polic_ytb_prtsc.jpgMilan Polić bio je među osnivačima Udruge za zaštitu prava ireligioznih osoba i promicanje ireligioznog poimanja svijeta – Protagora, kao i njezin prvi predsjednik. Do odlaska u mirovinu 2011. godine bio je redoviti profesor filozofije odgoja na Učiteljskom fakultetu u Zagrebu. Od 2006. godine pa gotovo do samog kraja bio je H-Alterov suradnik.

Milan Polić bio je među osnivačima Udruge za zaštitu prava ireligioznih osoba i promicanje ireligioznog poimanja svijeta – Protagora, kao i njezin prvi predsjednik. Do odlaska u mirovinu 2011. godine bio je redoviti profesor filozofije odgoja na Učiteljskom fakultetu u Zagrebu. Od 2006. godine pa gotovo do samog kraja bio je H-Alterov suradnik. U vremenima opće klerikalizacije, dugogodišnji javni angažman Milana Polića svjedoči o njemu kao o hrabrom i dosljednom čovjeku.

Umjesto nekrologa, objavljujemo izbor fragmenata iz članaka koje je tijekom godina objavio na H-Alteru:

  •  "Način na koji ljudi djeluju ne ovisi o njihovu vjerovanju ili nevjerovanju u postojanje boga već o tome za koje su se životne vrijednosti opredijelili i kako ih nastoje ostvariti. Određeni dogmatizam svojstven religioznom odnosu prema svijetu svakako može utjecati na razinu snošljivosti prema onima koji svijet poimaju drukčije, ali ni ateizam nije a priori oslobođen dogmatizma.“
  • "Vjerovanje u božju opstojnost bez određenog religijskog izraza po praktičkim konzekvencijama jednako je ateizmu (vidi agnosticizam). Stoga tek u konkretnom religijskom uobličenju navodne božje objave postojanje boga dobiva svoj praktički smisao, jer od još neodređenog odnosa prema transcendentnom biću prerasta u sasvim određeni odnos prema svijetu.“
  • "Određeni dogmatizam svojstven religioznom odnosu prema svijetu svakako može utjecati na razinu snošljivosti prema onima koji svijet poimaju drukčije, ali ni ateizam nije a priori oslobođen dogmatizma. Naprotiv.“
  • "Jedno od bitnih pitanja koje se od strane vjernika uvijek iznova postavlja ireligioznima (ateistima) jest: kako se može živjeti bez vjere? Tako postavljeno pitanje izraz je međutim religiozne predrasude da je vjera moguća samo u okviru religije."
  • "Od Papine izjave, kojom me kao ateista svrstao među mysterium iniquitatis, otajstvo zla, podmuklu moć tmine itd, više me smeta religiozni diskurs što ga Crkva javnosti nameće u objašnjavanju svijeta. No, naročito je iritantno kad na njega pristaju i u njemu sudjeluju oni koji za sebe kažu da nisu religiozni...“
  • "Po već ustaljenu običaju, faraonski kostimirani božji namjesnik i ove je godine prozvao kao sile tmine sve one koji ne dijele njegove apsolutne istine, tj. po grijehu već poznate nevjernike. One pak koji su upozorili na njegove neprilične riječi namjesnikovi su glasnogovornici nazvali falsifikatorima. Jer namjesnik navodno nije stigmu bacio na ateističke ateiste, nego na kršćanske ateiste.“
  • "Baš zato što istinu smatram relativnom meni je posve razumljivo da svatko drugi i drukčiji ima svoju istinu, da na nju ima jednako pravo kao ja na svoju i da se o zajedničkoj istini i na njoj zasnovanu životu moramo dogovoriti. Ali, ako taj drugi i drukčiji misli da svatko drugi ne smije od njega biti i drukčiji, već da svi moraju u svemu misliti i živjeti kao on, onda se s njime ne mogu dogovoriti bez da se ne odreknem sebe, a to neću i ne mogu. S takvima nema suživota...“
  • "Prestanite nama ateistima podvaljivati zlodjela onih koje, kada vam pomažu da ostvarite privilegije, tako uredno u statistikama vodite kao svoje. Vrijeme je, čini se, da se konačno odredite među sobom, tko i po čemu jest a tko nije kršćanin i katolik.“
  • "Ako se za ustaške zločince, iako su navodno bili bezbožnici, danas u crkvama mole zbog neke navodne humanosti, zašto to onda ne čine i za komunističke bezbožnike koji nisu bili zločinci? Jesu li bezbožnici bili i svi oni koljači i silovatelji s krunama koje im je stoljećima na glavu s blagoslovom polagala Crkva? Jesu li bili bezbožnici i oni što su stoljećima krali i pljačkali s krunicom u ruci i čiji se prilozi Crkvi nisu gadili? I svi oni pedofili među svećenicima koji su se desetljećima iživljavali na djeci, a o kojima tek sada nešto doznajemo iako je to Crkva znala već odavno?“
  • "Ako je Ivan Fumić oklevetao Crkvu i time učinio kazneno djelo, kardinal bi trebao znati da ga mora goniti privatnom tužbom, kao što svatko od nas, pojedinac ili pravna osoba, za klevetu mora podnijeti privatnu tužbu. Tražiti da to za Crkvu čini Državno odvjetništvo, znači tražiti državnu zaštitu koja se u svjetovnim državama ponekad daje samo istaknutim državnim službenicima, ili institucijama. Tražiti za Crkvu zaštitu kakvu je nekada imala Partija, pa još i mimo zakona, znači htjeti ilegalno oroditi Crkvu s državom.“
  • "Nije lako dnevno provoditi sate, pa čak ni minute u sredini s kojom se čovjek ne slaže. Ali još je teže provoditi cijele dane u sukobu sa samim sobom. A upravo to bi se moglo dogoditi djeci dječjeg vrtića u koji uvede katolički vjerski odgoj, koja u život kreću na koljenima, ruku skrušeno sklopljenih pred izmišljenim autoritetom.“
  • "Kada neki ministar opetovano javno naglašava svoju religioznost, onda to nije samo izraz njegova osobnog opredjeljenja, nego snažna politička poruka naciji o tome koja je ideologija vladajuća i kakvo se ideološko opredjeljenje očekuje od onih koji o tom ministarstvu ovise. Stoga Dragan kao Primorac smije reći: Oduvijek mi je bila želja posjetiti Lourdes. Dijelom i zato što je upravitelj župe Majke Božje Lourdske moj prijatelj, ali Dragan kao ministar ne smije reći: U tu crkvu redovito, kao i premijer, idem na misu, jer ni Dragan ni Ivo na misi ne bi smjeli biti kao ministar i premjer.“
  • "Ako se Ameriku treba uzeti 'kao model ili čak uzor' za suvremeno hrvatsko društvo, ne bi li po tom modelu trebalo religiozno poučavanje u javnim školama postati kazneno djelo, a o religijama bi se smejelo predavati samo obavijesno, kao o povijesnim i društvenim činjenicama?“
  • "Ako se htjelo reći da je 'hrvatska šutljiva većina' doduše loše izabrala (na predsjedničkim izborma 2009. godine, op. ur.), ali ne namjerno, onda je to jasan znak da za procjenu zdravlja i psihičke stabilnosti predsjedničkih kandidata nije sposobna, pa će je ubuduće trebati savjetovati. A savjeti će, dakako, dolaziti s oltara. I po čemu je to drukčije od vremena kada su se savjeti davali na partijskim sastancima. Zapravo, tko je imao hrabrosti, tada je bar smio diskutirati.“
  • "Ako se zna da je upravo vjerovanje u Boga kao osobu, kojoj se moguće obraćati (neposredno ili još bolje posredstvom Crkve) i koja odlučuje o svakom pojedincu, osnova kršćanskog i katoličkog vjerovanja, onda se postavlja pitanje kakvi su to katolici koji ne vjeruju u 'postojanje osobnog Boga', a oni čine polovicu deklariranih katolika. Doda li se tome da u 'život poslije smrti' vjeruje tek 53 posto ispitanika, onda je još očitije da polovica deklariranih katolika među ispitanicima ne prihvaća osnovne katoličke dogme. A za one koji ne prihvaćaju osnovne katoličke dogme opravdano je tvrditi da nisu katolici nego kvazikatolici, tj. da se oni tako samo izjašnjavaju, ali to u biti nisu.“
  • "Svojom gospićkom propovijedi (2010. op. ur.) Kardinal je prozvao nepoznate počinitelje zbog 'diskriminacije, netolerancije, prijezira, omalovažavanja i podcjenjivanja katolika', a transcendentno vrlo obaviješteni urednik koji zna što nitko normalan ne može znati, jamačno već ima dojavu da su nepoznati počinitelji zapravo komunisti koji još nisu prošli obraćenje. Stoga, budući da se vjeronauk pokazao učinkovit od dječjih vrtića do srednjih škola, treba ga što prije uvesti na sveučilišta i u staračke domove, jer osim kod obrazovanijih 'pad religioznosti zamjetniji je kod starijih generacija' (Črpić i Zrinščak, 2010, 19). Zanimljiva pojava.“
  • "Kao predsjednik udruge Protagora čija je misija zaštita prava ireligioznih osoba, proteklih sam tjedana dobio nekoliko pisama roditelja. Sva ona ukazuju na neku vrstu duhovnog nasilja nad njihovom djecom. U javnim dječjim vrtićima, u državi koja je ustavno određena kao sekularna, sve češća je pojava da djeca prije svakog obroka mole.“
  • "Čega su bili i jesu li uopće bili žrtve crkvene manipulacije roditelji koji su pristali šutjeti o seksualnoj zloporabi svoje djece od strane svećenika pedofila, ili su u toj raboti sudjelovali više-manje osviješteno kao svodnici za vlastiti probitak, pitanje je koje vjerojatno nema jedinstven jednoznačan odgovor, ali kakav god bio trebao bi svakoga potaknuti na ozbiljno razmišljanje o vlastitom djelovanju. Jer, ljudsko nas dostojanstvo koje zahtijevamo za sebe čini i ljudski odgovornima.“
  • "Sada se želim obratiti religioznim ljudima koji iskreno žele saznati više o nama koji smo ireligiozni i ateisti. Želim se obratiti religioznima koji saznanja o ireligioznosti i ateizmu žele dobiti iz prve ruke, a ne preko loše obaviještenih ili zlonamjerno lažljivih posrednika. Jer, kao što su se među ateiste uvukli netrpeljivi antiteisti koji se po mentalnom sklopu i netrpeljivosti prema drukčijima ne razlikuju od klerikalaca, tako znam da među religioznima ima mnoštvo ljudi koji žele živjeti svoju vjeru bez želje da je nameću drugima. No, da bi mogli prihvatiti ireligiozne, da bi mogli prihvatiti ateiste, potrebno je da nešto više saznaju o njima upravo od njih, a ne od klerikalnih huškača koji ateiste žele prikazati antiteistima.“
Ključne riječi: Milan Polić, Protagora
<
Vezane vijesti