Kako je Najdraži Gradonačelnik proveo prva dva mjeseca svojega novoga mandata? Tko mu je sve došao pred noge, s kim se sve rukovao, koliko je kamena temeljaca postavio, koje je sve priredbe i objekte svečano otvorio, što je pritom rekao i što su mu odgovorili?

Uz pomoć ovih fotografija čak i Rajko Ostojić će shvatiti u čemu se sastoji fenomen Milana Bandića, te zašto će on i na narednim izborima s lakoćom nokautirati svoje protivnike/ce!

Hrvatska Wikipedija definira pojam populizam kao način politike koji prikazuje "istaknutu bliskost narodu" i instrumentalizira nezadovoljstvo, strahove i aktualne sukobe za vlastite potrebe. Apelira na instinkte i nudi jednostavna rješenja pri čemu se aspekti praktične izvedivosti uveliko zanemaruju. Blaćenje političkih protivnika, stanja u državi i kritike bez konstruktivnih elemenata su također neki od elemenata klasičnog populizma.

Populistički pokreti, nastavlja Wikipedija, nastaju u fazama brzih društvenih promjena, a ponekad su vezani uz karizmatične osobe.

Dok Rajko Ostojić i svi drugi u izbornu utrku ulaze mjesec-dva pred izbore, Bandić u iduću rundu ulazi dan nakon što je u prethodnoj nokautirao protivnika, a za četverogodišnji predizborni maraton na raspolaganju mu stoji nepregledna količina gradskog novca

Osnovna komponenta takvih strategija je korištenje senzibilnosti društva za materijalnu egzistenciju, te morala ili ekonomskih pitanja, koji su dio svijesti većine stanovništva i stoga ne zahtijevaju raspravu ili obrazloženje takve politike.

Populizam je usredotočen uglavnom na socijalne slojeve i društvene skupine, koje se u postojećem društvenom, ekonomskom i političkom poretku, nalaze u nepovoljnom položaju.

Demagogiju isti izvor određuje kao metodu kojom se služi demagog, a koja podrazumijeva obmanjivanje lažnim izjavama i obećanjima kako bi poticala strahove publike, izazivala mržnju, pohlepu i paranoju.

Zanimljivo je da Leksikon temeljnih političkih pojmova iz 1990. godine (uredili Ivan Prpić, Žarko Puhovski i Maja Uzelac, izdavač Školska knjiga) uopće ne sadrži ova dva pojma, demagogiju i populizam. Vjerojatno je tako zbog (pre)velikog optimizma kojim su društva istočnog bloka bila zadojena u vrijeme nastajanja toga Leksikona, a to je bilo vrijeme rušenja Berlinskog zida. Očekivalo se tada da vrijednosti liberalno-demokratske politike sa Zapada prodru na Istok, pa se Leksikon više posvećivao političkim idealima, ideologijama i načinu funkcioniranja demokratske države, a manje ovakvim "devijacijama".

Nepunih četvrt stoljeća potom, teško da bi netko išao sastavljati politički leksikon zaobilazeći ova dva pojma. Populizam i demagogija danas su više no ikad osnovne metode političkog djelovanja, koje za cilj i smisao ima zauzimanje vlasti, opstanak na njoj i izvlačenje što više osobnih probitaka koje je moguće izvući iz takvoga položaja. Ideologije se danas uglavnom svode na jednu jedinu naraciju, a to je ona o poduzetnicima kao zamašnjaku društvenog razvoja kojima treba na različite načine pogodovati kako bi se tobože izašlo iz krize. Što više ta naracija postaje nepopularna i prozreta, to veću ulogu imaju PR agencije koje kroje imidž političara pred izbore i nastoje ih građanima učiniti uvjerljivijim, ili barem probavljivijim.

Dobrih tri četvrtine svih vijesti koje se objavljuju na sluižbenim gradskim stranicama odnosi se na aktivnosti Voljenog Gradonačelnika; ondje gotovo da i nema vijesti koja bi se odnosila na aktivnosti drugih najviših dužnosnika

Među svim demagozima i populistima koji u Hrvatskoj operiraju na lokalnim ili nacionalnim razinama, Milan Bandić zauzima posebno mjesto. Vrlo je izvjesno da će na čelu glavnoga grada provesti barem polovicu svojega radnog vijeka. Na posljednjim izborima hametice je potukao protukandidata iz svoje bivše stranke, ostavivši ga na svega 32 posto glasova. Brojne tužbe i kaznene prijave protiv njega godinama čame u ladicama nadležnih državnih službi. SDP mu se niti ne može ozbiljno suprotstaviti jašući na njegovim zloupotrebama položaja, jer do jučer je "metropolom" upravljao kao član te stranke i predsjednik njezine gradske podružnice. Nekoliko puta u karijeri činilo se da je mrtav, ali svaki put se vratio, jači no prije. Naposljetku, upravo su mu oponenti iz Kukuriku koalicije puhnuli u jedra, zakonski omogućivši napoleonske ovlasti gradonačelnicima i marginalizirajući gradske parlamente. Ali glavni graditelj svojega uspjeha je sam Milan Bandić; dok Rajko Ostojić i svi drugi u izbornu utrku ulaze mjesec-dva pred izbore, Bandić u iduću rundu ulazi dan nakon što je u prethodnoj nokautirao protivnika, a za četverogodišnji predizborni maraton na raspolaganju mu stoji nepregledna količina gradskog novca.

H-Alter donosi temu za vruće ljetne dane: kako je gradonačelnik Bandić proveo prva dva mjeseca svojega novoga, tkoznakojega po redu mandata?  Odgovor na pitanje dokumentiran je na službenim stranicama, Zagreb.hr, za koje smo na H-Atleru svojedobno ustvrdili da su nakon redizajna uspjele u nezamislivom, tojest postale su još nepreglednije nego što su prije bile. Dobrih tri četvrtine svih gradskih vijesti koje se ondje objavljuju odnosi se na aktivnosti Voljenog Gradonačelnika; ondje gotovo da i nema vijesti koja bi se odnosila na aktivnosti drugih najviših dužnosnika poput predsjednika gradske skupštine, da i ne spominjemo mnoštvo gradskih događaja koji nisu protokolarnog karaktera, a koji na gradskim stranicama ostaju nezabilježeni.

Devedeset fotografija koje ilustriraju prvih šezdesetak dana Bandićeva novovoga mandata tek je širi izbor iz sadržaja koje nudi Zagreb.hr; ograničen je H-Alterovim tehničkim kapacitetima i procjenom izdržljivosti njegovih čitatelja. Logika gradonačelnikove promocije jasna je kao dan: članke i fotografije po defaultu će preuzimati i kopipejstati nekritički mediji, prvenstveno elektronički, pa će se tako dojam od danonoćnom delanju širiti do najširih krugova konzumenata. Da bi se stvar dodatno podmazala, gradski se mediji još i potaknu s 2-3 milijuna kuna dotiranih  sredstava za programe od interesa za Grad Zagreb. Među dobitnicima se ove godine našao čak i H-Alter, što je podatak za zabrinut se.

Objavljene fotografije ne otkrivaju nam Bandića kao populista i demagoga, jer to smo o njemu znali i ranije. Što nam ipak otkrivaju, to je disciplinirano i sustavno provođenje strategije odnosa s javnošću

Objavljene fotografije ne otkrivaju nam Bandića kao populista i demagoga, jer to smo o njemu znali i ranije. Što nam ipak otkrivaju, to je disciplinirano i sustavno provođenje strategije odnosa s javnošću kojim osigurava naklonost građana i opstanak na vlasti. Bandić na izvršavanju te strategije zaista ozbiljno i predano radi. Sve što u Zagrebu postoji, a što mu je spremno doći pred noge, a ne postavljati neugodna pitanja o funkcioniranju javne uprave i o dodjeli javnih sredstava, dobit će od njega načelnu ili realnu podršku. Gradonačelnik pritom nije nimalo selektivan: ujutro će obećati pomoć udrugama homoseksualaca, poslije ručka crkvenim udrugama, popodne Romima, a navečer političkim i ideološkim sljednicima onih koji su ih ubijali u koncentracionim logorima. Bez Bandića ne može proći nijedna fešta novokomponiranih običaja i gradskih redikula preobučenih u klaunove i dvorske lude. Niti jedna skupina djece ne može otputovati na more, a da im Gradonačelnik ne uđe u autobus. Niti jedna siromašna obitelj ne može dobiti gradski stan, a da im Gradonačelnik odmah ne uđe u dom. Niti jedna starica ne može doživjeti stotu, a da joj Gradonačelnik ne osvane na rođendanu. Nijedan sportaš ili sportašica ne može sletjeti na Pleso s nekom medaljom a da mu Gradonačelnik ne bude u odboru za doček. Jasno je da su tu brojni kameni temeljci i otvaranje svega u svačega, što je dokumentirano fotografijama u čijim se pozadini vide nezaobilazni domoroci u narodnim nošnjama, s tamburicama. Sve to, naravno, pred vojskom odanih novinara.

Na raspolaganju stoje i izvanredne mjere: kad je vaterpolskom klubu Mladost financijski zagustilo, Gradonačelnik je brže-bolje postao predsjednik kluba. To je zasigurno najbolji recept za izlazak iz krize.

Drugu stranu medalje čine građani Zagreba, njihova sportska udruženja i građanske udruge. Da nema njihova beskrajnog konformizma i dubokog uvjerenja da je pristajanje na klijentelistički odnos jedino što im može držati glavu iznad vode - Bandić bi odavno bio politički mrtav. Srećom, nije tako, pa je on u svim sredinama, mjesnim zajednicama i četvrtima - Najdraži Gost.

To je Zagreb.    

Ključne riječi: Milan Bandić
<
Vezane vijesti