Ilustracija: Kimie Sadoyama_islandbreath.blogspot.com<br>Ilustracija: Kimie Sadoyama_islandbreath.blogspot.com
Povodom Međunarodnog dana mira, 21. rujna: Razumjevanje sukoba i njihovih transformacija sama su srž mirovne edukacije. Sukobi su sastavni dio života, život bez sukoba i nije neki život. Sukobi nisu problem, nasilje u njima jest.

Povodom Međunarodnog dana mira, 21. rujna: Razumjevanje sukoba i njihovih transformacija sama su srž mirovne edukacije. Sukobi su sastavni dio života, život bez sukoba i nije neki život. Sukobi nisu problem, nasilje u njima jest.

Hoćete li obilježiti Međunarodni dan mira? Ove nedjelje 21. rujna ili u ponedjeljak. Možda se zapitati – Što je MIR za mene? Kako bih ga definirala?

Mnogi bi vjerojatno odgovorili nekom definicijom iz škole ili fakulteta. Nije mali broj cinika koji će samo odmahnuti rukom. Napredniji će početi s: “Mir nije samo odsustvo rata, mir je…. “

medjunarodni_dan_mira.jpg

Što? Stanje društva blagostanja? U kojem su svi happy i veseli i teku med i mlijeko. Nema kriminala, nema nasilja, nema zla, nema vojski ni ratova.

Bilo je takvih filmova u 70-ima valjda pod utjecajem hippy pokreta, žanr znanstvena fantastika, cinizam pobjeđuje na kraju filma, ako ne i prije.

Mir, miran, smiren, primiriti, pomiriti, izmiriti, nemir, svemir. Mira u našem jeziku k"o u priči. Koliko ga ima u našim životima?

Bavim se mirovnim radom 21 godinu, aktivno. Održao sam stotine radionica, upoznao tisuće ljudi, bio u mjestima u kojima ni sanjao nisam da ću biti.

Ipak, tek relativno nedavno mi se osvjestilo društvo u kojem vlada mir. Do tada sam bio zadovoljan slikom da je mir neka utopija, cilj kojem treba težiti i da u miru nema ratova, a ljudi dobro žive. Tako nekako. Otprilike.

Ponekad bih se šalio da su svi u miru sretni i da nema konflikata, kao da su svi "na travi".

Društvo u kojem vlada mir. Kakvo je to društvo? Prepuno sukoba, pretpostavljam. Najmanjih, malih, srednjih, većih. I mnoštvo ljudi koji se s njima nose bez nasilja. Ljudi poštuju svoje potrebe, ali uvažavaju i potrebe drugih.

Ovo s konfliktima/ sukobima mi je ključno. Sreća je pomalo neuhvatljiv pojam, svašta pod njom podrazumjevamo, a ima je u ograničenim količinama.

Sa sukobima je drugačije. Njih nikad ne pofali, a lako se proizvode.

Razumjevanje sukoba i njihovih transformacija sama su srž mirovne edukacije. Kineski znak za pojam "sukob" sastavljen je od dva znaka: "opasnost" i "prilika". Sukobi su sastavni dio života, život bez sukoba i nije neki život. Sukobi nisu problem, nasilje u njima jeste. Zato onaj znak "opasnost".

Ima jedna izreka koju volim: “Be soft on the people but tough on the issue.”* Upravo to. U konfliktima je važno uvažavanje druge strane (i treće i četvrte...) i fokusiranje na problem.

Da se vratim temi današnjoj – društvo u kojem vlada mir. Kakvo je to društvo? Prepuno sukoba, pretpostavljam. Najmanjih, malih, srednjih, većih. I mnoštvo ljudi koji se s njima nose bez nasilja.

Ljudi poštuju svoje potrebe, ali uvažavaju i potrebe drugih.

Kultura mira nije kultura bijega od stvarnosti. To je kultura konfrontacije. Sjetite se, bar jednom ste svjedočili burnoj raspravi ljudi koji se ne slažu oko nečega. Zna biti takvih diskusija na kvalitetnijim TV programima. Ma što ne slažu, jakim emocijama reagiraju, ustaju sa stolice, možeš osjetiti koliko im je stalo da pokažu da je njihovo gledište ispravno. Svađaju se, rekli bismo. I uvažavaju. Ne vrijeđaju se. To su one diskusije u kojima uživamo. Iz kojih učimo, koje nas oplemenjuju.

Nećemo priznati, ali ostajemo tada više zadivljeni njihovim međusobnim uvažavanjem nego što nam je stalo da prosudimo "tko je u pravu".

Stanje društva blagostanja? U kojem su svi happy i veseli i teku med i 
mlijeko. Nema kriminala, nema nasilja, nema zla, nema vojski ni ratova. 
Bilo je takvih filmova u 70-ima valjda pod utjecajem hippy pokreta, žanr
 znanstvena fantastika... (Izvor: <span class="mw-mmv-source-author mw-mmv-reduce-toolong mw-mmv-truncate-toolong"><span class="mw-mmv-author">Nationaal Archief, Den Haag, Rijksfotoarchief / Wikipedia)<br></span></span> Stanje društva blagostanja? U kojem su svi happy i veseli i teku med i mlijeko. Nema kriminala, nema nasilja, nema zla, nema vojski ni ratova. Bilo je takvih filmova u 70-ima valjda pod utjecajem hippy pokreta, žanr znanstvena fantastika... (Izvor: Nationaal Archief, Den Haag, Rijksfotoarchief / Wikipedia)

E takvo nekakvo je društvo u kojem vlada mir. No, nije samo takvo. Inače bismo lako rekli da govorimo o npr. Švedskoj. Zemlji visoke demokratske kulture.

No, Švedska je jedan od vodećih izvoznika oružja. Veliki proizvođač. Ima tamo i drugih problema, ali meni osobno ovaj podatak bode oči. Imaš kući mir, a izvoziš rat. Ne može tako. Bila jednom jedna druga zemlja koja se hvalila da je veliki izvoznik oružja, pa se u ratu raspala. Gdje ima oružja, nema mira.

Hoćete li obilježiti Međunarodni dan mira?

Zašto nećete?

Znate li da je samo pitanje vremema kada ćete ga početi redovno obilježavati?

Švedska je jedan od vodećih izvoznika oružja. Veliki proizvođač. Ima tamo i drugih problema, ali meni osobno ovaj podatak bode oči. Imaš kući mir, a izvoziš rat

Puzajućim korakom ovaj se dan obilježava od 1982. Prvo skoro pa nametnut, pa ignoriran, marginaliziran, ismijavan. Koja budala može slaviti Dan mira? Zar ne vidite gdje živimo?

Već godinama značajno raste broj događaja u svijetu kojima deseci milijuna ljudi demonstriraju svoju brigu za mir. Sve je više takvih događaja i sve su smisleniji.

Ja se dvoumim između predstavljanja knjige Upaljene luči u Berku, Marša za mir u Skopju ili filma Snajka traži sreću u Francuskom institutu u Zagrebu .

U susjednoj BiH, pravi vatromet aktivnosti.

Svoj događaj možete čak i registrirati, pokazati drugim kontinentima da ste tu, s njima, vjerujte to je jako dobar feeling.

Prije obilježavanja ipak promislimo – Što je za mene mir? Što je za nas mir? Samo promišljanje i diskutiranje su dovoljno važan i moćan događaj da ga vrijedi napraviti. I druge na njega pozvati pa izvjestiti kako je bilo.

Put do mira je borba, stalna, s mnogo poraza, ali osnažujuća na duge staze ako sami u njoj rastemo, s drugima se radujemo, ljepotu življenja otkrivamo, bogatstvo drugih potičemo, život svih bića poštujemo, s Geom prijateljujemo.

Lažem. Nema puta do mira.

Mir je put.

* Budi mek s ljudima, ali grub s problemom.

goran_bozicevic_copy49286.jpg

S današnjim danom započinjemo seriju članaka Miramidalije, autora Gorana Božičevića. Goran je jedan od osnivača i osnivačica Miramida centra – regionalne razmjene izgradnje mira u Grožnjanu i trenutni direktor Centra. U izgradnji mira aktivan je od 1993. godine, a od 1996. radi širom post-jugoslovenskog prostora. Kao trener nenasilne transformacije konflikta radi u podijeljenim zajednicama i s ljudima različitih vrijednosti, npr. na Volonterskom projektu Pakrac, čiji je jedan od osnivača i koordinator od 1993. do 1995.  Bio je također i jedan od osnivača/osnivačica zagrebačkog Centra za mirovne studije 1996. godine, i osnivački direktor CMS-a (1996.-1999.). I dalje predaje u Centru za mirovne studije. Aktivan je u polju suočavanja s prošlošću od 2002. godine, kada je postao predstavnik Quaker Peace & Social Witness programa "Suočavanje s prošlošću" u post-jugoslovenskim zemljama  (2002.-2006.).- op.ur.

<
Vezane vijesti