Nekadašnji glasnogovornik Summita nesvrstanih, a čijeg je pokreta Maršal jedan od osnivača, otkriva nam na kakve je sve besmislice naš novac utrošio taj isti Maršal

 "Konjic, Bosna i Hercegovina, nikad korišteno atomsko sklonište" bombastično najavljen riječima da je u okolici Konjica sagrađeno atomsko sklonište za maršala Tita i najuži partijski i vojni vrh, pomislio sam zašto to ne pogledati. U najavi je istaknuto da je u sklonište uloženo 26 godina rada i pet milijardi dolara troškova, pa sam htio da vidim kako izgleda nešto građeno toliko dugo i u što je ulupano toliko novca.

Dnevnik počinje, 19:30, voditelj je Goran Milić, dopisnik iz New Yorka osamdesetih, voditelj dnevnika TVBG, glasnogovornik Summita nesvrstanih u Beogradu 1989., urednik na YUTEL-u početkom devedesetih, u drugoj polovici 90-ih počeo raditi na HTV-u, proglašen za novinara godine 2006...

 

goranmilic01.jpg goranmilic01.jpg

 

Karijera je krenula uzlaznom putanjom onog trena kad se javio iz Sarajeva, lažući da je ispred Berlinskog zida: Smiljko Šagolj, dno bh. novinarstva.
Mnogi moji prijatelji koje cijenim bili su oduševljeni njegovim putopisima, pa sam neke pokušao i pogledati, ali sam izdržao maksimalno 10 minuta, jer ne vidim zašto bi mi bile zanimljive stvari kao što su cijena ćevapa u bosanskim gradovima, za koju se nogometnu reprezentaciju navija u Banjoj Luci, visina kazne za prebrzu vožnju u Finskoj, cijena piva u skandinavskim gradovima, uspjesi naših gastarbeitera koji su vlasnici restorana, ko im od poznatih osoba dolazi na večeru... Ukratko, do tih podataka se može doći i googleanjem. A i nisam nimalo oduševljen novinarstvom tipa "jao što sam ja pametan, elokventan, tečno govorim strane jezike, putujem svijetom, zaustavljam prolaznike i pri tome još dobijam dnevnice".

 


517e0f67-575a-409a-9917-7c585e96bb17_mw800_s.jpg 517e0f67-575a-409a-9917-7c585e96bb17_mw800_s.jpg

 

A što tek reći za priznanje "novinar godine" koje je dobio 2006., pri čemu mu je protukandidat bio Drago Hedl, čije je dosege u polju istraživačkog novinarstva nemoguće nabrojati?! Kako to nazvati nego pobjedom slatkorječivosti kombinarane sa podilaženjem TV publici nad ozbiljnim i odgovornim novinarstvom.
Dakle priznajem, Milić mi nije omiljeni novinar i na svaku njegovu pojavu na ekranu nervozno reagiram i unaprijed sam spremam popljuvati sve što kaže i objavi, jednostavno se ne mogu nasmijati na njegove šale, pošalice, fore i fazone. I ne mogu biti objektivan u prosudbi njegovog rada. Znači, ovaj tekst nikako ne može biti objektivan i to mu nije niti namjera.

No, da se vratim na nedeljni dnevnik. Među prvima ide prilog o teškoj situaciji u kojoj se nalaze poljoprivrednici i seljaci koji na, ne slučajno, postavljena pitanja novinara kako je prije bilo najčešće odgovoraju: "prije je bilo bolje". Zaključak Gorana Milića: "Eto, neki kažu da je prije bilo bolje". OK Gorane, dobro si to uočio, baš su tako rekli, ali kad to ti ponoviš zvuči nekako dramatičnije i ozbiljnije, idemo dalje sa dnevnikom. Zatim dolazi na red prilog o teškoćama s kojima se susreću investitori u Hrvatskoj, točnije o milijardama kuna koje su blokirane zbog sudskih sporova. Naravno, našlo se tu i mjesta za Tomu Horvatinčića i njegov projekt "Cvjetni trg", vrijedan između 130 i 150 milijuna eura, koji je stalno u fazi kreni-stani zbog sudskih sporova. Ni riječi o nepravilnostima vezanim uz projekt "Cvjetni trg", manjkavostima izdavanja lokacijskih dozvola, odstupanja u prostorno-planskim dokumentima, kao ni o tome da su DORH i Ministarstvo kulture potvrdili nezakonitosti u projektu "Cvjetni". Goran Milić apelira da se sporovi riješe što prije, ne sugerirajući, naravno, u čiju korist. Pošteno i objektivno, nema šta. OK Gorane, idemo dalje.

Je li trošio više on ili današnji tajkuni: Titovo sklonište u Konjicu

To je bio lagani uvod za priču iz vremena kad se odlučivalo o investicijama olako, a odluke su se donosile tajno i sve to bez sudskih sporova i bez protesta, kako nam je prilog "Maršalov podzemni grad" najavio Milić. Vidjeli smo kako iznutra izgleda tajno atomsko sklonište, sobu koja je bila namijenjena Titu, njegov krevet u kom nikad nije spavao, čekaonicu namijenjenu ljudima iz partijskog i vojnog vrha koji bi čekali na prijem kod druga Tita da je to sklonište ikada bilo korišteno, telefonsku centralu (najmoderniju iz tog doba), izjave nekolicine građana Konjica, i to je bilo, uglavnom, sve.

 

konjic_titovo_skloniste_115412245.jpg konjic_titovo_skloniste_115412245.jpg

 

Ključne riječi: Goran Milić, Dnevnik HRT
<
Vezane vijesti