oprezan sam i ne želim idealizirati, ali priznajem da me zanosi ideja potpune transparentnosti i slobodnog protoka informacija.
Televizija se kao i novine gleda/čita sve manje, a upravo su veliki mediji u sprezi sa krupnim kapitalom, bez kojih mediji ne mogu, glavne kočnice razvoja demokracije na Zapadu.
Internet neće dokrajčiti kapitalizam, ali može ga učiniti drugačijim i boljim. Prvenstveno se to očituje u propadanju velikih firmi koje su piramidalne strukture. Samo male firme sa horizontalnom strukturom mogu opstati. Smatram da je ova kriza sigurno povezana sa ovom promjenom, ma koliko god da vlade davale, bojim se da gase požar benzinom, pardon papirom.
Tko je stvarno obratio pažnju na zanimljivo predavanje od Miroslava Tuđmana koje nam govori o tome kako je i internet vrlo kontroliran medij, samo je potrebna volja vlasti (i zakonski okvir, koji se vrlo lako uspostavi - sjetite se američkog Homeland Security i Patriot Act zakona donesenih poslije 11.9, koji su derogirali slobodu pojedinaca).
ako me diraš smrdim, al dobar sam za cviječe, jel ja to tebi? što?
da baš je zavodljiva anonimnost, da
Ako čitaju sve možda se nešto nauče, znaš ono od svakog se može učiti
Internet je po meni najslobodniji medij.
Evo, na primjer, na ovom sajtu stvarno svaka budala poput mene, odnosno svi "nevažni" ljudi mogu anonimno napisati što misle i to je prekrasno.
Nije toliko bitno može li tko ući u trag napisanim porukama, koliko je bitno da se i glas nas koji smo nitko i ništa ipak čuje bez cenzure.
desetljećima je pisalo po javnim prostorima ne pljuj po podu, jer su ljudi pljuvali, pa se to nekako uvriježilo da se ne pljuje. mi smo prirodna bića, radimo sve ono na što nas nagone naši nagoni, ali smo i bića kulture i ne mislim da nas treba prenormirati, nije ni to dobro, proizvodi u puno slučajeva konrtaefekt, nešto u nama treba sazoriti da bi došlo do nove kvalitete (u ponašanju recimo)...
druga je stvar što mi živimo pod pritiskom velikog ubrzanja, pa često ne stignemo nešto usvojiti a već je to promjenilo oblik ili je zastarjelo ili...što već... najteže mijenjamo obrasce ponašanja, međutim duboko vjerujem da će, našoj djeci ili unucima, biti normalno da, iako su anonimni, vode konverzaciju putem neta bez nepotrebnog zagađivanja prostora, kao, uostalom, što je trebala proći generacija da se odviknemo pljuvanja po pdu
@ćiro; naravno da je internet pun "smeća" i, kao i sve drugo, potencijalno "opasan". moglo bi se o njemu razmišljati i puno kritičnije, kao o svojevrsnom "panoptikumu" (opet Foucault), odakle nevidljivi "čuvari" mogu itekako sve kontrolirati, a da ti nisi ni svjestan toga, ali...vidi dilje
@Predsjednik svijeta: mislim da sam u tekstu napomenula da je baš zbog toga - opasnosti invazije privatnosti, neovlaštenog sakupljanja podataka itd. potrebna dobra zakonska regulativa, primjerena mediju. Koju, kao i svaku drugu, onda treba i primjenjivati. Alternativa je, kao što rekoše neki, paranoja i vrli novi svijet, pa ti biraj.
@gale: "muda na panju" kao metafora hrabrosti ?! mislim da trebaš k nemezis na kratki tečaj o rodnoj diskriminaciji u simboličkim praksama i njenom prenošenju u real life :-)
@govance: jel ti to meni? pa ja sam se potpisala. A ti si....? eh, zavodljiva je ta anonimnost, jel'da.
čini mi se da upravo oni koji me zabrinuto upozoravaju s mogućim nadgledanjem ne čine to iz brige za moju dobrobit nego upravo zato da bi me isprepadali i ušutkali
čini mi se da upravo oni koji me zabrinuto upozoravaju s mogućim nadgledanjem ne čine to iz brige za moju dobrobit nego upravo zato da bi me isprepadali i ušutkali
ima jedna fenomenalna scena u kultnom filmu Sama Peckinpaha "Wild Bunch" kada stari gringo pita: They?! Who the fuck are THEY?!
naime što bi netko s mojim ili vašim imenom i prezimenom koje je za javnost anonimno koliko i naš nick, dežulović, mandić, puhovski, jergović su ljudi koji su svojim djelovanjem izašli u javnost, dakle oni su javne osobe za razliku od nas anonimaca koji smo jednako anonimni imenom i prezimenom koliko i nickom pa ako ne kršimo osnovna pravila pristojnosti (vrijeđanje, laganje itd) onda je sasvim svejedno kako se potpisujemo
naime nije da Vaše opservacije nisu interesantne, ali, dozvolit će te, malo su, kako bih rekao rastojene...bez uvrede, naravno
Pretpostavljam da novnari i intelektualci koji su se godinama izlagali riziku i suprotstavljali se javno raznim političkim režimima (među kojima su u ovom članku navedeni Dežulović i Puhovski) s veseljem čitaju palamuđenja o strahu od političkih represalija kao opravdanom opravdanju za anonimno palamuđenje na portalima. Oni su ovdje apostrofirani kao "diskurzivni potporanj onoj faktičnoj moći, lociranoj u represivnom aparatu države". Sic!
Upravo tako. I zato je jasno pokazivanje zubi tom strahu itekako znacajna gesta u borbi za slobodu interneta.
Postoji li uopće zakonska regulacija o tome kada i pod kojim uvjetima bilo tko ima pravo istraživati identiet blogera? ako ima, molim javite mi.
i slicno. Onaj sto ljudima govori da se ubiju ako ne puse njegove izbjeglicke tekstove?
Puhovski? Je li to onaj lik sto bi ga najradije popusio samom sebi koliko se voli da mu pimpek nije mali?
Nego, gdje je Lalic, Gjenero, Butkovic i ona gomila kolumnista opce prakse koji srecom ne maltretiraju toliko cesto covjeka svojim obozavanjem samog sebe?
Vesna, svaka cast. Treba te pizdeke javno prozvati. Cestitam :))
i slicno. Onaj sto ljudima govori da se ubiju ako ne puse njegove izbjeglicke tekstove?
Puhovski? Je li to onaj lik sto bi ga najradije popusio samom sebi koliko se voli da mu pimpek nije mali?
Nego, gdje je Lalic, Gjenero, Butkovic i ona gomila kolumnista opce prakse koji srecom ne maltretiraju toliko cesto covjeka svojim obozavanjem samog sebe?
Vesna, svaka cast. Treba te pizdeke javno prozvati. Cestitam :))
http://www.eff.org/issues/anonymity
Dodaj komentar